RSS
English

Web katalog

Najčitanije

Najčitanije zadnjih 7 dana

Najkomentiranije

Najbolje ocijenjeno

Statistika

Povratak je spor ali prognani ne gube nadu

Napisano 17.11.2011. 10:31

Povratak je spor ali prognani ne gube nadu

Ponosni su na župnu crkvu čija je obnova završena ljetos, ali i druge projekte

■ Župnik don Perica Majić je oduševljen ljudima iz ovoga kraja
■ Danas u župi ima samo dvoje školske djece, osmi i šesti razred OŠ

Početkom studenoga 1993. pripadnici Armije BiH do temelja su spalili varešku župu Borovica. Spaljeno je svih 315 obiteljskih kuća, župna crkva i kapelice, kao i svi gospodarski objekti.

Povratak i obnova

Pet godina poslije, u ljeto 1998., u župu se vraćaju prvi povratnici. Među njima je i Grga Vukančić koji je u Borovicu stigao s 12 bogoslova iz svih krajeva svijeta kako bi očistili ruševine prve četiri obnovljene kuće u Borovici.
- Sve je bilo do temelja spaljeno, nije bilo struje ni vode, ničega. Bogoslovi nisu mogli vjerovati da ćemo prenoćiti pod ruševinama jedne od kuća. Ipak smo prenoćili, počeli čistiti i pripremati kuće za obnovu. Tako je krenuo povratak u Borovicu, ispričao je jedan od prvih povratnika u ovu od Vareša 18 km udaljenu župu, smještenu na 1.200 m nadmorske visine. Vukančić je danas predsjednik MZ Borovica, kaže da je u Borovici dosad puno toga urađeno, a do istinskog povratka života u župu ostalo je osmisliti projekte održivog povratka.
- Borovica je prije rata imala između 350 i 380 zaposlenih. Uglavnom su radili u Željezari u Varešu, a dva puta dnevno dva su autobusa odvozila i dovozila radnike. Školski autobusi prometovali su od Vareša do Borovice nekoliko puta dnevno. Danas u župi imamo dvoje školske djece, Ana Ljubas pohađa osmi, a Gabrijela Marić šesti razred OŠ. Povratnika je nešto više od 70, a to su uglavnom umirovljenici koji žive od svojih mirovina. Međutim, nas sve to ne obeshrabruje. Puno smo toga već uradili, ostaje nam osmisliti projekte održivog povratka jer u Borovicu se žele vratiti mlade obitelji s djecom, priča Vukančić. Borovičani su naročito ponosni na svoju župnu crkvu čija je obnova završena ljetos, ali i brojne druge uglavnom infrastrukturne projekte, izgradnju elektro i telefonske mreže, asfaltiranje ceste.

- Narod je ovdje naročito vezan uz crkvu. Nikad neću zaboraviti prve zornice koje sam kao župnik imao u Borovici. Često bi nestajalo struje, a u mraku bi sjale baterije i fenjeri vjernika kojima nije bilo teško ni gaziti po metar snijega da bi došli na zornice. Ove ćemo ih godine prvi put slaviti u obnovljenoj crkvi i na to smo svi ponosni, kaže don Perica Majić, borovički župnik. Rodom je iz Odžaka gdje je, kako kaže u šali, najveće brdo bundeva, a danas živi na 1.200 m nadmorske visine, oduševljen ljudima ovoga kraja.

Stočarstvo i turizam

- Lijepa priroda i čist zrak nisu najljepše što možete vidjeti i doživjeti u Borovici. To su ovi ljudi vrijedni i marljivi, uvijek spremni pomoći drugome, pa i meni župniku. Kad treba spremati drva za zimu i starci od 70, 80 godina rado priskaču u pomoć. Toliko sam puta ostao zatečen njihovom vitalnošću i voljom da radom pomognu drugome, kaže don Perica Majić. Upravo takav duh Borovičana ulijeva nadu da će župa jednog dana ponovno oživjeti, odnosno da će se u nju vratiti i mlade obitelji s djecom.
- Skepticima koji kažu da života ovdje nema, ja pokažem sliku s proslave patrona župe, Božića, Uskrsa pa i nedavnog blagdana Svih svetih. Na tim se slikama vidi jedno zajedništvo i ljubav prema rodnoj grudi koji će, uvjeren sam, nadvladati sve poteškoće. A tu su i ljudi koji se stalno interesiraju za povratak, zaključuje borovički župnik. Stočarstvo i turizam dvije su djelatnosti na kojima će najvjerojatnije biti bazirani projekti održivog povratka u ovu varešku župu.

| VL | HB.org |


Nema komentara

Anketa

Ustavi