Twitter

Statistika

Ukupno registriranih korisnika: 9633
Ukupno članaka: 23656
Ukupno komentara: 2087
Posljednji unos: Imenovan novi Nadzorni odbor Aluminija
Zadnja promjena: 11.01.2019. 23:44

Nalazite se na: Početna » Vijesti » BiH » Izložba šarenih jaja

Izložba šarenih jaja

« Prethodni članak | Sljedeći članak »

Napisano 10.04.2012. 23:05

USKRS 2012.

Izložba šarenih jaja

Dom kulture Dolac na Lašvi, Travnik, 13. do 17. travnja 2012.

U praskozorje povijesti jaje je, kao izvor života, zaokupilo pozornost gotovo svih naroda. Već u 5. stoljeću sveti Augustin spominje simboliku jajeta – izlazak pileta iz ljuske simbolizira novi život, Uskrsnuće i izlazak Isusa Krista iz groba.
Jajetu su pripisivane magične i tajnovite karakteristike. U poganskim vremenima bilo je simbol ponovnog rođenja, vezano prvenstveno uz oživljavanje prirode. Stari Egipćani i Perzijanci imali su običaj proljetnog darivanja ukrašenih jaja kao simbola obnovljenog života.
Jaje je uključivano u brojne obrede: pohranjivano je u temelje kuća ne bi li otjeralo zlo, stare Rimljanke su smatrale da se iz jajeta može proreći spol nerođenog djeteta a francuske mladenke stale bi na jaje prije nego što bi prekoračile prag novog doma. Gali, Rimljani, Kinezi i Egipćani smatrali su ga simbolom svemira a među brojnim teorijama o postanku Zemlje našla se i ona koja tvrdi da se i Zemlja izlegla iz golemog jajeta.

Uskrs se dočekuje košaricama punih crvenih, zelenih, plavih, žutih – pisanica. Pisati je, zapravo, staroslavenska riječ koja znači i slikati, šarati - pa su pisanice – oslikana jaja, a običaj pisanja jaja u Slavena je stariji od kršćanstva. Riječ pisanica, za obojeno jaje, uglavnom se upotrebljava u kajkavaca, u Zagrebu farbano (jezička posudba iz Austrije), u Splitu kažu piturano (jezična posuđenica iz Italije), u Konavlima i Gradu (Dubrovniku) kaže se pengano (dalmatinski izraz preuzet izravno iz latinskog), a bojano je pak jezička akvizicija iz Turske.

U legendi Hrvata kaže se da je Marija bojila jaja za Isusa dok je bio dijete. Poslije, za vrijeme suđenja Isusu, ponovo je to učinila, želeći mu ih darovati kao uspomenu na njegovu mladost. Saznavši za konačnu presudu, potrčala je s pregačom punom jaja k Pilatu, ne bi li izmolila milost za Isusa. Putem joj se razvezala pregača a jaja pokapana njezinim suzama otkotrljala su se zemljom obznanjujući što se dogodilo.

Osim jajeta, i krv je život, duša, pa se zato i crvena boja počela primjenjivati u raznim obredima. Crvena boja postala je simbol krvi, simbol života i zaštite. U vezi s tim, mnogi narodi su vrlo rano počeli bojiti jaja crvenom bojom, da bi na taj način njegova magijska moć postala dvostruko veća.
Drevna shvaćanja i vjerovanja izrodila su mnogobrojne običaje od kojih su se neki zadržali do danas.
Kršćanstvo je preuzelo bojenje crvenih jaja, ali sa svojim tumačenjem. Ono ga je uglavnom dovodilo u vezu s blagdanom Uskrsa i s danima prije i poslije toga blagdana. Nije čudno što se za Uskrs pripremaju šarena jaja, jer i blagdan Uskrsa i jaje simboliziraju periodičnu, cikličnu obnovu prirode i života u njoj.

Među katolicima u Lašvanskom kraju (u Gučoj Gori, Paklarevu i drugdje), bio je uvriježen običaj tetoviranja. Iako je tetoviranje (bocanje) uglavnom napušteno, motivi koji su se koristili susreću se, kako ranije tako i danas, na šarenim jajima.

U ovim krajevima (Kreševo, Busovača…) je i dugovjeki običaj potkivanja kokošjih jaja.
- To su ljudi od svoga zanata, ruke su im vrjednije od zlata – kaže prastara pjesma.
Najjednostavnije objašnjenje želje da se potkuje jaje, uz dokazivanje umijeća, nalazi se u samim simbolima jajeta i potkovice. Jaje je, naime, uvijek bilo simbol novoga života i preporoda, a potkovica je simbol sreće.

Obojene pisanice narod je slikanjem, crtanjem pretvarao u pravu umjetnost zadivljujućih ornamenata, ukrasa, šara, cvjetića, simbola sunca, plodnosti, ljubavi. Tankim se rastopljenim drvcem umočenim u rastopljeni vosak, šaraju pisanice, dok je druga tehnika struganje. Zahtjevna tehnika je struganje obojenog jajeta britvom, nožićem ili iglom. Jaja se prvo oboje, a zatim se vrlo precizno boja odstranjuje s ljuske navedenim alatkama.

Dugo pripremana izložba šarenih jaja u Domu kulture Dolac na Lašvi živi je dokaz da je slikanje jaja prava umjetnost. Korištene su stare ali i nove tehnike šaranja jaja sa novim materijalima. Ova izložba je zalog da kršćanski običaj šaranja jaja u vrijeme Uskrsa, oživljen kroz obiteljske tradicije prenošenjem na mlade generacije neće odumrijeti kao što odumrijeti neće ni njegovi sljedbenici na ovim prostorima.

Izložba dolazi pred veliki god lokalne crkve u Putičevu, Mladog Uskrsa – Bijele nedjelje, patrona crkve posvećene Kristovu uskrsnuću.
Građevinska dozvola za crkvu na Putičevu stigla je poslije dugih iščekivanja na Veliki četvrtak 1985., te je na Mladi Uskrs te godine obavljen blagoslov lokacije. Na taj je dan tadašnji gučogorski gvardijan fra Branko Neimarević blagoslovio veći drveni križ na mjestu gdje će se graditi crkva. Tako su crkva i Putičevljani svoj patron, Kristovo uskrsnuće, koji će se ovdje slaviti na Bijelu nedjelju ili Mladi Uskrs, dočekali spremni, duhovno obnovljeni i uvjereni da su i Bogu i sebi poklonili dostojan dar.

Crkvu je tri godine kasnije, 10. travnja 1988., upravo na njezin god, blagoslovio izaslanik vrhbosanskog nadbiskupa Marka Jozinovića mons. Mato Zovkić, generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije. I kad je tadašnji župnik fra Karlo Kujundžić na kraju misnog slavlja objavio da će se ovdje svake nedjelje slaviti misa u 11 sati, crkvom se prolomio pljesak oduševljenja. Vjernici su tada zaboravili vremenske neprilike i prometne koje su ih stizale na putu prema župnoj crkvi u Docu ili onaj mukotrpni hod do kapelice na Gostunju, na vrhu strmog Putičeva.

U sumornim danima ratnog sukoba, koji su nastupili u međuvremenu, činilo se uistinu da i dolačka župa i njezina župna crkva, kao i crkva na Putičevu, nepovratno samrtnički tonu u svoju bogatu prošlost. Nije bilo životnog plača novorođene djece, nije se javljalo zvono s crkvenog tornja, od predratne četiri tisuće župljana na području župe ostalo ih je samo jedna trećina i nije bilo izgleda da će se ova zajednica vitalno obnoviti.
Danas se ipak vide znaci revitalizacije. Crkva se ponovno uspravlja, u župi je sve više životâ. Broj župljana porastao je na tri četvrtine prijeratnih, koji se navikavaju na nove prilike, i gospodarske i životne. Korijeni se obnavljaju i donose nove izdanke. Život pulsira u kraju oko rijeke Lašve i njegova se nit ne prekida nego osnažuje novim krvotokom.

Zbog toga su dragocjene ovakve izložbe i druge manifestacije koje potvrđuju vitalnost, upornost i ustrajnost ovih ljudi. Čini se da će prvotna ideja da se izložba organizira u maloj sali Doma kulture u Dolcu – Travnik ustuknuti pred velikim interesom i da će šarena jaja biti izložena u djelomično obnovljenoj velikoj sali ovog dragocjenog prostora.

| HB.org |