• Povratničke tegobe Hrvata (191929)
• DRUGI SVJETSKI RAT: Srce tame (1941 - 1945) (166037)
• Bošnjaci, tko ste, što ste... Da prostite... (95616)
• OSMANSKA VLAST Tamni vilajet i beskrajni rat 1463 - 1878 (92759)

• Bošnjaci, tko ste, što ste... Da prostite...
• To je naša zemlja, tu žive Hrvati
• Mesiću okani se Brčkog, šalji vojsku na Derventu!
• Srušena nelegalna džamija u naselju Sturba kod Livna!

• Zajednička druženja nositelja ratnih vojnih odličja HVO-a pokazuju jedinstvo i snagu hrvatskog čovjeka
• Na pomolu koalicija SDP-SBIH
• To je naša zemlja, tu žive Hrvati
• Hrvatski zatočenici doživjeli su ono što ljudski um ne može pojmiti
• Obilježen početak stradanja i napada na Hrvate Zenice

Statistika

• Ukupno registriranih korisnika: 9793
• Ukupno članaka: 23656
• Ukupno komentara: 2087
• Posljednji unos: Imenovan novi Nadzorni odbor Aluminija
• Zadnja promjena: 11.01.2019. 23:44

20 godina nekažnjenog zločina

Kako vrijeme odmiče tako je sve više pokušaja izvrtanja povijesnih činjenica koje su se desile u prošlom ratu koji je vođen u Bosni i Hercegovini, te ulozi HVO-a i Armije R BiH.

Hrvatski korpus u Bosni i Hercegovini prvi je stao u njenu obranu još u rujnu 1991. godine kada je Bosna i Hercegovina vojno napadnuta, a onda kasnije kroz HVO kao političko-vojni dio do završetka rata u Bosni i Hercegovini, branio njenu neovisnost i teritorijalnu cjelovitost, za što su se Hrvati na referendumu o neovisnosti i opredjelili.

Sada se jedna takva oružana komponenta, koja je u samom početku uspjela spriječiti ostvarenje velikosrpskih planova, pokušava izjednačiti sa onima koji su Bosnu i Hercegovinu vidjeli kao državu samo jednog (svog) naroda i pokušava prikazati kao agresor na tu svoju zemlju, što je sa činjeničnog aspekta apsolutno netočno.

U tom kontekstu se može promatrati i aktualni udar na hrvatske pripadnike braniteljske populacije i osporavanja njihovih stečenih prava te izvrtanja povijesnih i svakih drugih činjenica.

Istine radi treba podsjetiti što se stvarno dešavalo. To se zorno vidi na primjeru dešavanja u Travniku.

U proljeće 1993. godine rat u Bosni i Hecegovini je bio u punom jeku, a u Travniku situacija je bila izuzetno složena. Sve do tada bitke su se vodile protiv srpskih snaga. 

I u Travniku kao i u ostatku Bosne i Hercegovine Hrvati su se prvi organizirali i suprostavili dolasku tzv. JNA u Travnik, vršili pripreme za oružani otpor i sl. jer je bilo jasno da će rata biti. Dok su se Hrvati pripremali za obranu neki drugi su sa kruhom i solju dočekivali te iste koji su se kasnije svom snagom obrušili na naš grad. Hrvati su se pripremali za obranu svoje općine i grada od Vojske Republike Srpske, a neki drugi, odnosno Armija R BiH se izgleda pripremala i za sukob sa HVO-om i čini se da je to zaista dobro i uradila. Tako će bar pokazati kasnija događanja. Sve je počelo sa incidentima.

Od tada je prošlo punih 20 godina.

Travanj mjesec je vrijeme kada se konačno uvidjelo da je sukob između HVO-a i Armije R BiH neizbježan. To je mjesec koga se Hrvati Travnika s tugom prisjećaju jer evocira bolne uspomene na tragična zbivanja. To je nešto što je teško zaboraviti.

Poslije višemjesečne napete situacije u Travniku, oružanih incidenata između gore navedenih vojnih formacija i ubojstava Hrvata koja su se do tada desila, bilo je evidentno da prijeti potpuni sukob vojnih formacija hrvatskog i muslimansko-bošnjačkog naroda.

Važno je spomenuti da su pripadnici Armije R BiH do tada već ubili zapovjednika «Travničke brigade HVO» pok. Ivicu Stojaka i to, mučki s leđa, u automobilu na istočnom izlazu iz grada 50-ak metara prije mosta na rijeci Lašvi (20.10.1992.g.), a tom prilikom teško u glavu ranili tada pomoćnika mu za sigurnost Zvonku Gašu. Poslije toga, 17.03.1993. g. na raskrižju puta u Docu na/L za Guču Goru ubijena su dva pripadnika HVO-a, Ivo Jurić i Zoran Matošević samo zato što su bili u odorama HVO-a, o čemu je sačinjen zapisnik o očevidu od strane Općinskog suda u Travniku u kome je detaljno opisan način svirepe egzekucije ove dvojice mladića.

Međutim, tek travnja 1993.g. je bio mjesec koji je nagovijestio predstojeći križni put i stradanje travničkih Hrvata.

Podsjećanja radi, u travnju 1993.g. dogodilo se sljedeće: šestog dana tog mjeseca u stanu u gradu, mučki je ubijen mladi pripadnik HVO-a Dario Meljančić.

Uoči Uskrsa, 09.04.1993.g. u Travniku su skinute i zapaljene sve zastave hrvatskog naroda koje su u gradu bile izvješene povodom tog blagdana. I ne samo to. Tog dana uvečer više od 40 uglednih Hrvata hapšeni su u svojirm stanovima, kućama ili na ulici. Bila je to prava hajka na Hrvate. Svi oni su nako toga zatvoreni i maltretirani u staroj srednjovjekovnoj tvrđavi.

Nedugo nakon toga, 20.04.1993. godine u svom stanu u centru grada kroz zatvorena ulazna vrata stana ubijena je umirovljenica Danica Gašo, supruga od ranjenog Zvonke.

Nakon ovakvih incidenata, nije trebalo dugo čekati da se dogodi i prvi masovni zločin koji će postrojbe Armije RBiH počiniti nad hrvatskim življem u Travniku.

Prvi takav zločin dogodio se u subotu, 24.04.1993.g. u malom hrvatskom selu Miletići u neposrednoj blizini Mehurića. 

To je bilo selo od svega 10-ak kuća i par desetina žitelja, koje u vojnom ili bilo kojem drugom smislu nije predstavljalo nikakvu opasnost po postrojbe Armije R BiH, muslimasko-bošnjačko stanovništvo ili bilo koga drugog.

To je malo hrvatsko selo okruženo sa daleko većim selima nastanjenih isključivo muslimanima-Bošnjacima. Jedno takvo nebranjeno selo bilo je cilj napada lokalne postrojbe Armije RBiH.

Tada je na svirep način ubijeno pet mještana civila i to: Franjo, Stipo, Vlado i Tihomir Pavlović te Anto Petrović. Uz to dvojica od njih petorice bili su pripadnici vjerske sekte «Jehovini svjedoci* i ni pod koju cijenu ne bi uzeli oružje u ruke.

To su bili dvadesetogodišnjaci Vlado i Tihomir Pavlović. Svi ostali mještani, njih 30-tak muškarci i žene, stari i mladi, odvedeni su i zatočeni u logoru u Mehuriću, kroz koji je kasnije prošlo još preko dvije stotine drugih hrvatskih civila, uključujući i novorođenčad.

Taj zločin nad mještanima Miletića bio je samo nagovještaj puno težih stradanja travničkih Hrvata u narednim mjesecima.

Prošlo je punih 20 godina od izvršenog zločina u Miletićima.

Trebalo bi da su počinitelji poznati. Nitko još nije odgovarao ni za što. Ne smijemo se praviti kao da se ništa nije dogodilo. Ubijeni su nevini Ijudi, a svi ostali protjerani iz svojih domova koji su ptvo opljačkani, a potom srušeni i spaljeni.

Nema potrebe spomenuti da u Miletićima, sada 20 godina poslije nema više niti jednog Hrvata. 

Za ovaj zločin još nitko nije odgovarao, baš nitko!!!

Ovo samo radi podsjećanja na nevine žrtve i doprinos istini o dešavanjima u proteklom ratu na prostoru općine Travnik. 

Na žalost ni mi, Hrvati ne obilježavamo dostojno jedno ovakvo stradanje. 

To nam ne služi na čast.

Predsjednik 00 HSS-NHI Travnik Tomislav Rajić