Striček Hićo pogotovo.

Ne pravi se pametniji nego šta jesi.

A ko ce to placat? Uzroci su mješoviti, ekonomski bi se dalo to dići na 1,6-1,7, no više ne ide bez promjene svijesti.
Realnost je da je imati 5-6 djece velik trošak i sa velikim plaćama, koliko je to odjeće, tečajeva, sportova, izleta i da se većina ljudi na to neće odlučiti. Uz to, pola romkinja rodi 4 djece. Svi bi fino od penzije živjeli.

Briga me, a i sve tvoje kolege i prijatelje koje ovom raspravom nerviraš već barem danima (koliko se tema zahuktala ponovno), odnosno mjesecima (koliko je aktualna). Shvaćamo probleme birokracije, političke inertnosti i niskog standarda te zašto imaš potrebu pisati o svom ‘dalekom’ putovanju u statusima na Facebooku na hrvatskom jeziku.



Prije nego što krenem dalje u obradu teme, upozoravam da se neću baviti razlozima zašto biste trebali razvijati svoj startup u Hrvatskoj ili inozemstvu. ‘Ambiciozni’ projekti poput Facebooka dokazuju da morate biti u srcu Silicijske doline, dok lokalni primjeri poput srpskog Nordeusa, češkog Socialbakersa ili bugarskog Telerika pokazuju da se može skalirati i u regiji. Sve ovisi o tome kakav projekt razvijate i tko vam je publika, ali o tom drugi put, u drugom članku…

Poticaj ovotjednih rasprava, kako na mom Facebook profilu, tako i na nebrojeno drugih, bili su komentari Escapeovog Damira Podhorskog koji je prozvao mainstream medije da prikazuju ostanak u Hrvatskoj kao, u najmanju ruku, idiotski potez – a iseljenje – kao spas.

Na Damirov komentar su se osjećali prozvani svi (ili barem većina) onih koji su “trbuhom za kruhom” odlučili otići u inozemstvo. Birokracija, loši uvjeti rada i politička inertnost samo su neki od (opravdanih) argumenata o tome zašto se naši sugrađani odlučuju preseliti u Berlin, London ili New York.

‘Tko nije probao vani…’

Šuti. U najmanju mi je ruku komično kada mi netko tko je u inozemstvu proveo nekoliko mjeseci govori kako je u Londonu savršeno, a u San Franciscu najdivnije na svijetu. Jesi li zaista iskusio cjelokupnost života na toj lokaciji ili govoriš o iskustvima temeljenim na nekoliko (turističkih) izleta ili godinu, čak i dvije života?

Ma svu si pamet svijeta pokupio, jer ti sad na Facebooku piše Lives in London. Baš si faca. Faca koja smatra da je pametnija od drugih zahvaljujući lokaciji na kojoj živi. Sigurno si i bolji dizajner, jer koristiš Mac.

Znaš li kakav je život starijim ljudima u Londonu, gdje je aktualna kampanja o tome kako je taj grad samo za mlade i bogate?. Shvaćaš li zašto se u Silicijskoj dolini govori o “tehnološkoj eliti”, dok središte San Francisca vrvi prosjacima? Znaš li da Hong Kong – jedna od sigurno poslovno najambicioznijih svjetskih metropola – smrdi po ribi? Nisi znao? Onda putuj, upoznaj otkrij – i zaista probaj. A nemoj soliti pamet drugima nakon što si 3 puta bio 500 kilometara od kuće.

Potpuno se slažem s tobom da veći gradovi i razvijenije ekonomije nude velike prilike za osobni i poslovni razvoj, ali nažalost imaju i nedostatke koje ćeš tek upoznati. I sumnjam da ćeš o njima pisati na Facebooku kad se povremeno vratiš u Hrvatsku, jer je more čisto (živjela hrvatska propaganda), ljudi su zabavniji, a spiza bolja od japanskog restorana u New Yorku.

Gledamo svijet kroz ružičasti Google Glass

Farmeronov Matija Kopić opravdano je spomenuo da tehnološka industrija živi u ružičastom svijetu u kojem su uvjeti bolji. To vrijedi i za ostatak svijeta, ne samo Hrvatsku. Bilo da živiš u New Yorku, Londonu, Seulu, Beogradu ili Zagrebu – kao član “tehnološke elite” imat ćeš bolji standard od većine svojih sugrađana.

Opravdavanje vlastitih odluka?

Dobro znamo zašto pišeš sve te statuse koliko ti je savršeno na novoj lokaciji. Odlučio si se na jedan velik korak (za Balkanca) i u određenim trenucima moraš opravdati zašto se seliš na daleku lokaciju ‘udaljenu’ maksimalno dva leta od mamine spize. Isto kao što moraš sam sebi opravdati da ti s bivšom nije bilo nikada dobro.

Budimo iskreni. Bilo je mnogo lijepih trenutaka (s bivšom), isto kao što će ti nedostajati mnogo toga u Hrvatskoj. Kao što u Hrvatskoj imamo mnogo toga što treba promijeniti kako bi nam svima bilo bolje, tako ćeš i u inozemstvu naći stvari koje ti se neće svidjeti. Kolegi koji je rođen u Rusiji, a odrastao je u SAD-u, u Nizozemskoj se nije svidjelo koliko su stuck up pa se odlučio preseliti u uzbudljivu – Bugarsku.

I ne kažem da nećeš uspjeti u Dublinu ili Berlinu, dapače. Radi se o odluci koju treba donijeti s jasnim, argumentiranim razlozima. Jedan čitatelj Netokracije, vrsni stručnjak u svom (digitalnom) polju, imao je priliku otići van, ali je zaključio kako će život njemu i njegovoj obitelji biti puno bolji – u Hrvatskoj. Ali o tome ne piše na Facebooku.

“Hrvatska je super” – Posted 3 minutes ago…


U Hrvatskoj ne znamo za umjerenost niti u hrani, niti u medijskim objavama. Tvoj status o tome kako je sve u Barceloni bolje nego u Hrvatskoj samo će postati dio (medijskog) trenda gdje se potencira iseljavanje. Kao što je jednostavna usporedba Nenada Bakića pokazala, mediji u Hrvatskoj su nekad manipulativniji od američkog Fox Newsa. Jer negativne vijesti prolaze pa tako i suosnivač Oradiana, startupa koji se uselio u Hrvatsku, naglašava kako im je dosta hrvatske negativnosti.

Nakon tvoje negativnosti će se pak svi tvoji Facebook prijatelji osjećati kao budale, jer oni su odlučili ostati (ili ne mogu napustiti) Hrvatsku. Zemlju u kojoj mnogo toga moramo mijenjati, ali koja je iz nepoznatih razloga mnogima itekako ugodna za život. Osobni razlozi? Dobra hrana, supružnik, bolji uvjeti, ugodniji život – samo su neki od argumenata koji ti sigurno zvuče poznato, jer ih koristiš opisujući gdje se seliš. O

I sretno ti bilo, zaista. Dio smo Europske unije i putovati kontinentom pa i svijetom jednostavnije je nego ikada. Preseliti se je isto lakše. Ne moraš pisati koliko je nešto u Hrvatskoj loše, već nas inspiriraj onime što ti se svidjelo vani. Švedski imigranti sigurno neće pisati o tome koliko im je manje hladno u Kaliforniji. Znaju već. Tko zna, da su mnogi uhljebi putovali poput tebe, možda danas ne bi kočili promjene kakve trebamo kako bismo ti jednog dana bili lokacija o kojoj ćeš pisati status na Facebooku.

Ti i dalje živiš u svom rodnom mestu?

U mojemu mjestu ugasena su jos dva ognjista. Moje mjesto je 1980 imalo 4 razreda osnovaca, danas ima jednog osnovca. Broj praznih kuca zbog izumiranja i odseljenja presao je 70%, zbog starosne strukture stanovnistva u narednih 10 godina nestati ce svi starosjedioci. 37 kuca jedne familije je prazno, nema potomaka ili su rasuti po svijetu. Vjerujem da je takva situacija i u okolnim mjestima.

Pa o čemu onda pričaš?

O ovome > Hrvatski narod odlučio nestati

Nikad. U jednom povijesnom trenutku bilo nas je 17k. Pa opet nismo "nestali", pogotovo danas.

Nikad. U jednom povijesnom trenutku bilo nas je 17k. Pa opet nismo "nestali", pogotovo danas.

Ali tada je prosječna dob Hrvata bila 20 godina i svi su bili radno aktivni osim teško bolesnih i nemoćnih. Danas je prosječna dob 50 godina a polovica Hrvata je u penziji.

To je ista priča kao da kažeš kako Nijemci neće nestati jer njih ima 65 mil a muslimana u Njemačkoj 5 mil. Ali kad pogledaš iz perspektive da je među novorođenima muslimana 50%, jasno da će Nijemci nestati. Svaki narod koji se bazira na penzionerima, a ne na djeci će nestati.

Ovo su samo parade gdje mnogi dolaze jer tu pjeva Thompson a ne zato što imaju ili će imati 3 ili 4 djece.

Općenito mislim da nije neka razlika u natalitetu prema političkom svjetonazoru , samo ovako iz glave mi pada na pamet nekoliko javnih zagovaratelja domoljubno-kršćanskih vrijednosti u 40-ima koji nemaju nijedno dijete.

A ništa ja ne pljujem nego prihvati da si izumro kao što i Nijemci i bijeli Francuzi moraju shvatiti da su izumrli i da se svijet mijenja.

Pa nisam mislio da je doslovno svugdje pjevao, nego da je u Hrvata stavljeno u isti koš i nacionalno i religiozno i pitanje pobačaja. Ja sam recimo protiv pobačaja, ali ne privlači me hod za život zbog nacionalnog naboja jer jednako mi je vrijedan život Hrvata i Talijana naprimjer.

A ništa ja ne pljujem nego prihvati da si izumro kao što i Nijemci i bijeli Francuzi moraju shvatiti da su izumrli i da se svijet mijenja. Neće to promijeniti europski desničari koji imaju u prosjeku tri braka i jedno dijete iz sva tri.