Ako vam je sudjelovao samo jedan đed, a drugi nije (kao u mom slučaju) u anketi glasujte za stranu tog jednog đeda koji je sudjelovao. Za opciju nisu sudjelovali glasujte samo ako oba nisu sudjelovala. Ako je samo jedan tijekom rata promijenio stranu, također glasujte za opciju mijenjali su strane.

Bilo je puno slučajeva članova iste obitelji na različitim stranama u Drugom svjetskom ratu i to mi je zanimljiva tema. Tako se doslovno može reći da je vođen unutarhrvatski bratoubilački rat. Ljudi su živjeli na selima i novačeni kako se stiglo. Slično je bilo i u Srba. Jedan od sinova Draže Mihailovića bio je partizan. Branko Bogunović bio je četnički vojvoda. Njegov rođeni brat Uroš bio je zapovjednik Šeste krajiške partizanske brigade i narodni heroj. Znate li vi još primjera?

Što se tiče mene osobno... U Drugom svjetskom ratu moj je đed s očeve strane (r. 1924., slika iz rata: http://upload.wikimedia.org/wikipedia/c ... uselang=hr ) unovačen u partizane s kojima je bio na Bukovici kraj Knina. Imao je 17 godina i ne vjerujem da je igrao zapaženu ulogu, pretpostavljam da je bio kurir ili slična ispomoć. U selu su u drugoj obitelji npr. dva brata iz druge obitelji unovačeni u različite strane. Jedan je bio ustaša, a drugi partizan (ubio je 5-6 Nijemaca iz zasjede). Nakon rata dugo nisu pričali. Drugi đed (r. 1928.) kao maloljetnik nije sudjelovao u ratu. Išao je u školu u doba NDH, a sačuvao sam jednu svjedodžbu ( http://upload.wikimedia.org/wikipedia/c ... uselang=hr ). Služio je vojsku (tada jedinu moguću JNA) 1948. godine, nakon rata.

Meni niti jedan djed, a samo mi je jedan predak (pradjed) bio partizan, komandir bataljuna.

Handžar divizija.

Tri pradjeda u domobranim, od kojih je jedan pred kraj dezertirao, jedan u partizane otišao 1944., a jedan prošao Križni put. Četvrti već bio malo prestar u vrijeme rata, poslije rata iz koristoljublja(da sačuva stambene prostore i obrt) ušao u partiju, no sačuvao neke memorabilije NDH, recimo i svjedodžbe od prabake, mapu NDH i kune.
Drago mi je da nitko nije sudjelovao baš u ustaškom pokretu. Tuta, jesi ti iz onog sela di je Ljubo Jurčić?

Kako možeš imati više od 2 pradjeda????
Od oca djed i od majke djed???

Pa tata ti ima dva dede i dve bake
Ali to smo zaključili da ste vi Bošnjaci čudni što se tiče obiteljskog nazivlja.

Pradjedovi iz Odžaka svi ustaše. Čak i djed sa 13 godina kao ispomoć.
Za pradjedove iz Hercegovine nisam siguran mislim da jedan nije ni u jednu vojsku išao.

Nisam. :)

Nisu učestvovali. Jedino je jedan morao kolima redovito prevoziti partizanske ranjenike.

Samo jedan djed može biti pravi /sa jedne strane npr, očeve/ to ti je kao da imaš dva oca.

Koja logika...... Mada je kod njih žena manje vridna pa ni njeni roditelji oćito nisu od nekoga znaćaja....

Iz moje direktne loze svi su bili partizani i ono baš su ginuli i kosti svoje ostavljali za Jugoslaviju.
Ali bilo je i nekih četnika daljih rođaka , i jednog je moj prastric(đedov brat) streljao 44' jer je između ostalog učestvovao u pokolju muslimana kod Foče.

Kad je počeo rat znam da su pričali kako nije bilo nikakvih oznaka niti ideološkog i nacionalnog obeležja u krajevima zap.CG , već su ljudi se spontano ogranizovali jer su im sunarodnike i rođake iz Hercegovine klali Hrvati i Turci tj.ustaše.

U mojoj obitelji sa obe strane u partizanima, od matere stari bija sa Radon Končaron u zatvoru u Šibeniku, al se izvuka iz zatvora prije streljanja. Od staroga otac je bija u II dalmatinskoj od osnutka sa 16 god. do rasformiranja.

Otac od majke je tvoj djed ili očin otac je tvoj djed.
Dao sam primjer s očeve strane ali činjenica je da možeš imati smo 1 par djeda i nene tako i pradjeda.

Kako možeš imati više djedova od dva (sa majčine strane i sa očeve) to je to tako i za pradjedove ali eto kod Hrvata može sve, sad se udaju i za Srbe /gay/ braakovi.

Lol, imaš dva djeda i dvije bake. Ta dva djeda imaju po jednog oca, što je dva pradjeda, a dvije bake također imaju dva oca, što je četiri pradjeda.

Smatram da je naziv "bratoubilački rat" potpuno ispravan i odgovara ratu ustaša i partizana. I jedni i drugi su bili Hrvati i često su se članovi iste obitelji (pa i braća) našli na različitim stranama. Jugokomunistima i partizanima često se odriče hrvatstvo kao da su samo ustaše bili Hrvati. Mnogi hrvatski domoljubi bili su partizani. Partizan Vladimir Nazor pisao je o Zvonimirovoj lađi. Partizani zaslužni za stvaranje neovisne Hrvatske su Franjo Tuđman, Janko Bobetko, Davor Domazet-Lošo itd. Šahovnicu su vili partizani i četnici. Na grbu SRH bila je šahovnica. Čiča Draža je vio šahovnicu. Na grbu Kraljevine Jugoslavije za koju su se borili četnici bila je šahovnica unutar dvoglavog orla. Srpski kralj je dao Duvnu ime Tomislavgrad. Nemoguće je pomiriti sve te suprotnosti i proturječja. Potomci mnogih ustaša (oko 30% Ustaške vojnice činili su bosanski muslimani) danas se uopće ne smatraju Hrvatima nego Bošnjacima. Borili su se u ARBiH i vrijeđaju Hrvate katolike nazivajući ih ustašama, a njihovi đedovi bili su ustaše i vatreni hrvatski nacionalisti islamske vjeroispovijesti. S druge strane potomci mnogih partizana hrvatski su domoljubi.

Zanimljiva mi je tema članovi iste obitelji na različitim stranama. Navedite što je više moguće vama poznatih primjera. Pošto su četnici službeno bili jugoslavenska vojska (ne srpska) u njima je bilo i Slovenaca i Hrvata. Oko 2 500 Hrvata, ponajviše u zadarskom zaleđu, borilo se u četnicima. Desna ruka popa Đujića bio je Hrvat Ivo Jankov. http://www.glas-slavonije.hr/163589/11/ ... uce-Hrvata U ustašama nije moglo biti Srba jer je riječ o isključivo hrvatskom pokretu, ali je bilo Hrvata pravoslavnih kršćana. 10 generala NDH (7.63%) bili su pravoslavci: Milan Desović, Đuro Dragičević, Fedor Dragojlov, Đuro Gruić, Jovan Iskrić, Mihajlo Lukić, Lavoslav Milić, Dušan Palčić, Zvonimir Stimaković i Milan Uzelac. http://www.dnevno.hr/vijesti/komentari/ ... anima.html

Đed jednog mog poznanika iz srednje škole bio je ustaša i sudjelovao u ubijanju Pavla Đurišića, nakon najbriljantnije ustaške pobjede nad četnicima na Lijevča polju. Poznanik se uvijek hvalio time.

Partizani nisu mogli počiniti zločine prema hrvatskom narodu jer su sami bili Hrvati. Prije rata postojala je Socijalistička Republika Hrvatska. Obuhvaćala je isto ozemlje kao današnja Republika Hrvatska. Glavni grad SRH isto je bio Zagreb. Na grbu SRH isto je bila šahovnica. Himna SRH isto je bila Lijepa naša domovino (Hrvatska je jedina od republika u SFRJ imala svoju ustavom propisanu himnu). Službeni jezik SRH isto je bio hrvatski. Ne srpskohrvatski nego baš hrvatski, u ustavu je stajalo da je službeni hrvatski književni jezik. Nastavni predmet zvao se hrvatski ili srpski jezik samo u Hrvatskoj, a u svim drugim republikama srpskohrvatski. Uostalom je nebitno kako se jezik zvao, bio je hrvatski. Sve je bilo isto, samo je SRH postala RH i voljom 94% svojih državljana postala neovisna država.

Samo što Davor Domazet Lošo nije mogao biti partizan nikako. Bio je oficir JNA.

Na kraju se ispostavilo da su hrvatski partizani ipak imali točniju i bolju sliku budućnosti. U ostalom, na osnovi prava koja su partizani izborili, mi se i pozivamo na svoju konstitutivnost u BiH. Oni su omogućili emancipaciju jugoslavenskih (bosanskohercegovačkih) muslimana, prihvaćajući njihove prirodne zahtjeve za razdvajanjem Srba i Hrvata. Dakle, priznali su realan odnos "naših naroda i narodnosti", odbijajući da jedan narod dominira drugim, bar deklarativno ili s tom namjerom, u primjeni je uvijek bilo poteškoća. Ali, uglavnom to mi baštinimo i danas.

Da parafraziram druga Lenjina, "nikada jedan naord ne će istinski biti sretan ako svoju sreću gradi na ugnjetavanju drugog naroda". Tako ni Hrvati ne bi bili sretni u NDH da su nastavili ugnjetavati Srbe, niti bi Srbi bili sretni u unitarnoj Jugoslaviji da su ugnjetavali Hrvate.

A Banovinu smo malo zaboravili?

Partizani su se borili za, hajmo reći - banovinski kontinuitet - i zbilja - dobili smo SR Hrvatsku, u SR BiH smo dobili status konstitutivnog naroda. Uz to da dodam, dobro i prođosmo koga smo podržavali u ratu.

Dušan Simović je napravio puč, a on i oni oko njega su bili protivnici federalizacije Kraljevine Jugoslavije, tako da bi četnici vjerojatno nakon pobjede stvorili unitarnu Kraljevinu Jugoslaviju.

Ustaše... znaš i sam.

Banovina=podjela BiH. Komunjare su se zalagale ta model najsličniji austrijskoj upravi, s time što zaštitni mehanizmi naroda nisu bili ni blizu današnje razine. Bila je cijela tema tome posvečena, odnosno položaju Hrvata u pojedinim sustavima.

Meni jedan djed , i sve tri mu brata , bili citav rat u cetnicima...Bio je posten i pravedan covjek , volio sam ga mnogo.
A jedan ni u jednoj vojsci .

Taj sto je bio cetnik , prezivio je rat...poslije su ga redovno zatvarali kada je u grad dolazio ''najveci sin nasih naroda i narodnosti ''..ali pozivio je dugo , do 90-ih..Do kraja je ostao istih ubjedjenja.
Sjecam se , da je neke u familiji bilo sram , prikrivali su tu cinjenicu...No , kada je dosao ovaj rat , prestali su..
A drugi , sto nije bio niti u jednoj vojsci , ''narodna vlast'' ga netom poslije rata ubije pred kucom .
Navodno bio ''kulak'' i nije htio da im daje otkup ili tako nesto..

Srbi koji su bili ubjedljiva vecina u partizanima , ispali su naivni glupani . Od njihove borbe svi su se ogrebali, osim Srba .
Kamo srece da su svi Srbi u WW2 , podrzali cetnike.

U 1 svjetskom ratu pradjed mi nije ratovao folirao da je nepokretan
A djed bio u HDiviziji pa se prebacio u partizane.

Bili bi i Hrvati u četnicima da su znali da će im Banovinu sačuvat. Meni je jedan djed bio major u JNA u Makedoniji, nadređeni mu je bio Srbin jedan, za svećenika školu završio