• Povratničke tegobe Hrvata (201600)
• DRUGI SVJETSKI RAT: Srce tame (1941 - 1945) (167267)
• Bošnjaci, tko ste, što ste... Da prostite... (96538)
• OSMANSKA VLAST Tamni vilajet i beskrajni rat 1463 - 1878 (93871)

• Bošnjaci, tko ste, što ste... Da prostite...
• To je naša zemlja, tu žive Hrvati
• Mesiću okani se Brčkog, šalji vojsku na Derventu!
• Srušena nelegalna džamija u naselju Sturba kod Livna!

• Zajednička druženja nositelja ratnih vojnih odličja HVO-a pokazuju jedinstvo i snagu hrvatskog čovjeka
• Na pomolu koalicija SDP-SBIH
• To je naša zemlja, tu žive Hrvati
• Hrvatski zatočenici doživjeli su ono što ljudski um ne može pojmiti
• Obilježen početak stradanja i napada na Hrvate Zenice

Statistika

• Ukupno registriranih korisnika: 9852
• Ukupno članaka: 23656
• Ukupno komentara: 2087
• Posljednji unos: Imenovan novi Nadzorni odbor Aluminija
• Zadnja promjena: 11.01.2019. 23:44

Preminuo fra Andrej Matoc, idejni tvorac Fondacije Kairos i portala sredisnjabosna.com

U četvrtak 14. 10. 2010. godine preminuo je naš fra Andrej Matoc u Wollongongu, Australija. Mjesto i datum sprovoda, objavit će se naknadno.

Fra Andrej Matoc, sin Josipa i Zlate r. Šimić, rođen je u Varešu, župa Vareš, 26. 10. 1965. Osnovnu i srednju školu završio je u rodnom mjestu. Franjevački habit je obukao u Rami (Šćit) 2. 10. 1995. Prve zavjete položio je u Zoviku 4. 10. 1996. Teologiju je studirao na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu. Svečane zavjete je položio 14. 9. 2001. na Plehanu. Za đakona je zaređen 1. 5. 2002. u Olovu, a za svećenika 1. 12. 2002.. u Sarajevu.

Fra Andrej Matoc je idejni kreator humanitarne udruge Fondacije Kairos iz Busovače koja i danas djeluje te uz njegovu ideju pokrenut je i web portal SredišnjaBosna.com.

Vršio je službu župskog vikara u Kraljevoj Sutjesci (2002 - 2006) i u Busovači (2006 - 2007). Bio je također vikar i ekonom samostana u Kraljevoj Sutjesci (2003 – 2006)

Od 22. 10. 2007. pa sve do svoje rane smrti bio je voditelj HKM u Wollongongu u Australiji

"U našem životu postoje trenutci ispunjeni utjehom, trenutci unutarnjeg mira što najljepši su darovi Božji, trenuci kad nam Njegova ljubav dopire do onih dubina duše koje su jedino Njemu dostupne. A onda ti trenutci prođu i više nemamo ni utjehe ni unutarnjeg mira. Možda ih je otjerala naša bezumnost, uništila naša sebičnost. No to nisu jedini razlozi. Katkad i On hoće da neko vrijeme boravimo u tami ne bismo li kasnije bolje prihvatili veće i snažnije svjetlo. Naša se vjera stavlja na kušnju i pročišćava kako bi samo njegova ljubav i nijedna druga ispunila našu prazninu. A ta praznina, kad Boga nema u našem životu, ili kad se tako čini, strašna je bol. Taj osjećaj da nas je Bog napustio jest bol koja nas najviše raspinje; to je kraj nade, put u očaj, u ništavilo. U takvim trenucima čini se besmislenim govoriti o Božjoj ljubavi prema nama. Jer to nam samo povećava bol. Ako znamo da je Bog s nama, mnogo toga možemo podnijeti, jer bol i patnja će proći, a radost i mir se vratiti. Ali ako Bog nije prisutan ili ako osjećamo da smo odbijeni... to je strašan teret, prevelik da bi ga podnio čovjekov duh. Preostaje nam samo molitva: »Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?« ""

iz knjige B. Hume-a: Hodočasnik

Pokoj vječni daruj mu, Gospodine!