Ma da ih je napisao ne znam ko, ta predavanja su me gadno davila. Nisam mogao duže od 10 minuta slušati kako neko drobi a da mi se ne pođe spavati. Ispočetka sam trpio, dok nisam skapirao da mogu i bez njih.

Kod nas su profesori u filmu da su oni neka visa bica, pa ugl. jedva usta otvaraju, a prema studentima se odnose kao prema nizim bicima. Mnogi samo uzmu knjigu i citaju naglas (bolje rec mrmljaju).

Ima i izuzetaka, naravno, i njima svaka cast...

No, a sada nam reci koji ti je prosek bio.

Meni 4. nije trebala. Što se mene tiče, žemske se same od sebe skidale...

Koja štreberska tema.

P.S. To Mršo, razblaži malo ove "akademike".

Tako je.

Pa cuj, 4. ne vazi samo za muskarce.

8 i nešto

Prvih 10-ak ispita skoro sve 6-ice, ostalih 26 nakon toga sve 9 i 10 uz rijetko koju 8 ali kad se nabace na jedno mjesto, ispadne 8

Ta preobrazba i zaokret u imidžu je mnoge iznenadila pa i mene ali dopizdile mi te šestice jer sam znao da mogu bolje ( ), čak sam od 2. godine smatran jednim od najboljih studenata, a kopirati neke moje skripte je bila stvar prestiža i izvorište nadznanja mada sam ih i ja kopirao od drugih

Meni 7,8. Puna kapa.

Apsolutno

Ne možeš svako veče izlaziti i imati veći prosek, pa da se ubiješ.

Pa tu ti i jest odnos starih titula u odnosu na nove. Bar u RH. Ukratko da ne može bit ukratkije.

Sveučilišnih titula imaš po novom 4 (bac., mag.,sveučilišni specijalist, dr.) a po starom (VŠS, VSS, mr. sc., dr.); sveučilišni specijalist je po novom i u biti ne znači ništa, a mr. sc. više ne postoji).

Visoke škole i veleučilišta izdaju razne nazive, ali ono što se pika su sveučilišni studiji, bar kad je država u pitanju, a prepušta se gospodarstvu da vrednuje škole.

Ako se ne ide predavanja koja ti oduzmu pola dana, jer ti nakon toga 3 sata trebaju da te prođe umor i pospanost, onda i može. Mene su zezale laboratorijske vježbe i skoro da sam ih imao svaki dan a na njima je bilo obavezno biti. Da nije bilo njih a s obzirom da sam odjebao predavanja, mogao sam izaći svaku veče i opet imati vremena na pretek. Ovako, te vježbe su me prcale, prekidale u učenju ali sam i pored toga, skoro svaki dan odvaljivao po 4-5 sati učenja preko dana jer nikad nisam bio noćni, do 6 uveče je bio moj maximum koncentracije za knjigu, nakon toga samo zajebancija je dolazila u pitanje, čak i uoči ispita.

I mi smo imali višečasovne vežbe, kao da smo u srednjoj školi. Podeljeni po kabinetima kao po odeljenjima. Kod crtaćih predmeta nemaš šta da učiš, samo predaješ radove.



Ove hodnike sam dobro zapamtila.

Nemam formalno obrazovanje

Mislim da ovdje griješiš jer miješaš kruške i jabuke.

Svako tko završi studij na nekom sveučilištu (nebitno radi li se o prvostupniku ili magistru struke) ima visoku školsku spremu - VSS. Ti ljudi su završili FAKULTETE.

Svi oni koji idu na razna učilišta (pa makar i 5 godina) su VŠS (viša). sa 3 godine dobivaš staus stručnog PRISTUPNIKA ili sa 5 godina stručnog SPECIJALISTA.

Tako barem u HR funkcionira.

Prvostupnik (bac.) VSS? I ja miješam jabuke i kruške? Dođi negdje sa završenim preddiplomskim sveučilišnim studijem i reci da si VSS, pa ćeš vidjet smijeha...

Ono što još ponegdje prolazi kao VSS su stručni specijalisti jer na razini države još nisu jasno donesena pravila u svezi toga.



Evo i službena gradacija novih programa:



Čuj ti njega, on bi nakon 3 godine bio ono za što je nama trebalo 5. E ne mere...

Ko se ovde snađe svaka mu čast.

Evo još malo zakona:



http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluz ... _3126.html

Da pojednostavnimo. Za ono za što je nekada trebalo 4 godine visokog obrazovanja, danas treba 5. To, međutim, nije sprečavalo bivšeg ministra (nažalost, iz HDZ-a) da pred medijima računa sve bakalare kao visoko obrazovane, tako da se administrativno uveća postotak visokoobrazovanih u RH i to prikaže kao veliki uspjeh dotičnog.

Hrkljuš.

Šta je falilo dosadašnjem sistemu?

Da, samo što su nekada i institucije koje su izvan okvira sveučilišta mogle davati titule izjednačene sa sveučilišnim ako su nosile 240 ECTS (4 godine), što se danas ne može. To je, inače, protivno slobodi pružanja usluga u EU.

Znam neke stručnjake koji bi mogli upozoriti Europsku komisiju na ovu "sitnicu".

Inače, sad imamo situaciju da je državna akreditacija za programe visokog obrazovanja manje-više smiješna (odnosno, proces odobravanja). Kad bi to bilo ozbiljno, onda ne bi trebale ni postojati razlike u diplomama. Međutim, ovakvo stanje nekome odgovara.

Jedino mi je čudno kako se i mnogi "poduzetnici" nisu sjetili osnivati privatna sveučilišta, budući da uvjeti nisu pretjerano teški.

Reformator.

Kakve su šanse za zapošljavanje sa četvorogodišnjim stručnim školama? Da li postoje neka zanimanja koja su tražena?
Kod nas je velika navala na srednje ugostiteljske i to od strane najboljih đaka. Teže je upisati za kulinarskog tehničara nego za neke gimnazije. Pravno poslovna je takođe prebukirana. Valjda misle da će svi raditi u bankama, šta li.