RSS
English

Web katalog

Najčitanije

Najčitanije zadnjih 7 dana

Najkomentiranije

Najbolje ocijenjeno

Statistika

Nada Klaić: Srednjovjekovna Bosna

Napisano 01.12.2009. 10:56
Recenzija: Djelo Srednjovjekovna Bosna Nade Klaić, ikonoklastičke hrvatske povjesničarke, nastalo je kao «povjesnica s tezom». Naime, jasno vidljivi cilj cijele knjige je pobijanje validnosti historiografske slike sredovječne Bosne koju je dao ugledni srpski povjesničar Sima Ćirković u svome djelu Istorija srednjovekovne bosanske države. Otprilike polovicu knjige zauzima doba mutnih početaka bosanske politije, dok druga polovica pokriva 14. stoljeće i političke i ine spletke Tvrtka Kotromanića i njegovih suparnika. Ovaj rad, hvaljen preko svake mjere, poslužio je jedino kao pokušaj afirmacije bosanske državnosti naspram srpskih (a dijelom i hrvatskih) povijesnopolitičkih pretenzija na stariju bosansku povijest. No, slabašnost Srednjovjekovne Bosne je više nego očita: nasuprot kontroverznim remek djelima kakvo je Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku, ova knjiga Nade Klaić predstavlja svojevrsni nazadak; štoviše- pad u zastarjeli historiografski pristup. Slabost je ovoga uratka ne u tezičnosti i pomanjkanju «objektivnosti» autorice (što i nije bogznakakav «grijeh», jer je Srednjovjekovna Bosna polemička, a ne «čisto» historiografska knjiga), nego u proizvoljnosti i zastarjelosti argumentacije i cijeloga pristupa. Klaićeva je napravila doslovno isti «prekršaj» kao i autori koje kritizira (Ćirković, Šišić, Vjekoslav Klaić,..)- a to je potpuno proizvoljno postupanje s povijesnim vrelima: neki se izvori prihvaćaju, dok se drugi odbacuju (ili se niječe njihova autentičnost, ili se interpretiraju na bizarni paušalni način ), a jedini je kriterij slažu li se s glavnim autoričinim tezama ili ne. Djelo ne resi najvrjednija odlika ostaloga opusa Klaićeve – cjeloviti prikaz teme, koji uključuje i opis kulture, umjetnosti, gospodarstva, politike, arheološke nalaze, paleografsku analizu, etničke, jezične i druge sastavnice. U tome je pogledu Srednjovjekovna Bosna ne samo tendenciozno, nego i staromodno djelo. Praktički cijela knjiga se svodi na nabrajanje beskrajnih spletki raznih vladara u i oko Bosne, od Borića i Mateja Ninoslava preko Šubića i Žigmunda do Kotromanića. Također, osnovna teza autorice ostaje vrlo upitnom: budući da nije dala nikakvih argumenata ni opisnih dijelova koji bi potkrijepili tezu o bosanskoj samosvojnosti na bilo koji način (dapače, Crkva bosanska, glavni potporanj zagovornika «srednjovjekovne bosanske autonomnosti», u njenom je prikazu marginalizirana kao nebitni političko-civilizacijski činitelj, čiji navodni utjecaj počiva na krivotvorenim ispravama)- ostaje problematičnim po čemu bi uopće srednjovjekovna bosanska politička jedinica imala išta više od efemernoga značaja ? Ako se srednjovjekovni Bošnjani (prikazani kao heterogena smjesa) nisu izdvajali od susjednih Hrvata i Srba ni po čemu, tj. ako je Tvrtkova država bila «zapravo» hrvatsko-srpska, od jezika i umjetnosti do civilizacijskih tokova i vjerske pripadnosti- onda bošnjanski ili bosanski identitet etnički i civilizacijski ne postoji odvojeno od hrvatskoga i srpskog, pa je stoga dvojbena njegova utemeljenost kao osnovice na kojoj se može graditi država koja se ne bi, da nije bilo osmanske invazije, u konačnici raslojila na hrvatske i srpske dijelove. Isto tako: ukoliko je temelj bosanske državnosti jedino spletkarska umješnost domaćih velikaša, i praktički ništa više- legitimno je pitanje koliko je takva «državnost» otporna na koroziju vremena, čak i da nije bilo turskoga osvojenja ?

Nema komentara

Anketa

Ustavi