Turcizam je i sat, krevet, jastuk...

Moji stari su govorili: kredenca, pošada, kužina, ponistra, pijat, bikjerin, lavandin, kajin, karijola, kacijola, varoš... Mirili su zemlju u kanapima, igrali na briskule i tresete, sijavicu
Kad pridjen granicu to naglo nestane i nadjen se ipak u drugon kulturoloskon krugu, sta zna nekad ljutit sta top nije potegnija do kraja Imote

Ni to nije točno, svim muslimanima iz Imotskog omogućeno je da se evakuiraju u Ljubuški.
Nakon oslobađanja Imotskog upravo Ljubuški postaje osmanski upravni centar za Bekiju.
Nisu to bili Imoćani, jer su tada Imoćani bili Turci, valjda misliš na Hercegovce i Crnogorce koji su došli u oslobođeni imotski.

Ponovo Plen Ki Mun UZGAJA TKO KTITOR ĐAMIJE, diljem ljepe vaše...od Rijeke, ZG, Siska, Osjeka do Dubrovnika.

Tebi očito nije poznato da su Osmanlije katolicima u Hercegovini zabranjivale podizanje crkava i uopće nekakvo urbano organiziranje zbog čega nikada Hrvati u Hercegovini nisu imali populaciju veću od 20 do 40k ljudi i bili su gotovo izolirani od svega i na rubu izumiranja nakon kuge u Hercegovini 1818.

Franjevci su dolazili iz Bosne i 500 godina držali mise na golom kamenom kršu da bi dali neku utjehu izoliranim i gladnim Hrvatima u Hercegovini što je do dana današnjeg ostalo u kolektivnom sjećanju Hercegovaca koji su i sačuvali ta prastara svetišta na otvorenom i nazivaju ih misišta.

Ajme da. U nas je kanap, a u Hercegovini dulum zemlje.

U Dubrovniku nema džamije.

Ono veliko, umjesto turcizama koristili talijanizme.

To ti je isto kao što su brojni Hrvati došli tada u Austriju i danas su Austrijanci.

I moji su došli tada iz Peć-Mlina u selo pored Imotskog. To je bilo prije više od 300 godina.

Zbog broja registriranih auta, malo odskače u odnosu na broj stanovnika :)

U jugoslaviji smo imali makarske tablice al smo se odlučili odcijepit i bit najmanje misto sa vlastitim tablicama.

Šta oćemo to i dobijemo, sve na lipu rič i prst lukavštine.

Eto, dakle nekome iz Posušja nije baš isto razgovarati s nekim iz Imotskog ili s nekim iz Gruda.

Mi smo bili Makarska, a Posušje i Grude Mostar.

Zapadnu Hercegovinu vjerski nisu opsluživali franjevci iz Bosne nego iz Dalmacije.
Znam za slučaj iz moga kraja da se u vrijeme kuge obraćaju fratru u samostan na Zagvozdu.

Moj predak je donio prezime iz Imotskog, jer nije htio u Napoleonovu vojsku, još plemena ima takvih, npr. posuški Jukići su ih Prološca.

Ima i obrnutih primjera.

Sad što sadašnji Imoćani pojedinci glume možda Engleze , a Hercegovci što se na to ljute, e to možemo zahvaliti medijima koji nas dijele.

Ali kako reče jedan hrvatski povjesničar: "Povijest je konstrukt, politika, a ne znanost"

Ne većinu naroda su franjevci poveli u zbijeg u primorje i na Biokovo odakle se išlo u hajdučke pohode. Kad je svanuo trenutak rekonkviste isti taj narod se spustio i oslobodio svoje domove. Legendani fra Vjeko Vrčić je iz podataka iz starog mletačkog zemljišnika i starih crkvenih knjiga rekonstruira povijest svake imotske obitelji, odakle su i od koga potiču, jer su se pod mlečanima sačuvali stari dokumenti. Kasnije kad je potegnuta granica doseljavali se ljudi iz hercegovine a srbe su dovukli mlečani iz popova polja i ist.hercegovine koji su u crtanju granice morali napustit a narod biža prid turskom osvetom. Te smo šta asimilirali sta potrali.

U hercegbosni zbog turskog zuluma nijedna obitelj nema povijest zapisanu stariju od 150 god, dok mi imamo zapise iz 16.st.

Moji imaju grb dodijeljen od strane Mlečana zbog borbe protiv Turaka, eno ga u arhivu u Zadru, moji preci su bili fratri, jedan je za vrime Turaka spasava Hrvate na Proloskom blatu, drugi je posta zupnik u Imotskom kad su potrani Turci.
Ne znas povijest Imotskog ka Imocani, hercegovci su se uvik slivali u Imotsku krajinu, ali pricat da u Imotskom nije bilo Imocana moze samo osoba koja se usudi pisat bez znanja.

Crnogorci su danasnji Srbi, to nije bio znacajan broj familija, a zapravo su iz nekadasnje Jugoistocne Hercegovine

Al aj, uci ti nas o Imotskon jos

Taman si mi uzea rici iz teksta. Dio moje loze je otisa u Omiš, moji su ostali, a fratri iz moje kuće su pomagali ljude da pobignu, a vecina celjadi se vratila.
Posli se naseljavalo ljudi iz Hercegovine, to se sve utopilo u Imocane

Krevet je grčko, κρεβάτι, vrlo je upitno da li su doneli turci ili se koristilo i ranije.

Isprike, nas je ucilo da je to turcizam.

Zato jorgan i dzep jesu.

Nije bilo u Imotskoj čaršiji ili ti misliš da je Imotski tada izgledao kao sada ili je sličio Mostaru i Trebinju?
Da je bilo Imoćana ne bi Mlečani dovlačili Hercegovce, toliko vas bilo da su morali čak dovlačiti Srbe iz Crne Gore.
Imotski je do oslobađanja bio dio Hercegovine tako da su Imoćani koji su tu živjeli za vrijeme turskog vakta i bili Hercegovci.

Bila je i Makarska tada pod Turcima pa ni Makarani ni Imoćani nisu Hercegovci.

Jorgan, džep, đubre, džak, sanduk, čarape, čaršav, buraz, itd.

Niko ne govori buraz, čaršav i džak u Dalmaciji.

U Imotskom su to brajo, lancun i vrića.

On smatra da imotsku varoš pod Imotski, vidi se da nema veze s Imotom.

Kad covik kaze Imotski, misli se na cilu župu.
Uključno s Imotskom bekijom.

Riječ Hercegovina se navukla na Imotsku bekiju od 1717. pa nadalje.

Mi smo svoje oslobodili, narod se vratio s primorja nazad, uključujući i kuće u mom selu, neki su ostali.

Bitke nisu miroljubive, ljudi su pogibali livo i desno, moj fratar iz kuće mi je otisa s Proloskog blata (samostana) 1715. nakon sta je sklonia koliko je moga Hrvata.

Dio se nije vratio, dio jeste, oni koji su ostali borit se, dobar dio je pomra, moji nisu, Imota se nastanila Imotom.

Jebo vas kompleksi, peru vas uvik, nismo van mi krivi sta ste ostali pod turcima jos 200 godina, volia bi da niste, al sta ja mogu, smiri brate zajedljivost, baratas nekin čudnin emocijama poktrijepljenim neistinama

Kakva čaršija, u njoj su bile 2 kršćanske kuće, sami turci, narod je živio na selu i taj su narod u par zbjegova franjevci odveli na mletački teritorij i na Biokovo kao ničiju zemlju. Kad je Imotski oslobođen čaršija je sravnjena sa zemljom i izgrađen je normalni mediteranski centar grada. Gradska populacija je tada i na zapadu bila uvjerljiva manjina kamoli kod nas, narod je živio na selu. I tocno se zna odakle je ko doša 1717-e jer ima sačuvan zemljišnik. Knjiga "plemena Imotske krajine" id fra Vjeke Vrčića se dilila u školi, svaka je imotska kuća ima i svak je tamo moga vidit odakle su njegovi. Ima i doseljenih iz hercegovine al to nije nikakva većina jer se većina zemlje razdilila već prije po ratnim zaslugama. Posebno su harambaše dobivale najveće komade zemlje.

Kad to već spominješ, brojne talijanske obitelji su živile u Imotskom. U Imotskom je bilo i glavno vijeće iredentista za priključenje Dalmacije Italiji.

Prezimena Franceschi kojeg ima i danas u Imotskom, Colombani, Ferrari, Benzon, Ciciliani itd.

http://www.modrojezero.org/docs/history ... pjaca.html