HercegBosna.org

KiM · **Pridružen/a:** 11 lip 2015, 00:16 **Postovi:** 6001

Lee nešto si kratak. Daj malo sa odgovorima Jo ili po. Dojmis mi se ko da nemaš snage od posta Ramazanskog.
Veće pada uskoro će iftar pa se podlozi. Budi onaj stari lucidni provokator. Ovo je ispod svake tvoje razine.

Leeroy Jenkins

Ovo je tema o Tuti i svecima, necu da je spamujem.

Kačamak · **Pridružen/a:** 14 tra 2016, 01:13 **Postovi:** 6626

KiM je napisao/la:

Lee nešto si kratak. Daj malo sa odgovorima Jo ili po. Dojmis mi se ko da nemaš snage od posta Ramazanskog.
Veće pada uskoro će iftar pa se podlozi. Budi onaj stari lucidni provokator. Ovo je ispod svake tvoje razine.

Mala Li nam je vrlo misteriozna.
slika

Kačamak · **Pridružen/a:** 14 tra 2016, 01:13 **Postovi:** 6626

Tuta je sada postao kebab remover.
slika

Добро нам дошао. :001_cool

Vujadin · **Pridružen/a:** 01 lip 2009, 15:18 **Postovi:** 8374

Malo je poznato da se jedno sokacko selo - Santovo, na samoj danasnjoj granici Srbije i Madjarske za inat katolickom fratru "posrbilo".

U drugoj plovini 19. vijeka bio je veliki pritisak madjarizacije u tadasnjoj Ugarskoj, da je cak i katolicki kler podrzavao tu ideju. Pa je tako 1899. godine dio stanovnika Santova u revoltu da ne postanu Madjari, prihvatio pravoslavlje.

Citat:

Krajem 19. veka u mađarskom delu Habzburške monarhije sprovođena je intenzivna mađarizacija nemađarskog stanovništva. Tada se desio veoma zanimljiv događaj u Santovu. 1899. U godini kada su Mađari slavili hiljadugodišnjicu dolaska u Panoniju 1896. godine kod propovedi u mesnoj rimokatoličkoj crkvi koja je izgrađena 1752. godine u čast Velike Gospe, pop Janoš Batori (mađ. Bátori János) (pomađareni Bunjevac, Ivan Burnać, rodom iz Čonoplje) dotada korišćen šokački govor srpskog jezika zamenio je mađarskim, što je izazvalo burnu reakciju mesnog šokačkog stanovništva.

Predvodnici narodnog bunta Jaša Prodanov, Živko Velin i Šandor Andrin otišli su u Kalaču (mađ. Kalocsa) kod biskupa Đerđa Časke (mađ. Császka György) da im se vrati pravo na upotrebu njihovog maternjeg jezika u mesnoj crkvi. Nisu uspeli u svome poduhvatu. Kasnije su potražili i kardinala Kološa Vasarija (mađ. Vaszary Kolos) u Budimpešti, pa čak i papskog nuncija u Beču, bez ikakvog uspeha. Santovčani su tada zatražili pomoć od somborskog srpsko-pravoslavnog paroha Ljubomira Kupusarevića koji je prosledio njihovu molbu za prelazak u pravoslavlje episkopu bačkom Germanu Opačiću. Veliku ulogu pre prelaska Santovčana odigrali su pored Kupusarevića i somborski učitelj Stefan Ilkić i pravnik Petar Cvetković.

Ogorčenje je bilo toliko da je dana 12. marta 1899. godine 1200 rimokatoličkih Šokaca prešlo u pravoslavlje. Prelazak su obavili sveštenici Ljubomir Kupusarević, Đura Strajić, Mihajlo Milovanović, Stevan Mihaldžić, Milan Boberić, Milosav Popović, Branislav Poštić, Milutin Gavrilović, Žarko J. Popović i đakon Georgije Pavković. Prelazak Santovaca je u listu Karlovačke mitropolije Srpski Sion pozdravio i patrijarh Georgije Branković. Događaje u Santovu pomno je pratila i tadašnja srpska štampa u Ugarskoj: Branik, Zastava, kalendar Orao, a takođe su opširno izveštavali i budimpeštanski listovi Eđeterteš (mađ. Egyetértés), Mađarorsag (mađ. Magyarország) i Pešter Lojd (nem. Pester Lloyd). Bosanska vila je pisala o tom događaju. [2]

Srpska pravoslavna crkva podignuta je u čast Rođenja Presvete Bogorodice (Mala Gospojina) i osvećena 30. septembra 1900. godine. Hram je osvetio episkop Mitrofan Šević u pratnji mesnog paroha Žarka Popovića, protosinđela Georgija Vidickog i prote Ljubomira Kupusarevića. Hram je izgrađen po nacrtima arhitekte Momčila Tapavice. Ikonostas je prenet iz sentandrejske Opovačke crkve. Ikonostas je delo nepoznatog ukrajinskog ikonopisca iz 1746. godine. Plac za srpsku crkvu i školu platio je patrijarh Georgije Branković. O ovom jedinstvenom događaju u Santovu, srpski književnik iz Mađarske Dragomir Dujmov je 2006. objavio roman "Raskršće“. 1910. g. Santovo je bilo etnički mešovito naselje - Mađari 50%, Šokci 30% i Srbi 20%.

https://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%A1%D ... 0%B2%D0%BE

Vujadin · **Pridružen/a:** 01 lip 2009, 15:18 **Postovi:** 8374

Danas je 27. januar - Savindan.

Citat:

U srpskim pravoslavnim hramovima na današnji dan se proslavlja spomen osnivača Srpske pravoslavne crkve. Sveti Sava je svoju otadžbinu preporodio i prosvetio, bio učitelj pobožnosti i čestitosti.

slika

Sveti Sava je bio najmlađi sin velikog župana Stefana Nemanje, kršten kao Rastko. Kada se zamonašio na Svetoj gori uzeo je ime Sava. Njegovim ustoličenjem za arhiepiskopa 1219. godine utemeljena je i autokefalna Srpska pravoslavna crkva.

Sveti Sava se smatra začetnikom srpske srednjovekovne književnosti, pa je stoga i zaštitnik prosvetnih ustanova.

Zajedno sa ocem Stefanom, zamonašenim kao Simeon, sveti Sava je osnovao manastir Hilandar i izgradio još 14 manastira, zbog čega je ostao zabeležen kao ktitor prve srpske duhovne zajednice na Svetoj gori. Sava je preminuo 1235. godine u bugarskom gradu Trnovu.

Knez Miloš Obrenović je 1823. godine naredio da se Dan Svetog Save obeležava kao školska slava u Srbiji.

Tuta · **Pridružen/a:** 10 lis 2013, 22:41 **Postovi:** 9738

Svijem serbskijem školarcima sretan Savindan - SSŠSS.

Ceha · **Pridružen/a:** 08 svi 2009, 13:12 **Postovi:** 26640

Budi Jovica, čemu komplicirat?
Ili Stojko

Ateist · **Pridružen/a:** 22 vel 2012, 16:06 **Postovi:** 2963

Čak ni krsna slava nije strana Hrvatima.

https://likemetkovic.hr/portal/krsna-sl ... okatolika/

“Krsna slava” ili slavlje sveca zaštitnika obitelji kod Hrvata rimokatolika

Hrvati, rimokatolici u dolini Neretve, Makarskom primorju, Vrgorcu, južnoj Hercegovini, Konavlima i Boki kotorskoj slave ili su slavili krsnu slavu.

Krsna slava je običaj slavljenja obiteljskog sveca zaštitnika. U narodu se kaže da pojedina obitelj sveca slavi, drži ili služi. Iako je krsna slava uvrštena u UNESCO-ovu baštinu kao nematerijalna baština Srbije već je Ćiro Truhelka početkom dvadesetog stoljeća pisao kako se krsna slava ne može nazivati isključivo srpskim i pravoslavnim običajem.

Pravoslavni narodi poput Grka, Rusa, Bugara i drugih ne slave slavu. Hrvati, rimokatolici u dolini Neretve, Makarskom primorju, Vrgorcu, južnoj Hercegovini, Konavlima i Boki kotorskoj slave ili su slavili krsnu slavu. Slave ju pojedina katolička plemena u sjevernoj Albaniji. Riječ je dakle o katoličko-pravoslavnom i albansko-hrvatsko-srpskom običaju.

Sam pojam krsne slave različit je u Srbiji i hrvatskim krajevima. Dok u Srbiji postoje krsne slave sela, gradova pa čak i institucija u dijelovima Hrvatske gdje je raširen ovaj običaj taj se naziv koristi isključivo za sveca zaštitnika obitelji. Tako se kaže da je krsna slava grada Beograda Spasovdan, a u Hrvatskoj je zaštitnik grada Metkovića Sv. Ilija.

U Makarskom primorju običaj se u većini obitelji zadržao do polovice 20. stoljeća, ali je poslije nestao. U dolini Neretve se krsna slava slavi i danas. Za razliku od proslave u Srbiji gdje postoje standardni slavski rekviziti i običaji (zdravica, slavski kruh, koljivo itd.), kod hrvatskih rimokatolika u Neretvi običaji se razlikuju od mjesta do mjesta. Odlazak u crkvu i suzdržavanje od teškog rada (poljoprivrednih djelatnosti) je uobičajeno u svim mjestima u Neretvi. Nakon mise odlazi se na ručak u obiteljski dom na koji su pozvani kumovi, rodbina i prijatelji. Prije ručka je obavezna molitva, a u nekim mjestima i nakon.

U Opuzenu, Dobranjama i Vidonjama na kraju ručka kruh se umoči u vino i s njim se izgasi svijeća koja je za vrijeme ručka gorila učvršćena u čaši pšenice. Za razliku od srpskog obreda prigodom kojeg svećenik posjećuje kuću slavljeničke obitelji i blagoslivlja slavski kruh u katolika svećenik nema nikakvu ulogu.

Poslije Božića i Uskrsa, krsna slava je najvažniji vjerski obiteljski blagdan u katoličkih obitelji koje je slave. Svetac zaštitnik obitelji je obiteljsko nasljeđe koje se prenosi s koljena na koljeno po muškoj liniji stoga u mjestu može biti više obitelji istog prezimena, ali ako su srodstveno povezani u pravilu svi imaju istog sveca zaštitnika.

Mijenjanje slave je moguće jedino ako se mladić priženio u ženinu kuću i prihvatio slavljenje sveca zaštitnika njezine obitelji. Obitelji u dolini Neretve koje bi doselile, a nisu imale svoju slavu obično bi slavila Sve Svete (1. studenog). Sveci koji se časte su iz prvih stoljeća kršćanstva.

Na neretvanskom području najpopularniji sveci koji su izabrani za obiteljske zaštitnike su: Sv. Nikola biskup, Sv. Ivan apostol, Sv. Jure, Sv. Martin, Bogojavljenje, Svi Sveti, Sv. Mihovil, Sv. Petar, Sv. Toma, Sv. Lucijan, Sv. Luka, Sv. Stjepan i Sv. Andrija apostol. Za razliku od Srba, nemaju svi Hrvati katolici u dolini Neretve svoje slave. Doseljenici iz drugih dijelova Hrvatske ili BiH, koji nisu prihvatili slavljenje neke slave ili Svih Svetih ovaj običaj uopće ne poznaju.

Popis neretvanskih obitelji i njihovih slava izradio je 1941. don Radovan Jerković. Rezultate njegovih istraživanja citiraju i današnji autori koji pišu znanstvene članke ili knjige o pojedinim neretvanskim župama. Jerkovićeva istraživanja su napravljena prije više desetljeća te je njihova aktualnost upitna. Dogodile su se mnoge promjene (selidba stanovništva iz brdskih u dolinska sela, te iz okolnih sela u Metković) te je potrebno novo terensko istraživanje koje bi utvrdilo trenutno stanje tog običaja, koji je u nekim krajevima potpuno iščeznuo. Krsna slava je nekakva vrsta nasljednog sveca zaštitnika kojem se članovi obitelji utječu u doba nevolje, te kojemu svake godine u čast pripravljaju ručak. Slavljenje krsne slave je hrvatski i katolički običaj koji bi valjalo sačuvati.

Robbie MO

Slave oni koji su bili u sastavu Srbije oko 1000. godine

slika

chubura · **Pridružen/a:** 13 stu 2013, 17:10 **Postovi:** 3040

Ateist je napisao/la:

Čak ni krsna slava nije strana Hrvatima.

https://likemetkovic.hr/portal/krsna-sl ... okatolika/

“Krsna slava” ili slavlje sveca zaštitnika obitelji kod Hrvata rimokatolika

Hrvati, rimokatolici u dolini Neretve, Makarskom primorju, Vrgorcu, južnoj Hercegovini, Konavlima i Boki kotorskoj slave ili su slavili krsnu slavu.

Krsna slava je običaj slavljenja obiteljskog sveca zaštitnika. U narodu se kaže da pojedina obitelj sveca slavi, drži ili služi. Iako je krsna slava uvrštena u UNESCO-ovu baštinu kao nematerijalna baština Srbije već je Ćiro Truhelka početkom dvadesetog stoljeća pisao kako se krsna slava ne može nazivati isključivo srpskim i pravoslavnim običajem.

Pravoslavni narodi poput Grka, Rusa, Bugara i drugih ne slave slavu. Hrvati, rimokatolici u dolini Neretve, Makarskom primorju, Vrgorcu, južnoj Hercegovini, Konavlima i Boki kotorskoj slave ili su slavili krsnu slavu. Slave ju pojedina katolička plemena u sjevernoj Albaniji. Riječ je dakle o katoličko-pravoslavnom i albansko-hrvatsko-srpskom običaju.

Sam pojam krsne slave različit je u Srbiji i hrvatskim krajevima. Dok u Srbiji postoje krsne slave sela, gradova pa čak i institucija u dijelovima Hrvatske gdje je raširen ovaj običaj taj se naziv koristi isključivo za sveca zaštitnika obitelji. Tako se kaže da je krsna slava grada Beograda Spasovdan, a u Hrvatskoj je zaštitnik grada Metkovića Sv. Ilija.

U Makarskom primorju običaj se u većini obitelji zadržao do polovice 20. stoljeća, ali je poslije nestao. U dolini Neretve se krsna slava slavi i danas. Za razliku od proslave u Srbiji gdje postoje standardni slavski rekviziti i običaji (zdravica, slavski kruh, koljivo itd.), kod hrvatskih rimokatolika u Neretvi običaji se razlikuju od mjesta do mjesta. Odlazak u crkvu i suzdržavanje od teškog rada (poljoprivrednih djelatnosti) je uobičajeno u svim mjestima u Neretvi. Nakon mise odlazi se na ručak u obiteljski dom na koji su pozvani kumovi, rodbina i prijatelji. Prije ručka je obavezna molitva, a u nekim mjestima i nakon.

U Opuzenu, Dobranjama i Vidonjama na kraju ručka kruh se umoči u vino i s njim se izgasi svijeća koja je za vrijeme ručka gorila učvršćena u čaši pšenice. Za razliku od srpskog obreda prigodom kojeg svećenik posjećuje kuću slavljeničke obitelji i blagoslivlja slavski kruh u katolika svećenik nema nikakvu ulogu.

Poslije Božića i Uskrsa, krsna slava je najvažniji vjerski obiteljski blagdan u katoličkih obitelji koje je slave. Svetac zaštitnik obitelji je obiteljsko nasljeđe koje se prenosi s koljena na koljeno po muškoj liniji stoga u mjestu može biti više obitelji istog prezimena, ali ako su srodstveno povezani u pravilu svi imaju istog sveca zaštitnika.

Mijenjanje slave je moguće jedino ako se mladić priženio u ženinu kuću i prihvatio slavljenje sveca zaštitnika njezine obitelji. Obitelji u dolini Neretve koje bi doselile, a nisu imale svoju slavu obično bi slavila Sve Svete (1. studenog). Sveci koji se časte su iz prvih stoljeća kršćanstva.

Na neretvanskom području najpopularniji sveci koji su izabrani za obiteljske zaštitnike su: Sv. Nikola biskup, Sv. Ivan apostol, Sv. Jure, Sv. Martin, Bogojavljenje, Svi Sveti, Sv. Mihovil, Sv. Petar, Sv. Toma, Sv. Lucijan, Sv. Luka, Sv. Stjepan i Sv. Andrija apostol. Za razliku od Srba, nemaju svi Hrvati katolici u dolini Neretve svoje slave. Doseljenici iz drugih dijelova Hrvatske ili BiH, koji nisu prihvatili slavljenje neke slave ili Svih Svetih ovaj običaj uopće ne poznaju.

Popis neretvanskih obitelji i njihovih slava izradio je 1941. don Radovan Jerković. Rezultate njegovih istraživanja citiraju i današnji autori koji pišu znanstvene članke ili knjige o pojedinim neretvanskim župama. Jerkovićeva istraživanja su napravljena prije više desetljeća te je njihova aktualnost upitna. Dogodile su se mnoge promjene (selidba stanovništva iz brdskih u dolinska sela, te iz okolnih sela u Metković) te je potrebno novo terensko istraživanje koje bi utvrdilo trenutno stanje tog običaja, koji je u nekim krajevima potpuno iščeznuo. Krsna slava je nekakva vrsta nasljednog sveca zaštitnika kojem se članovi obitelji utječu u doba nevolje, te kojemu svake godine u čast pripravljaju ručak. Slavljenje krsne slave je hrvatski i katolički običaj koji bi valjalo sačuvati.

A da nisu slucajno to bivsi Srbi,pa im posle pokatolicavanja ostao obicaj iz vere pradedovske?

Robbie MO

Naravno da je moguće, u tom prostoru gdje su se graničili katoličanstvo i pravoslavlje dosta obitelji je prelazilo s jedne na drugu denominaciju, isto kao i u Mađarskoj, Britaniji, Češkoj ili Americi.

Ali je bilo naravno katolika i u Raškoj, ali je SPC prema njima širila mržnju, pa su potjerani u Dubrovnik i slično, sami ste ih ste se odrekli i uklopili su se u najbližu jaču južnoslavensku katoličku naciju.

SPC je posrbila određene populacije preko pripadnosti crkvi (recimo ovih milion Bugara u Vranjama i Nišu koji ne da nisu štokavci nego nemaju ni padeže, te Vlase), ali je i istjerala katolike iz srpskog etnosa da nije ni jedan skoro ostao.

Pripadnost crkvi je uz jezik bio najjjači element identiteta pogotovo ako bi te netko protjerivao i diskriminirao po toj osnovi, povijest i arheologiju svakako tada nisu znali jer nije ni postojala, ne bi da su seljaci tada čuli za npr. Konstantina Porfirogeneta ako je uopće njegov spis tada bio otkriven.

daramo

Kad su se onda Janjevci pokatolčili?

Krsna slava je predkršćanski običaj slavenskih plemena, plemensko božanstvo zamijenjeno s kršćanskim svecom.

Kasnije dio tih Slavena primio hrvatski, dio srpski identitet.

Prelazak iz jedne konfesije u drugu je bilo u svim smjerovima, iz raznoraznih razloga.

Carmello Šešelj · **Pridružen/a:** 08 stu 2012, 01:05 **Postovi:** 22488

Robbie MO je napisao/la:

Naravno da je moguće, u tom prostoru gdje su se graničili katoličanstvo i pravoslavlje dosta obitelji je prelazilo s jedne na drugu denominaciju, isto kao i u Mađarskoj, Britaniji, Češkoj ili Americi.

Ali je bilo naravno katolika i u Raškoj, ali je SPC prema njima širila mržnju, pa su potjerani u Dubrovnik i slično, sami ste ih ste se odrekli i uklopili su se u najbližu jaču južnoslavensku katoličku naciju.

SPC je posrbila određene populacije preko pripadnosti crkvi, ali je i istjerala katolike iz srpskog etnosa da nije ni jedan skoro ostao.

Pripadnost crkvi je uz jezik bio najjjači element identiteta pogotovo ako bi te netko protjerivao i diskriminirao po toj osnovi, povijest i arheologiju svakako tada nisu znali jer nije ni postojala, ne bi da su seljaci tada čuli za npr. Konstantina Porfirogeneta ako je uopće njegov spis tada bio otkriven.

Mislim da je broj proteranih zanemariv i da je ogromna većina ubeđena, na ovaj ili onaj način, da pređe u pravoslavlje. Isto kao i Stefan Nemanja.

s one strane dinare · **Pridružen/a:** 04 sij 2012, 00:08 **Postovi:** 4942

Nakon jednog dana kao srbin osjecam se puno lakse i prirodnije. Srbi se nikog ne boje. I ova spoznaja da su nam rusi braca je dobra. Lijepo je kad imas etnicki cistu republiku na pola takozvane bejha. A pase i ustase nek se glodju :palacgore2

kiler

s one strane dinare je napisao/la:

Nakon jednog dana kao srbin osjecam se puno lakse i prirodnije. Srbi se nikog ne boje. I ova spoznaja da su nam rusi braca je dobra. Lijepo je kad imas etnicki cistu republiku na pola takozvane bejha. A pase i ustase nek se glodju :palacgore2

Iako nije tema,ali možeš li mi navesti ,na putu do pola očišćene BiH, koliko ste vojnih pobjeda izvojevali kada je suprotna strana bila iole naoružana?

Ja znam samo za famozni 'Koridor' iz prve godine rata u BiH.
I to je i taj 'Koridor' trajao pola godine,ako se ne varam...

Carmello Šešelj · **Pridružen/a:** 08 stu 2012, 01:05 **Postovi:** 22488

40-ak dana.

s one strane dinare · **Pridružen/a:** 04 sij 2012, 00:08 **Postovi:** 4942

Neka, eto vama te puste vojne pobjede koje su vam donile status pogranicne manjine, cestitam na uspjehu, svaka cast.

Graničar18 · **Pridružen/a:** 27 lis 2018, 11:42 **Postovi:** 10943

buenos aires je napisao/la:

Pa dobro, i dalje si katolik. I to je nešto.

Ne može bit Srbin i ostat katolik,tj.vijeran papi.Ništa od te priče.
Nema Srbina bez pravoslavca.

Graničar18 · **Pridružen/a:** 27 lis 2018, 11:42 **Postovi:** 10943

s one strane dinare je napisao/la:

Nakon jednog dana kao srbin osjecam se puno lakse i prirodnije. Srbi se nikog ne boje. I ova spoznaja da su nam rusi braca je dobra. Lijepo je kad imas etnicki cistu republiku na pola takozvane bejha. A pase i ustase nek se glodju :palacgore2

Koju si krsnu slavu izabro ? Tek onda možemo pričat da si Srbin.

s one strane dinare · **Pridružen/a:** 04 sij 2012, 00:08 **Postovi:** 4942

Sta predlazes? Koja je tvoja?

buenos aires · **Pridružen/a:** 05 kol 2018, 20:37 **Postovi:** 5385

s one strane dinare je napisao/la:

Nakon jednog dana kao srbin osjecam se puno lakse i prirodnije. Srbi se nikog ne boje. I ova spoznaja da su nam rusi braca je dobra. Lijepo je kad imas etnicki cistu republiku na pola takozvane bejha. A pase i ustase nek se glodju :palacgore2

Ja mislim da ti imaš probleme sasvim desete prirode. Ali, dobro.

Bolje i to nego da ostaneš bez ćune. :zubati

Graničar18 · **Pridružen/a:** 27 lis 2018, 11:42 **Postovi:** 10943

Sv.Jovan,ili Sv.Nikola. Moja je Sv.Jovan.

daramo

Jesmo pozvani na slavu?
Tako je i Tuta obećavao, ja spremio rakiju tamo šipak, ništa od prasetine.

Graničar18 · **Pridružen/a:** 27 lis 2018, 11:42 **Postovi:** 10943

daramo je napisao/la:

Jesmo pozvani na slavu?
Tako je i Tuta obećavao, ja spremio rakiju tamo šipak, ništa od prasetine.

Nemaš ti ništa da spremaš. Kome je slava,taj sprema iće i piće.

HercegBosna.org

Usrbio sam se

Online