Forum

Facebook

Twitter

Statistika

Ukupno registriranih korisnika: 9753
Ukupno članaka: 23656
Ukupno komentara: 2087
Posljednji unos: Imenovan novi Nadzorni odbor Aluminija
Zadnja promjena: 11.01.2019. 23:44

Nalazite se na: Početna » Vijesti » BiH » Franjo Kovačević iz Novog Travnika četiri desetljeća oblikuje bakar

Franjo Kovačević iz Novog Travnika četiri desetljeća oblikuje bakar

« Prethodni članak | Sljedeći članak »

Napisano 28.09.2011. 09:29

Franjo Kovačević iz Novog Travnika četiri desetljeća oblikuje bakar

Fra Jozo pomogao Franji da se izliječi izradom satova za crkvu

Književnik Martinović napisao je priču „Isus u podrumu“

Franjo Kovačević iz Novog Travnika četiri desetljeća oblikuje bakar u župne crkve, brodove, prirodu, portrete. Što naručitelj poželi, to Franjo i napravi. Još kada tim motivima doda satni mehanizam, onda pored umjetničke, njegov rad ima i praktičnu vrijednost. Franjo je napravio najveće raspelo od bakra koje je trebalo ukrašavati pročelje crkve u Novom Travniku još 1975. godine. Visina raspela bila je sedam metara i još uvijek leži u podrumu župne kuće. Na ovu temu poznati viteški književnik Marko Martinović napisao priču „Isus u podrumu“ koju je Matica hrvatska u Zagrebu nagradila Zlatnom poveljom 1995. godine.

Franjin unuk

Na ulazu u Franjin atelje koji je smješten u obiteljskoj kući dočekuje me nepoznati mladić. Tražim Franju, umjetnika, a on reče pa to je moj djed. Evo ga gore u ateljeu kuca bakar. Radi nešto. Bio je to Franjin unuk Dino Pandžić koji radi u Bielefeldu kao šef kuhinje jednog restorana. Dino djeda Franju nije vidio punih 25 godina.
- Nedavno me zove susjed i kaže, evo neki mladić želi pogledati tvoje radove. Kažem ja, neka dođe, nemam ništa protiv. Prođe malo vremena kad ide mladić s kamerom u ruci i snima. Gledam, ništa ne shvaćam. Mislim hoće dečko snimiti moje radove, pa neka snima. Međutim kada je progovorio negdje iz dubine duše osjetim da on nije baš došao samo da vidi moje radove. Kada se otkrio tko je bio sam jako sretan i uzbuđen. Mislio sam da će me srce izdati od sreće. Dvadeset pet godina nije dolazio u Bosnu, govori nam Franjo koji živi sam nakon što mu je supruga prije godinu dana preminula.
Dino Pandžić je šef kuhinje jednog uglednog restorana u Njemačkom gradu Bielefeldu. Zbog rata i drugih poslovnih obveza djeda Franju nije vidio 25 godina.

Zahvalan župniku

- Htio sam djeda iznenaditi. Tako sam inscenirao dolazak u njegov atelje. Zaista smo bili presretni kada smo se zagrlili. To je neopisiv osjećaj. Djeda me učio kucati u bakar još kada sam bio dijete. Zavolio sam tu umjetnost oblikovanja u bakru, ali i fotografiju.

- Radim i sada koliko mogu. Nekada po cijeli dan. Mirovina mala, a potrebe velike. Da mi nije izrade motiva u bakru teško bi se živjelo. Dvadeset dana nakon što sam imao moždani udar dođe mi fra Jozo Marinčić. Tada župnik župe u Docu na Lašvi. Traži da mu napravim 20 zidnih satova s motivom dolačke župne crkve. Nisam imao kuda. Prste desne ruke zalijepio sam trakom i počeo kucati bakarne listove. Kako je koji dan prolazio ruka i prsti postajali su sve sigurniji. Osjetio sam da mi se povratila i snaga. Kada sam završio taj posao rekao sam fra Jozi, hvala ti, pomogao si mi da se izliječim, govori Franjo.

■ RASPELO

Križ izrađen u bakru završio u podrumu

- Župnik mi je naručio raspelo visine 7 m. Kada sam ga završio spojili smo dijelove i postavili ga uz moju kuću. Možete misliti Raspelo visoko sedam metara. Autobusi su stajali pored kuće da se vjernici pomole. Međutim, župnik koji je poručio Raspetog, iznenada umre. Dođe drugi, preuzme moj rad, ali ga stavi u podrum. Nikada do dana današnjega križ nije postavljen na pročelje crkve. Tražio sam od don Ante Trgovčevića da ga otkupim po cijeni koja je meni plaćena. Nije htio, kaže Franjo.

| VL | HB.org |