JACKove dzematlije se sasrale, Bakir im ponudio skalameriju za 1 mil. KM, da se slika, muslimani posizeli zbog susjedske utrke u naoruzanju...

http://www.bosanskehistorije.com/forum/ ... &start=520


40 km domet.Pa u ratu nismo imali nista dalje od 10 km dometa.Ovo je velika vijest.Svi gradovi mogu da budu granatirani,ako treba.Pa ovaj top moze i na Banja Luku da dobaci haman......
Novi, Prijedor i Varcar Vakuf kao od šale.

Da Srbija radi na svojoj vojnoj stabilnosti, poručio je i srbijanski ministar vanjskih poslova Ivica Dačić, odgovorivši na izjave Sefera Halilovića. Rekao je kako je Srbija spremna za rat kako bi branila Republiku Srpsku. S obzirom da predsjednik RS-a stalno potencira temu o otcjepljenju, Sefer Halilović je izjavio kako je spreman ratovati u slučaju da se Republika Srpska pokuša odcijepiti.
Analitičari iz susjedne nam Hrvatske navode kako ipak ni Srbija ni BiH nisu sposobne za veći sukob. Kako su trenutno oružane snage BiH u lošijem položaju od Vojske Srbije.

"To što jedni komentarišu ko ima bolje naoružanje i ko je spremniji, to je nešto što se događa u primitivne svrhe. Te su koncepcije imale više izgleda u devedestim nego danas. Ne treba potpuno ignorisati, ali ne treba ni davati mnogo značaja takvim navodima. Za nas je važno da insistiramo na međunarodnim balansima koji su dogovoreni, da nastavimo sa opremanjem oružanih snaga, i sa mudrom politikom koja će voditi saradnji", navodi Cikotić.

Kako stoji u nekim izvještajima, vazduhoplovstvo BiH je opremljeno transportnim helikopterima Mi-8 i UH-1, te višenamjenskim helikopterima Gazela. Oklopne snage raspolažu tenkovima tipa AMX-30, M-84 i M60. U službi je i 45 tenkova M60A3 TTS. Tu su i borbena vozila (M-80 i M-60, M113).

(Alen Avdić)

http://www.source.ba/mobile/clanak/Alen/425805

Ako Republika Hrvatska namjerava nabaviti putem kreditnih linija eskadrilu novih borbenih zrakoplova (12 zrakoplova ) tipa Gripen C/D, to bi je koštalo oko 940 milijuna USD bez naoružanja. Sa naoružanjem, pričuvnim dijelovima, opremom, obukom i dokumentacijom, cijena se penje na 1,2 milijarde USD uključujući prilagodbu zemaljske infrastrukture (oko 55 milijuna USD za RH, Češka i Mađarska su imale troškove od oko 62 milijuna USD). Naime, ponuda švedskog FXM-a za HRZ i PZO od osam zrakoplova Gripen C/D iznosila je prije nekoliko godina 611 milijuna EUR odnosno 640 milijuna USD. U cijenu je bila uključena obuka, i to osnovna u trajanju 15 sati i borbena u trajanju 50 sati. Radilo se o cijeni bez naoružanja. Nadalje, godišnji troškovi održavanja osam zrakoplova na godinu bili bi 15 milijuna USD (cca 100 milijuna kuna). Sve u svemu, godišnje bi za novu eskadrilu od 12 borbenih aviona “all inclusive” trebalo izdvojiti oko 130 milijuna USD
(1 milijarda kuna).

Tajland je primjerice za 12 borbenih aviona Gripen C/D, ali i dva turboprop aviona Saab 340 opremljena sa S-1000 sustavom ranog upozorenja i Erieye radarom platio 1,1 milijarde USD bez naoružanja, što je potvrda procjene našeg gornje kalkulacije za RH. Možda nije naodmet spomenuti kako je Brazil ugovorio paket naoružanja za 36 borbenih aviona Gripen E u iznosu 254 milijuna USD.

Ovdje nismo spomenuli detaljnije mogućnost leasinga, ali se procjenjuje kako bi se godišnja rata leasinga za eskadrilu Gripena kretala oko 600 milijuna kuna na deset godina bez naoružanja. Češka raspolaže sa ukupno 14 aviona Gripen u najmu te ima 21 borbenog pilota koji lete na njima, rekao nam je izvor u MORH-u. Svaki od pilota ima predviđen godišnji nalet od 170 sati. Sve to košta Češku 100 milijuna EUR godišnje.

Na isti način promatrajući nabavu F-16 Block 50/52 primjerice, eskadrila novih borbenih zrakoplova F-16 koštala bi oko 1,3 milijarde EUR, a uz paket naoružanja i prateću opremu, pričuvne dijelove, logističku potporu i prilagodbu zemaljske infrastrukture, koja je znatno skuplja od one za Gripen, cijena se penje na oko 1,8 milijarde EUR. Sad je puno jasnije što su nam američki dužnosnici htjeli poručiti sa “ima i drugih načina kako štititi zračni prostor” svih prošlih godina o čemu je Defender višekratno pisao.



Možda i najvažniji elementi kalkulacija vezanih uz odabir borbenih zrakoplova za OSRH vežu se za troškove kroz cjeloživotni vijek korištenja aviona. Ugrubo rečeno, uspoređujući ova dva tipa aviona, svi se u svijetu slažu kako su operativni troškovi švedskog Gripena ( CPFH 5000 USD) za 20-30% manji od F-16 (CPFH 7000 USD) što je dugoročno gledajući iznimno važno ako se žele ulagati sredstva i u druge grane OS. To je cijena kod visokog stupnja korištenja (utilizacije) Gripena i koncepta pooling&sharing švedskog proizvođača SAAB. Što se događa ako se ne operira tako sa Gripenom. Primjer za to je Južna Afrika. Tamo su troškovi po satu letenja Gripena su 2013. bili veći od deklariranih. Uključujući gorivo, oni su iznosili R135 400 (1 Rand je 0,07 USD) pa su iznosili $9,700.

Problem je u tome što su se fiksni troškovi flote južnoafričkih Gripena distribuirali na vrlo mali broj sati letenja. Također, flota Gripena u Južnoj Africi ne operira u sklopu švedskog FMV “pooling and sharing” koncepta. Južna Afrika je izabrala od početka da posve samostalno nabavlja dijelove i održava flotu. Troškovi takve neovisnosti su veći nego u sklopu P & S koncepta gdje se dijele fiksni troškovi na velik broj sati naleta.

Nadalje, kakva je ekonomska korist za RH od tako vrijedne nabave? Koliko su proizvođači aviona i njihove vlade spremne investirati u zemlju kupca kroz industrijsku suradnju i zapošljavanje industrijskih kapaciteta te u kojim područjima? To je svakako važan dio svake ponude koji se razmjerno tome i vrednuje kod konačne evaluacije.

Ostale tipove zrakoplova nismo htjeli detaljnije troškovno obrazlagati, jer su enormno skupi, a za to što posjeduju od sposobnosti RH ne dobiva ništa što ne bi dobila sa Gripenom ili F-16.

Dovoljno je reći kako je primjerice 36 borbenih aviona Rafale sa opremom, naoružanjem i obukom prodano za 7 milijardi USD u Katar. Za eskadrilu od 12 borbenih aviona “all inclusive” trebalo bi tako izdvojiti čak oko 2,5 milijardi USD (veći broj smanjuje cijenu), što je zaista previše. Tome se trebaju dodati troškovi po satu koji se kreću oko 20.000 USD. Eurofighter je još skuplji, pa o njemu niti nećemo.

Što se tiče ponude rabljenih aviona, sve starije od 30 godina ne treba uopće razmatrati, jer je to u konačnici vreća bez dna nakon koje će se HRZ i PZO kad isteknu resursi, a troškovi sati leta i održavanja prije toga postanu jednaki onima na Eurofighteru, morati za 15 godina probuditi i krenuti ispočetka.

šuška se da je Hrvatska najbliža upravo izboru Rafala u ovom trenutku (koji je po meni daleko najbolji avion od svih ponuđenih) i da bi u cijelu priču ušla i francuska investicija u MZLZ kao offset, pored nekih drugih stvari (možda i izbor VHS-2 kao nove jurišne puške za francusku vojsku).

šuška se da je Hrvatska najbliža upravo izboru Rafala u ovom trenutku (koji je po meni daleko najbolji avion od svih ponuđenih) i da bi u cijelu priču ušla i francuska investicija u MZLZ kao offset, pored nekih drugih stvari (možda i izbor VHS-2 kao nove jurišne puške za francusku vojsku).

Pustite priču da ima vremena, i kupite Gripene!




Autor: Marcel HoljevacPonedjeljak,

Nacionalna sigurnost nije nešto s čim se ozbiljna država kocka, a o ustroju vojske se ne razmišlja kad je rat pred vratima. Hrvatska već desetljećima odgađa zamjenu letećih sekundarnih sirovina poznatih kao MIG-21 modernim lovcima - za to nikad nema novca.

Stara poslovica kaže, “tko mač pretvori u plug, za drugog će orati”. To nije samo stvar trke u naoružanju između Srbije i Hrvatske. No Srbi su dobili od Rusa MIG-ove 29, a to ipak nije nešto što možemo zanemariti, naročito ne u trenutku kad su u Srbiji na vlasti notorni četnici i hrvatomrsci koji stalno zveckaju oružjem u našem smjeru. Mi smo kao članica NATO pakta dužni vršiti nadzor svog neba – ili platiti nekom drugom da to radi. Iskustva susjednih država govore da je puno bolje i jeftinije, a usto neusporedivo sigurnije, to raditi sam. Da, avioni koštaju – ali avioni se danas nude uz ofset od preko 100%, što znači da bismo mi Šveđanima, ukoliko od njih nabavimo eskadrilu novih Gripena, mogli izvesti robe i usluga u vrijednosti većoj od cijene samih aviona, u iznosu od oko 170% vrijednosti aviona koje bi kupili. Mogli bismo sami raditi preinake i dorade na tim avionima, time zaposliti stručnjake koje imamo na ozbiljnom projektu, spriječiti odljev par pametnih glava, i uz malo sreće prodati to trećoj strani – ili eventualno raditi servis ili remont za Čehe i Mađare, koji imaju takve avione. S druge strane, plaćati Talijanima ogroman novac da lete iznad nas ne donosi nikakvu posrednu ekonomsku korist, a u slučaju rata je rizično.

Usto, avijacija daje zemlji težinu i u diplomatskih okvirima. Vojna snaga jedne zemlje se uvijek prelijeva u njen diplomatski, međunarodni utjecaj. One koji ne mogu sami braniti svoje granice u pravilu nitko ne uzima za ozbiljno u međunarodnim organizacijama. Pregovarati s BIH i Srbijom o statusu Hrvata bi svakako bilo lakše kad bi Hrvatska imala donekle respektabilnu vojsku, naročito kad jedan Vučić nastupa u stilu “a šta nam bre možete”.

Dakle, stvari stoje ovako: mi dijelimo velik dio granice s potencijalnim agresorima, najblaže rečeno živimo na geopolitički vrlo trusnom području. Mi smo zemlja koja živi od turizma, a jedan teroristički napad može nam uništiti ključnu gospodarsku granu na dugo godina. Usto, kad gledate najbogatije zemlje svijeta – od Švicarske do Singapura – sve one su to postale jer su bile – sigurne za ulagače. Švicarska je postala meka svjetskog kapitala pred mnogo stoljeća, upravo jer je bila neosvojiva tvrđava u Alpama. Švicarska je vojska bila na glasu kao nepobjediva, pa je zato Švicarska postala trezor svijeta. Singapur ulaže velik novac u vojsku, i tamo se ulagači osjećaju sigurni. Norveška, koja je zadnji put s nekim od svojih susjeda ratovala prije 200 godina, ima stanovnika nešto više nego Hrvatska, ima čak 74 aviona F16, i kupuju ekstremno skupi F-35.

Svaka država koja je neovisna, koja drži do svojeg suvereniteta i koja sebe smatra se državom , te želi da je drugi smatraju državom, ima ratno zrakoplovstvo, ulaže u njega, modernizira ga, a mi imamo potrošene avione koji ne bi bili od koristi ni u ratu protiv aboridžina u Australiji. Hrvatska, država koja je okružena neprijateljski raspoloženim zemljama, od kojih neke otvoreno aspiriraju na naš teritorij, koja je ratovala pred jedva 20 godina – odugovlači s nabavom aviona. To je van svake pameti.

Uz sve to, mi imamo – i zbog teritorijalnih voda – 113.000 kvadratnih kilometara neba, najviše u regiji, i tim prostorom svaki dan preleti velik broj civilnih letova, i nadzor neba uz moguće presretanje je nužnost i u mirnodopsko vrijeme. Nada da će se stvar konačno riješiti pojavila se kad je prošlog tjedna “Jutarnji list” objavio kako je stručni tim minstra obrane Damira Krstičevića – kojeg je imenovao njegov prethodhik – donio zaključak da Hrvatska treba zadržati borbeno zrakoplovstvo te preporuku da se u Saboru odluka o sudbini ratnog zrakoplovstva donese početkom ove godine, a odabiru vrste aviona do njenog kraja. Preporuku je podržao i ministar Krstičević, rekavši kako se ne smijemo se dovesti u situaciju kao devedesete.

A po preporuci, Hrvatska bi nabavila švedske Gripene ili korejske avione, pri čemu su ovi prvi odavno već favorit upućenog dijela javnosti. Taj malen i ekonomičan avion je idealan za hrvatske potrebe. Osjetno je jeftiniji u eksploataciji od sličnog – ali osjetno starijeg – američkog F16, sat leta Gripenom košta oko 7.800 dolara, dok je sat leta F-16 oko 12.000 dolara. Kad to prevedete u godišnje troškove po zrakoplovu, pomnožite s brojem zrakoplova, i protegnete na tridesetak godina, razlika se mjeri u stotinama milijuna dolara! Usto, Gripeni su, osim što su brzi, te imaju odličnu avioniku, elektroniku, i manevarske sposobnosti, idealni zato jer su ih Šveđani, svjesni da ne mogu parirati Rusima u otvorenom sukobu i da bi u njemu brzo bili pregaženi, osposobili za gerilsko ratovanje. Gripeni trebaju vrlo kratku pistu – mogu sletjeti i uzletjeti doslovce s ravnog komada ceste, čak ne nužno auto-ceste! A tim od 6 ljudi koji djeluju iz kamiona ih u roku od deset minuta može osposobiti za akciju, što ih čini jedinstvenima. Ne zahtijevaju gradnju posebnih baza i hangara. Usto, tu su i sjajni uvjeti kupovine, uz veliki ofset koji bi bio motor hrvatske privrede – jer sve što bismo potrošili na avione bi se prelilo u veći izvoz – tu je i ponuda da odmah dobijemo nekoliko aviona na posudbu za potrebe školovanja pilota. Gripeni su višenamjenski avioni, koji mogu služiti i kao potpora trupama na zemlji, i služiti za jeftini i učinkovit nadzor neba. I na kraju, ali ne i posljednje – Gripeni su superiorni svemu što imaju susjedi iz “regije”, uključujući Migove 29 koje je Srbija dobila nedavno od Putina, i koji nipošto nisu bezazleni avioni.

No stvar je minirao ministar financija Zdravko Marić rekavši kako on smatra da se ne mora žuriti s nabavom novih borbenih zrakoplova, te dodavši kako će “oko dugoročne strategije i plana Oružanih snaga RH još će biti govora”. Po čemu je mišljenje ministra financija o tome treba li ili ne žuriti s nabavom zrakoplova relevantno?! Potom je reterirao i Krstičević, proširivši stručni tim i vrativši stvar na početak: sad su, izgleda, opet u igri i američki F-16. A vjerojatno je to i razlog odugovlačenja: ako nije to, onda se radi o tome da Šveđani nisu ponudili dovoljan iznos mita.

Jer, odluka o nabavi vojnih zrakoplova je uvijek i politička odluka, ne samo stručna. S te strane je razumljivo da postoji otpor nabavci švedskih aviona, i da se traži načina da se opravda nabavka američkih. Nabavka rabljenih izraelskih F-16 ne bi imala onako povoljne uvjete kupovine, ni blizu. A avioni bi umjesto novih bili rabljeni, i koštali bi kudikamo više. Usto, Gripen je jednak ili bolji od F-16 u gotovo svemu, a postoji i mogućnost da ga sami nadograđujemo i nismo vezani uvjetima za nabavu naoružanja kao kod F-16. Radi li se o novcu, štednji? Teško, jer je proračun za ovu godinu napuhan, zapošljava se nove nepotrebne uhljebe i birokrate, izgleda da će se i puste milijarde potrošiti na otkup INA-e samo da bi se dokazala nekakva imbecilna poanta o “suverenitetu” tamo gdje dokazivanju suvereniteta nije mjesto, a tamo gdje suverenitet treba dokazati – neće se uraditi ništa. Vjerojatnije je tako da je odluka o obnovi i održavanju hrvatskog ratnog zrakoplovstva, stvorenog u Domovinskom ratu, pala onako kako u ovoj banana-državi padaju sve bitne odluke vlade, pa i same vlade: jednim telefonskim pozivom iz Buzina. Za nove odgode Hrvatska, međutim, nema vremena. Migovi ne mogu poslužiti ničem osim ubijanju pilota HV, od narudžbe do isporuke aviona proći će puno godina, a odgode su, kako znamo, u pravilu tek način da se ne kaže otvoreno da se nešto ne može ili ne želi uraditi.

Čitajući ovakve i slične članke treba imati na umu da Gripen ima ozbiljna marketinška ulaganja u Hrvatskoj, čak i otvoren ured, pa shodno tome je i favoriziranje Gripena po medijima višestruko veće nego svih drugih opcija.

Vezano za offset, nek se raspitaju kod Mađara kako to izgleda, ispalo je da su ih kroz offset opeljušili više nego za avione, izvukli silan novac iz Mađarske kroz švedske firme.

Poanta mog posta jeste da kupe bilo što (Gripen,F16,Rafal...), samo neka kupe.

Sto je brzo, to je i kuso. Mora se razmatrati i premisljati par godina. Neku neurozu primecujem kod kolega forumasa, da nisu u pitanju

1. MIG 29 10 kom, remontirnai na klasu 4,5/...30 tenkova + 30 borbenih oklopnjaka.

2. Helici NOVI ER Bas 13 kom= 9 kupljenih + 4 DONACIJA Njemackih PROTESTANATA.

3. Kineski BALISTICKI SUSTAV od 300 kkm dometa, da stiti PUT SVILE (drumsko-zeljeznicki koridor, i kanal Vardar,Morav, Dunav).

Tko ne hrani i placa svoju vojsku, ima ce TUDJU. Zato cemo se naoruzati do zuba, i malkice jace...vidis da nam se forumaska konkurencijska vojna huntaunervozila i ucutala, smisljaju djecki, kako parirati jakoj vojsci Srbije. I imaju nemirne sne i nocne more....