• Povratničke tegobe Hrvata (185387)
• DRUGI SVJETSKI RAT: Srce tame (1941 - 1945) (165585)
• Bošnjaci, tko ste, što ste... Da prostite... (95255)
• OSMANSKA VLAST Tamni vilajet i beskrajni rat 1463 - 1878 (92284)

• Bošnjaci, tko ste, što ste... Da prostite...
• To je naša zemlja, tu žive Hrvati
• Mesiću okani se Brčkog, šalji vojsku na Derventu!
• Srušena nelegalna džamija u naselju Sturba kod Livna!

• Zajednička druženja nositelja ratnih vojnih odličja HVO-a pokazuju jedinstvo i snagu hrvatskog čovjeka
• Na pomolu koalicija SDP-SBIH
• To je naša zemlja, tu žive Hrvati
• Hrvatski zatočenici doživjeli su ono što ljudski um ne može pojmiti
• Obilježen početak stradanja i napada na Hrvate Zenice

Statistika

• Ukupno registriranih korisnika: 9757
• Ukupno članaka: 23656
• Ukupno komentara: 2087
• Posljednji unos: Imenovan novi Nadzorni odbor Aluminija
• Zadnja promjena: 11.01.2019. 23:44

Manjak mjesta

Manjak mjesta

Zbog nedostatka parkirališnih mjesta, vozači su počeli pribjegavati različitim rješenjima poput takozvanih zapreka

Problem parkinga maknut samo da se ne vidi

I dok mostarski policajci dobivaju pohvale za kažnjavanje nepropisno parkiranih i zaustavljenih vozila, i dok se po važnim raskrižjima i vidljivim prometnicama uvodi red, totalni kaos vlada u „skrivenim“ dijelovima.

Tako se između zgrada, gdje ne dopire probuđeno i budno oko policajca vode pravi mali ratovi za parking. Stradaju ionako zanemarene i minijaturne zelene površine, koje isto tako malo koga zanimaju jer nisu vidljive poput parkova u koje se slijevaju stotine tisuća maraka za obnovu. Stradaju i prilazi zgradama i dječja igrališta jednako zanemarena jer su skrivena iza blokova zgrada.

Stoga je, čini se, problem automobila samo maknut s vidnih mjesta. Ono što se događa u dvorištima zgrada nikoga ne zanima osim ljutitih stanara, koji, naviknuti da u svojem kvartu imaju parking, sada lutaju jednako kao i svi vozači koji bježe od uplatnice pod brisačem.

Istovremeno, javne garaže i parkinzi koji se naplaćuju prazni su, a događa se da dostavna i službena vozila, koja su nekada bila pod zaštitom svoje uloge i koja bi trebala parkirati na parkinzima objekta u kojem i za kojeg rade, sada zauzimaju parkirna mjesta namijenjena „neslužbenim“ vozačima.

Pojedinci pribjegavaju postavljanjem oznaka da je parking zauzet, a rijetko se tko usudi pomaknuti nečiji kamen ili čunj s parkinga. Drugi se pak pozivaju na to da zakonski, parking pripada svima, pa barikade završe u nesređenom parku.

Iako je akcija policije za svaku pohvalu i iako su svi svjesni da treba vremena za odgojiti vozače nakon dugog razdoblja samovolje i nereda, problem s mostarskih ulica samo je sklonjen na manje vidno mjesto.

Samovolja i nered premješteni su u kvartove, a vozači su primorani opet pokazati snalažljivost pri parkiranju. Stradaju ionako zanemareni parkovi i igrališta uz koja su prislonjeni kontejneri uz koje pak redovito počivaju (male) deponije krupnog otpada.

Ne tako davno raspravljalo se o izmještanju kontejnera s jedne ušminkane ulice. Kontejneri su premješteni uz igralište, pa djeca osim betona imaju i dodatak smeća i eventualne zaraze. Građani su, nakon prosvjeda po internetu, prihvatili novo odlagalište, a neki i dan-danas na starom mjestu ostave smeće u znak protesta ili iz navike.

Tako je i s parkingom. Premješten je i mnogi se bune. Do tada s druge strane ulice, iza zgrada, jedno vidljivo rješenje uništava nevidljive kvartove za koje nitko ne predlaže rješenje.