17.134 na popisu 1991. godine po staroj metodologiji. Znači uz Čitluk i Široki Brijeg jedine općine u BiH koje su povećale broj predratnih stanovnika.

Mislim da ni Sarajevu (još) to nije uspjelo. Banja Luka je isto tu negdje.

17.134 na popisu 1991. godine po staroj metodologiji. Znači uz Čitluk i Široki Brijeg jedine općine u BiH koje su povećale broj predratnih stanovnika.

Mislim da ni Sarajevu (još) to nije uspjelo. Banja Luka je isto tu negdje.

ni blizu, područje prijeratnog Sarajeva je imalo 527 tisuća stanovnika, a danas ima 50-tak tisuća manje.

Točno. Sam broj Bošnjaka je možda i malo narastao , no treba uzeti u obzir masovno odseljavanje Srba iz Sarajeva, a vjerujem da se i broj Hrvata smanjio od 1991. Tako da je od prijeratnog multietničkog Sarajeva nastao čisti bošnjački grad.

Zubar, Kukić, Budimir i Lidija Korać - ima li ih ikako u gradu?

Zubar, Kukić, Budimir i Lidija Korać - ima li ih ikako u gradu?

Koji su znameniti Posušaci u RH i BiH, iz javnog života? Može i porijeklom.

Fra Grgo Martić rođen je u Rastovači kraj Posušja 24.1.1822. godine. Djetinjstvo je proveo u zavičaju, a 1834. godine stric Rade ga dovodi u kreševski samostan, gdje započinje školovanje. U Kreševu boravi do 1838. a školovanje od 1844. godine nastavlja izvan Bosne, u Požegi, Zagrebu i Stolnom Biogradu u Mađarskoj. Za svećenika je zaređen na Božić 1844. godine, a kao svećenik je djelovao oko tri godine u Kreševu, zatim kao kapelan u Osovi kod Žepča, te kao župnik u Sarajevu u dva navrata, između 1851. i 1879. godine. Vrijeme u razdoblju od 1879. do smrti, 30.8.1905., uglavnom je proveo u Franjevačkom samostanu u Kreševu.

Fra Grgo se, osim kao svećenik, istaknuo u književnom i prosvjetnom radu, te u političkom djelovanju. Bio je aktivni sudionik u političkim i kulturnim događanjima tog vremena, osobito u vrijeme smjene turske i austro-ugarske vlasti.Predavao je u franjevačkoj školi u Kreševu, općenito se bavio pitanjem školstva, a pisao je i udžbenike. Nastavničkim radom bavio se gotovo pet desetljeća, a 1871. godine izdan je njegov Početni zemljopis za katoličke učione u Bosni. Prije toga, 1858. godine, pripremio je i Dikcionar (rječnik) tursko-srpsko-hrvatski, koji nije objavljen, jer u to vrijeme u Bosni nije bilo tiskara, a materijal poslan u Beograd na tiskanje je nestao.Fra Grgo Martić se bavio i prikupljanjem narodnih umotvorina, a, zajedno sa fra Ivanom Franjom Jukićem sakupio je i pripremio zbirku Narodne pjesme bosanske i hercegovačke, koja je izdana u Osijeku 1858. godine.

Književnim radom se Martić bavio punih šezdeset godina, ispjevao je više od sto tisuća stihova, što ga čini najplodnijim književnikom u BiH u XIX. stoljeću. Studirajući filozofiju u Zagrebu, ušao je u društvo vodećih iliraca, te je, oduševivši se njihovim idejama i pokretom, i sam postao narodni preporoditelj.

Krajem pedesetih godina XIX. stoljeća Martić počinje raditi na svom životnom djelu – ciklusu epskih pjesama Osvetnici. Pjesme tog ciklusa izlazile su od 1861. do 1883. godine u Zagrebu, Osijeku i Đakovu, a konačni naziv dobivaju 1893. godine, kada su sakupljene u jednu knjigu. Po Osvetnicima je fra Grgo od strane kritičara prozvan "bosanskim Homerom".Pored Osvetnika, vrlo poznato je i Martićevo djelo Posvetnici, koje se sastoji od pjesama u kojima je opjevao svoj svećenički život, život sv. Franje Asiškog i život sv. Antuna Padovanskog, a slavi obljetnicu pape Lava XIII., te drugih ljudi vezanih za crkvu. Od većih epskih djela, Martić je napisao epopeju Boj na Kosovu godine 1389., a značajno mjesto u njegovom književnom radu zauzimaju i putopisi (Putovanje u Dubrovnik iz Kreševa god. 1882., Katolici u Bugarskoj 1858., Katolici u Vlaškoj 1858., Katolici u Hercegovini 1860.)

O Martićevim memoarima, pod naslovom Zapamćenja, govori se i piše kao o vrlo značajnom prilogu kulturnoj povijesti Bosne i Hercegovine. Prvi put su objavljeni u Zagrebu 1906. godine, u redakciji Ferde Šišića. Fra Grgo Martić djelovao je u politici za vrijeme vladavine Turaka i u vrijeme Austrije-Ugarske.

U svoje vrijeme bio je uvjerljivo najbolji poznavalac političkih prilika u Bosni, što je znao iskoristiti za zaštitu Katoličke crkve i franjevačkog reda, ali i pojedinaca, bez obzira na to kojoj su vjeri pripadali.

Politička uloga fra Grge Martića bila je posebno izražena za vrijeme rada u Agenciji bosanskih franjevaca u Sarajevu, koja je za zadaću imala zastupanje interesa franjevačkog reda i katoličkog puka u BiH.

Agencija se bavila socijalnim položajem raje, vjerskim pitanjima, političkim prognanicima, pa i nekim interesima muslimanskog i pravoslavnog stanovništva.Fra Grgo Martić pokopan je u kreševskom groblju Ogradje, a u Franjevačkom samostanu sačuvana je soba u kojoj je živio, s njegovim osobnim stvarima, rukopisima njegovih djela, odlikovanjima i drugim simbolima njegovog rada i vremena u kojem je živio. Tu je, uz ostalo, i sablja – dar bana Josipa Jelačića, fra Grgine gusle, lovačko oružje i trofeji.

Petar Bakula (Batin kraj Posušja, 1816. – Mostar, 1873.), prosvjetitelj i pisac.

Osnovnu naobrazbu stekao u franjevačkom samostanu u Kreševu, studirao u Lucci (Italija). Za svećenika je zaređen 1839. Nakon tog radi kao odgojitelj franjevačkog podmlatka na Čerigaju (1846.-1848.), a onda dvanaest godina kao župnik u Grabovici, Gradnićima, Gorici, Ružićima te kao gvardijan na Širokom Brijegu.

Po Europi je skupljao pomoć za prosvjetno i vjersko uzdizanje Hercegovine, namicao sredstva za dogradnju škola te izgradnju franjevačke crkve u Mostaru, samostana na Humcu i završetak radova u Š. Brijegu. Pokretač je i nositelj mnogih pothvata u Provinciji i Apostolskom vikarijatu u Hercegovini. Istaknuo se kao odgojitelj, profesor, župnik, gvardijan, vrsni pravnik (uspješno je u Rimu riješio pravno uređenje hercegovačke franjevačke zajednice), graditelj, sudac, liječnik, ljekarnik i nadzornik katoličkih škola. Za zasluge dobio počasni naziv »bivšeg kustoda«. Djela pisao na talijanskom, hrvatskom i latinskom, a po književnim oblicima svrstavaju se u pjesme, sonete, ode, himne, religiozno-povijesne epove, filozofiju, polemiku, prijevode. Njegov Šematizam iz 1867. objavljen je 1970. u hrvatskom prijevodu pod naslovom Hercegovina prije sto godina.
http://hr.wikipedia.org/wiki/Petar_Bakula

Da nije onaj američki glumac Scott Bakula hercegovačkih korijena?

Posušani, šta je to sa starom crkvom, prije nekoliko dana kad sam prolazio vidim da nešto kopaju po jednom zidu, preslaguju cigle, što li već, nije valjda da ju ruše?

Stara Crkva ide u svoj prvobitni originalni oblik jer se više puta nadograđivala.

Darko Ćurdo (Gorica kod Posušja, 12. studenog 1944. - Zagreb, 8. srpnja 2003. ), hrvatski glumac i grafičar


Glumac zagrebačkog Hrvatskog narodnog kazališta, i grafičar koji je postavljao zapažene izložbe. Jedan je od utemeljitelja glumačke družine Histrioni.

Darko Ćurdo, glumac i grafičar, rođen je 12. studenoga 1944. u Gorici kod Posušja, a umro je 8. srpnja 2003. u Zagrebu.

1971. je diplomirao glumu na Akademiji za kazalište, film i televiziju u Zagrebu. Od 1986. bio je stalni član dramskoga postava Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu. Bio je član dramskog postava Kazališta Marina Držića u Dubrovniku, član HNK u Varaždinu i Splitu. Glumio je u svim zagrebačkim kazalištima i slobodnim, alternativnim grupama. Pokretao je i one man theatre družine, od kojih je najvažnija bila Podrumska scena. Bio je jedan od osnivača i idejnih začetnika Kulturne udruge "Festival glumca u Zagvozdu", i dugogodišnji član Histriona. Dobitnik je dviju nagrada Goranova proljeća. 1996. godine odlikovan je Redom Danice Hrvatske s likom Marka Marka Marulića. Igrao je manje, srednje i glavne uloge u domaćim i svjetskim dramama, neke od njih su: Brut, Macbeth, Kamilo, Vladimir, Artaud, Hektor, Mefisto.........

Više od trideset godina izvodio je lirsku monodramu "Nespravan za problem" načinjenu na temelju izbora iz djela Tina Ujevića. 1998. godine, povodom stogodišnjice rođenja A. B. Šimića, režirao je lirsku dramu Preobraženja na temelju poezije A.B. Šimića. Filmska ekranizacija lirske drame u Vukovaru koju je na filmsko platno prenio Eduard Galić, zasigurno je do danas najljepši hommage patnjama Vukovara u Domovinskom ratu.

Iste godine, na 5. festivalu glumca (1998. godine), za ulogu u Gogoljevim "Luđakovim zapisima" dobio je nagradu Festivala glumca u Vinkovcima.

Posljednja uloga koju je igrao jest uloga Bruscona u "Theatermacheru – stvaratelju kazališta" Thomasa Berndharda u režiji Laszla Bogosssija jr, priređenu u Hrvatskom kazalištu u Pečuhu.

Pisac Ivan Ićan Ramljak rođen je u Čitluku 1928,a umro 2006.godine u Zagrebu.

Gimnaziju je pohađao u Imotskom, Sarajevu i Zagrebu, a hrvatski jezik i jugoslavenske književnosti diplomirao na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Autor je niza romana i zbirki novela ("San bez uzglavlja", "Glava u torbi", "Povratnik", "Suza i radost didova", "Orgulje na Vranijoj glavici", "Školarac"...), mahom autobiografski intoniranih. Njegove novele uvrštene su u brojne antologije, a priča "Kruh svetog Ante" dobila je 1992. prvu nagradu na natječaju Serra international.

'Kruh svetog Ante' naslov je zbirke pripovjedaka za djecu Ivana Ićana Ramljaka danas predstavljene u Matici hrvatskoj.

Knjiga "Kruh svetog Ante" Ivana Ićana Ramljaka, zbirka s dvadesetak ponajboljih autorovih pripovjedaka za djecu, kojoj je cilj sačuvati vrijednost Ramljakova djela i približiti ga novim generacijama mladih čitatelja, predstavljena je danas u Matici hrvatskoj.

Ramljakove pripovjetke sabrane su iz njegovih zbirki "San bez uzglavlja" (1986.), "Glava u torbi" (1990.), "Suza i radost didova" (1992.) i "Gospa Snježna i druge priče" (2004.).

Krilić smatra Ramljaka najoriginalnijim piscem za djecu

Ivan Ićan Ramljak jedan je od najoriginalnijih pisaca za djecu koji je svojim radom nadrastao taj žanr, ocijenio je Zlatko Krilić, urednik u nakladnoj kući "Alfa" koja je objavila zbirku.

Krilić smatra da je u temelju Ramljakovih djela ljubav, jer, napomenuo je, kad stvara on poznaje i voli svoje likove, kao i sam čin pisanja.

Priređivačica zbirke Dubravka Težak ustvrdila je da Ramljak u svim svojim djelima polazi od problema egzistencije čovjeka kamenjara, a uporabom folklornih elemenata asocira na narodne pjevača.

Dragocjena riznica podataka

Po njezinim riječima, autorovo je djelo "dragocjena riznica podataka iz svakodnevnog života ruralne zajednice Imotske krajine" i može ga se odrediti kao pisca regionalne pripadnosti, slikara užeg zavičaja koji je s neskrivenom nostalgijom prikazivao zatvoren svijet imotskog i posuškog kamenjara.

Ivan Ićan Ramljak (Čitluk, 1928.- Zagreb, 2006.) završio je studij hrvatskoga jezika i jugoslavenskih književnosti te studij ruskoga jezika i književnosti u Zagrebu. Nakon studija radio je kao nastavnik, a 1962. se zapošljava na Institutu za historiju radničkog pokreta Hrvatske, odakle je otpušten 1968. zbog potpore direktoru Instituta Franji Tuđmanu. Od 1973. do 1991. radio je u Školskoj knjizi, gdje je bio glavni urednik novina tog nakladnika. Objavio je desetak knjiga, među kojima i romane za odrasle.

Prva pripovjetka u zbirci "Kruh svetoga Ante", po kojoj je knjiga naslovljena, bila je 1992. nagrađena na međunarodnom natjecanju Serra International u Veneciji.
http://dalje.com/hr-scena/zbirka-pripov ... aka/115311

U TIJEKU RADOVI NA NOVOJ I STAROJ CRKVI U POSUŠJU

Donacije koje daju vjernici idu samo za novu crkvu, dok se stara crkva obnavlja donacijama dobročinitelja i institucija


U Posušju su u tijeku radovi izgradnje i obnove posuških crkava, nove i stare. Na Novoj crkvi radi se fasada. Cjelokupna kvadratura vanjske fasade je 5.500 m2. Načinjene su i nove prilazne stube ispred crkve. Stara crkva se vraća u prvobitno stanje početka gradnje 1872. Tako je i iznutra i izvana potpuno oslobođena fasade, te je kamen ispjeskaren. Zvonik je već očišćen i mijenja se krov na zvoniku...

Dakle, stara crkva, se kompletno obnavlja s pokušajem konzerviranja njezina prvobitnoga stanja. Taj proces restauracije potrajat će druže vrijeme kako bi se spriječila bilo kakva pogreška. U dvorištu su također radovi u tijeku obziđivanjem starih hrastova i ravnanjem površine za budući prilaz crkvama. Određeni radovi se izvode i na Franjevačkoj rezidenciji. Projekti nove i stare crkve su zasebni i donacije koje daju vjernici idu samo za novu crkvu, dok se stara crkva obnavlja donacijama dobročinitelja i institucija s nakanom stare crkve. Nije na odmet naglasiti, da se nova posuška crkva od samih početaka isključivo gradi od priloga vjernika i to mora biti svima na ponos. Takav oblik gradnje zahtjeva strpljivost jer treba nekoliko godina prikupljati priloge kako bi se moglo ući u neku od faza radova. Bog neka bude nagrada svim darovateljima čija se imena i prilozi javno objavljuju u župnim obavijestima i godišnjim župnim novinama, javlja web portal Frama Posušje. (kta/f.p.)