Imaju bolje porezne zakone.

Pa ovdje ima zapravo puno volontera, al nazalost ne u smislu u kojem se zamislja volontere. Ovdje je vecina nazalost prisiljena volontirati i na taj nacin zapravo odraditi nuzni staz a sve za topli obrok, ako i to dobiju. Tako da zapravo mnogi nakon fax-a "volontiraju" po opcinama, sudovima, skolama...

Iz Kine i Japana bude dosta sličnih vijesti, kao i iz SAD.

Vjerovatno ima svugdje ovakvih situacija ali ovo je prije bilo nezamislivo kod nas, prije 20 i više godina. Jebiga, promijenili smo se.

Pa nisu pojedinačni slučajevi bitni, već generalni trend.

Recimo Robert Putnam, profesor sa Harvarda je utvrdio u svojoj knjizi Bowling Alone da je u Americi pola socijalnog kapitala nestalo u zadnjih 50 godina (volontiranje, doniranje, članstvo u organizacijama...).

A koliko se u međuvremenu povećao welfare?? Jednostavno, zašto bi još obavljao i karitativan rad kada ti je država već uzela svoje iz džepa

Dakle, gori smo od Zapada, ne?
U Hr. Zaklada Ane Rukavine spasila je desetak života u par godina djelovanja, a dobna granica za donore spuštena je na 40 godina jer ih ima previše (normalno se primaju ljudi do 60 godina)

Od svih zemalja u svijetu vodeći smo po broju doniranih organa (35 donora na milijun stanovnika)
Opačićkino ministarstvo raspolaže podatkom da su Hrvati uplatili za razne humanitarne akcije oko 70 mil. kuna u prošloj godini.

Inače jedini koliko- tolikoobjektivan način za mjerenje solidarnosti nekog društva jesu mjerenja tzv. socijalne kohezije i soc. kapitala. Tu je sve, od statusa i vrste dominantnog obiteljskog okvira (nuklearna ili proširena), zdravstva, izdvajanja za socijalu, volonterizma.

Hr. u tim istraživanjima uvijek vrlo dobro stajala, iako ja osobno nisam zadovoljna.

Nažalost, zbog društvene apatije i depresije na svim razinama očekujem opadanje ovoga na kraći rok, nadam se.

Gori od zapada? To je malo preširoka formulacija, ali u mnogim oblastima zapad ima prednost. Što se tiče te zaklade Rukavina, pojedinačan primjer ne može predstavljati cjelinu, trebao bi imati podatke za broj humanitarnih organizacija po 1.000 stanovnika, % davanja primanja. Mogli bi se gađati tim primjerima do sudnjeg dana, no ipak imamo kakve takve globalne rang liste, na kojoj je Hrvatska na 133 mjestu od 160 zemalja. Dakako, svako istraživanje ima moguće probleme i anomalije (no nije napravljeno da favorizira Zapad jer Burma i Turkmenistan npr odskaču u pozitivnom smislu), ali dobar je korektor ukoliko su susjedi u istom rangu, a po ovome, svi su tu negdje, od BiH do Crne Gore. Jedino enormno pozitivno odskaču Kekeci.

https://www.cafonline.org/PDF/WorldGivingIndex2013_1374AWEB.pdf

Glede donatora organa, to najviše ovisi o tome je li se implementirao "opt in" ili "opt out" sistem. U zemljama gdje je na djelu "opt out" system, % donatora skače na skoro 100%, dok je "opt in" redovno ispod 30% (Austrija ima "opt out" i 99% donatora, a Njemačka "opt in" i 12% donatora). Riječ je jednostavno o ljudskoj prirodi, inerciji, o tome smo dosta učili na predmetu Managementa, choice architecture.

Hrvatska ima "opt out" sistem gdje izričito moraš zatražiti da ne budeš donator (dakle, dodatni administrativni posao), i to objašnjava visok broj donatora.



Sva mediteranska društva imaju tu instituciju proširene obitelji, i tu ni Hrvatska nije iznimka. Upravo je ta institucija brana revoluciji mladih tamo gdje njihova nezaposlenost pelazi 50%.

No, šira obiteljska solidarnost (koja je dobra stvar) zbog tradicije ili stigme, nipošto ne može ući u istu kategoriju kao onaj pravi altruizam usmjeren prema segmentima populacije sa kojima nemaš ništa zajedničko. To ti je npr. onaj Englez (vatrogasac) koji djeci u Mostaru gradi dječje igralište (na temeljima sadašnjeg derutnog), pored svih lokalnih građevinara, političara, tajkuna i velikih katolika.

Vraćamo se pomalo na ono što sam spomenuo - privatno vs društveno - gospođa koja ima savršeno uređen stan, a baca smeće po haustoru ili kroz prozor (endemska pojava kod mene u prijeratnom i sadašnjem Sarajevu).

Opa, koliko kompliciranih riječi, termina i izraza. Impresionirana sam

Krenimo prvo s onim na što mi je najlakše odgovoriti.

Doniranje organa. Hrvatska možda ima taj sistem (nisam ni znala da se tako zove), ali se rodbinu svakog potencijalnog donora pita za pristanak. I u slučaju da ne pristanu, postupak se ne provodi.
Iako se osoba za života nije izričito izjasnila da ne želi biti donor. Dakle, sistem o kojem govoriš se u HR ne provodi, već imamo svoj vlastiti.

Taj primjer meni je vrlo važan jer nisam mislila da ćemo se tako brzo riješiti kulta tijela, smrti i nekih predrasuda. Pod tim mislim da ljudi imaju naviku više ulagati u grobnice nego u sebe i svoje bližnje dok žive.

Zaklada Ane Rukavine nije primjer, ali zato članak iz Jutarnjeg jest, sadržaj kojeg bi se slobodno mogao prevesti kao Hrvati, molim vas, uzgojite već konačno srce.
Ili ako ti je draže, Croats please grow a heart.

Ma daj molim te.

Voloniranje je u porastu zadnjih godina, iako još nije na razini na kojoj bi ja htjela. Kakav nam je NGo sektor to je pravo čudo. Inače, ne možeš baš tako lako po pitanju volontiranja uspoređivati jednu postkomunističku i jednu od najrazvijenijih zapadnih zemalja.
To je pitanje kulture koliko i empatije.

Kakva ti je ovo formulacija. Normalno da bacaju smeće na sve strane. Odmakni im kontejnere i kante 300 metara dalje pa ćeš vidjeti. Kao što su rekorderi riješiti se brige o psu i izbaciti ga iz auta na drugom kraju grada. I kao što su rekorderi u vožnji auta bez filtera, jer naravno drugi zagađuju pa zašto bih ja trošio novac na okoliš.

Ni na zapadu nije baš sjajno, više se drže stvari zbog novčanih kazni. Njemac se kao terminator drži ograničenja brzine jer im uzimaju vozačku i jake kazne, Austrijanac pored škole vozi kao manijak jer je kazna pišljivih 20 € i ne registriraju te. Šveđanin ne smije ni 5 km/h preko voziti pored škole, jer živi u strahu za vozačku ne što ne bi volio.

Pa isto tako čiste za psom u sred grada jer su kazne velike. Čim se malo odmakneš na osamu u gradu govana od pasa na sve strane.

Ministre, inače, samom pojmu altruizma kojim poprilično nonšalatno barataš, oprosti na izravnosti, nisi posvetio baš puno vremena.
Pravi altruizam podrazumijeva činjenje nešto za drugoga bez neke osobne koristi.
Pravog altruizma zapravo i nema jer čak i ljudi koji čine najnesebičnija djela čine to zbog savjesti, unutarnjeg pritiska. Oni itekako imaju osobnu korist. Čak i najveći altruisti čine to što zbog sebe,a ne zbog drugih.

Jesi li se ikada pitao zašto ljudi skaču za nekim u pogibelji tako brzo. I bi li činilo to isto da su stigli razmisliti?
Za sve ovo postoji psihološka literatura. Altruizma ima, ali konačni altruizam kod ljudi nije zabilježen.
Volontiranje pak nije nikakav mjerač altruizma.

Čine to zbog savjesti, koja im nalaže da treba pomagati drugima.... sebična đubrad, jebem li im majku

Sto se smijes, da mene ili doca nadjes satrane na cesti, ne da nebi pomoga, vec bi ''slucajno'' prigazija auton priko nas.

Ma smijem se ideji da niko ne pomaže ljudima jer je nesebičan, te da je imati savjest koja ti govori da treba pomagat drugima sebično...

Glede ovog drugog dijela:
Otišao čovek kod vračare i ova mu kaže:
• Bićeš odgovoran za smrt miliona ljudi!
Šokiran, čovek krene kući. Usput ugleda neko dete kako se davi u manjoj reci pored puta, pa kaže sebi:
• 'Ajde, ako ću već tolike ljude pobiti da bar spasim jedno dete.
I spasi on dete. Kad prilazi majka, uzima dete i kaže:
• Adolfe, sine, zahvali se ovom čiki.

Tako oni o:

Najvećem živućem Nijemcu (nekad)
Njemačkom Georgeu Washingtonu
Ivani Orleanskoj s brkovima
Njemačkom Billyju Sundayju

ccc...nezahvalnici...

Nije mi namjera razbacivati se sa terminima, nego za mnoge stvari ne znam hrvatski prijevod (ukoliko uopće postoji).

To je u Hrvatskoj ipak "opt-out" sistem, odnosno za vrijeme svoga života, ljudi su po automatizmu donori, ukoliko ne zatraže ispis sa popisa (što nitko ne čini zbog inercije, lijenosti i sl.). Kada osoba premine, obitelj samo ispoštuje "njihovu želju" (koja u biti nije želja, nego automatizam).

Za ostale primjedbe, sve bih ti priznao da su u samom vrhu tog istraživanja samo zapadne zemlje, a pri dnu siromašne zemlje bez NVO strukture, no ako pogledaš popis, vidjet ćeš da nije tako, em imaš veliki broj "siromašnih" zemalja pri samom vrhu, em imaš Kekece 90 pozicija iznad Hrvatske, a korektor istraživanja je da su ostale zemlje bivše YU jako bliske Hrvatskoj.

Pa eto, ako će te se osjećati bolje, možete prodati skrb za širu obitelj (koja je u biti neformalna institucija, automatizam), pod altruizam i humanizam.

Pazi, i ja sam imao sličnu logiku, koja je na prvi pogled perverzna, ali kada malo dublje razmisliš.

Neki tajkun dobija enorman "high" kada iz marine isplovi na svojoj jahti i uputi se prema nekom otoku.

Neko drugi dobija enorman "high" kada recimo daruje nešto siromašnom djetetu i vidi reakciju

Oba na neki način imaju ovisnost o nečemu, samo što ovo drugo ima pozitivan eksternalitet i socijalnu dimenziju, ali se teoretski radi o zadovoljavanju vlastite ovisnosti, ćeif im je.

Joj, što volim pametnjakoviće

Altruističko ponašanje je nesebično prosocijalno ponašanje. (...) Alruistički paradoks se objašnjava pomoću unutarnjih samonagrađujućih čuvstvenih procesa (Rosenhan, D. L.1978.). To može biti empatija, tj. suosjećanje s osobom u nevolji, ili osjećaj moralne dužnosti što se sastoji u poštivanju interiorizirane moralne norme pomaganja. Kršenje norme vodi gubitku samopoštovanja, odnosno grizodušju i drugim neugodnim složenim čuvstvima
Postojanje altruizma i altruističkog ponašanja što ne bi bilo motivirano ikakvom vrstom unutarnje koristi, što je jedna od normativnih definicija altruizma, nije dokazano niti ga je moguće izvesti iz postojećih znanstvenih spoznaja o ljudskoj motivaciji.

Osnove psihologije obrazovanja i odgoja, Nikola Pastuović
P.S. Nisam razumjela vic

Ako malo bolje razmisliš, ovo poništava sve oblike humanitarne djelatnosti unutar vjerske organizacije, ili sa vjerskom motivacijom.

Nestručno pruzena prva pomoć moze dovesti do krivičnog gonjenja ako poslijedice po pacijenta imaju smrtni izhod.
Ne branim ljude, konstatiram.
No svakako je H.P trebalo pozvati.

Kod nas je pomoć potrebitima gotovo uvijek išla kroz institucije (poglavito Crkvu) i obitelj, dok je angloamerički svijet sve do nedavno imao taj individualistički model pomoći kao jedini. Ne možemo zato tvrditi da su bolji ljudi od nas, jednostavno su pivijesne okolnosti bile drugačije. Kao i u još mnogočemu.

Što se tiče kolektivnog stanovanja koje je netko spomenuo i odnosu prema zajedničkim prostorijama, pa Ameri su se pokazali kao nesposobni za isto. Dovoljno je spomenuti Pruitt Igoe ili projekte po Chicagu, ono što normalno funkcionira u Istočnom bloku, Japanu, Italiji, Njemačkoj...kod njih se moralo rušiti jer je dovedeno u stanje nedostojno civilizacije.
Lako je brinuti o svome kada znaš da imaš svojih 50 kvadrata travnjaka s roštiljem.

Donore se pita. A i ta frka s administracijom uopće nije tolika da bi se inercijom objasnio toliki broj donora.
Naše ljude trebaš potaknuti i pokazat će humanizam jednak bilo kome, nažalost još ne i građansku svijest.
Mnogo od ovoga što krstiš humanizmom i altruizmom čista je građanska svijest, koja ovisi o stupnju uređenosti sustava, tradiciji i novcu.
Kod toga stojim.
A da u HR treba puno više truda, vremena i napora da bi bilo koji od projekata koje sam navela uspio, stojim i kod toga.

Vjerska motivacija je tu nebitna. Po ovom svaka motivacija je u biti sebična.
Ona to mora biti jer je najveći čovjekov paradoks da nikad, ma što radio, ne može izaći izvan sebe.
Izvan svojih vlastitih gabarita i ograničenosti. A razum nam nameće idealne kategorije, čini nam ih dostupnim.
Po toj filozofiji jedini koji je sposoban za ispunjenje tih kategorija (savršene ljubavi, humanizma bez ostatka) bio bi Bog jer jedini može iskočiti iz sebe i jer je jedini sve.

A za njega ne znaš ni jel postoji

Pisao sam već kako sam zvao urgentni broj da im kažem da jedan pijanac na velikom minusu leži na golom betonu, da ga pokupe u toplo. Pa me izludila beskonačnim pitanjima da sam prekinuo i otišao svojim putem.
Izlazak hitne pomoći košta i sve će uraditi da država ne mora plaćati.

Ne, ta logika je perverzna i kad malo dublje razmisliš.

Svaki ljudski postupak se može psihološki objasniti, ima svoju psihološku podlogu, ako ne i biološku.
Definicija dobrog čovjeka, onoga ko brine za druge i jeste ta - da se osjeća dobro kad pomogne drugima.
To nije sebičnost, sebičnost je kad za svoju uslugu tražiš protivuslugu, novac, seks, bilo kakvu korist... nije sebičnost ako ćeš se osjećati bolje jer si nekom pomogao.

Ako je nekome ćeif da pomogne drugima - to je definicija dobrog čovjeka.
Po vama, jedini pravi altruista bi bio onaj ko je ustvari mizantrop, mrzi ljude, želi im sve najgore, merak mu je da muči male životinje i sebi podređen na poslu i u porodici, ali umjesto toga pomaže drugima.