• Povratničke tegobe Hrvata (202123)
• DRUGI SVJETSKI RAT: Srce tame (1941 - 1945) (167347)
• Bošnjaci, tko ste, što ste... Da prostite... (96596)
• OSMANSKA VLAST Tamni vilajet i beskrajni rat 1463 - 1878 (93969)

• Bošnjaci, tko ste, što ste... Da prostite...
• To je naša zemlja, tu žive Hrvati
• Mesiću okani se Brčkog, šalji vojsku na Derventu!
• Srušena nelegalna džamija u naselju Sturba kod Livna!

• Zajednička druženja nositelja ratnih vojnih odličja HVO-a pokazuju jedinstvo i snagu hrvatskog čovjeka
• Na pomolu koalicija SDP-SBIH
• To je naša zemlja, tu žive Hrvati
• Hrvatski zatočenici doživjeli su ono što ljudski um ne može pojmiti
• Obilježen početak stradanja i napada na Hrvate Zenice

Statistika

• Ukupno registriranih korisnika: 9857
• Ukupno članaka: 23656
• Ukupno komentara: 2087
• Posljednji unos: Imenovan novi Nadzorni odbor Aluminija
• Zadnja promjena: 11.01.2019. 23:44

Kome treba povratak Harisa Silajdžića?

Jako je malo zanimanja izazvala najava da se Haris Silajdžić vraća na političku scenu. Čak ni Stranka za BiH, koju bi ponovno preuzeo, nije smatrala potrebnim komentirati najave o mogućem povratku nekadašnjeg člana Predsjedništva BiH.

Informacija je došla iz mostarskog Dnevnog lista, koji se pozvao na neimenovani izbor pišući kako je otkrivena strogo čuvana tajna i ne štedeći riječi hvale za Silajdžića. Tako se navodi kako je Silajdžić ''neuništivi i vječni predsjednik stranke, kontroverzan, karizmatičan i samozatajan''.

Država opasno visi

Neimenovani izvor otkrio je mostarskoj tiskovini da je Silajdžić prosudio kako je vrag odnio šalu te da država opasno visi ''pod naletom razjarenih i zavađenih političkih šarlatana, kvazipatriota, ali i goropadnih cjepača''. Zbog toga je Silajdžić donio ''sudbonosnu odluku o ponovnom povratku i to nešto ranije nego je planirao''.

Navodno će sve krenuti s izjavama za medije i komentarima trenutne političke situacije u zemlji, a nakon toga bi Stranka za BiH ponovno bila u rukama Silajdžića, koji je, prema tvrdnjama Dnevnog lista, i danas statutarno predsjednik stranke.

Iako se na službenim internetskim stranicama stranke nigdje ne spominje, u nakićenom tekstu navodi se kako Silajdžić ustvari nikada formalno-pravno i nije napustio lidersku poziciju niti je razriješen s te dužnosti te da je samo prenio svoje predsjedničke ovlasti na potpredsjednika SBiH Amera Jerlagića.

''Dugo je oklijevao i držao se svojih principa, međutim, previše se pogubnih političkih problema navalilo na ionako krhku državnu arhitekturu pa je “mesija” Silajdžić ugledao sebe kao spasitelja nacije i države'', navodi Dnevni list.

Radikalni stavovi

Iako nitko nije ozbiljno zagrizao ovu vijest, u rijetkim komentarima moglo se čuti kako Silajdžić nema što tražiti na političkoj sceni u BiH.

Politički analitičar Vehid Šehić tako je Glasu Srpske izjavio da je Silajdžić u političkom smislu već povijest i da se neće vraćati na političku scenu.

''Riječ je o političaru koji nije spreman na kompromis i koji ima u mnogo čemu radikalne stavove, što bi samo moglo još više radikalizirati političku scenu BiH'', rekao je Šehić i dodao kako bi, tražeći podršku u bošnjačkom političkom tijelu, Silajdžić uzeo minimalan broj glasova jer je njegove birače ''preuzeo'' Fahrudin Radončić i njegova Stranka za bolju budućnost.

Rijetke analize Silajdžićeva povratka podsjećaju pak kako je on 2006. godine upravo uz svesrdnu podršku Radončićeva Dnevnog avaza, ali i uz pomoć tadašnjeg reisu-l-uleme Mustafe Cerića, pobijedio na predsjedničkim i parlamentarnim izborima.

Od miljenika do prazne strane

Avaz pak uzvraća ideji njegova povratka politici tekstom akademika Muhameda Filipovića prenesenog iz knjige 'Pitanje bošnjačkog jedinstva' u kojem se navodi kako je ''put od miljenika javnosti i medija do čovjeka kojeg su mediji toliko zanemarili, iskritizirali i minimizirali kao političara i čovjeka da su za njega izgubili svaki interes''.

''Danas je medijski dosje Harisa Silajdžića prazna strana'', naveo je akademik Filipović i dodao kako je ''Haris započeo kao junak'', ali i da je bilo tužno gledati kako taj ministar polagano gubi poziciju i prilagođava se diplomatskom nasilju i vanjskog i domaćeg establišmenta, da bi završio s tvrdnjom kako nemamo drugog izlaza nego da prihvatimo ono što nam nude, a to je 51 posto teritorije i podjelu države''.

''Kad čovjek iznevjeri svoja uvjerenja i očekivanja javnosti, to je veoma teško, ali je, čini mi se, još teže kada se, kako naš narod kaže, popišmani, a to se upravo dogodilo Harisu Silajdžiću. On je smatrao da, usprkos činjenici da je pristao i potpisao sporazum u Daytonu, ima pravo da predvodi pokret za obaranje daytonskih nepravdi, a da nije uzeo u obzir činjenicu da za tako nešto nema moralnu, ako je i imao formalnu legitimaciju i da osim onih koji razumiju naš položaj i implikacije Daytona za našu budućnost, nitko više ne razumije njegove poteze, a i ne vjeruje mu, jer je on bio potpisnik tog sporazuma'', naveo je akademik Filipović.

Nikad dovršeni čovjek

Avaz je objavio isječak iz knjige u kojem akademik navodi da je Silajdžiću intelektualni i moralni standard uveliko narušen, a on intelektualno i moralno ispražnjen.

''Tako je Haris Silajdžić sam sebe definirao kao političku prošlost i nikad dovršenog čovjeka, zbog čega nije bilo ni potrebno da mediji u tome igraju bilo kakvu ulogu. U tome je njegova izuzetnost i svojevrsna tragedija čovjeka koji je mnogo obećavao, pružao nade i dobivao podršku, a malo ispunio. Ipak, mora se reći da se on u nečemu bitno razlikuje od nekih drugih naših političara, a to je da će neke druge mediji i javnost, ali i njihovi glasači, morati na kraju da otjeraju s političke i javne scene, a on je, ipak, i gospodski sam s nje sišao'', naveo je akademik Filipović.

Ne treba zaboraviti ni afere koje su nastale za vrijeme njegove vladavine posebno one vezane za energetski sektor i djelovanja ministra Vahida Heće. Upravo je tada na scenu stupio Dnevni avaz koji se, uz potporu SDP-a u federalnom parlamentu, obrušio na te projekte.

Eventualni Silajdžićev povratak uzburkao bi bošnjačku političku scenu, a on osobno ne bi imao nikakvu političku težinu jer se nakon zadnjih općih izbora 2010. godine povukao kao totalni gubitnik.

Iako mostarska novina, koja je neobjašnjivo dopustila more epiteta u ''povratničkom tekstu'' nekadašnjeg visokog dužnosnika, navodi kako mu je cilj spasiti stranku, ali i samu zemlju, valja posjetiti na optužbe kako je upravo Silajdžić sam urušio Stranku za BiH.

Faraonski profil i autokratsko upravljanje

Tako je Safet Halilović, jedan od osnivača Stranke za BiH, u jednom prošlogodišnjem intervjuu rekao kako je upravo Silajdžić krivac za srozavanje stranke. Halilović navodi kako je upravo epizoda sa Hećom nakon izbora 2006. godine trenutak koji je označio silaznu putanju u stranci.

''Puni faraonski profil i autokratsko upravljanje strankom kod lidera SBiH do punog izražaja je došlo njegovim, tko zna kojim, povratkom 2006. godine, kada je stranka polučila do tada najveći uspjeh, a on postao član Predsjedništva BiH. Međutim, ubrzo je nastupio i početak kraja. Liderovom samovoljom pobrisano je dotadašnje rukovodstvo sarajevske organizacije SBiH, koja je bila dobro ustrojena i postigla najbolji izborni rezultat u Sarajevskom kantonu i sa 13 poslanika imala izborni rezultat kao gotovo SDA i SDP zajedno'', naveo je Halilović kojeg su isključili iz stranke zbog ''smetnji'' Silajdžiću.

Halilović je u intervjuu rekao kako su Vahid Hećo i neformalni lobi stvari preuzeli u svoje ruke te da je vrhunac bio u političkom i svakom drugom izolacionizmu Stranke za BiH koju je lider temeljito provodio.

''A kako je to praktično izgledalo, dovoljno je navesti da sa Sulejmanom Tihićem, predsjednikom SDA, s kojim je SBiH bila koalicijski partner, pune tri godine nije ni kavu popio ni čuo se telefonom'', naveo je Halilović.

Jačanje Izetbegovića

Drugi pak izvori iz stranke, naveli su nakon Silajdžićeva povlačenja, kako je to početak urušavanja stranke upravo u korist SDA, ali u korist struje Bakira Izetbegovića, koji je otvoreno pokazao želju da od Tihića preuzme čelnu poziciju stranke. Navodno je Izetbegović htio ojačati uz Silajdžićevu pomoć i tako preuzeti vrh stranke.

No, nije Silajdžić uvijek bio u dobrim odnosima s Izetbegovićima. Tako izvještaji američke CIA-e o ratu u BiH, koji su objavljeni početkom mjeseca, navode da se nije moglo skriti rivalstvo između Silajdžića i Alije Izetbegovića.

I dok se neki analitičari pitaju ''jesmo li tolio jadni da nam treba Haris Silajdžić?'', ulizivački tekst u mostarskim Novinama navodi kako su ''trgovina državnom imovinom, Sejdić i Finci, Izborni zakon i međusobni rat do istrjebljenja bošnjačkih elita, prelili čašu i Silajdžić očigledno ne može više biti sjediti skrštenih ruku u političkoj hladovini''.

''Njemu objektivno na ruku idu politički kaos, stalni žestoki sukobi i svađe i sterilnost osobito bošnjačkih političkih lidera kao i činjenica da među Bošnjacima trenutačno nema izrasloga karizmatičnoga lidera koji može povući procese naprijed i okupiti bošnjačko biračko tijelo i kritičnu intelektualnu elitu za rješavanje nagomilanih političkih i ekonomskih problema'', navode mostarske novine dodajući kako je Bošnjacima na vrh glave i Lagumdžije, Izetbegovića, Tihića pa i Radončića.

I dok se nekada na službenom blogu predstavljao kao ''vizionar koji ide više koraka ispred drugih, pa ga često mnogi pogrešno shvaćaju'', pitanje je što može potrošeni i ostarjeli Silajdžić pokazati?

Dnevno