Idi u majčinu, rastuži me ovom pesmom...Ako si je ti pisala, kapa dole.

Imate vi veliku sreću da su to patrijarhalne sredine. Otac drži novčanik i budget, pa više izvučete.

U Skandinaviji bi bile šutnute iz stana, pa se snalazite sa 18 godina.

Imate vi veliku sreću da su to patrijarhalne sredine. Otac drži novčanik i budget, pa više izvučete.

U Skandinaviji bi bile šutnute iz stana, pa se snalazite sa 18 godina.

Najveći shit ikada napisan.
Naše su mame radile čak i treću smjenu do devedesetih.
Moja je s tatom u to vrijeme dizala našu kuću bez ičije pomoći.
Zbog toga je ona moj heroj od koje sam naučila borbu i ničim nisam bila zakinuta zbog njene tegobne smjene u proizvodnom pogonu jedne socijalističke firme.
Hoćeš reći da nas troje djece od kojih nitko nikada nije imao nikakva većeg kiksa (osim političkog ;) danas nisu dobri jer je mama radila?

Evo povirila je i jedna danas tu. Ilirka. Radi do 4, a tri kćerke ko zmajevi. Zdrave i odlične cure.

Ali ovo bi bio moj kraj na navednu temu.
Nekima se zaista nema šta reći.

Imate vi veliku sreću da su to patrijarhalne sredine. Otac drži novčanik i budget, pa više izvučete.

U Skandinaviji bi bile šutnute iz stana, pa se snalazite sa 18 godina.

Fuuuj, pa te kćerke će sutra biti "emancipirane tuke" koje je otac uvijek učio da se bore za sebe...

Rekoh malo razdraditi baš ovu gore misao, ali sa nekog društveno-obiteljskog stajališta tri različita podneblja i pokušati povezati sa:
a) tvojom temom i iščitanim u njoj, što je izuzetno zanimljivo
b) "našim" sklopom razmišljanja koji je buknuo u onoj religijskoj temi

Naime, predstavit ću tri različite strukture razmišljanja kojih sam bila dio.

1. Kad se sve skupi, skoro godinu i pol dana sam živjela u Italiji, toplom i ludom južnjačkom dijelu, u Bariju. Talijanska obitelj sa četvoro djece. I otac i majka poslovni ljudi, dvoje starije djece (sin i kćer) su oženjeni i udati, jedno sa djecom, jedno bez. Dvoje mlađih su - jedan student, a jedan radi, još žive s roditeljima. Taj lifestyle je bio teški kreativni kaos, živopisno i opipljivo stanje sa prštećim bojama i galamom. Čak i meni, u nekim momentima hipersenzibilnoj, to tamo je bilo ponekad previše količine raznoraznih emocija, od ljubljenja svih skupa čim se probude, do još par takvih ljubljenja istih osoba u istih 24 sata svaki put kad ih sretnete. Užasno su religiozni i valjda samo njima svojstveno također i užasno puno psuju. Misa se ne propušta nedjeljom, iako klinci subotom zaruže do jutra, što prođe s malo dernjave na doručku i za pet minuta sve okej. Tipično talijanski, sve se zatvara u vrijeme ručka, gdje su svi oko stola okupljeni svaki dan, što je svojevrsna svetinja. Tatu se sluša (dok priča, pa poslije po svom), ali mater je božica. Mafijaški, južnjački, talijanska žena, majka i Gospa su tri najvažnije persone. Ta kuća je nalikovala na gusarski brod gdje ljudi stalno pristaju i odlaze, tu su stalno visili sin, nevjesta, njihova djeca, kćer i zet, i sve je uvijek bilo nomadski s puno graje, veselja, svađe, i nikad ni u jednom trenu nisi osjetio umora kod tih roditelja, a radili su oboje po osam do deset sati dnevno. Klinci su respektirali roditelje, ali su pičili za svojim snovima i željama, mijenjali poslove, radne sredine, isprobavali svašta. Sinovi svako par mjeseci imaju novu curu, koju svaki put dovode doma na upoznavanje, starci nemaju ništa protiv, vole i poslužuju svaku, i ti za svaku misliš - aha, evo ga, ovu će ženiti; a oni prekinu skoro ;). U obitelji su imali i fratre, obožavali su Međugorje i dolazili stalno ovamo. Svi su bili visoko obrazovani, a pojma nisu imali nijedan strani jezik i ni dandanas ne kontaju ništa o exyu. Roditelji su sa djecom razgovarali o seksu normalno i svim lafo tabu temama otvoreno.


2. Deset dana sam provela u Oslu, u norveškoj obitelji koja je visoko rangirana politička obitelj u gradu. Otac i majka, politički čimbenik i arhitektica, dvoje plave djece, ona student, on inhinjero. Hladna, savršena preciznost sjevernjačkih života. Bijeli tonovi u ogromnom stanu, nikakvo rasipanje s emocijama, kirurška preciznost izbalansiranih svjetova u kojima svatko zna svoju zadaću i jedino je sigurno da se vide u nedjelju, kad je dan za obitelj i druženja. Iznimno obrazovani, svi perfektno pričaju po dva strana jezika, klinci su već od fakulteta odvojeni u svoje stanove, brinu se za sebe, vjeruju većinom u ništa, imaju otvorene poglede na konzumaciju svega i svačega, nepovjerljivi prema susjedima, strancima, ekološki su beskrajno osvješteni, podređeni državi koju respektiraju svakim segmentom svog života, plaćanje poreza doživljavaju kao ulog za budućnost vlastite djece, sebično i sebidostatno ne rađaju puno djece, svjesni da žive tu gdje žive i da imaju odličan standard, angažirani oko ekonomskog i političkog stanja u svijetu, dobro upućeni u okolna zbivanja, ne robuju ničemu što mi znamo kao mahalske norme, jedini autoritet je znanje i kvalifikacije.

3. Treći smo mi. Ovaj treći pasus bih povezala sa onom raspravom na religiji u kojoj se savršeno mogla zrcaliti sva "grozničava autoritativnost" koju mnogi pripisuju moralnim načelima i Biblijskim učenjima, a objašnjavaju je svojim položajem nenadjebivog paterfamiliasa od kojeg praktički ovisi i zrak kojeg udišu ostali članovi obitelji, a pogotovo žena, ta nesposobna osobica koja živi u njihovoj sjeni (oni je tako štite i čuvaju za jedinu ulogu za koju je namijenjena - da rodi i ćao;).

Ti si navela da takve stavove pobija današnjih 70-80% obitelji, pogotovo u gradskim sredinama, što je točno, ali ja bih se opet osvrnula na općeniti pojam autoriteta u našim krajevima i kako se manifestira. Kao što reče Ministar, autoritet danas predstavljaju tranzicijski luzeri i svoju nemoć pravdaju iskaljivanjem na ženi koja ih treba slušati, takve žene i traže, s drugačijima se ne znaju ni nositi, sve druge su kreštave, frigidne feministkinje, koje bi sad nešto bolan glumile..

No, ono na šta se ja uporno vraćam, a što se stalno preskače i želi podmetnuti nešto deseto jeste da ne pričam o modernističkom društvu, ne pričam o odnarođivanju od tradicije, nego pričam o tipičnim našim obiteljima koje imam u okruženju, koje su duboko živjeli religioznost, brak i djecu (sve što se ovdje navodi pod prvu svetinju), a opet su znali izbalansirati svoje živote mimo krkanskog šovinizma i tipičnog balkanskog autoriteta glorificiranja sebe kao nečeg nadnaravnog, a žene kao peračice nogu iste te nadnaravne face. Znači radi se o tome, da poznajem obitelji, (usudim se reći da sam i sama iz takve) gdje je did bio zadrti tradicionalist, čovjek blisko vezan za vjeru, samim izgledom beskrajno autoritativan, koji je napravio šestero djece, proživio najteža ratna stradanja i nikad, ali nikad nije baku stavio ni milimetar ispod sebe u bilo kojem poretku. Davao je sve novca što je imao da bi se njegova djeca mogla školovati, imao je dvije kćeri kojima nikad nije pokušavao upravljati kormilom njihova života i sve ih je poticao da budu dobri ljudi, sa svojim stavovima i željama. Hercegovački papak ukratko, rekli bi alfa forumaši ;)

Tako da @Markana ne mogu razumjeti zašto mi stalno podmeće nekakva "modernistička društva" kad zna da uopće ne zagovaram ništa od onoga što bi moglo biti atak na današnje obitelji (a kao da toga nema bez obzira radi li žena ili ne radi, ganja li karijeru ili jok), nego želim reći da je debilno isfuravati priču kakvu su oni furali na onoj temi, u kojoj se konstantno degradira doprinos i značaj žene, tipičnim uskogrudnim i krkanskim motivima o ženi koja radi, koja raste i razvija sebe kao o nekom apriornom zlu koje hoda. Jer, nepojmljivo mi je da svoje stavove o "dominaciji i poslušnosti" temelje na Bibliji i nekim starim vremenima, kad se dešava potpuni paradoks da su naši djedovi izgleda više štovali ženu tada, nego što to čine današnji frajeri (koji je na taj način samo jadnu pokušavaju zaštiti od vasionskih zala koji vrebaju izvan kuhinje )

Porazna mi je činjenica da će netko na nekoga kalemiti svoj "autoritet" koji se ogleda u rečenici "ako ćeš se specijalizirati za kirurga koji će spašavati deset života dnevno, zaboravi na brak sa mnom".
To je kukavičluk, nemogućnost da se izneseš sa ženom koja bi bila cijenjena u zajednici, pa joj podreži krila i spusti je na svoju normu, za svaki slučaj.

Biti žena u ovim krajevima je jebeno mukotrpan posao i skidam kapu svakoj koja je uspjela iznijeti se svim pritiscima i unatoč svemu održala je odličnu obitelj, sebe i brak. Ne mrškajući ništa od naučenih pravila iz Biblija. Takvih je more žena oko nas. Ne zaslužuju da ih se pljuje i da ih se sili na jedan izbor. A izazovi s kojima se suočava moderna obitelj ne promašuju ni obitelji čija je žena kod kuće 24/7, nažalost. Radi se samo o pravilnom postavljanju stvari na svoje mjesto, a zauzdavanju primitivnog autoriteta koji u sebi nema nikakvu pozitivnost osim da se izdigne "iznad", čak i onda kad nema s čim, a to je dobro opisano u Realkinim citatima.

Italijani su po mojim dosadašnjim iskustvima tačno na pola puta između nas i srednjoevropljana. S tim što je naravno, kod njih jako izražena razlika sever-jug.
Čitam vas sve pomno i pokušavam da izvedem neke zaključke...jedino što mi je do sad uspelo je to, da u ovoj raspravi na dve teme, o tradicionalnoj ulozi žene i muškarca u braku važi pravilo (ne generalno, naravno): visoka stopa samopouzdanja kod žena proizvodi obrnuto proporcionalnu pojavu kod muškaraca. Slažem se i sa onima koji su pisali da postoji veliki procenat žena kojima je potreban taj zaštitnički-alfa odnos, no ono što meni smeta kod toga je što su (po iskustvu sa nekim mojim prijateljicama i poznanicama) to obično žene-manipulatori, jer velika većina njih će u ženskom društvu furati tezu da ona "upravlja svime iz senke". Dakle, ključno pitanje za mene je - koliko su muškarci uopšte sposobni da prepoznaju iskrenost u odnosu, dok leže na lovorikama svog umišljenog boss-položaja..

Ti si na dobrom tragu. Žene koje traže tzv alfa-mužjake najčešće zapravo traže alfa-novac i sve što uz to ide. A zatim će uz kaficu sa drugaricama surovo ogovarati istog tog naivka koji jadan misli da je bogznakako uvažen i voljen. Ukoliko takav primerak oboli ili kojim slučajem ostane bez kinte, ode i njegova lahorasta i umiljata ženskica, jer zaboga - ko će da se muči pored toliko živih i zdravih alfa-ovaca koje samo čekaju da budu ošišane.

Pa najčešće je to..ali ne mora čak ni to..
Može on da bude i neki prosečan lik, srednja klasa, nikakav lovator..ali da takva devojka/žena, zbog sopstvene lenjosti i nezainteresovanosti da i sama nešto napravi, uživa u ulozi "zbrinute", dok ga povremeno ogovara u ženskom društvu, ističući zapravo svoje komplekse "vladara iz senke" :))
Ja sam samo htela da istaknem da je svaka neiskrenost bezveze.

Pa kad pogledaš brakove gde je muž stariji dvadeset godina od žene, zapitaš se da li je sa njene strane to bila stvarno ljubav ili samo potreba da produži bezbrižno detinjstvo pronalaženjem novog tate. Teško mogu da poverujem da je ono prvo u pitanju, osim ukoliko je dotični natprosečno zgodan ili umno neodoljiv a takvi su, priznaćeš, prilično retki.

:))
Ne znam, takve slučajeve nisam još sretala, ali sam sretala ove sličnih godina i statusa, gde takođe nije isključen taj sindrom - "ličiš na moga oca, a u tim sam vodama već naučila da plivam".

Imam u komšiluku takav slučaj - sad je ostao bez posla, bez kinte, a "mala" se čudom čudi gde nestade stakleno zvono pod kojim je živela. To treba da vidiš. Sad ga bukvalno mrzi jer, zaboga, ne ume da se snađe, nesposoban je. Bezobrazluk na kub.

@Markane,

to je opća posljedica nakaradnih vrijednosti posloženih loše diljem svijeta. Obitelj je u nikad većim iskušenjima, naravno, ali zar će obitelj sačuvati žena koja bdije kod kuće kao stražar 24 sata dnevno? Neće. Djeca odu u školu pa se drogiraju, iziđu vani, pa rade sve od kriminala do kurvaluka. Nema to veze sa VREMENOM provedenim s njima, nego NAČINOM na koji ih odgajaš u vrijeme koje jesi s njima. Jel ih formiraš u sposobne ljude ili u nesposobne. Nekome je baš to "držanje dlana pod guzicom" došlo glave kasnije u životu. Ja sam sjedila na ekskurziji sa ekipom koja se bola u venu za istim stolom, i pita me lik - oš ti? Ja kažem - neću. On nastavlja svoj posao, priča nastavlja u tonu gdje je stala, nikakvih problema. Postavka da si ono što je društvo je najlažljivija koja postoji. Ono si što TI jesi. U šta se transformiraš u takvom društvu, u obitelji, u okruženju. Majka koja radi može biti sjajna majka i od 16 pa do 22h. U to vremena stići naučiti klince životu i funkcioniranju u istom. A neke klince uči i ono vrijeme kad majka nije tu. Kćerke može naučiti kakve žene trebaju da budu. Odgovorne, marljive, vjerne svojim težnjama i snovima, oslonac mužu u financijskim problemima, žene na koje se računa, drugo krilo jednog aviona.

vi ste očito zaboravili da djeca, od onog vremena koje mater provede na poslu, najmanje 3/4 tog vremena provedu u školi i školskim aktivnostima.
prije toga, provodili su vrijeme u vrtiću gdje su stekli kojekakve socijalne vještine, ali i znanje i kojekakve dobre navike koje im baba nikad ne bi znala ni mogla pružiti.
od 16,30 pa na dalje, kao i cijeli vikend, ja sam s njima. i to toliko da im dosadim i da već pomalo traže prostora za druženje izvan škole i zabavu na kompu.
otac ne radi zbog njih, žrtvovali smo jednu plaću i ostavili onu duplo bolju koja je moja, i on je s njima non stop kad su one kući.
u čemu je problem?
trebam ići s njima u školu?
ne volim pričati o sebi i svom životu, ali moram spomenuti ovo jer očito zaboravljate na činjenicu da je i život djece danas takav da oni NAMA, roditeljima, što zbog škole i ogromne količine gradiva za učenje, uopće ne mogu posvetiti toliko vremena koliko vi drobite da je potrebno.
djeci je potrebno da imaju bezrezervnu ljubav, utočište u roditeljima i domu, sigurnost i podršku, dakle, ipak KVALITET, a ne kvantitet.

Onda dolazi zapošljavanje i žena, pa od djece odlazi i majka. Djeca više nemaju uzora i modela.

Pa najčešće je to..ali ne mora čak ni to..
Može on da bude i neki prosečan lik, srednja klasa, nikakav lovator..ali da takva devojka/žena, zbog sopstvene lenjosti i nezainteresovanosti da i sama nešto napravi, uživa u ulozi "zbrinute", dok ga povremeno ogovara u ženskom društvu, ističući zapravo svoje komplekse "vladara iz senke" :))
Ja sam samo htela da istaknem da je svaka neiskrenost bezveze.

Strašno. Prestrašno.
Kakva samo majka po tebi može biti uzor? Ona koja je kod kuće cijeli dan i noć? To ti je garancija da će djeca ispasti savršena po svakom mjerilu?
Majka koja danas raspori deset ljudi i umjesto otkazalih im srca umete neka sasvim živa, da bi ti isti ljudi mogli provoditi vrijeme sa svojom djecom umjesto pod zemljom, tebi nije majka uzor i model?
Presaberi se čovječe, prosto ne vjerujem šta bulazniš.