Baš vas krenulo sa tom kulturom i umjetnošću.

Baš vas krenulo sa tom kulturom i umjetnošću.

Amer Redžić, predsjednik Bošnjačkog kulturnog društva Preporod u Zvorniku, za Dane kaže da je napad na vjernike na prvi dan Ramazanskog bajrama ružna poruka, ali da mu nije jasno zbog čega mediji biraju da isključivo izvještavaju o takvim stvarima. “Mi u Zvorniku već 11 godina u glavnoj gradskoj sportskoj dvorani održavamo bajramski malonogometni turnir sa ekipama iz svih povratničkih krajeva. Tu nema incidenata, ili su minorni, a policija ih vrlo profesionalno rješava”, kaže Redžić. Ipak, ističe da je situacija za povratnike vrlo teška kada je u pitanju zapošljavanje u javnim službama, s obzirom na to da je samo na području zvorničke opštine registrovano između 20 i 25.000 povratnika, a etnička zastupljenost u javnim službama ni približno ne oslikava ovaj broj, što uveliko otežava povratničku egzistenciju. “Mi u O.Š. Sveti Sava, pa i u gradskoj gimnaziji imamo blizu 100 bošnjačkih učenika, ali teško da to možemo pokriti nastavničkim kadrom”, objašnjava Redžić.

Diskriminacija na djelu

Književnik Mehmed Pargan, često boravi u rodnom Zvorniku i cijelom Podrinju, iako živi u Tuzli. On smatra da jedan od ključnih problema povratnika predstavlja i odnos zvaničnog Sarajeva za koje Istočna Bosna predstavlja svojevrsnu terru incognitu. On shvata da je napad na povratnike na prvi dan Bajrama medijski zanimljiv, jer se takvo nešto odavno nije dogodilo, a ne npr. činjenica da u javnim preduzećima i bibliotekama ne radi gotovo nijedan Bošnjak. “Gotovo niko iz Federacije se ne osvrće na to da mi u Zvorniku već sedam godina održavamo Dane Hasana Kaimije koji su multietničkog karaktera, a također i brojne koncerte, nastupe folklornih društava. No, za ulaganja u nauku i kulturu malo ko ima sluha, jer se tu ne može ’ugraditi’, kao što je to slučaj sa donacijama traktora, freza i ostalog.

Ove godine su nas izigrali brojni sponzori, a tek ove godine nam se vratio BH Telecom i to nakon dvije godine otkazivanja sponzorstva.”

Što se tiče odnosa povratnika i srpskog stanovništva, Pargan ističe da se tu, duže vremena nema šta zamjeriti. “Nedavno sam prisustvovao iftaru na glavnom korzu, u restoranu koji drži povratnik u centru Bratunca, mnogi ljudi su prolazili ulicom i zaista moram reći da nije bilo ružnoga pogleda. Na Danima Hasana Kaimije uredno prisustvuje načelnik Opštine Zvornik i to više nije nikakvo čudo.

Diskriminacija se npr. ogleda u činjenici da se npr. Preporodu na papiru iz opštinskog budžeta odredi 10.000 KM, a isplati svega 1.500 što recimo nije slučaj sa Prosvjetom ni u jednom drugom podrinjskom gradu”, kaže Pargan, dodajući da zvaničnom Sarajevu očigledno odgovara favorizovanje priče o međunacionalnim sukobima da bi političke partije na tome gradile svoj rejting. Pargan, međutim, ističe da je isključenost Bošnjaka iz javnih firmi i ustanova rezultirala time da se puno povratnika snalazilo na različite načine, da su, zbog nemogućnosti zapošljavanja kod privatnika-Srba, pokretali vlastite firme koje kvalitetno posluju i u zajednicama u kojima su pokrenute, garantuju koliko-toliko održiv povratak.

Opstrukcije izgradnje kuća

Jedan od povratnika u Zvornik koji je želio ostati anoniman (a čiji je identitet poznat redakciji) kaže da je Zvornik za Bošnjake izgubljen još 2000. i to isključivo zbog nedostatka volje za povratak. “Ja normalno živim i radim u Zvorniku. U mnogim aktivnostima koje sam organizovao normalno su učestvovali i Bošnjaci i Srbi. Moja supruga ovdje radi i dijete ide u školu. Zaista dobro živimo. A ako me pitate zašto nema Bošnjaka u Zvorniku, pa pogledajte sve te silne grupe Zvorničana na Facebooku na kojima plaču i žale za svojim gradom, a svi su 2002. rasprodali stanove i sada žive u Sarajevu, Austriji, Njemačkoj, Americi. U mojoj zgradi je od 49 stanova bilo 26 bošnjačkih, a danas su samo četiri. I onda mi oni koji su otišli spočitavaju jer se družim sa Srbima. Lako je biti nacionalista na Facebooku. Neka se oni vrate, pa ću se s njima družiti. Kako onda u toj situaciji misle da se neko zaposli u javnim preduzećima. Ako se na neki konkurs javi 150 Srba i 5 Bošnjaka, prirodno je da će biti primljeno 9 Srba i jedan Bošnjak”, kaže naš sagovornik, dodajući da u opštini Zvornik, za stalno, živi jedva 5.000 Bošnjaka, a u samom gradu oko 300 ljudi, s tim da se i Srbi masovno iseljavaju iz Zvornika zbog nepovoljne ekonomske situacije.