kao i krajišnici da popune BL, posavinu, podrinje i ostalo...

Pa da. Uglavnom Banjalučki kraj, Vojvodinu itd.

Slika govori hiljadu riječi.

Šta ima RH veze? Zašto Hrvatima nije dozvoljeno popunjavanje Grahova, Glamoča, Drvara?

Pusti Vujadina. Nije on kriv sto je tako odgajan.. Njemo je normalno da su Hrvati protjerivani iz BL i ubijani.. Dakle to govori sve o njemu kao osobi i o onima koji su ga tako ucili..
Nego, novosti iz BL...

http://www.glassrpske.com/vijest/3/drus ... -Luke.html

http://www.legalis.hr/modules/news/arti ... oryid=1048

http://www.hic.hr/dom/265/dom21.htm

Penava, Š. Davor – humani centar svijeta. Progon Hrvata i Muslimana s banjaluckog
podrucja 1995. Slavonski Brod: Hrvatski institut za povijest – Podružnica za povijest
Slavonije, Srijema i Baranje, 2003.
Domovinski rat nedvojbeno ce kada za to, gledano iz perspektive metodologije
historiografije, budu sazreli uvjeti za nastajanje historiografskih radova, biti podrucje na
kojem ce se pojaviti mnoštvo istraživackih pitanja – time i tema, odnosno radova.1
Jedna od nezaobilaznih tema svakako ce biti i progoni stanovništva iz svojih domova,
odnosno svi posljedci tih nasilnih migracija i emigracija, pa tako i ova tema: Progon Hrvata i
Muslimana s banjaluckog podrucja 1995.
Znajuci da ovakvih radova ne može biti prije svega bez primarnih izvora, Podružnica
za povijest Slavonije, Srijema i Baranje iz Slavonskoga Broda Hrvatskoga instituta za
povijest odlucila se u okviru svoje novopokrenute biblioteke »Hrvatski demokratski pokret i
Domovinski rat« izdati ove dvije knjige, autor kojih je Šimun Penava.
Šimun Penava tada je kao djelatnik Hrvatsko informativnoga centra prakticki vec
1995. bio u mogucnosti prikupljati ovo gradivo, i upravo je to i bio temelj na kojem su
nastale ove knjige.
U Predgovoru prve knjige autor istice da ja zapravo protjerivanje katolika i svih onih
koji nisu Srbi iz banjaluckoga kraja pocelo još 1941., a »njihov progon od 1991. do 1995.
bio je samo nastavak«. (str. 7). Potom je prva knjiga podijeljena u dva osnovna dijela.
U prvom su dijelu sljedeca poglavlja: 1. Nekoliko rijeci o kretanju broja stanovništva
Banja Luke i Banjalucke biskupije tijekom XIX. i XX. stoljeca, str. 9–15; 2. Kronologija
ratnih dogadanja i protjerivanja 1991.-1995., str. 17–36; 3. Znacajnija dogadanja i pritisci na
Hrvate Banjalucke biskupije tijekom 1995. godine, str. 37–40; 4. Korespondencija izmedu
nacelnika opcina Davora i Srpca 1995.-1996. godine, str. 41–130; 5. Tekstovi zahvalnosti
Davorcanima za humanost (pisma, brzojavi, novinski clanci, razgovori…, str. 131–176; 6.
1 Nikako ne bi bilo dobro da se vec sada, devet godina nakon završetka Domovinskoga rata, pocnu pisati radovi
o njemu s pretenzijom da budu historiografski, jer bi se time ponovila sva ona negativna iskustva hrvatske i
jugoslavenske historiografije nakon II. svjetskoga rata (NOB-a) koja je za potrebe tada aktualne komunisticke
vlasti »požurila« s istraživanjima i objavom radova iz NOB-a … Dapace, no imperativno se namece još uvijek
otvoreno pitanje prikupljanja, obrade i sredivanja povijesnih izvora iz Domovinskoga rata, pa i mogucnost
objave onih izvora koje je moguce vec sada objaviti sukladno važecim zakonima RH koji reguliraju tu
problematiku (za ovu prigodu izdvajam: Zakon o arhivskom gradivu i arhivima – NN br. 105/1997, Zakon o
zaštiti tajnosti podataka – NN 108/1996, kao i Preporuke Vijeca Europe: Zaštita osobnih podataka i
dostupnost informacija a koje je na hrvatski preveo i objavio Hrvatski državni arhiv u Zagrebu 2002. godine).
Moja osobna primjedba s tim u svezi odnosi se na pitanje problema komuniciranja Arhiva u RH i HIP-a
(Hrvatskoga instituta za povijest), jer priznali ili ne – objektivno, HIP ponavlja negativno povijesno iskustvo
svoga prethodnika IHRP-a (Instituta za historiju radnickog pokreta) i slicnih Povijesnih instituta u RH (kao na
primjer onoga u Slavonskom Brodu) stvarajuci nekakav vlastiti Arhiv o Domovinskom ratu, a koji ce opet
jednog dana »završiti« u HDA-u i ostalim Državnim arhivima slicno kao i dokumentacija o radnickom pokretu i
NOB-u. S druge pak strane Arhivi se ponašaju dosta inertno glede prikupljanja arhivskoga gradiva o
Domovinskom ratu (iznimke se znaju, barem se nadam, i njima dužno poštovanje) … Svojedobno sam bio jedan
od inicijatora (spominjem ovom prigodom i glavne inicijatore dr. sc. Mirka Valentica i dr. sc. Matu Artukovica)
stvaranja jedinstvenoga projekta o Domovinskom ratu u kojem bi jednako sudjelovali HIP i arhivi, uz napomenu
da je tadašnje Ministarstvo kulture bilo spremno osigurati po dva radna mjesta u svim arhivima u RH a zbog
prikupljanja arhivskoga gradiva o Domovinskom ratu. Nažalost ta inicijativa tada nije zaživjela (otpora je bilo
ponajprije u arhivskoj struci – ne bih o imenima), a posljedice ce kad-tad »osjetiti« hrvatska arhivistika i
historiografija, i ne samo one!
Pisani dokumenti i fotodokumentacija o progonu, str. 177–252. Nakon tih poglavlja slijede
sažetci na hrvatskom i engleskom jeziku, str. 253–259, i Bibliografija, str. 260–262.
U drugom dijelu (str. 263–685) autor je dao Popis prognanih stanovnika s
banjaluckog podrucja po datumima koji su camcima preveženi u Davor u razdoblju od 14.
VIII. 1995. do 31. XII. 1995., a prema popisu Granicne policije Ministarstva unutarnjih
poslova Republike Hrvatske. Ovaj popis dragocjen je povijesni izvor. U njemu su po danima
doneseni svi relevantni podatci izbjeglih stanovnika s banjaluckoga podrucja sa sljedecim
rubrikama: Prezime (ime oca) ime; Datum i mjesto rodenja; Prebivalište; Datum protjerivanja
i Odredište (protjerivanja). Po ovom je popisu po danima preko Save u Davor prevezeno:
14. kolovoza 1448 prognanika; 15 kolovoza 1246 prognanika; 16. kolovoza 2050 prognanika;
17. kolovoza 1135 prognanika; 18. kolovoza 2255 prognanika; 19. kolovoza 2107
prognanika; 20. kolovoza 388 prognanika, 21. kolovoza 705 prognanika; 22. kolovoza 481
prognanik; 23. kolovoza 724 prognanika; 24. kolovoza 1173 prognanika; 28. kolovoza 969
prognanika; 29. kolovoza 477 prognanika; 30 kolovoza 647 prognanika; 31. kolovoza 225
prognanika; 4. rujna 1030 prognanika; 5. rujna 144 prognanika; 6. rujna 252 prognanika; 7.
rujna 269 prognanika; 11. rujna 755. prognanika; 19. rujna 864 prognanika; 20. rujna 995
prognanika; 21. rujna 169 prognanika; 3. listopada 8 prognanika; 5. listopada 4 prognanika;
6. listopada 7 prognanika; 7. listopada 10 prognanika; 10. listopada 3 prognanika; 11.
listopada 4 prognanika; 14. listopada 1 prognanik; 16. listopada 2 prognanika; 17. listopada
19 prognanika; 20. listopada 4 prognanika; 24. listopada 9 prognanika; 27. listopada 29
prognanika; 31. listopada 44 prognanika; 2. studenoga 28 prognanika; 9. studenoga 112 te 16.
studenog 42 prognanika. Rijecju: u narecenom je razdoblju iz BiH preko Save u Davor
prevezeno ukupno 20 836 prognanika.
Uzimajuci u obzir navedene kvantitativne pokazatelje koji svjedoce koliko su stvarni
razmjeri ovoga prinudnog iseljavanja iz banjaluckoga podrucja, kao i spremnost Davora i
Davorcana (osobito tadašnjega nacelnika opcine Davor g. Alojzija Jakircevica; ladara koji su
prevozili prognanike: Bogomira Marjanovica, Ivice Devica, Ivice Marjanovica, Mladena
Marjanovica, Milana Simica i Željka Simica; koordinatorica za hranu i odjecu: Slavice
Jakircevic i Suzane Stuburic i svih Davoraca koji su tih dana na bilo koji nacin sudjelovali u
toj akciji) da se osigura prihvat svih prognanika, može se opravdati tvrdnja naziva ove knjige
da je Davor tada doista bio humani centar svijeta.
Ova prva knjiga opremljena je i decentno odabranim fotografijama koje zorno
svjedoce o ovim zbivanjima. Autor i izdavac odlucili su se izdati i drugu knjigu (426
stranica), a u njoj je zapravo dan Abecedni popis prognanika. To ce olakšati put raznim
istraživacima, pa i samim prognanicima da se lakše pronadu na popisu. Recenzenti ovih
knjiga su dr. Mirko Valentic i dr. Zdravko Dizdar.
Ove knjige bit ce nezaobilazne prilikom buducih istraživanja ove teme, a njihova
objava može biti još jedan poticaj svim institucijama – osobito arhivima – za identificiranja
na terenu novih dokumenta iz Domovinskoga rata, njihovu strucnu obradu i adekvatnu
pohranu.
Ivan Medved


Istjerivanje Hrvata iz banjalučkog kraja, istjerivanje katolika, istjerivanje svih onih koji nisu Srbi počelo je još 1941. godine. Njihov progon od 1991. do 1995. bio je samo nastavak.
Kako je to izgledalo davne 1941., govori nam i sudbina obitelji Franje Bušića iz sela Grabašnice kod Prnjavora. Kad je počeo rat, Franjo je bio u domobranima. Četnici iz susjednih sela napadali su sela u kojima su živjeli katolici, te ubijali, pljačkali i palili. Franjina supruga Kata (rod. Čolak) s dvoje djece skelom je pobjegla preko Save i došla u Davor. Davorčani su je primili kao svoju i tijekom čitavog rata s njom i njenom djecom dijelili njihovu prognaničku muku. Poslije II. svjetskog rata ni u ugasle katoličke župe, medu kojima ni u Bušićevu župu Rakovac, ni na poharana sela, medu kojima ni na njihovu Grabašnicu, nitko se nije vraćao. Nakon petnaest godina k Bušićima je u Novu Gradišku, gdje su se nastanili, došao jedan Srbin iz Grabašnice tražeći od njih da mu "prepišu" svoju zemlju!? Zgrožena ovim traženjem (jer čovjek nije tražio ni da mu je prodaju, niti da mu je poklone, nego da mu je jednostavno "prepišu" - dakle, da potpisom ovjere ono što je on već oteo!), Kata mu je odgovorila: "Nikad nećemo svoju zemlju ni prodati, a kamo li prepisati drugome. Nek' stoji, nek' se zna da je ono Bušića zemlja!"


http://www.bim.ba/bh/57/10/2611/

Kada su Hrvati protjerani iz banjalučkih sela? Da li je to bilo prije ili nakon Oluje?
Hvala na odgovoru.

Da, sa kulminacijom u Drakuliću 7. februara 1942.

Cudi me da si napomenuo drugi svjetski... Vi ionako sve opravdavate slucajem Drakulic..
Hrvati sa Banjalucke opcine tjerani su u periodu izmedju 1992. i 1995. godine.. i ubijani naravno i ruseno sve njihovo.
Zadnja "tura" je protjerana poslije Oluje..

Ti si prvi napomenuo WW2 sa pričom o tzv. protjerivanju Hrvata 1941. što je nonsens. A sad mi još reci da se Drakulić nije desio, ili su Srbi tog kraja izvršili masovno samoubistvo.
Najveći dio Hrvata iz BL i okoline, napustio je svoje domove nakon Oluje. Pa se lijepo zahvalite Zagrebu što ste zamjenili Zalužane i Ivanjsku za Glinu i Vrginmost.

Za ovo upozorenje, tolerantan jesam ali ne volim pokvarene ljude. Ne znam kako ti se da, i da li ćeš nešto izgubiti time što ćeš priznat da su ljudi otjerani a ne "napustili".

Ako su Hrvati napustili domove , onda su se Drakulicani sami pobili... kako te nije sramota govorit da su ljudi sami napustali svoje domove da su se crkve same rusile???

Priznajem, protjerani su. A to je uslijedilo nakon Oluje u kojoj je izbjeglo 200 000 Srba.
Da nije bilo Oluje, bilo bi Hrvata u Banjaluci, te u nekim mjestima u Sremu.

U ruralnoj sredini se to nekako i može zamisliti, ali ne razumijem zašto bi netko tjerao par tisuća ljudi iz grada sa preko 100.000 ljudi. Sumrak logike i razuma. Mogli ste bar na njima graditi privid multietničnosti.

Protjerivali ste i prije Oluje isprani mozgu ristodjogovski..


A evo malo o ustasama i NDH u i oko BL..






BR. 74

ZAPISNIK O SPORAZUMU PREDSTAVNIKA ČETNIČKOG ODREDA »KOČIĆ« I NDH OD 27. APRILA 1942. O PRIZNAVANJU VLASTI NDH I SARADNJI U BORBI PROTIV NOP-a

ZAPISNIK

sastavljen u kotarskom predstojništvu u Varcar Vakufu dana 27/IV. 1942. g. u svrhu smirenja i pacificiranja cielog područja, a u smislu postojećih odredaba danas su se sastali u kotarskom predstojništvu ispred hrvatskih vlasti g. Emil Rataj — bojnik, kao predstavnik domobranstva, g. Marko Jungić — kotarski predstojnik, kao predstavnik upravnih vlasti i g. Konstantin Urumović, kao predstojnik kotarskog suda, kao politički predstavnik, a sa srpske strane odnosno četničke komande »Kočić« g.

Uroš Drenović, komandant četničke organizacije, i g. Tode Mitrović, kao predstavnik političkih četničkih organizacija. Na sastanku je zaključeno slijedeće:

I.

Na obim stranama pokazana je volja i spremnost za likvidiranje uzajamnog neprijateljstva.

II.

Zajedničkim saradnjama ima se odmah nakon ovoga sastanka poraditi na pomoći svih stanovnika kako u gradu tako i u selu. Time se podrazumjeva uzajamni saobraćaj i zamjena svih dobara, a u tu svrhu omogućiti nesmetani dolazak i odlazak seljaka bez razlike u grad. Državne vlasti će svojim autoritetom kao i materijalnom pomoći obnavljanje porušenih ili popaljenih domova.

III.

Hrvatske oružane snage će svojom snagom zaštićivati srpska sela u zajednici sa četnicima od napada komunista odnosno t.zv. »partizana«.

IV.

Ima se odmah ustanoviti i imenovati općinski povjerenik za sela Podbrdo, Podrašnica, Medna, Baraći i Gerzovo, koji će sarađivati sa kotarskom oblasti.

V.

Hrvatske oružane snage zajedno sa četnicima u gradu kao i na terenu suzbijati će i uništavati komunističke bande.

VI.

Obitelji čiji su branioci u zarobljeništvu, a koji ne pripadaju komunističkoj partiji dobivati će odmah podporu u smislu postojećih odredaba i to za ženu 16 Kn, a za djete po 10 kn dnevno.

VII.

Isto tako sve udovice koje su stradale prilikom akcija oko suzbijanja pobuna a čiji hranilac nije bio komunista, dobit će odmah podporu od strane države.

VIII.

Svim stanovnicima pravoslavne vjeroispovjesti garantuje se apsolutno slobodno ispovjedanje svoje vjere, slavljenje svojih vjerskih praznika i slave, kao i jednakost pred zakonima. U tu svrhu svećenici pravoslavne vjere mogu slobodno vršiti svoju dužnost. Državne i vojne vlasti materijalno će pomoći oko popravljanja porušenih crkava.

IX.

Sve akcije oko uništenja komunističkih bandi vršit će sporazumno zapovjednik hrvatskih oružanih snaga i zapovjednik četničkih organizacija.

Pročitali smo i saglasni smo:

Komandant četničkih organizacija: »Kočić« — Drenović v.r.

Predstavnik političkih organ. T. Mitrović v.r.

M.P.

Velika župa Pliva i Rama Jajce

Zapovjednik bojnik: Emil Rataj v.r.

Predstojnik kot. suda:

Konstantin Urumović v.r.

Kotarski predstojnik:

Marko Jungić



Za točnost prepisa:

Pročelnik operativnog odjela

glavnostožerni pukovnik

Dragojlov

Tjerali su Hrvate, ubijali, odvodili u logore, ja ne razumijem kako vjerovat ovom ucenom lazljivcu..
Halo moje roditelje su jednostavno otjerali, dali su im 24 sata da napuste grad i da potpisu da "dobrovoljno" ostavljaju stan. Moj stari je to potpisao uz cjev na ledjima.. I sad se nadje neki pocetnik Vujadin da govori kako to nije istina..

Ma čekaj malo. Da li su dobri izrazi "napustili domove", "protjerani su"?
Ako je neko protjeran, onda znači da je ostao bez ikakvog krova nad glavom. Ne možemo reći da su oni koji su mjenjali imovinu protjerani. Čak i ako ta zamjena nije bila dobrovoljna, oni su sa druge strane imali novo mjesto stanovanja.

Protjerani su oni koji su nakon svoje tragedije ostali u izbjegličkim centrima, što nije stvar sa Srbima i Hrvatima koji su mijenjali imovinu po Banjalučkom kraju ili Sremu.

Jao Bože ironije. Pa što je onda srušen banjalučki hram Svete Trojice, i to ciglu po ciglu, proglašen za "ruglo grada"?
Zašto nije obnovljen nakon njemačkog bombardovanja, ako se pravoslavnima garantuje apsolutno slobodno ispovjedanje svoje vjere, kako ti kažeš?

ovdje se diže broj stanovnika po gradovima ko da imamo kosovski natalitet, a gdje su poginuli, gdje su prognani, gdje je ekonomska emigracija, smanjeni natalitet....
da se banja luka toliko poverala to bi značili da su svi krajiški pastiri opančari doselili u banja luku i da je i vukovima na grmeču kriza jer su i ovce otišle.

Ustaša Viktor Gutić: "Ali sada ću pritegnuti. Pucat će kičma. Poručite to našim neprijateljima. Poručite im, pucat će kičma... Nastat će čišćenje... Nema milosti... Poglavnik i hrvatski ministri jedva čekaju da dođu u očićenu Banja Luku, a to će biti brzo, brzo ćemo i mi raditi (klati). Ja ću biti ovde gvozdena metla... i ja kažem neka mi nijedan ne dolazi moliti za naše dušmane".

I meni Tulkas onda priča o nekim pravima Srba u NDH.

Nista bolja nisu bila prava nesrba u BL u modernim vremenima pocetka 21. stoljeca i zacecima RS...
Vise je nestalo nesrba u Rs-ovskoj BL no Srba u NDH-ovskoj BL..

Hram je bio toliko porusen da ga se nije moglo obnavljat.. ja vidio slike poslije bombardiranja.. Ako imas negdje postavi da ljudi vide..

Malo o antifasizmu cetnika..

BR. 75

IZVEŠTAJ ŠTABA VOJNOČETNIČKIH ODREDA ZA SREZ NEVESINJSKI OD 28. APRILA 1942. ČETNIČKOM PREDSTAVNIKU PRI KOMANDI 2. ITALIJANSKE ARMIJE O VOJNO-POLITIČKOJ SITUACIJI NA PODRUČJU SREZA1

ŠTAB VOJNOČETNIČKIH ODR. ZA SREZ NEVESINJSKI

BR. 35

DNE 28/IV 1942 god.

POLOŽAJ

Dragi Radmilo!2

Da vam javim o prilikama danas u Nevesinju. Italijani vrše akciju desnom stranom rijeke Zalomke t.j. preko Koleška, Slivalja, Dubljevića, Jugovića i Fojnice. Sela, odakle nije davan otpor pošteđena su. Sela, iz kojih je davan otpor popaljena su.3

Narod dolazi svaki dan i javlja se četničkoj organizaciji. Izbježaju iz njihovih redova i javljaju se nama. Imamo danas oko 700 ljudi. Oružje imamo vrlo malo. Još nemamo punih 200 pušaka, a imamo 4 puško-mitraljeza. Sa municijom ne stojimo dobro. Svaki dana vršimo pokrete u manje opasnija mjesta. Rezultati su zadovoljavajući u onim mjestima kuda se mi možemo kretati. Razumije se da se mi ne možemo kretati u ona mjesta, gdje su njihove snage kud i kamo jače od naših sve dotle dok se potpuno ne spremimo i ne naoružamo. Radi toga hitno poradite kod generala Luzijana4 i uputite nam oružje i municiju. On je nama obećao 200 pušaka, 6 mitraljeza i 2 bacača mina te 20.000 komada metaka. Još od toga nije ništa dato.

Poradite na tome da se oružje još sjutra ako ne danas donese u Nevesinje tako da se ne bi gubilo dragocjeno vrijeme. Partizani vide šta im se događa i nemilosrdno kažnjavaju naša sela u njihovoj zoni. Ubijaju ljude, žene pa i djecu. Pljačkaju sav imetak. Ono što ne ubiju od familija to nagone da bježe u Nevesinje sa izgovorom: »Idite Talijanima da vas oni hrane-«.

Italijani nam davaju hranu redovno kao i njihovim vojnicima. Hljeb davaju oni sami gotov a drugo mi kuvamo.

Molimo vas da ne oklijevate nego odmah stupite energično na posao, pošto je akcija kako se vidi iz prednje izloženog hitne prirode. Potrebno je da dođe ovamo Jevđević i general Luzijani da se o svemu uvjere na licu mjesta.

Nevesinje, 28/4. 1942. g.

BRATSKI VAS POZDRAVLJAMO,

Jovan Draganić

1 Original (pisan na mašini, ćirilicom) u Arhivu VII, Ca, k 232, reg. br. 5/14 (BH-X-367).

2 Grđić.

3 Reč je o zajedničkoj akciji četnika i delova italijanske divizije »Taurinenze«. Opširnije vidi, Zbornik NOR-a, tom IV, knj. 4, dok. br. 109, 119, 129, 132 i 133.

4 Alesandro Luzana (Alessandro Lusana).

Pa malo o ovim Vujadinovim po Banjaluci.. Sigurno ih podrzava..

Banjalučki vandali nastavljaju svoje pohode - mjesta i natpisi bude jezu u svakom normalnom prolazniku

Banja Luka, 23.08.2009 - FTV

Stanovnici Banje Luke nesrpske nacionalnosti skoro svaki dan doživljavaju razne provokacije - u obliku uvredljivih natpisa, pjevanjem pod prozorom ili uništavanjem nadgrobnih spomenika i vjerskih objekata. Policiji nepoznati vandali nastavljaju svoje pohode.

Mlad ****** trči poljem, ja ga stižem da ga koljem, Šta će nam titula, mi nismo Bosna, Vrbasom leševi plove, da li se bar jedan od njih zove Franjo - samo su neki od natpisa snimljenih u banjalučkom naselju Borik.

Ekspanzija nacional-šovinizma dosegla je vrhunac u sljedećem - Hrvatsku djecu na kolac, koji je nepoznati vandal ili više njih, kako ih nazivaju u policiji, ostavio između osnovne škole i vrtića u Boriku.

Obećanje ili poruka - u ovom slučaju je svejedno. Mjesto gdje je vandal ostavio potpis dovoljno je da probudi jezu u svakom normalnom prolazniku.

Sa fotografijama: http://www.rtvfbih.ba/loc/template.wbsp ... 7&id=21409

Zašto su oni "moji"? Naravno da ne podržavam škrabanje i uništavanje lijepih banjalučkih fasada.

Kao što rekoh, najveći dio banjalučkih Hrvata protjeran je tek nakon Oluje.
Isto tako, jedan značajan dio banjalučkih Hrvata je zamjenio svoju imovinu sa Srbima iz Hrvatske.

Tako da ti usporedba sa NDH ne stoji.

A hram je itekako mogao biti obnovljen.



Kao što se iz priložene slike vidi, njemačkim bombardovanjem bio je oštećen samo oltarski prostor.