• Povratničke tegobe Hrvata (189954)
• DRUGI SVJETSKI RAT: Srce tame (1941 - 1945) (165861)
• Bošnjaci, tko ste, što ste... Da prostite... (95482)
• OSMANSKA VLAST Tamni vilajet i beskrajni rat 1463 - 1878 (92599)

• Bošnjaci, tko ste, što ste... Da prostite...
• To je naša zemlja, tu žive Hrvati
• Mesiću okani se Brčkog, šalji vojsku na Derventu!
• Srušena nelegalna džamija u naselju Sturba kod Livna!

• Zajednička druženja nositelja ratnih vojnih odličja HVO-a pokazuju jedinstvo i snagu hrvatskog čovjeka
• Na pomolu koalicija SDP-SBIH
• To je naša zemlja, tu žive Hrvati
• Hrvatski zatočenici doživjeli su ono što ljudski um ne može pojmiti
• Obilježen početak stradanja i napada na Hrvate Zenice

Statistika

• Ukupno registriranih korisnika: 9787
• Ukupno članaka: 23656
• Ukupno komentara: 2087
• Posljednji unos: Imenovan novi Nadzorni odbor Aluminija
• Zadnja promjena: 11.01.2019. 23:44

Studijsko putovanje u Vukovar

Studijsko putovanje u Vukovar

Svake godine učenici prvih razreda KŠC-a Don Bosco organizirano posjete Vukovar. Prenosimo osvrt s ovogodišnjeg posjeta Gradu heroju.

Vukovar, grad na dvije rijeke, ponosno stoji u istočnome dijelu Hrvatske, na ravnici zlatne Slavonije. Posjetom Vukovaru, čovjek može dobiti odgovore na sva pitanja o životu.
 
"Morate iznova graditi. Prvo, svoju prošlost, tražiti svoje korijenje, zatim, svoju sadašnjost, a onda, ako vam ostane snage, uložite je u budućnost. I nemojte biti sami u budućnosti. A grad, za nj ne brinite, on je sve vrijeme bio u vama. Samo skriven. Da ga krvnik ne nađe. Grad - to ste vi."
 
Vukovar, poput Žepča, grad sagrađen od sjećanja, uspomena i neizbrisivih vrijednosti, grad koji može porušiti samo streljivo zaborava. Tragom Matoševe misli o povezanosti čovjeka i kraja u kojemu živi, a u želji odavanja počasti Vukovaru i svim njegovim sadašnjim i nekadašnjim građanima koji su ga gradili u duhovnome i materijalnome smislu, učenici prvih razreda Katoličkoga školskog centra "Don Bosco", svake godine posjete Vukovar.
 
Priča poznata, povijesna lekcija poznata, ali ni 20. studenoga 2012. nije manje tužna, jednako je potresna. Vukovarska bolnica, jedina oaza života u devedeset dana patnje, i danas jednako vapi za odvedenima. Vojarna, prepuna željeza koje svjedoči o zločinima nad hrvatskim pukom, danas je Memorijalni centar u kojemu se ljude poučava o najtužnijoj priči Domovinskoga rata. Ovčara, plamen svijeća, suze posjetitelja, slika koja najviše govori.
 
Učenici Katoličkoga školskog centra "Don Bosco", i danas, dvadeset jednu godinu poslije, promrzli od zime, umorni od putovanja, odaju počast GRADU HEROJU, odaju počast i osjećaju blizinu zbog gotovo identične sudbine i užasa rata koji ih zbližava u trenucima molitve. Došli smo u grad, obojili ga ne samo crvenom, bijelom i plavom bojom, nego bojom ljubavi prema domovini.
 
Zapamtite Vukovar, zapamtite Domovinski rat, zapamtite oči Željke Jurić, zapamtite što je dobro, a što je zlo jer...
 
"Kad čovjek bolje razmisli, djeca u još jedino dobro koje je čovječanstvu ostalo. Sve drugo uništeno je u nastojanju da sitni ljudski stvor bude veći od misli, od riječi - od Boga." / Priča o gradu Siniša Glavašević /