Da, ZAVNO S je bio čita makulatura. Muslimani Sandžaka su prevareni
da uđu u NOP s nekim ubjeđenjima o autonomiji ili federalnoj jedinici.
Tito je bio moćan, ali ne uvijek i svemoćan, jer je htio jedno vijeće za
Crnu Goru, Boku, Sandžak i Metohiju.

https://hr.wikipedia.org/wiki/Zemaljsko ... d%C5%BEaka

Ja sam mislio da prije rata BIH nije postojala kao administrativna jedinica, sa cim onda ZAVNOBIH ima kontinuitet?

Prvi grb Jugoslavije nakon ZAVNOBIHA i AVNOJA imao je 5 baklji. Zasto?

Andrić Veljko, gostioničar iz Zvornika,
58
Alikalfić Fazlija, inž. šumarstva iz Mostara,
Bajalica Mitar, učitelj iz Knežpolja, Bos.[anska] Dubica, politkom X Divizije,
Babić Ljubo, pravnik iz Bos.[anske] Gradiške, član AVNOJ-a,
Bućma Žarko, težak iz sreza Bos.fanska] Dubica, komandant područja,
član AVNOJ-a,
Babić Dane, težak iz Suhaje, Bos.[anska] Krupa, član Oblasnog NOO,
Bojinović Đurađ, težak iz Stekerovaca, Glamoč, član AVNOJ-a,
Bjekić Marko, težak iz Popovića,
Bui-sać Milan, težak iz Kamenice, Drvar, član Obl.[asnog] NOO, član
AVNOJ-a,
Bij'eljac Krsto, sveštenik iz Prekaje, Drvar, član Obl.fasnog] NOO,
Butozan Dr Vaso, potpukovnik, ljekar, član Izvršnog Obl.fasnog] NOO i
član AVNOJ-a,
Begić Jure, šumarski nadsavjetnik iz Dervente,
Brajković Bogomir, sudija [iz Tuzle],
Brkić Hasan, advokat pripravnik iz Livna, politkom XXVII Divizije,
Bilić Nikola, agronom iz Vlasenice,
Bektašević Ismet, posjednik iz Bratunca, bivši član Glav.[nog] odbora
JMO, [bivši] poslanik,
Badnjević Ešref, sudija,
Babić Ante, profesor iz Sarajeva,
Brstina Dušan, radio telegraf ista iz Nevesinja,
Bjelica Janko, mašinski inženjer iz Bileća,
Babić Simo, građevi.[inski] inženjer iz sela Lastve, Trebinje,
Bektašević Nijaz, radnik iz Konjica,
Copić Branko, književnik iz Hašana, Bos.[anska] Krupa, član Obl.[asnogj
NOO, član AVNOJ-a,
Če'hajić Džemal-Mahmut, geometar iz Prnjavora, član AVNOJ-a,
Čamo Edhem, veterinar iz Gradačca,
Cemerlić Hamdija, profesor Visoke teološke škole, Sarajevo,
Colaković Rodoljub, novinar iz Bijeljine, član AVNOJ-a,
Comić Halid, težak iz sela Fatinca32), srez Bileća,
Cengić Ibro, tipografski radnik iz Sarajeva,
Došen Ilija, pravnik iz Vedrog polja, Petrovac, član Obl.fasnog] NOO,
Danilović Inž. Uglješa, iz Odžaka,
Dizdar Sulejman iz Livna,
üanon Dr. Oskar, Sarajevo,
Dugonjić Rato, pravnik iz Sarajeva,
Draganić Nikola, težak iz sela Borci, srez Konjic,
Dukarić Sredo, težak iz Skender Vakufa, Kotor Varoš, pret.[sjednik] opš.[
tinskog] NOO,
Dukanović Pero, težak iz Kravice,
Eleta Stevo, težak iz sela Vražalice,
Eraković Simo [iz Tuzle], bivši poslanik Bos.fanskog] sabora i senator
Zemljorad.[ničke] stranke,
Filipović Sulejman, pukovnik iz Sarajeva,
59
Guteša Milan, težak iz sela Suvaje Bos.[anski] Petrovac, član Okružnog
NOO,
Gruhonjić Osman, učitelj iz Janje,
Goranin Pavle iz Sarajeva, politkom XXVII Divizije,
Gluhić Omer, učitelj iz Tuzle,
Grubačić Košta, profesor filozofije iz sela Poljci33), Bileće,
Grk Dušan, težak iz sela Dabra, srez Stolac,
Hozić Sabit, trgovac iz Kotor Varoši,
Hercegovac Adem, politkom. Prnjavorskog odreda, član AVNOJ-a,
Hotić Mesud, učitelj iz Bugojna, načelnik štaba X Divizije, član AVNOJ-a,
Hadžić Boško, Sočanica, Derventa,
Hadžiosmanović Smail, težak iz Jajca, član Sreskog NOO,
Hadžisarajlić Halil, vjeroučitelj iz Banja Luke,
Hodžić Mujo, težak iz sela Satorovića,
Humo Avdo, književnik iz Mostara, član AVNOJ-a,
Harnović Rade iz Stoca, p.[ot]pukovnik, komandant X Hercegovačke brigade,
Ilić Slobodan, komandant Jajačkog područja,
Ivić Bubaš, radnik iz Mostara,
Ivezić Dujo, industrijalac iz Banja Luke, član Oblasnog NOO, član
AVNOJ-a,
Josipović Dušan, apsolvent, član AVNOJ-a,
Jokić Špiran, kom.jandant] Janjskog odreda, član Obl.fasnog] NOO, član
AVNOJ-a,
Jakšić Rade, geometar, iz sela Milića, politkom I Birčanske brigade,
Jakupović Mevla, radnica iz Tuzle,
Jovanović Dušan, geometar iz Gornjih Babina,
Komnenović34) Simo, obućarski radnik iz Prijedora, član Ob.[lasnog] NOO,
član AVNOJ-a35),
Kovačević Mitar, iz Ribnika, Ključ, kom.[andant] područja Mrkonjić
[Grad],
Kecmanović Dr. Vojislav, ljekar iz Bijeljine,
Kunecki Ignac, radnik iz Prnjavora, član Sreskog NOO,
Kecman Miloš, težak iz Drinića, Bos.[anski] Petrovac, član AVNOJ-a,
Karabegović Osman, student iz Banja Luke, član Obl.[asnog] NOO, član
AVNOJ-a,
Kolak Rudolf, pravnik iz Banja Luke,
Kulenović Skender, književnik iz Travnika, član AVNOJ-a,
Kuđić Toša, težak iz sela Popova,
Kosorić Pero, iz sela Sokolca, komandant XXVII divizije,
Kamenjašević Ante, gostioničar iz Tuzle,
Kunosić Abdulah, priv.[atni] namještenik iz Tuzle,
Kršlak Rasim, činovnik iz Vlasenice,
Kiirt Husnija, direktor gimnazije iz Mostara,
Kovačević Lazar, težak iz sreza Gackog,
Kapor Čedo, radnik iz Trebinja, politkom X Hercegovačke brigade,
Lazić Lazo, težak iz Lešljana, član AVNOJ-a,
60
Lukić-Kurjak Veljko, težak iz Bukovice, komandant II Majevičke brigade,
Lukić Simo, težak iz sela Suho Polje, srez Maglaj, politkom odreda,
Ljuić Vojo, radnik iz Sarajeva,
Mujkić Hadži-Mehmed, vjeroučitelj iz Kotor Varoši, član Ob.[lasnog] NOO,
član AVNOJ-a,
Maglajlić Sefket, radnik iz Banja Luke, sekretar Obl.fasnog] NOO-a,
Mažar-Šoša Josip iz Banja Luke, komandant XI divizije,
Milivac35"3) Jovo, težak iz Strvica, sekretar Sreskog NOO,
Mikulić Jure, težak, član AVNOJ-a,
Marić Ignjat, težak iz Blagaj a,član Sreskog NOO,
Mićanović Slavko, profesor iz Bijeljine,
Mijatović Cvijetin-Majo, student iz Lopara,
Mitrašević Jovo, težak iz Mačkovca,
Marković Andrija, iz sela Brainaca, član Obl.fasnog] NOO,
Manjkalović35"b) Tomo, težak iz sela Miošića,
Minić Mitar iz Mokrog, komandant Romanijskog odreda,
Međo Tomo, težak iz Crne Rijeke,
Mandžić Pašaga, radnik iz Tuzle,
Medan Savo, radnik iz Mostara, intendant VI Hercegovačke brigade,
Mrković Joksim, šumar iz sreza nevesinjskog,
Mastilović Novak, sveštenik iz Gackog,
lvliskin Vaso, radnik iz Trebinja,
Maksumić Omer, vjeroučitelj iz sreza konjičkog,
Mićević Milan iz sreza konjičkog, zamj.fenik] komandanta Mostarskog
bataljona,
Markotić Mato iz Ljubuškog, zamj.fenik] politkoma bataljona X hercegovač.[
ke] brigade,
Mesihović Halid, radnik iz Ljubuškog,
Nazečić Salko, profesor iz Mostara,
Ninković Dmitar, težak iz Glamoča, član AVNOJ-a,
Novaković Grujo, pravnik iz Glasinca,
Nikolić Zora, radnica iz Sarajeva
Ninčić Maksim, težak iz sreza nevesinjskog,
Nježić Vid, težak iz Vijačana, Prnjavor, član Obl.fasnog] NOO, član
AVNOJ-a,
Osmić Omer, zemljoradnik iz sreza prozorskog,
Omanović Hamdija, potpukovnik, komandant VIII brigade,
Porobić Mujo, pravnik iz Dervente,
Pucar Duro-Stari iz Kesića, Bos.fansko] Grahovo, član Obl.fasnog] NOO,
član AVNOJ-a,
Popović Mihailo-Kaja, komandant bataljona, čl.fan] AVNOJ-a,
Perović Danica, kapetan iz Banja Luke, upravnik bolnice XI Divizije,
Pobrić Edhem, student iz Teslica,
Perković Mile, radnik iz Duvna,
Pehlivanović Mehmed,
Perić Drago, težak iz Duvanjskog polja,
Popović Bora, pravnik iz sela Obudovaca,
61
Pantić Milan, geometar iz Zvornika,
Perić Ratko, rudar iz Peljava, komandant I Majevičke brigade,
Popović Stevo, težak iz Vukosavaca,
Preka Aleksandar iz Tuzle, bivši -poslanik HSS-a,
Peleš Dr. Ljubo, advokat iz Tuzle,
Pjanić Abdulah, sajdžija iz Bijeljine,
PašajHć Doka, radnik iz sela Lukavca, srez Nevesinje,
Pribišić Lazo, težak iz sela Dračeva, srez Ljubinje,
Rodić Slavko, pukovnik, geometar iz Drvara, komandant V korpusa,
Redžić Enver, profesor iz Bihaća, član AVNOJ-a,
Radiša Pero, težak, čl.fan] AVNOJ-a,
Rosić Jovo, težak iz Sajkovića, Livno, komandant mjesta,
Rustembegović Mujbeg, pretsjednik NOO za Gradačac,
Radić Simo, težak iz sela Zivanj, srez Ljubinje,
Sirr^atović Boško, težak iz Palančišta kod Prijedora čl.fan] AVNOJ-a,
Stojnić Veljo, učitelj iz Prijedorskog sreza, politkom V korpusa,
Stanišljević Pejo, težak, čl.[an] AVNOJ-a,
Soldat Mitar iz sreza Mrkonjić [Grada] čl.[an] AVNOJ-a,
Semak Vasilj, krojač iz Prnjavora, čl.fan] sreskog NOO,
Subbtić T. Mitar, težak, čl.[an] AVNOJ-a,
Sudžuka Muhamed, sudija i bivši podžuipan iz Fojnice,
Savi.ć Brano, pravnik iz Šekovića, čl.[an] AVNOJ-a,
Savić Savo, sveštenik iz sela Strmice,
Starović Obren, bankovni činovnik iz sela Samobor, srez Gacko,
Slavić.Božo, težak iz sela Veličana, srez Ljubinje,
Siljegović Boško, student filozofije iz Knežpolja, Bos.[anska] Dubica, politkom
IV Divizije, čl.fan] AVNOJ-a,
Siljegović Miloš, učitelj iz Knežpolja, Bos.fanska] Dubica, komandant
XI brigade,
Sehović Ahmet, radnik iz Bos.[anskog] Novog, čl.[an] Obl.fasnog] NOO,
Škondrić Mihailo, major iz Jelašinovaca, Sanski Most, čl.[an] AVNOJ-a,
Sević.Simo, kapetan, iz sreza Sanski Most, čl.fan] AVNOJ-a,
Skorić Miloš, činovnik iz sela Vršana,
šahinpašić Šain, profesor iz Rogatice,
Šegrt Vlado, potpukovnik, iz Lastve, srez Trebinje,
Šator Ibrahim, tehničar iz sela Dubrava, srez Stolac,
Sakota Slobodan iz Čapljine, zamj.fenik] kom.fadanta] bataljona X brigade,
Tolo Niko, težak iz Fojnice, pretsjednik kotarske organizacije HSS-a,
Trikić Vaso, radnik iz Drvara, čl.fan] Obl.fasnog] NOO,
Vukić -Stevo36), trgovac iz Prijedora, čl.fan] Izvršnog ONOO37), čl.fan]
AVNOJ-a,
Vlatković Nemanja, učitelj iz Svodne kod B.fosanskog] Novog, zam.fjenik]
kom.fandanta] X Divizije,
Vujanović. Dragan, težak iz Bos.fanske] Dubice, pretsjednik ONOO38),
Vejnović Svetozar, težak iz Velike Rujiške, Bos.fanski] Novi, čl.fan] Izvršnog
oblasnog NOO i čl.fan] AVNOJ-a,
62
Vojinović Petar, potpukovnik, kom.[andant] IV Divizije, iz Slatine, srez
S.fanski] Most,
Vranješević Rada, student, čl.[an] Centralnog odbora AFŽ,
Vulin Sava, težak, čl.[an] AVNOJ-a,
Vranješević Žarko, trgovac iz Krupe na Vrbasu, intendant I brigade čl.fan]
ANOJ-a,
Vujasinović Tošo, privatni namještenik iz Maglaja,
Vasić Nenad, pravnik iz Mostara,
Vukoje Božo, zemljoradnik iz Pađena, srez Bileće,
Zagorac Nikola, težak iz Donjeg Vakufa, čl.fan] Sreskog NOO,
Zekić Miloš iz Šekovića, komandant VI Bosanske brigade.39)
Skupština izabire vijećnike ZAVNOBiH-a glasajući posebice za svakog
predloženog vijećnika. Svi predloženi vijećnici izabrani su od Skupštine
jednoglasno.
Zatim drug Avdo Huimo predlaže Skupštini listu vijećnika AVNOJ-a
iz Bosne i Hercegovine40) [po pojedinim srezovima]:
SREZ PRIJEDOR:
Vijećnik: Sveto Vukić, trgovac iz Prijedora
Zamjenik: Boško Simatović, težak iz Palančišta, Prijedor
SREZ BOS.[ANSKA] GRADIŠKA:
Vijećnik: Ljubo Babić, pravnik iz Bos.fanske] Gradiške
Zamjenik: Pejo Stanišljević, težak
SREZ B.[OSANSKA] DUBICA:
Vijećnik: Boško Siljegović, student filozofije iz Knežpolja, politkom
IV divizije
Zamjenik: Žarko Bućma, težak iz Sreza Bos.[anska] Dubica, komandant
područja
SREZ BOS.[ANSKl] NOVI:
Vijećnik: Svetozar Vejnović težak iz Vel.[ike] Rujiške Bos.[anski] Novi
Zamjenik: Lazo Lazić, težak iz Lješljana
SREZ BOS.fANSKA] KRUPA:
Vijećnik: Sava Vulin, težak
Zamjenik: Branko Ćopić, književnik iz Hašana, Bos.[anska] Krupa
SREZ SANSKI MOST:
Vijećnik: Mihailo Škondrić iz Jelašinovaca, Sanski Most, zamjenik komandanta
Grahovskog odreda
63
SREZ KLJUČ:
Vijećnik: Mitar Kovačević iz Ribnika, Ključ, komandant područja Mrkonjić
[Grad]
SREZ MRKONJIĆ GRAD:
Vijećnik: Mitar Soldat iz sreza Mrkonjić [Grad]
Zamjenik: Žarko Vranješević, trgovac iz Krupe na Vrbasu
SREZ GLAMOČ:
Vijećnik: Dmitar Ninković, težak iz Glamoča
Zamjenik: Durađ Bojinović, težak iz Stekerovaca, Glamoč
SREZ KOTOR VAROŠ:
Vijećnik: Mehmed Hadži-Mujkić, vjeroučitelj iz Kotor Varoši
Zamjenik: Dušan Josipović, apsolvent
SREZ PRNJAVOR:
Vijećnik: Vid Nježić, težak iz Vijačana, Prnjavor
Zamjenik: Džemal Mahmut-Čehaić, geometar iz Prnjavora
SREZ TESANJ:
Vijećnik: Mitar T. Subotić, težak
Zamjenik: Adem Hercegovac, politkom Prnjavorskog N. O. P. odreda
SREZ BOS.[ANSKO] GRAHOVO:
Vijećnik: Đuro Pucar-Stari iz Grahova, član Obl.[asnog] NOO, član
AVNOJ-a
Zamjenik: Milan Bursać, težak iz Kamenice, Drvar, član Oblasnog NOO
SREZ [BOSANSKI] PETROVAC:
Vijećnik: Ilija Došen, pravnik iz Vedrog Polja [Bosanski] Petrovac, član
Obl.[asnog] NOO
Zamjenik: Miloš Keoman, težak iz Drinića, [Bosanski] Petrovac
SREZ BIHAĆ:
Vijećnik: Enver Redžić, profesor iz Bihaća
Zamjenik: Mihailo Popović (Kaja) kom.[andant] bataljona
SREZ BANJA LUKA:
Vijećnici: Dr Vojislav Kecmanović, ljekar iz Bijeljine
Osman Karabegović, student iz B.[anja] Luke, član AVNOJ-a
Dr. Vaso Butozan, ljekar
Zamjenik: Dujo Ivezić, industrijalac iz Banja Luke
64
SREZ JAJCE:
Vijećnik: Spiran Jokić, kom.[andant] Janjskog odreda
Zamjenik: Smail Hadžiosmanović, obućar iz Jajca, član Sreskog NOO
SREZ BUGOJNO:
Vijećnik: Jure Mikulić, težak iz Gornjeg Vakufa
Zamjenik: Mesud Hotić, nač.felnik] štaba X Divizije, učitelj iz Bugojna
SREZ TRAVNIK:
Vijećnik: Skender Kulenović, književnik iz Travnika
Zamjenik: Pero Radiša, težak iz Varošluka, apšt[ina] Turbe
SREZ DERVENTA:
Vijećnik: Jure Begić, šumski nadsavjetnik iz Dervente
Zamjenik: Mustafa Porobić, pravnik, kom.[andant] mjesta Srebrenik
SREZ MODRICA:
Vijećnik: Uglješa Danilović, inženjer agronomije
SREZ FOJNICA:
Vijećnik: Muhamed Sudžuka, sudija i bivši podžuipan iz Fojnice
Zamjenik: Niko Tolo, težak iz Sćita, Fojnica, bivši pretsjednik organizacije
HSS-a
SREZ CAZIN:
Vijećnik: Hamdija Omanović, potpukovnik, komandant VII Krajiške brigade
SREZ TESLIC:
Vijećnik: Ethem Pobrić, student iz Teslića
SREZ LIVNO:
Vijećnik: Hasan Brkić, adv.fokatski] pripravnik, politkomesar XXVII Divizije
Zamjenik: Jovo Rosić, težak, kom.[andant] mjesta Sajković, Livno
SREZ DUVNO:
Vijećnik: Mile Perković, radnik iz Duvna
Zamjenik: Mehmed Pehlivanović
SREZ KUPRES:
Vijećnik: Ignjat Marić, radnik iz Blagaja, Kupres
Zamjenik: Nikola Mandić, težak iz Novog Sela, Kupres
5 - ZAVNOB1H, i
65
SREZ BIJELJINA:
Vijećnik: Rodoljub Colaković, novinar iz Bijeljine
Zamjenik: Abdulah Pjanić, sajdžija iz Bijeljine
SREZ BRČKO:
Vijećnik: Cvijetin Mijatović, iz Lopara, student filozofije
Zamjenik: Vehid Begić iz Koraja, politkom I Muslimanske brigade
SREZ TUZLA:
Vijećnik: Simo Eraković, bivši poslanik u Bos.[anskom] Saboru i senator
Zemljooradničke stranke
Aleksandar Preka, bivši poslanik HSS-a, iz Tuzle
Pašaga Mandžić, radnik iz Tuzle
Zamjenici: Jovo Mitrašević, zemljoradnik iz Mačkovca
Ante Kamenjašević, gostioničar iz Tuzle
Omer Gluhić, učitelj iz Tuzle, komandant tuzlanskog N. O. P. odreda
SREZ GRADAČAC:
Vijećnik: B?f Edhem Čamo, veterinar iz.Gradačca
Zamjenik: Mujbeg Rustembegović, pretsjednik NOO Gradačac
SREZ DOBOJ:
Vijećnik: Simo Lukić, zemljoradnik iz Suhog Polja
Zamjenik: Ignjat Radojčić, radnik, komandant Ozrenskog N. O. P. odreda
SREZ MAGLAJ:
/Vijećnik: Todor Vujasinović, privatni namještenik
SREZ ZVORNIK:
Vijećnik: Pero Đukanović, zemljoradnik iz Kravice
Zamjenik: Milan Pantić, geometar iz Zvornika
SREZ SREBRENICA:
Vijećnik: Ismet Bektašević, član Glavnog odbora bivše JMO i [bivši]
poslanik
Zamjenik: Dr. Asim Čemerlić, ljekar iz Srebrenice.
SREZ VLASENICA:
•Vijećnik: Brano Savić, pravnik, komandant područja Sekovići
Zamjenik: Mati ja Knežević, pretsjednik NOO Sekovići
66 '
SREZ ROGATICA:
Vijećnik: Mujo Hodžić, zemljoradnik iz sela Šatorovića
Zamjenik: Grujo Novaković, pravnik iz Glasinca
SREZ KLADANJ:
Vijećnik: Savo Savić, sveštenik iz Strmice
Zamjenik: Enver Mešković, student iz Kladnja
SREZ SARAJEVO:
Vijećnici: Sulejman Filipović, pukovnik iz Sarajeva
Hamdija Cemerlić, profesor Visoke teološke škole iz Sarajeva
Ante Babić, profesor iz Sarajeva
Rato Dugonjić, pravnik iz Sarajeva
Vojo Ljujić, radnik iz Sarajeva
Zamjenik: Mišo Jokanović, ekonom iz Blažuja
SREZ GACKO:
Vijećnik: Novak Mastilović, sveštenik iz Gacka
Zamjenik: Obren Starović, bankovni činovnik iz sreza Gacko
SREZ BILECE:
Vijećnik: Janko Bjelica, inžinjer iz Bileća
Zamjenik: Božo Vukoje, zemljoradnik iz Pađena, Bileće
SREZ LJUBINJE:
Vijećnik: Lazo Pribišić, zemljoradnik iz sela Dračeva, srez Ljubinje
Zamjenik: Simo Radić, zemljoradnik iz sela Zivanj, Ljubinje
SREZ STOLAC:
Vijećnik: Dušan Grk, zemljoradnik iz sela Dabra, Stolac
Zamjenik: Ibrahim Šator .tehničar iz sela Dubrava, Stolac
SREZ TREBINJE:
Vijećnik: Vlado Šegrt, potpukovnik zamj.fenik] kom.fandanta] III Divizije
Zamjenik: Vaso Miskin, radnik iz Trebinja
SREZ NEVESINJE:
Vijećnik: Dušan Brstina, radiotelegrafista X Herc.fegovačke] brigade
Zamjenik: Doka Pašajlić, radnik iz sela Lukavca, Nevesinje
i*
67
SREZ MOSTAR:
Vijećnici: Avdo Humo, književnik iz Mostara
Savo Medan, radnik iz Mostara, intend, [ant] VI Herc.[egovačke]
brigade
Husnija Kurt, direktor gimnazije iz Mostara
Zamjenici: Bubaš Ivić, radnik iz Mostara
Nenad Vasić, diplomirani pravnik iz Mostara
Fazlija Alikalfić, inženjer šumarstva iz Mostara
SREZ KONJIC:
Vijećnik: Omer Maksumović, vjeroučitelj iz sreza konjičkog
Nikola Draganić, zemljorad.[nik] iz sela Borci, srez Konjic
SREZ PROZOR:
Vijećnik: Omer Osmić, zemljoradnik iz sreza Prozorskog
Glasanje se vrši posebice za svakog predloženog vijećnika. Skupština
izabire sve predložene vijećnike AVNOJ-a.
Član Radnog pretsjednižtva, drug Rodoljub Čolaković, u ime izabranog
ZAVNOBiH-a predlaže Skupštini listu članova Prezidijuma ZAVNOBiH-
a.41) [U Prezicujum ZAVNOBiH-a predloženi su:]
PRETSJEDNIK: Dr. Vojislav Kecmanović, ljekar
PRVI POTPRETSJEDNIK: Avdo Humo, književnik, član AVNOJ-a
DRUGI POTPRETS JEDNIK: Aleksandar Preka, bivši narodni poslanik
HSS-a
TREČI POTPRETS JEDNIK: Đuro Pucar-Stari, čl.[an] Obl.fasnog] NOO-a
član AVNOJ-a
SEKRETAR: Hasan Brkić, politkom XXVII Divizije
Članovi prezidijuma
Potpukovnik Dr. Vaso Butozan, član Izvršnog Obl.fasnog] NOO-a, član
AVNOJ-a
Bektašević Ismet, posjednik iz Bratunca, bivši član Glavnog odbora JMO
Begić Jure, šumski nadsavjetnik
Brajković Bogomir, sudija
Babić Ante, profesor iz Sarajeva
•Čolaković Rodoljub, novinar član AVNOJ-a
Čemerlić Hamdija, profesor iz Sarajeva
Danilović Inž. Uglješa
68
Đukanović Pero, zemljoradnik iz Kravice
Eraković Simo, bivši član Bosanskog sabora i senator bivše Zemljoradničke
stranke
pukovnik Filipović Sulejman
potpukovnik Rade Hamović, komandant X Hercegovačke brigade
Ivezić Dušan, industrijalac iz Banja Luke
Kunosić Abdulah, bankarski činovnik
Karabegović Osman, član Obl.fasnog] NOO, član AVNOJ-a
Kamenjašević Ante, gostioničar iz Tuzle
Kurt Husnija, direktor gimnazije iz Mostara
Ljujić Vojo, radnik iz Sarajeva
Mitrašević Jovo, zemljoradnik iz Mačkovca
Mujkić Hadži-Mehmed, vjeroučitelj, član Obl.fasnog] NOO, član AVNOJ-a
Mandžić Pašaga, radnik iz Tuzle
Sudžuka Muhamed, sudija i bivši podžupan
Mastilović Novak, sveštenik iz Gacka
Siljegović Boško, politkom IV Divizije, član AVNOJ-a
Šegrt Vlado, potpukovnik, zamjenik kom.fandanta] III Divizije
Tolo Niko, seljak i bivši pretsjednik Kotarske organizacije HSS-a, iz Sćita,
Fojnica.

Pocnimo prvo s time da komunisti za cilj nisu imali Jugoslaviju koja je sama sebi svrha. U prvoj Jugoslaviji su bili najbrutalnije proganjani od kraljevskog rezima i "velikosrpske burzoazije" kako su je zvali. Kraljevinu Jugoslaviju su smatrali tamnicom naroda, ali kao izlaz nisu nudili sitnjicavi separatizam malih i beznacajnih plemena koji bi i u svojim malim drzavicama isto tako ugnjetavali druge narode kao i kraljevski rezim sa svojom velikosrpskom svitom. Na kongresu KPJ u Zagrebu 1939. godine je zamisljena nekakva vrsta nove Jugoslavije cije konture jos nisu bile jasne. Koncept buduce, federalne Jugoslavije nastaje tek 1943. godine. Ta nova Jugoslavija je u postratnom uredjenju Evrope trebala postati dijelom Balkanske federacije. Komunisti su kroz cijeli period prve Jugoslavije zastupali koncept balkanske federacije seljacko-radnickih republika u kojima Jugoslavija nije nuzno igrala ulogu, ali je na kraju ipak na nju pala odluka kao jednu od federalnih jedinica tog sireg saveza. Poslijeratnu Evropu nije dijelio Tito nego Staljin sa zapadnim saveznicima. Churchill se jeste pogadjao sa Staljinom oko interesnih sfera na Balkanu koji je trebao biti podijeljen 50-50, ali nije imao nikakav konkretan uticaj na uredjenje same Jugoslavije kao sto je lupnuo netko na ovoj temi. Tito nije ispustio ni jednu priliku da bude priznat kao lider jedne suverene drzave koja se nema namjeru pokoriti tudjem diktatu. Prisjetimo se krize oko Trsta. Takva politika Tita je prije svega Staljinu bila trn u oku, jer je Jugoslaviji namijenio status satelita kao sto je to bio slucaj sa zemljama kasnijeg Varsavskog pakta. Osim toga mu je Titovo nezavisno djelovanje ometalo odnose sa Zapadom sa kojim je dogovorio podjelu Evrope i ako se Staljin icega pedantno drzao, onda su to bili medjunarodni sporazumi. Nakon rata su jugoslavenski komunisti ponovo ozivili plan Balkanske federacije u cemu su najveceg saveznika pronasli u lideru bugarskih komunista, Georgiju Dimitrovu. U taj savez je trebala unici i Albanija zajedno sa Grckom. Albanija je cak htjela postati dijelom Jugoslavije! Albanci su u obnovi svoje zemlje najvecu materijalnu i financijsku potporu dobivali upravo od Jugoslavije koja je poslije bila i najveca potpora grckim komunistima u tamosnjem gradjanskom ratu. Za Staljina je Balkanska federacija bila neprihvatljiva, jer bi to predstavljalo blok van njegove kontrole i dovodilo u pitanje dogovore sa Zapadom. Isto je vazilo i za Titovu podrsku grckim komunistima koje je Staljin otpisao, jer je vec na Jalti dogovorio sa Churchillom da ce Grcka potpasti pod britansku interesnu sferu. Plan Balkanske federacije propada smrcu Dimitrova. Istovremeno dolazi do raskola izmedju Tita i Staljina i rukovodstva svih drzava koje su trebale biti clanicama federacije se priklanjaju Staljinu. Cak i grcki komunisti koji su zbog toga porazeni zavrsili u tamnicama vojne hunte.

Dakle, to je siri povijesni kontekst, a ne nekakva prica o tome kako je Tito Jugoslaviju uredjivao po Churchillovom diktatu. Tito je jos na kongresu KPJ u Zagrebu 1939. godine zakljucio da BiH treba uzivati status nekakvog autonomnog entiteta, jer mislim da je o federalnim republikama u tom periodu jos rano govoriti. Status BiH uopce nije bio planiran kao predmet rasprava na kongresu nego obnova same partije, ali je partijski komitet za BiH, koja nije imala svoju partiju nego samo filijalu, sporedno nametnuo to pitanje i Tito je definitivno pokazao interes za rjesavanjem istog u korist ravnopravnog statusa BiH. Kasnije, u toku rata, kada je stvarana FNRJ, su medju komunistima vodjene iskrene rasprave oko toga da li je taj status nacionalno, kulturalno i ekonomski opravdan, jer nekakva bosanskohercegovacka nacija ne postoji nego se radilo o zemlji u kojoj uglavnom zive Srbi, Hrvati i nacionalno neopredijeljeni muslimani. Kroz citav period austrougarske okupacije muslimansko vodstvo, okupljeno oko krupnih zemljoposjednika, nije bilo zainteresirano za nacionalnom emancipacijom bosanskih muslimana. Na to su ih morali tjerati Austrijanci koji su, preko Jánosa von Asbotha i Benjámina Kállaya forsirali nadkonfesionalno bosnjastvo, ne iz ljubavi prema BiH nego zbog opasnosti koja je prijetila monarhiji od raznih nacionalnih pokreta, ukljucujuci ilirski (jugoslavenski). Anacionalne muslimane su mislili iskoristiti za potiskavanje sve jacih ilirskih, hrvatskih i srpskih aspiracija za oslobodjenjem, oslanjajuci se na bosanski begovat kao elitu jedne nove multikonfesionalne bosnjacke nacije, namjera koja je vec iz socijalno-politickih razloga morala unaprijed propasti, jer su krscani u BiH od AU prije svega ocekivali ukidanje feudalizma. Osim toga sami muslimani nisu pokazali nikakav interes za tim bosnjastvom ili bilo kakvim oblikom nacionalne emancipacije. Glavna politika muslimanskog begovata se ogranicavala na opiranje agrarnoj reformi i tu su politiku nastavili i kasnije u Kraljevini Jugoslaviji, da bi se na kraju aranzirali sa ustaskim rezimom, u apsurdnoj nadi da ce povratiti stare feudalne privilegije.

Ovaj povijesni deficit bosanskih muslimana je uticao poslije na rasprave komunista oko bosanskog pitanja. Bosanski komunisti svih narodnosti su trazili republiku i u tome su potporu imali od Tita i Kardelja. Protiv su bile neke licnosti iz Srbije i CG kao Mosa Pijade, Milovan Djilas i Sreten Zujovic. Ne zato sto su mrzili BiH nego sto su smatrali da tu zive Srbi i Hrvati, te da muslimani ne predstavljaju poseban narod nego samo vjersku zajednicu sto je tada bio apsolutno legitiman stav, stav koji su pravdali (i cak danas pravdaju) i sami muslimani. I za kraj treba reci da je zaista jos jedna stvar uticala na Titovu odluku, a to jeste potiskavanje velikosrpskih i velikohrvatskih apetita. Poticanje bosanske drzavnosti i svijesti, u okviru federacije naravno, i njezin ekonomski razvoj koji pocinje krajem 60ih su bili bitna karika o toj politici slabljena i onemogucavanja povratka srpskih i hrvatskih nacionalizama koji su dozivljavani kao najopasniji unutrasnji destabilizirajuci faktoru po SFRJ. Samo su u BiH mogli postojati sportski klubovi ili firme s nazivima Bosna, Bosanac, Bosanka itd. Bilo ne nezamislivo da imate NK Hrvatsku ili FK Srbiju ili popularne hitove poput "Tako ti je mala kada ljubi Hrvat/Srbin."

Vecini Srba i Hrvata u BiH ZAVNOBIH danas ocigledno ne znaci nista dok se Bosnjaci prema njemu odnose krajnje licemjerno, kao u medjuostalom i "gradjanskoj." Isticu samo znacaj ovog datuma za samu drzavnost BiH, i vade ga iz njegovog jugoslavenskog i antifasistickog konteksta. Sluzi im samo kao opravdanje separatizma. Nesto slicno postoji i medju Hrvatima koji voli isticati ustavnu reformu iz 1974, trazeci prvu najbolju priliku i povod za svoj separatizam. Razlika je samo u tome da Hrvati imaju svoju nacionalnu drzavu dok je Bosnjaci nemaju i, po svemu sudeci, nece nikada ni imati. Za njih, dugorocno strateski gledalo, separatizam imao fatalne posljedice ako su se zaista nadali da BiH moze opstati. Znamo da njihovo ratno rukovodstvo u nju nije polagalo nikakvu nadu nego se zadovoljilo svojom fildzan drzavicom koja bi bila privatna prcija Izetbegovica i njegovih "mladih muslimana." Uvijek mi zabavno posmatrati onaj apsurd Bosnjaka kada kao obiljezavaju Igmanski mars nosajuci ratne zastave iz 1990ih, zastave koji su simbol rusenja Jugoslavije i tekovina ZAVNOBIH-a. Ili kada cak "gradjanisti" na dan ZAVNOBIH-a idu na grob Alije Izetbegovica. Tesko je u svijetu pronaci takav slucaj nacionalne i ideoloske shizofrenije.

... Uspjelo mu je pravo cudo, da usred najgoreg ustaskog i cetnickog terora okupi pripadnike svih naroda ...

Da je Tito radio o cemu ti mastas, on ne bi bio komunist. Tita na vlast ne dovode Precani i Dalmatinci nego je istu izborio na celu partizanskog i jedinog antifasistickog pokreta na tlu Jugoslavije. Uspjelo mu je pravo cudo, da usred najgoreg ustaskog i cetnickog terora okupi pripadnike svih naroda i kao Hrvat na svoju stranu pridobije bas one Srbe koji su najvise stradali od ustaskog noza. Saveznici, cak i Staljin zbog svog "legalizma", su dugo podrzavali cetnike, smatrajuci ih legalnom vojskom KJ, sve dok se njihov kolaboracionizam sa Nijemcima i Talijanima nije mogao vise negirati. S toga su Tito i partizani bili priznati kao jedini legitimni antifasisticki otpor. Krvava borba partizana i mudra politika Tita su ga doveli na vlast, kao naravno i priznanje saveznika. Od samog pocetka nisu skrivali svoje ciljeve kao ni da su komunisti. Bas je Staljin od njih trazio da ne nose petokraku i bio je cak ogorcen kada su osnovali Prvu proletersku brigadu. Vlast sigurno nije zasluzio Vladko Macek koji je pasivno mudrovao o tome kako je sve jedan veliki nesporazum i da je ustaski rezim privremena pojava, dok oko njega teku potoci krvi.

BiH nakon Vidovdanskog ustava nije nista vise nestala od ostalih. Kralj je citavu Jugoslaviju raskomadao na banovine, nametajuci integralni jugoslavizam silom, ali uz politicki monopol velikosrpske burzoazije s kojom su se aranzirale i burzoazije iz redova ostalih naroda, pa i one u Zagrebu i Ljubljani, jer su pozdravljale stabilnost cvrste ruke i neutralizaciju revolucionarne opasnosti koju su predstavljali komunisti. Licni dzepovi su im bili mnogo vazniji od nacionalne ravnopravnosti, no hrvatsko pitanje je kroz citav period prve Jugoslavije opterecavalo ionako politicko i ekonomski nestabilnu zemlju. Ono je rijeseno Banovinom Hrvatskom kada je vec bilo kasno i komunisti se uopce nisu imali kada baviti tom banovinom. Cijelo vrijeme su isticali ugnjetavanje svih naroda Jugoslavije, ukljucujuci Hrvate, od strane velikosrpske burzoazije i kralja, ali to nepravdu nikada nisu tretirali izvan socijalne nepravde niti su na velikosrpske izazove mislili odgovarati velikohrvatskim.

Enigma mi je na osnovu cega zakljucujes da je BiH od 1943 smatrana "srpskom republikom." Postojale su samo rasprave oko toga da li BiH treba dobiti status ravnopravne republike ili autonomne pokrajine unutar Hrvatske ili Srbije. Nije bilo nikakvih rasprava koje su favorizirale Srbiju, a jos manje o podjeli BiH. Sto se tice razmjene teritorija, Hrvatska je izgubila Srijem, ali je zato dobila Istru. A Boka Kotorska povijesno nema veze sa Hrvatskom. Bokelji katolici koji se danas izjasnjavaju kao Hrvati su, ukoliko se radi o autohtonom stanovnistvu, onoliko Hrvati koliko su posrbljeni Albanci iz Gusinja Bosnjaci. Sve granice tog doba su rezultat tadasnje realpolitike i komunisti se nisu bavili podmirivanjem nacionalnih racuna. Ne moze se i ne treba svima udovoljavati. Osim toga granice moraju imati racionalnu ekonomsku podlogu sto nije samo stvar opcinskih i regionalnih granica nego i drzavnih. Mora da postoji nekakva ravnoteza svih faktora. Ti si opsjednut samo predstavama krvi i tla.

Nije pridobio muslimane.
Valjda zbog toga i nisu bili jedna od 5 baklji u grbu FNRJ.

Sad si ga zasr..!

Tito nije antifašista... možda antihitlerovac, ali antifašista nije... Pa fašizam je komunistima sestrinska radnička stranka ... Oboje su protivnici burzoaijskih demokracija...

Na vlast ga je doveo isključivo teror!!... Bleiburg i jame, a ne nikako slobodni izbori!!

Ako Boka nije hrvatska, onda nije ni Dubrovnik, pa ni Istra... !!??

Izgubila je povijesno Boku, Banovinu, Zemun, Srijem i nešto prema Sloveniji, a narodnosno je izgubila Suboticu i Bačku (na koju ima više prava od Srbije)... Istra narodnosno a i povijesno ( ista politička zajednica sa Dalmacijom l Bokom stoljećima...Mleci, Francuzi, Austrija )jednostavno nije mogla pripasti nikom drugom nego HR.... Ista stvar kao i Zadar..

Što se tiče ustaškog terora...to još treba sve ponovo pregledati... Komunisti, a onda još i srpski nacionalisti su toliko toga naslaga li da su od svega toga napravili horor roman. Komunisti zato jer je hrv nacionalizam i hrv politička i revolucionarna emigracija bila jedina opasnost po državu, a Srbi...zato jer su ta dva nacionalizma u srazu nad istim prostorom...

Pa ne moze se reci da ih nije bilo. Dali su mnogo istaknutih revolucionara i boraca....

Da je Tito radio o cemu ti mastas, on ne bi bio komunist.

Tita na vlast ne dovode Precani i Dalmatinci nego je istu izborio na celu partizanskog i jedinog antifasistickog pokreta na tlu Jugoslavije.

Uspjelo mu je pravo cudo, da usred najgoreg ustaskog i cetnickog terora okupi pripadnike svih naroda i kao Hrvat na svoju stranu pridobije bas one Srbe koji su najvise stradali od ustaskog noza.

Saveznici, cak i Staljin zbog svog "legalizma", su dugo podrzavali cetnike, smatrajuci ih legalnom vojskom KJ, sve dok se njihov kolaboracionizam sa Nijemcima i Talijanima nije mogao vise negirati.

S toga su Tito i partizani bili priznati kao jedini legitimni antifasisticki otpor.

Krvava borba partizana i mudra politika Tita su ga doveli na vlast, kao naravno i priznanje saveznika. Od samog pocetka nisu skrivali svoje ciljeve kao ni da su komunisti. Bas je Staljin od njih trazio da ne nose petokraku i bio je cak ogorcen kada su osnovali Prvu proletersku brigadu.

Vlast sigurno nije zasluzio Vladko Macek koji je pasivno mudrovao o tome kako je sve jedan veliki nesporazum i da je ustaski rezim privremena pojava, dok oko njega teku potoci krvi.

BiH nakon Vidovdanskog ustava nije nista vise nestala od ostalih.

Kralj je citavu Jugoslaviju raskomadao na banovine, nametajuci integralni jugoslavizam silom, ali uz politicki monopol velikosrpske burzoazije s kojom su se aranzirale i burzoazije iz redova ostalih naroda, pa i one u Zagrebu i Ljubljani, jer su pozdravljale stabilnost cvrste ruke i neutralizaciju revolucionarne opasnosti koju su predstavljali komunisti.

Licni dzepovi su im bili mnogo vazniji od nacionalne ravnopravnosti, no hrvatsko pitanje je kroz citav period prve Jugoslavije opterecavalo ionako politicko i ekonomski nestabilnu zemlju.

Ono je rijeseno Banovinom Hrvatskom kada je vec bilo kasno i komunisti se uopce nisu imali kada baviti tom banovinom. Cijelo vrijeme su isticali ugnjetavanje svih naroda Jugoslavije, ukljucujuci Hrvate, od strane velikosrpske burzoazije i kralja, ali to nepravdu nikada nisu tretirali izvan socijalne nepravde niti su na velikosrpske izazove mislili odgovarati velikohrvatskim.

Enigma mi je na osnovu cega zakljucujes da je BiH od 1943 smatrana "srpskom republikom."

Postojale su samo rasprave oko toga da li BiH treba dobiti status ravnopravne republike ili autonomne pokrajine unutar Hrvatske ili Srbije.

Nije bilo nikakvih rasprava koje su favorizirale Srbiju, a jos manje o podjeli BiH.

Sto se tice razmjene teritorija, Hrvatska je izgubila Srijem, ali je zato dobila Istru.

A Boka Kotorska povijesno nema veze sa Hrvatskom. Bokelji katolici koji se danas izjasnjavaju kao Hrvati su, ukoliko se radi o autohtonom stanovnistvu, onoliko Hrvati koliko su posrbljeni Albanci iz Gusinja Bosnjaci.

Sve granice tog doba su rezultat tadasnje realpolitike i komunisti se nisu bavili podmirivanjem nacionalnih racuna. Ne moze se i ne treba svima udovoljavati.

Osim toga granice moraju imati racionalnu ekonomsku podlogu sto nije samo stvar opcinskih i regionalnih granica nego i drzavnih. Mora da postoji nekakva ravnoteza svih faktora. Ti si opsjednut samo predstavama krvi i tla.

Sad si ga zasr..!

Tito nije antifašista... možda antihitlerovac, ali antifašista nije... Pa fašizam je komunistima sestrinska radnička stranka ... Oboje su protivnici burzoaijskih demokracija...

Na vlast ga je doveo isključivo teror!!... Bleiburg i jame, a ne nikako slobodni izbori!!

Ako Boka nije hrvatska, onda nije ni Dubrovnik, pa ni Istra... !!??

Izgubila je povijesno Boku, Banovinu, Zemun, Srijem i nešto prema Sloveniji, a narodnosno je izgubila Suboticu i Bačku (na koju ima više prava od Srbije)... Istra narodnosno a i povijesno ( ista politička zajednica sa Dalmacijom l Bokom stoljećima...Mleci, Francuzi, Austrija )jednostavno nije mogla pripasti nikom drugom nego HR.... Ista stvar kao i Zadar..

Što se tiče ustaškog terora...to još treba sve ponovo pregledati... Komunisti, a onda još i srpski nacionalisti su toliko toga naslaga li da su od svega toga napravili horor roman. Komunisti zato jer je hrv nacionalizam i hrv politička i revolucionarna emigracija bila jedina opasnost po državu, a Srbi...zato jer su ta dva nacionalizma u srazu nad istim prostorom...

Pa ne moze se reci da ih nije bilo. Dali su mnogo istaknutih revolucionara i boraca. Baklju nisu dobili, jer nisu smatrani posebnim narodom nego se ocekivalo da ce se sami odluciti za srpsku ili hrvatsku narodnost, sve dok nije ponudjena i jugoslavenska opcija. To nije bio pokusaj srbizacije ili kroatizacije. Muslimanske mase nisu imale nikakvu nacionalnu svijest i jednostavno im je data mogucnost da se nacionalno opredijele, jer se po jeziku i porijeklu ne razlikuju od ostala dva naroda, koji su vec imali razvijenu nacionalnu svijest. Toga su bili svijesni i komunisticki kadrovi sa muslimanskom pozadinom. I oni su se izjasnjavali kao Srbi, Hrvati ili Jugoslaveni. Slicno je bilo sa obrazovanim muslimanima u kasnom AU periodu i tokom prve Jugoslavije. Svi su bili Srbi ili Hrvati. Musa Cazim Catic je za 15 godina 3-4 puta mijenjao nacionalnost. Safvet-beg Basagic je prvo furao bosnjastvo, pa kada je vidio da od toga nema nista, da taj koncept medju samim muslimanima nema nikakvo uporiste, odlucio se za hrvatstvo. Danasnja bosnjacka propaganda vrti jednu drugu pricu, tvrdeci da se Bosnjacima zabranjivalo ime. Komunisti su 1960ih shvatili da se muslimanske mase nece nacionalno izjasnjavati kako je predvidjano nego bi radije bili "neopredijeljeni", tako da je konacno priznata potreba za priznavanjem istih kao seste baklje, iako se radilo o narodu koji je vise znao sto nije nego sto jest. Kada stvar sagledamo sa danasnje pozicije, oni su vise bili nalik narodu pod (bizarnim) imenom Muslimani nego sada kada su Bosnjaci. Dobili su sansu da svoju nacionalnu emancipaciju privedu kraju pod imenom koji smatraju svojim povijesnim nazivom, no umjesto toga, oni se ponovo "turce." Pogledaj samo turkofilstvo medju njima. Nezamislivo u doba kada su jos bili Muslimani. Cak su djeci poceli nadijevati imena tipa Ali ili Merjem. Neki dan sam citao o nekom muslimanu iz Cazina koji zivi u Svedskoj. Djeca mu se zovu Kaan, Aylan, Alara i Kenan. Ajde Kenan i nekako, nije nepoznato ime u Bosni, ali ostala imena su bas turska sa dna kace. Toliko o bosnjastvu. Dobili priliku da budu Bosnjaci, a hoce da budu Turci. Ali eto, uvijek su drugi krivi sto dugo nisu bili priznati kao narod.

Besmisleno je bilo sto komentirati na ove gluposti. Povijest je dobro zapisana i dokumentirana. Zna se tko je bio genocidni koljac, a tko mu se opirao. Zna se tko je pobijedio, a tko porazen. Zna se na cijoj je strani pravda i istina. Zna se sto je hrvatsko, a sto nije. Nisu komunisti bili nepogresivi. Takvo nesto ne postoji osim u bajkama. Postoje ljudi sa svim svojim jacinama i slabostima, koji pod teskim okolnostima pokusavaju postici sto je realno. Postoje ljudi djela i ljudi koji samo blebecu i klevecu. Ne mozes biti svetac ako zelis nesto izgraditi, ma radilo se tu o drzavi, firmi ili sportskom klubu. Svaka drzava i svaki sistem se obracunavaju sa neprijateljima. To vazi i za demokracije zapadnog tipa.

A on je bio ozbiljni komunist nakon što je dobio košaricu od Staljina?

Partizana nema u Srbiji prije Crvene Armije.
Slovenci su pak poznati po "junačkim cickama", a pola Hrvata je u NDH željelo vidjeti svoju državu.
Muslimani su bili "dušom i srcem" uz Hitlera.

Ustaše su bili idioti (ne svi, ali ih je bilo) i oko nekih stvari su debelo pretjerali, ali ta priča s terorom ima i svoju genezu iz kJ.
U nekim stvarima ponavljaš ex-yu mitove.
Pogledaj koliko je pravoslavaca i ljudi koji su poženili pravoslavke bilo u stožeru NDH.
Nije baš da su sve ustaše klale.
Slično ide i za četnike, manje-više su zločine radili samo oni u talijanskom sektoru.

Uzmi u obzir i zanimljivu činjenicu da se unutar svih tih klanja ustaše i četnici međusobno ne kolju previše, ali da su partizani na meti oboje, a i da su Ustaše nesumnjivo jača vojska od nesposobnih čeda.

A to je bitno radi čega?

Da su se Staljin i Churchil dogovorili drugačije, komunisti u Jugoslaviji bi završili kao komunisti u Grčkoj, ili antikomunisti u Rumunjskoj.

Nisu se mogli dogovoriti, jer je Tito jos u ratu priznat kao legitimni vodja antifasistickog pokreta. Nisu partizani bili francuska Résistance koja je djelovala uz podrsku Britanaca i Amerikanaca nego su svojom borbom porazili okupatora i oslobodili vecinu svoje zemlje, ako izuzmemo doprinos Crvene armije u Srbiji. Nisu oni Tita mogli tek tako pomesti pod tepih. U istocnoj Evropi je socijalizam dosao sa ruskim tenkovima, u Jugoslaviji su ga je izborio NOP sa Titom na celu. To je jedan sasvim drugi nivo odnosa.



Vjerojatno vise od tebe, ali pojasni zbog cega sam naivan. Dovoljno sam zreo da podnesem kritiku.



KJ je bila na aparatima mnogo prije njemacke invazije. A i partizani su naravno imali velike gubitke i pravili teske greske. Da ne govorimo o tome u kakvim su uslovima krenuli u borbu protiv tada najmocnije vojne sile u Evropi. Gerilska vojska gladnih i od svih proganjanih seljaka pod vodstvom nesto discipliniranih revolucionara je trijumfovala nad do tada nevidjenom armadom. Kada kazem trijumfovala, mislim na sopstvenom tlu, a ne opcenito. Taj posao je obavila uglavnom Crvena armija.



Je i zbog toga i nije imao sto traziti u vlasti. Tito nije htio biti niciji igrac, pa ni Staljinov.



Zavisi o okolnostima. Naravno, manje drzave moraju taktirati da bi prezivile, ali kada smo vec u necemu sto se je objektivno svjetski rat, pitane je vremena kada ce i "pasivni" biti pregazeni. Belgija i Nizozemska su takodjer htjele bite neutralne, pa ih je Hitler opet pregazio. Tako da je bolje isprva biti na pravoj strani povijesti. Za pasivnost se cijena ne placa samo u ratu nego i poslije.



Macek bi ili bio Hitlerov poslusnik poput Pavelica ili ga ne bi nikako bilo. Macek je apsolutno nebitan lik. Hrvatska bi u svakom slucaju bila pod njemackom okupacijom i mrtvih bi bilo kao sto je i bilo, ak one i vise.



Nije bitno. Htjelo se stvoriti integralnu Jugoslaviju bez ikakvih nacionalnih podjela, sto nije uspjelo nego ja samo pogorsalo situaciju. To sto je Slovenija bila transformirana u Dravsku banovinu jednostavno ima veze sa cinjenicom da se radi o teritorijalno znatno manjoj zemlji. Tvrdnja da se Hrvatsku i CG htjelo utopiti u Veliku Srbiju je krajnje neiskreno. Srbija je bila podijeljena na Dunavsku i Moravsku banovinu sa Beogradom kao posebnom upravnom jedinicom. U Dunavskoj banovini su bili samo oni dijelovi Srijema koji su kasnije ionako pripali Vojvodini. Inace su bas dijelovi Srbije pripojeni banovinama koje su se najvecim dijelom prostirale na teritorijama susjednih "republika." Tako su dijelovi Srbije pripojeni Drinskoj (bosanskoj), Zetskoj (crnogorskoj) i Vardarskoj (makedonskoj) banovini. Crna Gora je sva bila u "svojoj" Zetskoj banovini. Nijedan komad Hrvatske (osim Srijema koji je, ponavljam, Vojvodina) nije pripojen Srbiji. Imao si dvije "hrvatske" banovine, Savsku i Primorsku. U Primorsku je usao dobar dio BiH. Hrvatska je jedino privremeno izgubila Korculu, Peljesac, Mljet i Dubrovnik na Zetsku banovinu. To je vraceno stvaranjem Banovine Hrvatske.



Iz tvoje perspektive sa dna kace.



Da provodis vise vremena citajuci umjesto svrljanjem po forumima, ne bi postavljao takvo pitanje.



Cuj, si ti frankovac i ustasa?



Da, ali burzoazija je postojala. Samo sto je bila nemocna da okupi potrebne resurse za ustolicenje svoje vlasti sto je dodatno otezavano nacionalnim sukobima.



Sto je za tebe normalna drzava u tadasnjim okolnostima? Nisu Hrvati i Slovenci napamet usli u savez sa Srbijom. Drzava SHS odnosno Jugoslavija je bila opkoljena revansistickim zemljama. Ujedinjenje je bilo pitanje opstanka. Hrvatsku i Sloveniju bi u suprotnom ocerupale Italija i Madjarska. Istra i pola Dalmacije bi danas bili u Italiji, kao sto su u bili u doba "nezavisne." Ako je Jugoslavija siromasna poljoprivredna zemljica, sto su tek bile Hrvatska i Slovenija?



Te "otmice" su opismenile narod i omogucile mu visok zivotni standard. Danas nasi ljudi vise bjeze na Zapad nego u doba gastarbajtera.



Da, ne vidim zasto bi to bilo predmet prijepora. Samo bih dodao da se vecina Crnogoraca smatrala Srbima, iako su uvijek isticali svoju posebnost i drzavnost. No to je podneblje vrijedno posebne paznje. Tamo zive prevrtljiva plemena koja su etnicki nekakva slavensko-vlaska mjesavina, ali ciji je moderni nacionalni identitet od pocetka bio srpski. Crna Gora je imala svoju drzavnost, Crnogorci su posebna nacija, ali istovremeno i subetnija srpskog naroda. Takvima ih je smatrao Njegos, pa i Milovan Djilas. Danas su podijeljeni na one koji su raskinuli sve veze sa srpstvom (u cemu odredjenu ulogu igraju i tamosnji muslimani) i one koji to odbijaju. To je uglavnom stanovnistvo "Stare Hercegovine."



Ok, ako gledamo nacionalni sastav NOP-a u BiH i tamosnjeg politickog kadra, Srbi su definitivno dominirali. Ironija lezi i u tome da su drzavnost BiH upravo izborili Srbi. Danas nece ni da cuju za 25. studeni.



U redovima rukovodstva KPJ i izmedju njihovih pokrajinskih/zemaljskih rukovodstava.



Komunisti iz BiH, medju kojima su naravno dominirali Srbi, nisu trazili pripajanje Srbiji. Rodoljub Colakovic je jasno trazio republicki status za BiH. Iz Hrvatske se takodjer nitko nije protivio. Primjedbe su dolazile uglavnom iz Srbije i CG. Tito je vaznije bilo sto o buducnosti BiH misle u njoj nego u ostalim republikama.



Pazi, Srijem je bio naseljen Srbima i uz to uz samu Srbiju. Koga zanima Srijem? Istra i Srijem nisu direktno povezani, ali koga zanima Srbima naseljeni Srijem kada smo dobili strateski i ekonomski daleko vazniju Istru?



Ja mislim da sami toponimi i arhitektura u Istri dokaz jedne povijesti koja nije bas hrvatska. No koga to zanima? To je danas Hrvatska i life goes on.



Ne znam, sto Srbi nisu dobili svoj etnicki teritorij u Lici ili Talijani u Istri? Sto Turci nisu dobili svoj oko Prizrena i u Makedoniji? Trebali su i Slovaci u Vojvodini ili Vlasi u Srbiji. Mozda su i Romi trebali dobiti svoj komadic. Stvorena je AP Vojvodina i to je bilo vise nego pravedno rjesenje. Ti bi svaki metar zemlje pocijepao po etnickim kriterijama. Gdje li bi SAD danas bila da tamo svatko ima svoj "etnicki teritorij" u politicko-administrativnom smislu.



Sve uzasno dosadne i danas irelevantne sitnice da ne mogu biti irelevantnije. Hrvati imaju svoju drzavu i gotova prica. Jedino ne znamo u kojem ce smjeru ici bh. pitanje. Svaki narod ima pravo na samopredjeljenje i pravedno bi bilo da se Hrvati u BiH pripoje Hrvatskoj ako je to demokratska volja vecine naroda. No prokletstvo BiH lezi u tome da pravo na samopredjeljenje jednog naroda krsi isto pravo drugog, odnosno da sve to ne moze biti postignuto bez etnickog ciscenja.



Jebes Srijem, Ceha. Ja ne bi mijenjao Pulu kada bi mi nudili citavu Vojvodinu.



Sve su to tvoje solipsisticke interpretacije povijesti. Drzavne granice, narocito u srednjem vijeku, nisu automatski etnicke. Po toj logici je pola Hrvatske madjarsko, jer je bila u sastavu Ugarskog kraljevstva.



To je ona logika gdje je srpski grob, to je srpska zemlja.



Mozda zato sto vidim burek i sladoLJed svuda.



To se zove teorija zavjere, Ceha. Svi se urotili protiv nas, narocito zli komuljisti.



Nisu se gledale povijesne granice nego u obzir uzimala danasnja etnicka stvarnost i ekonomska izvodljivost odnosno realnost. Neum bi zaista trebao biti dijelom Hrvatske, i prisjetimo se da je u BiH samo zato (kao i Sutorina) sto ga je Dubrovacka republika poklonila Osmanlijama da bi stvorila tampon zonu izmedju sebe i Mletacke republike. Razlog zasto Neum nije "vracen" Hrvatskoj (ako Hrvatsku povijesno i pravno smatramo nasljednicom Dubrovacke republike) sigurno lezi u odluci da se BiH ostavi jedan izlaz na more. Stvar ekonomske dobre volje kao i sto su Rusi hrpu svog teritorija pripojili "siromasnoj, poljoprivrednoj zemljici" Ukrajini da bi se sto prije razvila u razvijenu industrijsku zemlju.



Kako mislis radi ekonomije? Vojvodina je vecinski Srbima naseljena. Ne znam kome bi trebala pripasti? Mozda Ugarskoj, ali ista je porazena u Prvom svjetskom ratu. Ponavljam: po toj logici bi im i pola Hrvatske trebalo pripasti. Trebaju li Nijemci danas traziti povrat Gdanska i Slezije? Bezveze rasprava oko davno rijesenih stvari.



Po toj logici da tamo nitko ne zeli biti u Hrvatskoj, osim u Posusju, koje ce, siguran sam, jednog dana biti dijelom Hrvatske. Za Bihac i Brod ne znam.



Pokusaj da kao ja svugdje vidis burek umjesto zavjera.



Istra i Rijeka nisu nadoknada? Jest da je mali komadic, ali tu je i Dvor na Uni. Hrvatska je u svakom pogledu vise dobila no izgubila.

Znači, vodili su se neki pregovori...?... Znaš li šta o tim pregovorima? Tko je pregovarao?.... Znači samo ono što je prepušteno Rimskim sporazumom je došlo pod vlast NDH..
Pa da lokalno stanovništvo barem Lastova, Zadra nije samoinicijativno uvelo hrvatski jezik kao službeni!?!?!... Čak ni Rijeka?!... Jesu li ovi dijelovi izvan NDH bili dio nove Republike Salo ili dio Kraljevine Italije?.... Kako je taj www2 na ovim područjima bio konfuzan... ajme!!

A kad su se to Nijemci povukli?...svibanj'45... Ili ranije...?

@Ceha

U citiranju je napravljena neka greska koju ne mogu da pronadjem. Valjda ces moci razlikovati izmedju svojih i mojih komentara. Odnosno pronasao sam gresku, ali kada god editiram post, ona ostaje neizmijenjena (dupli

Bio je veci komunist od Staljina.

U Srbiji su se skoro citav rat takmicili tko je veci fasist. Nisu imali samo jedan nego nekoliko fasistickih pokreta. No to opet ne znaci da partizana nije bilo, samo sto je ustanak tamo relativno brzo propao. Partizani su se nakon pada Uzicke republike morali povuci, prvo na jug i onda u istocnu Bosnu, odnosno Rudo gdje je osnovana Prva proleterska brigada. Nije bas tocno da su muslimani bili uz Hitlera. Bili su dijelovi elite koja je pokusala isposlovati nekakvu autonomiju.

Da, malo su pretjerali kao Nijemci sa Ausvicom i njihove Einsatzgruppen u istocnoj Evropi. Pretpostavljam da pod genezom iz KJ mislis na ogorcenost Hrvata zbog iskustva sa kraljevinom. Ta ogorcenost je bila opravdana i Hrvati su u pocetku bili odusevljeni stvaranjem hrvatske drzave, koja je to naravno nije bila od prvog dana, jer se radilo o marionetskoj tvorevini na ciji je vrh postavljena skupina koja u hrvatskom narodu nije imala potporu niti ih je tko birao. Vecina Hrvata su bili radicevci. Bili su sretni sto su se konacno rijesili velikosrpske monarhije, ali je trebalo samo par mjeseci da upoznaju pravo lice ustastva i shvate koliko im je drzava u stvari "nezavisna."

Nisu ni ustase bili nikakva vojska. To su bile zlocinacke bande pod direktnim patronatom Njemacke. S toga su bili daleko bolje opremljeni i naoruzani od cetnika koji su zbog svoje lukavosti i prevrtljivosti bili nepouzdani saveznici. Talijani su ih pokusali "pripitomiti" za svoje interese, ali ne mozes ti stvoriti vojsku od razbojnickih i koljackih basibozuka.

Pa rekao bih da je to bilo prilicno vazno za jedan savez koji je u svojoj samodefiniciji bio antifasisticki i antihitlerovski. Samo su se partizani od samog pocetka njemacke invazije na Jugoslaviju borili protiv njih, njihovih saveznika i domacih kolaboracionista.

Nisu se mogli dogovoriti, jer je Tito jos u ratu priznat kao legitimni vodja antifasistickog pokreta. Nisu partizani bili francuska Résistance koja je djelovala uz podrsku Britanaca i Amerikanaca nego su svojom borbom porazili okupatora i oslobodili vecinu svoje zemlje, ako izuzmemo doprinos Crvene armije u Srbiji. Nisu oni Tita mogli tek tako pomesti pod tepih. U istocnoj Evropi je socijalizam dosao sa ruskim tenkovima, u Jugoslaviji su ga je izborio NOP sa Titom na celu. To je jedan sasvim drugi nivo odnosa.

Vjerojatno vise od tebe, ali pojasni zbog cega sam naivan. Dovoljno sam zreo da podnesem kritiku.

KJ je bila na aparatima mnogo prije njemacke invazije. A i partizani su naravno imali velike gubitke i pravili teske greske. Da ne govorimo o tome u kakvim su uslovima krenuli u borbu protiv tada najmocnije vojne sile u Evropi. Gerilska vojska gladnih i od svih proganjanih seljaka pod vodstvom nesto discipliniranih revolucionara je trijumfovala nad do tada nevidjenom armadom. Kada kazem trijumfovala, mislim na sopstvenom tlu, a ne opcenito. Taj posao je obavila uglavnom Crvena armija.

Je i zbog toga i nije imao sto traziti u vlasti. Tito nije htio biti niciji igrac, pa ni Staljinov.

Zavisi o okolnostima. Naravno, manje drzave moraju taktirati da bi prezivile, ali kada smo vec u necemu sto se je objektivno svjetski rat, pitane je vremena kada ce i "pasivni" biti pregazeni. Belgija i Nizozemska su takodjer htjele bite neutralne, pa ih je Hitler opet pregazio. Tako da je bolje isprva biti na pravoj strani povijesti. Za pasivnost se cijena ne placa samo u ratu nego i poslije.

Macek bi ili bio Hitlerov poslusnik poput Pavelica ili ga ne bi nikako bilo. Macek je apsolutno nebitan lik. Hrvatska bi u svakom slucaju bila pod njemackom okupacijom i mrtvih bi bilo kao sto je i bilo, ak one i vise.

Nije bitno. Htjelo se stvoriti integralnu Jugoslaviju bez ikakvih nacionalnih podjela, sto nije uspjelo nego ja samo pogorsalo situaciju.

To sto je Slovenija bila transformirana u Dravsku banovinu jednostavno ima veze sa cinjenicom da se radi o teritorijalno znatno manjoj zemlji. Tvrdnja da se Hrvatsku i CG htjelo utopiti u Veliku Srbiju je krajnje neiskreno. Srbija je bila podijeljena na Dunavsku i Moravsku banovinu sa Beogradom kao posebnom upravnom jedinicom.

U Dunavskoj banovini su bili samo oni dijelovi Srijema koji su kasnije ionako pripali Vojvodini.

Inace su bas dijelovi Srbije pripojeni banovinama koje su se najvecim dijelom prostirale na teritorijama susjednih "republika." Tako su dijelovi Srbije pripojeni Drinskoj (bosanskoj), Zetskoj (crnogorskoj) i Vardarskoj (makedonskoj) banovini. Crna Gora je sva bila u "svojoj" Zetskoj banovini.

Nijedan komad Hrvatske (osim Srijema koji je, ponavljam, Vojvodina) nije pripojen Srbiji.

Imao si dvije "hrvatske" banovine, Savsku i Primorsku. U Primorsku je usao dobar dio BiH.

Hrvatska je jedino privremeno izgubila Korculu, Peljesac, Mljet i Dubrovnik na Zetsku banovinu. To je vraceno stvaranjem Banovine Hrvatske.

Iz tvoje perspektive sa dna kace.

Da provodis vise vremena citajuci umjesto svrljanjem po forumima, ne bi postavljao takvo pitanje.

Cuj, si ti frankovac i ustasa?

Da, ali burzoazija je postojala. Samo sto je bila nemocna da okupi potrebne resurse za ustolicenje svoje vlasti sto je dodatno otezavano nacionalnim sukobima.

Sto je za tebe normalna drzava u tadasnjim okolnostima? Nisu Hrvati i Slovenci napamet usli u savez sa Srbijom. Drzava SHS odnosno Jugoslavija je bila opkoljena revansistickim zemljama. Ujedinjenje je bilo pitanje opstanka. Hrvatsku i Sloveniju bi u suprotnom ocerupale Italija i Madjarska. Istra i pola Dalmacije bi danas bili u Italiji, kao sto su u bili u doba "nezavisne." Ako je Jugoslavija siromasna poljoprivredna zemljica, sto su tek bile Hrvatska i Slovenija?

Te "otmice" su opismenile narod i omogucile mu visok zivotni standard. Danas nasi ljudi vise bjeze na Zapad nego u doba gastarbajtera.

Da, ne vidim zasto bi to bilo predmet prijepora. Samo bih dodao da se vecina Crnogoraca smatrala Srbima, iako su uvijek isticali svoju posebnost i drzavnost. No to je podneblje vrijedno posebne paznje. Tamo zive prevrtljiva plemena koja su etnicki nekakva slavensko-vlaska mjesavina, ali ciji je moderni nacionalni identitet od pocetka bio srpski. Crna Gora je imala svoju drzavnost, Crnogorci su posebna nacija, ali istovremeno i subetnija srpskog naroda. Takvima ih je smatrao Njegos, pa i Milovan Djilas. Danas su podijeljeni na one koji su raskinuli sve veze sa srpstvom (u cemu odredjenu ulogu igraju i tamosnji muslimani) i one koji to odbijaju. To je uglavnom stanovnistvo "Stare Hercegovine."

Ok, ako gledamo nacionalni sastav NOP-a u BiH i tamosnjeg politickog kadra, Srbi su definitivno dominirali. Ironija lezi i u tome da su drzavnost BiH upravo izborili Srbi. Danas nece ni da cuju za 25. studeni.

a?

Pazi, Srijem je bio naseljen Srbima i uz to uz samu Srbiju. Koga zanima Srijem? Istra i Srijem nisu direktno povezani, ali koga zanima Srbima naseljeni Srijem kada smo dobili strateski i ekonomski daleko vazniju Istru?

Ja mislim da sami toponimi i arhitektura u Istri dokaz jedne povijesti koja nije bas hrvatska. No koga to zanima? To je danas Hrvatska i life goes on.

Ne znam, sto Srbi nisu dobili svoj etnicki teritorij u Lici ili Talijani u Istri?

Sto Turci nisu dobili svoj oko Prizrena i u Makedoniji? Trebali su i Slovaci u Vojvodini ili Vlasi u Srbiji. Mozda su i Romi trebali dobiti svoj komadic. Stvorena je AP Vojvodina i to je bilo vise nego pravedno rjesenje. Ti bi svaki metar zemlje pocijepao po etnickim kriterijama. Gdje li bi SAD danas bila da tamo svatko ima svoj "etnicki teritorij" u politicko-administrativnom smislu.

Sve uzasno dosadne i danas irelevantne sitnice da ne mogu biti irelevantnije. Hrvati imaju svoju drzavu i gotova prica. Jedino ne znamo u kojem ce smjeru ici bh. pitanje. Svaki narod ima pravo na samopredjeljenje i pravedno bi bilo da se Hrvati u BiH pripoje Hrvatskoj ako je to demokratska volja vecine naroda. No prokletstvo BiH lezi u tome da pravo na samopredjeljenje jednog naroda krsi isto pravo drugog, odnosno da sve to ne moze biti postignuto bez etnickog ciscenja.

Jebes Srijem, Ceha. Ja ne bi mijenjao Pulu kada bi mi nudili citavu Vojvodinu.

Sve su to tvoje solipsisticke interpretacije povijesti. Drzavne granice, narocito u srednjem vijeku, nisu automatski etnicke. Po toj logici je pola Hrvatske madjarsko, jer je bila u sastavu Ugarskog kraljevstva.

To je ona logika gdje je srpski grob, to je srpska zemlja.

Mozda zato sto vidim burek i sladoLJed svuda.

To se zove teorija zavjere, Ceha. Svi se urotili protiv nas, narocito zli komuljisti.

Nisu se gledale povijesne granice nego u obzir uzimala danasnja etnicka stvarnost i ekonomska izvodljivost odnosno realnost. Neum bi zaista trebao biti dijelom Hrvatske, i prisjetimo se da je u BiH samo zato (kao i Sutorina) sto ga je Dubrovacka republika poklonila Osmanlijama da bi stvorila tampon zonu izmedju sebe i Mletacke republike. Razlog zasto Neum nije "vracen" Hrvatskoj (ako Hrvatsku povijesno i pravno smatramo nasljednicom Dubrovacke republike) sigurno lezi u odluci da se BiH ostavi jedan izlaz na more. Stvar ekonomske dobre volje kao i sto su Rusi hrpu svog teritorija pripojili "siromasnoj, poljoprivrednoj zemljici" Ukrajini da bi se sto prije razvila u razvijenu industrijsku zemlju.

Kako mislis radi ekonomije? Vojvodina je vecinski Srbima naseljena. Ne znam kome bi trebala pripasti? Mozda Ugarskoj, ali ista je porazena u Prvom svjetskom ratu. Ponavljam: po toj logici bi im i pola Hrvatske trebalo pripasti. Trebaju li Nijemci danas traziti povrat Gdanska i Slezije? Bezveze rasprava oko davno rijesenih stvari.

Po toj logici da tamo nitko ne zeli biti u Hrvatskoj, osim u Posusju, koje ce, siguran sam, jednog dana biti dijelom Hrvatske. Za Bihac i Brod ne znam.

Pokusaj da kao ja svugdje vidis burek umjesto zavjera.

Istra i Rijeka nisu nadoknada? Jest da je mali komadic, ali tu je i Dvor na Uni. Hrvatska je u svakom pogledu vise dobila no izgubila.

Svasta ce covjek od tebe procitati. Hrvatska je, sa Slovenijom, bila najrazvijenija i najbogatija republika SFRJ.

Kao sto su iz Jugoslavije isli na rad u Njemacku, tako su iz ostatka SFRJ dolazili u Hrvatsku. A taj ekonomski nacionalizam imas svugdje. U Lombardiji takodjer misle da izdrzavaju ostatak Italije kao i u Kataloniji da su dobri samo za pljacku od strane ostatka Spanjolske. Hrvatska je unutar SFRJ bila prava ekonomska sila za Srbiju, ali eto bili smo zadnja rupa.

Ja sam mislio da prije rata BIH nije postojala kao administrativna jedinica, sa cim onda ZAVNOBIH ima kontinuitet?