Forum

Facebook

Twitter

Statistika

Ukupno registriranih korisnika: 9774
Ukupno članaka: 23656
Ukupno komentara: 2087
Posljednji unos: Imenovan novi Nadzorni odbor Aluminija
Zadnja promjena: 11.01.2019. 23:44

Nalazite se na: Početna » Povijest » Srednjovjekovna Bosna » I tada prijelom

I tada prijelom

« Prethodni članak | Sljedeći članak »

Napisano 27.11.2009. 12:36

Prema sredini XV. stoljeca slabio je polozaj "Crkve bosanske", a njezini su pripadnici sve znatnije prihvacali katolicizam.66 Pri tome ne valja zanemariti cinjenicu da su i te promjene u vjerskom ustrojstvu Bosne bile sastavnim dijelom zbivanja u kasnosrednjovjekovnom drustvu i da ih samo u toj svjetlosti valja promatrati. Franjevacka i katolicka djelatnost ne izdvaja se tada iz narodnosnih smjernica sto ih je uvjetovala drustvena individualizacija bosanske drzave. Moglo bi se, dapace, govoriti o vjerskom prozimanju u feudalnom vrhu srednjovjekovne Bosne. Njezini banovi i kraljevi, te pripadnici vlastele u XIV i XV stoljecu osciliraju izmedju heretickih i katolickih gledista, ali ostaju u bosanskom drustvenom ozracju. Pa ipak, djelatnost franjevaca bijase novim ciniteljem drustvenog razvoja, sto u predturskoj Bosni vrsi ulogu preduvjeta za mnogo kasnije narodnosno odredjivanje. Premda razvoj bosanskog drustva u srednjem vijeku zastaje u maglici narodnosne neodredjenosti, iz koje jasnije izranja samo bosanska pripadnost i naziv Bosnjani, ipak je u nasemu razlaganju o rubnoj ulozi bosanskoga prostora u hrvatskom srednjovjekovlju vazno upozoriti na cinjenicu da je djelatnost franjevaca postajala osloncem hrvatskog drustvenog kruga u Bosni. U kasnom srednjem vijeku ni nazocnost hrvatskog etnodrustvenog sloja ni uloga franjevackog reda u njegovu razvoju jos ne mogu biti jace iskazani, pa ce se njihova uzajamnost do kraja razviti tek u turskoj epohi i novovjekovnim stoljecima. Ali takvu razvoju osnovicom bijase bosansko srednjovjekovlje. Pomicanjem granica srednjovjekovne Bosne prema zapadu i jugozapadu, kako je istaknuto, u njezin su opseg usla i podrucja sto su prije toga pripadala hrvatskom kraljevstvu. Na taj je nacin u etnodrustveno ustrojstvo Bosne ukljuceno i stanovnistvo hrvatskoga podrijetla. U srednjovjekovnim bosanskim vrelima, prije svega u njihovu nazivlju, nema izricitih potvrda o nazocnosti hrvatskoga stanovnistva na podrucju bosanske drzave, ali su zato primjetne pojave sto ih smijemo vezati uz njegove etnokulturne znacajke. Na ulogu hrvatskoga sloja na dijelovima bosanskoga prostora upucuju, primjerice, neke znacajke srednjovjekovne bosanske pismenosti, prije svega narodni govor i ikavstina njezinih spomenika.67 Tu ce narodnosnu i katolicku osnovicu hrvatskoga stanovnistva u Bosni u turskom razdoblju okupljati franjevacka zarista.

Nasuprot sve jacem polozaju Katolicke crkve u sredini XV stoljeca, uloga je Pravoslavne crkve u Bosni tada bila mnogo skromnija. Prvotni srpski politicki utjecaji, na koje upucuju rane obavijesti o srednjovjekovnoj Bosni, vec su od XII. stoljeca bivali prekrivani izvornim drustvenim pojavama bosanskoga tla, od drzavne zasebnosti, do samostalne "Crkve bosanske". Na podrucju prvobitne Bosne i, naravno, na onim dijelovima hrvatskoga kraljevstva sto su u njezin opseg ukljuceni do Stjepana II. Kotromanica nije bilo pravoslavnog stanovnistva. Bilo ga je, naprotiv, na onim rubnim dijelovima sto su ranije pripadali srednjovjekovnoj Srbiji i koji su za Stjepana II. (istocno Zahumlje) i Tvrtka I. (Podrinje, Travunja) usli u njezin opseg. Samo je na tom rubnom prostoru, na istoku i jugoistoku prosirene Bosne, bilo pravoslavnih crkava i manastira.68 U pravoj, sredisnjoj Bosni, pak, u kasnom srednjem vijeku vladao je konfesionalni katolickohereticki dualizam, do sredine XV. stoljeca oslabljen jakim naletom Katolicke crkve.

Takvo je bilo etnodrustveno ustrojstvo srednjovjekovne Bosne u casu turskog osvajanja godine 1463. Bosanska drustvena matica i zracenja hrvatskog i srpskog etnokulturnog prostora bili su u predturskoj epohi samo pojave sto su nagovjestavale buduce narodnosne procese. Nista drugo, osim njihova postojanja i uzajamnih odnosa, te cinjenice da je u posljednjem stoljecu bosanske drzave bosansko ime postajalo sve primjetnijim, povjesnik ne moze utvrditi. Jos manje mu je dopusteno pretpostavljati o smjernicama sto ih je razvoj bosanskoga drustva mogao imati da nije doslo do dubokog prijeloma 1463. god. Strukturalna raznorodnost drustvenih procesa u srednjovjekovnoj je Bosni u jednom casu bila prekrivena sasvim novom pojavom - islamizacijom. Tada su narodnosni procesi u Bosni dobili bitno drukcije usmjerenje. U novim okolnostima gube se one pojave sto su u srednjovjekovnoj Bosni vodile prema drustvenoj individualizaciji. Iscezava i njihova misaona osnovica, "Crkva bosanska". Iz srednjovjekovlja se u tursko doba Bosne prenosi novi, promijenjeni dualizam konfesionalne pripadnosti, katolicke i pravoslavne. U ozracju pobjednickog islama to ce biti okvir postmedievalnim narodnosnim sazrijevanjima.