Tako je dnevni list Danas, pozivajući se na dobro obaviještene izvore, kao lokacije naveo Dalj, te Kostolac i Mladenovo u Bačkoj. Sve se tri navodne lokacije nalaze u blizini Dunava kao prirodne granice između Srbije i Hrvatske.
...
Gradnja nuklearne elektrane u Srbiji, odnosno Vojvodini, bila je aktualna krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća. Tada je Vojvodina, kao i Slovenija i Hrvatska, bila zainteresirana za gradnju velikoga nuklearnog energetskoga kapaciteta. Određena je i opet aktualna lokacija kod Mladenova. Raspisan je i natječaj, dokumentaciju su otkupile tvrtke iz SAD-a, Kanade, Njemačke, Francuske i Italije, ali je poslije poništen i uveden je moratorij.
...
Goran Granić, ...najrealnijim procjenjuje projekt sa Slovenijom na lokaciji NE Krško, zatim s Mađarskom na njihovoj lokaciji na Dunavu, dok je na trećemu mjestu projekt sa Srbijom.... naglašava da Hrvatska u tako veliki posao može ući samo sa susjedima.

Nekadašnja Jugoslavija je još 1954. imala nuklearni program, a Josip Broz Tito se sa Vilijem Brantom na Brionima 1971. dogovorio o izgradnji nuklearnih centrala u Jugoslaviji. Dve godine docnije započela je izgradnja nuklearne elektrane „Krško“ u Sloveniji.

Prema planu obelodanjenom 1986, četiri nuklearke trebalo je izgraditi do kraja 20. veka, a do 2025. godine SFRJ je trebalo da dobije 23 atomske centrale, od kojih četiri u Dalju, zatim Viru, kod Kostolca, a lokacije su bile i Mladenovo i Bačka Palanka…

Doslovno tog dana kada će se dogoditi havarija u Černobilju, Jugoslavija je brujala o izgradnji svojih nuklearnih elektrana.

Na dan 26. aprila 1986. zvanično je produžen rok međunarodnog konkursa za nove elektrane....za dva meseca...ranije usvojenim planovima da se preliminarni izbor obavi do kraja novembra ove, a konačni do kraja marta naredne godine.“

Do zadatog roka, 25. aprila 1986, ponude je dalo 13 domaćih i 11 inostranih firmi, pre svega na osnovu uslova za gradnju nuklearne elektrane „Prevlaka“ kod Siska, čiji je početak gradnje planiran za prve mesece 1988. godine.

Oprezna izjava ministra Polančeca iz veljače ove godine kako je “možda došlo vrijeme da eventualna gradnja nuklearne elektrane u Hrvatskoj ne bude bauk”, te nešto konkretnija premijera Sanadera iz lipnja kako Hrvatska mora “ukloniti tabu” o nuklearnim elektranama, očito nisu bili samo probni baloni za ispitivanje pulsa javnosti o toj osjetljivoj temi, već i znak da hrvatska Vlada, u eri globalne energetske krize, o nuklearki ozbiljno razmišlja.

Najviše su se, dakako, uzbudili oni koje se moguća gradnja nuklearke na Dunavu najviše i tiče - stanovnici istočne Slavonije čija je osnovna djelatnost poljoprivreda.

Svi razvojni planovi tog dijela Hrvatske, što je i logično s obzirom na iznimno plodnu zemlju, temelje se na poljodjelstvu. Strah od moguće reprize Černobila i dugoročne kontaminacije tla...