Može bit. Ne znam, možda ja previše upoređujem sa mojom okolinom tj katolicima koji rijetko propuštaju nedjeljne mise.

bh. Hrvati su priča za sebe, i prije rata.

vidiš za ovu 7. točku nisam znao, ali sad sam se sjetio kako sam bio u nekom društvu sa Srbima i nisam im uspio objasniti što je krizma, a svi pričaju da su kršteni. ovo je dakle objašnjenje.

Kakvo objašnjenje?

Evo ni ja, kao neko ko prilično poznaje crkvene običaje u pravoslavnoj crkvi, nema pojma šta znači i predstavlja krizma. Toga nema u pravoslavnim crkvama, niko se ne krizma pa nema ni nekog posebnog razloga da se o krizmi zna bilo šta drugo osim kao o nečem što je specifično za RKC.

krizmom se prima 7 darova Duha Svetog i smatra se na neki način inicijacijom u svijet odraslih jer je to sakrament kojeg svjesno primamo za razliku od krštenja i prve pričesti. 7 darova su mudrost, razum, savjet, jakost, znanje, pobožnost i strah božji. e sad, pitanje je zašto pravoslavna crkva daje svetu potvrdu (krizmu) zajedno s krštenjem.

Po nauku Katoličke crkve, na krizmi katolici primaju na sebe Duha Svetoga kojeg je Isus obećao. Da bi se jasnije označio dar Duha Svetoga, vrlo je rano uz polaganje ruku dodano i mazanje mirisnim uljem (krizmom). To mazanje tumači i sam naziv "kršćanin" što znači pomazanik, izvedeno iz samoga imena Krista kojega je Bog pomazao Duhom Svetim. Tako i danas ljudi prilikom sakramenta Svete potvrde primaju na sebe Duha Svetoga koji će im dati dodatnu snagu, ispuniti ih svjetlom za bolji kršćanski život, da bi što bolje mogli razumjeti ono što im je Bog objavio.

Katoličko je vjerovanje da obred u kršćanima usavršuje i dopunjuje unutarnju sličnost s Isusom Kristom što im je darovana na krštenju, te ih ispunjuje ljubavlju da bi u događajima i ljudima koje susreću mogli prepoznati Božju prisutnost i Božji poziv da se neprestano što dosljednije uključuju u izgradnju novoga, Božjega svijeta. Priopćuje im osobitu snagu Duha Svetoga da kao pravi svjedoci Kristovi, riječju i djelom, šire i brane vjeru, da hrabro ispovijedaju ime Kristovo i nikada se ne stide njegova križa.

U prvim stoljećima početka kršćanstva, ovaj se obred obavljao odmah nakon krštenja tvoreći s njime, prema izrazu Svetog Ciprijana, "dvostruki sakrament". Na Zapadu se zato uvela praksa privremenog odvajanja ovih dvaju sakramenata, dok se na Istoku sačuvalo jedinstvo ovih dvaju sakramenata. U Rimu se ustalio običaj da poslije krštenja bude dvojako mazanje krizmom. Prvo mazanje bi vršio svećenik odmah nakon izlaska novoga krštenika iz krsne kupelji, a drugim mazanjem bi kasnije biskup kada stigne dovršio potvrđenje. Kada bi se krstila odrasla osoba onda bi se vršilo samo jedno pomazanje i to odmah nakon krštenja.

e sad, pitanje je zašto pravoslavna crkva daje svetu potvrdu (krizmu) zajedno s krštenjem.

Miropomazanje je Sveta Tajna u kojoj se naročitom materijom, Svetim Mirom, vrši pomazivanje svih delova tela kroz koje primamo ovaj svet čela, očiju, noѕdrva, usta, ušiju, prsa, ramena, ruku i nogu.
Sveto Miro je uljana materija, spravljena od skupocenih miraišljavih biljaka, koju osvećuje sam Patrijarh na Veliki četvrtak i razašilje sveštenicima po eparhijama i parohijama.

Sveštenik pomazuje naša čula izgovarajući formulu: Pečat dara Duha Svetoga, dok kum potvrđuje: Neka tako bude.
Kao što je novorođenčetu za telesni rast potrebna hrana, tako je i duhovnom novorođenčetu radi uzrastanja, potrebna duhovna hrana – blagodat Božija.

Krštenje je duhovno rođenje, a miropomazanje duhovna hrana novokrštenoga.
Miropomazanjem svih čula ceo čovek je učinjen Hramom božijim.
Posle miropomazanja sledi litija – ophođenje tri puta oko krstionice, uz pevanje jednog stiha iz Poslanice apostola Pavla galatima (3, 27): Vi koji se u Hrista krstite, u Hrista se obukoste, aliluja.
Ovim ophodom je načinjen krug kome nema kraja, krug koji simbolizuje večnost (večno jedinstvo krštenoga i miropomazanoga sa Hristom).
Posle čitanja Apostola i Evanđelja, obavlja se omivanje (brisanje) svetoga mira, kako bi se ono sačuvalo od obesvećenja i postriženje kose.
Postriženjem kose čovek daruje plod svoga tela kao žrtvu i zavetuje se Bogu.
Svaki dan je bitka za Hrista i za spašenje duše.
Naoružaj se čim ustaneš. Budi spreman da te neko ogorči, naruži, ismeje. Prigotovi oružja blagosti, strpljivosti, praštanja, molitve. Ne kreći preko praga pre nego što uzmeš ovo svoje oružje.
Budi spreman da će neko od tebe potražiti pomoć, zaštitu, pouku. Ne kreći preko praga pre nego što poneseš svoje oružje milosrđa, hrabrosti, mudrosti, ljubavi.

Izvorni djelitelj potvrde je biskup. Iako biskup može samo iz vrlo važnih razloga dati nekim svećenicima ovlast da dijele potvrdu, poželjno je ipak da radi značenja samog sakramenta podjeljuje on sam, zato jer je ipak zbog biskupa potvrda odvojena od krštenja. Osoba prima Duha Svetoga u trenutku kada mu biskup kaže: „Primi pečat dara Duha Svetoga“, nakon toga mu biskup na čelu posvećenim uljem utiskuje duhovni pečat, a sada već potvrđenik odgovara s „Amen“.

Postoji li kod katolika "sveto miro" (npr. mirotočive ikone i sl..pretpostavljam da su ekvivalent tome kod vas razna ukazanja?)??

ukratko i laički, ali blisko ljudima.

Eto vidite, to je kao kod nas miropomazanje.

http://www.svetigora.com/node/4949

Znači, vi se čudite nekom da ne zna šta je krizmanje, umjesto da mu te stvari pojasnite kroz miropomazanje

Po nauku Katoličke crkve, na krizmi katolici primaju na sebe Duha Svetoga kojeg je Isus obećao. Da bi se jasnije označio dar Duha Svetoga, vrlo je rano uz polaganje ruku dodano i mazanje mirisnim uljem (krizmom). To mazanje tumači i sam naziv "kršćanin" što znači pomazanik, izvedeno iz samoga imena Krista kojega je Bog pomazao Duhom Svetim.

Miropomazanje je Sveta Tajna u kojoj se naročitom materijom, Svetim Mirom, vrši pomazivanje svih delova tela kroz koje primamo ovaj svet čela, očiju, noѕdrva, usta, ušiju, prsa, ramena, ruku i nogu.
Sveto Miro je uljana materija, spravljena od skupocenih mirišljavih biljaka, koju osvećuje sam Patrijarh na Veliki četvrtak i razašilje sveštenicima po eparhijama i parohijama.
Sveštenik pomazuje naša čula izgovarajući formulu: Pečat dara Duha Svetoga, dok kum potvrđuje: Neka tako bude.
Kao što je novorođenčetu za telesni rast potrebna hrana, tako je i duhovnom novorođenčetu radi uzrastanja, potrebna duhovna hrana – blagodat Božija.

Sto se tice "usisavanja" , zanimljiva je bila pojava medj anglikanskin biskupima, njih oko dvadeset ja mislin, da se anglikanska crkva vrati pod okrilje rkc.koliko god se anglikanska i opcenito luteranska crkva u zapadnoj europi bolje prilagodila modernon drustvo, polako ali sigurno spoznaju da su se odvojili od izvornog, tradicionalnog, konzervativnog.

pa piše to u tablici koju je Real Gone stavila, zato sam i potegao to pitanje jer nisam znao da se zove miropomazanje.

Ja nisam znala šta znači reč "krizma", u tome je poenta.

Sad, ovako kad pišemo, mogu da se kladim da 95% praktičnih vernika pravoslavaca i katolika ne zna ove sličnosti/razlike.

Smatram da veronauka u školama, treba više da se bazira na ovakvom, informativno-sociološkom pristupu, nego na nekakvom propovedničkom (kome se protive i onako današnja građanska udruženja, partije i sl.) i na smaranju dece da uče napamet pojedine stvari i stihove, u vezi sa verom.

@Aga, jel imaš sačuvan onaj pramenčić kose koji ti je sveštenik izrezao prilikom krštenja?
Ja moj još čuvam u nekoj kutijici :))

Ne bih rekla kao jednog od ostalih, već kao jednakog po časti u pentatarhiji apostolskih katedri - Rim, Carigrad, Antiohija, Aleksandrija i Jerusalim, sistem nasleđen iz prvih hiljadu godina utemeljenja hrišćanstva.

Da uzmemo da je pitanje primata Pape glavni problem (ako izuzmemo dogmu o nepogrešivosti koja je u 19. veku nastala, a kasnije u 20. veku Drugim vatikanskim koncilom ublažena uvođenjem biskupskog saveta), to je dovoljno veliki problem, gde ja nažalost ne vidim šansu da, kako reče Ministar - RKC pokuša da se nađe "na pola puta"..
Misliš li ti da postoji neki modus za to?

kod nas u srednjim školama nastava vjeronauka se dotiče upravo toga, zapravo maturanti uče isključivo o drugim kršćanskim crkvama i ostalim religijama i to je predmetna građa.

Inače, ako smem da uprostim, evo kratkog pregleda razlika koje su se stvorile od crkvenog raskola u 11. veku između katolika i pravoslavaca: