RSS
English

Web katalog

Najčitanije

Najčitanije zadnjih 7 dana

Najkomentiranije

Najbolje ocijenjeno

Statistika

SAM PROPJEŠAČIO 2428 KM DUG PUT OD TRAVNIKA DO LOURDESA

Napisano 29.05.2010. 08:56

“Duša mi je puna, sretan sam i zadovoljan", kazao nam je Josip Buha Dido (56) po povratku u rodni Vitez nakon hodočašća u Lourdes. U Lourdes, na put dug 2428 km, išao je pješice, i to sam, a krenuo je 22. ožujka s Bikoša u travničkoj župi Guča Gora. Do Lourdesa mu je trebalo 55 dana i u ovo veliko marijansko svetište u Francuskoj stigao je 15. svibnja.
Počast ubijenima
"Ovim hodočašćem želio sam odati počast poginulim i ubijenim Hrvatima u Drugom svjetskom i u nedavnom Domovinskom ratu i nakon Bikoša u Vukovaru i Bleiburgu i u drugim hrvatskim stratištima križnoga puta u RH i Sloveniji, pokloniti se njihovim sjenama.
I hvala dragom Bogu, to sam, uz stalnu molitvu tijekom puta, te u Ptuju na Veliku subotu i u Mariboru na Uskrs i za sedam dana boravka u Lourdesu, i uspio", objasnio je Josip.
A put dug 2428 km, bez znanja bilo kojeg stranog jezika, s opremom teškom više od 20 kg, s minimalnim sredstvima, po vrlo lošem, uglavnom kišovitom i prohladnom vremenu, kroz šest država, potpuno sam... prava je avantura. "Slažem se i odlučio sam, na ovakav ili sličan put više nikada neću ići sam, a do idućeg hodočašća, vjerojatno sljedeće godine, ako Bog da zdravlja, naučit ću bar nešto engleskog ili njemačkog jezika. Jer, sam, bez prijatelja, znanja jezika, bez novca i u razvijenim zemljama, u lijepim gradovima osjećao sam se kao izgubljen u pustinji", objasnioje Josip.
Jezične barijere
"Kroz Italiju i Francusku bilo je daleko kompliciranije i jezična barijera je bila teško premostiva. Ljudi su. bili sumnjičavi, novca sam imao malo, premalo da bih plaćao spavanje, hranu...! Spavao sam u župnim uredima, jeftinim pansionima, u stajama, šupama, ispod nadstrešnica, u vinogradima, ali i pod jelama. Ne, ne kukam ja, ne daj, Bože! Pa sam sam se odlučio na ovaj pothvat i sretan sam i zbog odluke i zbog uspješnog hodočašća i ispunjene nakane. A ipak ću reći, u Lourdes sam stigao s osam eura u džepu", rekao je.
Hrvatski svećenici su mu u Lourdesu osigurali smještaj u prihvatilištu, stigli su pripadnici HV-a i Oružanih snaga BiH, prihvatili su ga kao svoga. "Otada sam bio pod vojnim režimom", kazao je u šali Josip i po dobru istaknuo vojne ordinarjje HV-a i OS-a BiH, biskupa Juraja Jezerinca i prof. don Tomu Kneževića, zamjenicu ministra obrane BiH Marinu Pendeš i desetke vojnika i časnika kojima ni imena ne zna. A sa svojima iz BiH i kući se vratio. "Boravak u Lourdesu, i to u vrijeme vojnog hodočašća, nezaboravan je doživljaj koji je iz mene 'izbrisao' sve muke i poteškoće, strahove kroz koje sam prolazio i koji su me stalno opsjedali, dodao je.

Zahvale
Navigacijska karta velika pomoć
Josip kaže da su mu, materijalno pomogli prijatelji, viteški gospodarstvenici, svećenici u RH, Sloveniji, Austriji, Lourdesu, dobri Ijudi na cijelome putu. Ističe fra Š. Oreča u Austriji koji mu je napravio putni zemljovid, te lliju Lončara, podrijetlom iz Žepča, poduzetnika iz Nizozemske, koji mu je napravio navigacijsku kartu.

Sljedeće godine
Pješice do Jeruzalema
"Dragi Bog i dobri Ijudi i sve se onda može", kaže uporni Josip i otkriva nam plan kada će, bude li ga zdravlje služilo, "svoju pasiju" u spomen na sve poginule hrvatske domoljube pješačiti od Bleiburga do Jeruzalema.

/VL/

 


Nema komentara

Anketa

Ustavi