Metemma je napisao/la:
Svaki čin koji činiš da bi pomogao drugome je - altruistički.
Ako neko uživa da pomaže drugima, to je sekundarno obilježje.
Svaki takav čin jest dobar i koristan za zajednicu i tog pojedinca, no dvojbeno je je li altruistički.
Ako ne paziš na dostojanstvo onoga u potrebi ili očekuješ nešto zauzvrat, to nije altruizam.
Je li atruizam kad neki multimilijunaš da nekoliko tisuća dolara da bi mu se ime pojavilo u medijima i da bi se reklamirao?
Metemma je napisao/la:
Zašto bi se neki čin ocjenjivao po unutrašnjem osjećanju onoga ko ga čini a ne po objektivnom pozitivnom djelovanju na okolinu?
Tako se obično ocjenjuje altruizam.
Metemma je napisao/la:
Ne znam da li sam već pomenuo da je sve ovo kvazipsihološko sviranje qrcu i cijepanje dlake na četvoro?
Mene zanimaju granice ljudske psihe i ljudskosti općenito. Možda i jest nebitno jer onaj u potrebi se sigurno neće zanimati za uzroke tvojega dara, kakav god on bio, ali...
Metemma je napisao/la:
Gospodin Hroboatos je iznio tri stepena moralnosti, i to mu dođe uglavnom to.
Dokazana je je manja korelacija između moralnog razvoja i altruizma nego između empatije i altruizma. Prevedeno, imaš veće šanse biti altruističan ako si empatičan nego ako si moralan.
Osim ako si na najvišem stupnju moralnog razvoja.
Metemma je napisao/la:
Sve ove ostale teorije mi zvuče toliko američki, toliko cinično, s tolikom željom da se, da izvinete, posere na sve i da se pokaže kako nema dobre osobe, već smo eto svi sebična govna.
Pa sad, nemoj Amere kriviti za nešto što sam ja napisala
Na kraju će ispasti da je u pozadini svakog pravog altruizma ljubav i da je kršćanstvo tu bilo u pravu.
No što kad ne ljubiš onoga koji je u potrebi?
Završno, ljudima u potrebi ćeš puno bolje pomoći ako im omogućiš uvjete da nešto promijene u životu nego ako im daš materijalnu pomoć.
Izuzeci su oni, naravno, kojima baš takva pomoć treba.
Po onoj, nemoj čovjeku dati ribu, nauči ga ribolovu.