Razlaganje o narodnosnim procesima nedvojbeno je jedno od tezih pitanja sto ga povjesnik srednjovjekovnoj Bosni moze postaviti. Etnodrustveno ustrojstvo srednjovjekovne Bosne bilo je onoliko slozeno, koliko su bile raznorodne smjernice njezina drustvenog razvoja. Primjetne su prevladavajuce i, barem prividno, periferne pojave narodnosnog oblikovanja. Gibanje bosanskog srednjovjekovlja prema drustvenoj individualizaciji uvjetuje pojave narodnosne zasebnosti u Bosni u XIV i XV stoljecu. U razmjerno rijetkim podacima o narodnosnoj pripadnosti u kasnosrednjovjekovnim vrelima bosanska pripadnost slavenske jezgre prevladavajuca je narodnosna oznaka. Pri tome je nuzno upozoriti na dvije cinjenice. Prvo, da naziv Bosnjani (Bosnenses) jest sadrzajno slojevit jer iskazuje nekoliko znacenjskih razina i, drugo, da su uz tu prevladavajucu pojavu narodnosnog razvoja koja se izricala bosanskim imenom vazni i neki usporedni procesi. Dapace, narodnosno stvaranje u srednjovjekovnoj Bosni postaje odredenijim tek kada uvazimo drustveno djelovanje nekih pojava sto se mogu ciniti sporednima. Takvima su, na primjer, bili sirenje granica bosanske drzave na okolna, hrvatska i srpska, podrucja i]i, pak, razvoj i djelovanje Katolicke i Pravoslavne crkve na bosanskom prostoru. Ta dva cinitelja utjecu na narodnosni razvoj Bosne i u stanovitoj mjeri ovisna su jedan o drugome. To manje vrijedi za djelovanje Katolicke crkve jer njezina uloga na prostoru hereticke "Crkve bosanske" ne ovisi o sirenju bosanskih granica na podrucju hrvatskog krajevstva, ali je vazno u razlaganju o ulozi Pravoslavne crkve u srednjovjekovnoj Bosni. Sirenje Bosne prema istoku i jugoistoku uvjetuje i pojavu pravoslavlja na njezinu prostoru.
Kontaktirajte nas
Nema komentara