Ali mora mu se priznati da je bio odličan pisac i da je kao niko drugi opisao muslimane i njihov mentalitet u svojim delima.

Postojanje nekoga kemijskog elementa je politički kriterij? Postojanje potpuno različite književne baštine je politički kriterij?

Ako se želi proučavati neki jezik, onda se proučava i književna baština toga jezika. Ako tvrdite da je nešto jedan jezik, na koji ćete književni kanon uputiti proučavatelja? Na hrvatsku čakavsku književnost koju Srbi donekle mogu razumjeti, ili na jezik svetog Save koji bi Srbima ličio na nerazumljivi bugarski jezik?

Prije nego što su Srbi preuzeli novi književni jezik, koji je različit od svih njihovih prethodnih književnih jezika, jasna je bila uputa austro-ugarskog birokratskog sustava kako se proučava hrvatski jezik a kako srpski jezik, https://web.facebook.com/photo.php?fbid ... 0..&type=3

Njegoš je crnogorski pisac koji je bio pod utjecajem susjedne dalmatinske književnosti, usporedite Njegošev jezik sa onodobnim srpskim jezikom pa budete vidjeli razliku.

Njegošev jezik, 19. st.


Rajićev i Dositejev jezik, 19. st.

Pretpostavljam da si ovo napisao koristeći “hrvatski književni kanon”.

Ajde sad prevedi na srpski koristeći “srpski književni kanon.”

Hrvatski:
Ako se želi proučavati neki jezik, onda se proučava i književna baština toga jezika. Ako tvrdite da je nešto jedan jezik, na koji ćete književni kanon uputiti proučavatelja? Na hrvatsku čakavsku književnost koju Srbi donekle mogu razumjeti, ili na jezik svetog Save koji bi Srbima ličio na nerazumljivi bugarski jezik?

Srpski:
Ako se želi proučavati neki jezik, onda se proučava i književna baština toga jezika. Ako tvrdite da je nešto jedan jezik, na koji ćete književni kanon uputiti proučavatelja? Na hrvatsku čakavsku književnost koju Srbi donekle mogu razumjeti, ili na jezik svetog Save koji bi Srbima ličio na nerazumljivi bugarski jezik?

Ne vidim da ikoju riječ treba promijeniti.

Opet se pozivaš na slavjanoserbski koji NIKAD nije bio narodni jezik nego pokušaj modernizacije crkvenoslovenskog, veštački stvoren od strane nekoliko srpskih pisaca u Vojvodini, i koji naravno nikada nije zaživeo.

Što se tiče Njegoša, o tome čiji je pisac najbolje je pozivati se na samog Njegoša, koji je napisao i štampao "Srbski bukvar" 1836. godine.



A evo i još par njegovih stihova ako i dalje postoji neka sumnja o njegovom jeziku i etničkoj pripadnosti.

I još jedna stvar vezano za Svetog Savu i priče da je pričao bugarski. On je rođen i odrastao u Rasu od oca Stefana Nemanje iz Ribnice (Podgorice) i majke Ane od tadašnjeg bosanskog plemstva, moguće ćerke Bana Borića. Ajde ja bih razumeo da je bio iz Prilepa, Ohrida, Skoplja, pa da se prosipaju teorije da je pričao bugarski, ali ovako je stvarno smešno.

Još jedan bitan detalj je da se bugarski neuporedivo više promenio u odnosu na srednji vek nego naši jezici, izgubio je sve padeže osim vokativa, refleks jata je otišao u ja, dobio je potpuno neslovenske sufiksne određene članove, zamenio je neke slovenske zamenice (nie umesto mi npr.), razvio složen sistem vremena kao kompenzaciju za izgubjene padeže, itd. Crkvenoslovenski je lingvistički mnogo bliži našem jeziku/jezicima nego savremenom bugarskom.

To je uz ruskoslavenski bio jedini srpski književni jezik prije no što su Srbi prihvatili vukovsku reformu.



Njegošu je i Palestina bila srpska zemlja.

Njegošu su Srbi podvalili dosta toga u jezik, jer su Srbi mijenjali njegovo djelo prije nego što je otišlo u tisak (https://www.youtube.com/watch?v=mXRl_uJhicY, https://www.youtube.com/watch?v=vui9hJFycXU), - samo se Njegoš, kako je otvoreno govorio, nije htio svađati. Njemu je bila važna sloboda od Osmanlija i vjerovao je da mu je dobro srbovati i pridobiti Srbe za tu borbu. Kao što je onaj državnik u Crnoj Gori u 17. ili 18. st. za sebe govorio da je Moskovit jer je dobivao pomoć od Moskvije (Rusije). Na kraju se pokazalo što je suština kada su Srbi uništili autokefalnu Crnogorsku Crkvu (https://web.facebook.com/perovic.vukasi ... 1og5gVLVql) i Crnogorsku državu na prevaran i nasilan način, a Crnogorci se danas bore za svoju samobitnost.

Ima više standardiziranih dijalekata hrvatskog makrojezika.

Slovenski hrvatski - standard u SLO
Bosanski hrvatski - standard u RH i BiH
Srpski hrvatski - standard u SRB
Crnogorski hrvatski - standard u CG

Govorni jezik i pisani jezik nisu isti, iako pisani jezik jako utječe na govorni. Sveti Sava nikada za sebe nije rekao da je Srbin. Poznato je da su Nemanjići bili iz Crvene Hrvatske, da su bili katolici, da im je papa dao krunu i da su protivno kanonima napravili Crkvu, stoga je sveti Sava bio "anatemisan" od Carigradske patrijaršije. Osim toga je činjenica da bi književni jezik svetog Save Srbima sličio na bugarski.

Srbi mu podmetnuli a on štampao u "mitropolitskoj knjigopečatnji" na Cetinju gde je sam bio vladika.

Šta sve neću čuti.

A evo ga natipis na zarobljenom turskom topu iz njegove rezidencije Biljarde. Sam Njegoš je naredio da se ugraviraju natpisi.



Crnogorci kad ono viteški
Žabljak tvrdi turski poharaše
Onda mene starca zarobiše
Na Cetinje srbsko dovukoše

Mjeseca marta 10.1835.

Sramotiš se.

Zamijene teza, poslušajte od 20:57, pa minutu-dvije nadalje

Ne bih više te tvoje alternativne istorije gledao, pre neki dan otvorih što si postavio pa mi sad izlaze u preporukama na YouTube-u ravnozemljaši i ljudi gušteri.

Opet zamijena teza, evo Vam još malo "alternativne istorije", o Medakovićevom falsifikatu Zakonika kneza Danila

Ne znam koji bi Srbin razumio što se ovdje hoće reći, pa niti koji bi tvrdio ovo što se ovdje tvrdi. Srbi uopće ni nemaju neku svijest o svojemu književnom kanonu, što se vidi iz polemika na ovoj temi- ne znaju osnove o svojim predvukovskim književnim jezicima. Kako s njima onda razgovarati o kanonima- prvo bi ih trebalo obrazovati. Oni su približeni hrvatskom jeziku s Vukovom reformom, ali ih nismo uspjeli kulturno i civilizacijski dovoljno privući, a niti pokatoličiti.

S druge strane Hrvati u lektiri imaju svoj kanon na izvornom jeziku pa je razgovor o proučavanju vlastitog kanona nešto što je svaki Hrvat prošao- kroz školski sustav.

Da bi ovo Srbin razumio trebale bi fusnote. To Vam je slično kao kada protestanti čitaju Bibliju- svaki vidi što mu je milo. Dakle, da bi protestant koji je bez doticaja s katolicima razumio ono što katolici pišu o Bibliji za katolike- protestantu bi trebale fusnote. Naravno ne protestantima koji su dio hrvatske kulture, koja je ipak dominantno katolička.

Dakle, intelektualniji prozni tekst ne postoji bez konteksta, a hrvatski i srpski kontekst su različiti. Postoji iluzija bliskosti kada Hrvat sluša srpski jezik i kada Srbin sluša hrvatski jezik.

Nije “tekst” vec su izvodi iz knjige ;)

Pogodite nazive ova 4 jezika:

As sugar consumption grew in the latter part of the 20th century, researchers began to examine whether a diet high in sugar, especially refined sugar, was damaging to human health. Excessive consumption of sugar has been implicated in the onset of obesity, diabetes, cardiovascular disease, and tooth decay. Numerous studies have tried to clarify those implications, but with varying results, mainly because of the difficulty of finding populations for use as controls that consume little or no sugar.

As sugar consumption grew in the latter part of the 20th century, researchers began to examine whether a diet high in sugar, especially refined sugar, was damaging to human health. Excessive consumption of sugar has been implicated in the onset of obesity, diabetes, cardiovascular disease, and tooth decay. Numerous studies have tried to clarify those implications, but with varying results, mainly because of the difficulty of finding populations for use as controls that consume little or no sugar.

As sugar consumption grew in the latter part of the 20th century, researchers began to examine whether a diet high in sugar, especially refined sugar, was damaging to human health. Excessive consumption of sugar has been implicated in the onset of obesity, diabetes, cardiovascular disease, and tooth decay. Numerous studies have tried to clarify those implications, but with varying results, mainly because of the difficulty of finding populations for use as controls that consume little or no sugar.

As sugar consumption grew in the latter part of the 20th century, researchers began to examine whether a diet high in sugar, especially refined sugar, was damaging to human health. Excessive consumption of sugar has been implicated in the onset of obesity, diabetes, cardiovascular disease, and tooth decay. Numerous studies have tried to clarify those implications, but with varying results, mainly because of the difficulty of finding populations for use as controls that consume little or no sugar.

Hint: nisu hrvatski, bošnjački, srpski i crnogorski.

Na kojem jeziku je napisan ovaj moj post?

I kako znate?

Nego, domaći lingvisti koji tvrde da su hrvatski i srpski različiti.

Jesu li napravili ikakvu mapu jezika Europe?

Da vidimo tih 10 000 europskih jezika.

Jer, nije valjda da drugačije kriterije koriste kod razlikovanja europskih jezika, i jezika zemalja bivše jugoslavije.

To onda nije znanost.

Broj živih jezika uvelike varira, od preko 6.000 do preko 8.000, a u nekim lingvističkim atlasima i preko 10.000. Kako to ako je lingvistika tobože egzaktna znanost koja može pobrojati jezike kao što kemija broji kemijske elemente? Lingvistika je meka znanost, iako su neke njezine grane prilično egzaktne.

U poglavlju "Jezik kao kôd i jezik kao društvena stvarnost" Katičićeve knjige, na 47. i 48. stranici, za zapadnonjemačke jezike imamo različit broj jezika ako se primjenjuju različiti kriteriji: dva jezika ako ih gledamo genetski (gornjonjemački i donjonjemački); četiri jezika ako ih promatramo tipološko-strukturno (nizozemski, gornjo- i donjonjemački, jidiš); i tri jezika (nizozemski, njemački i jidiš) ako ih klasificiramo prema kulturno-identitetskom kriteriju.

Prilično je primitivna teorija da se na jezik gleda kao na sredstvo razumijevanja na svakodnevnoj razini. Gledamo li hrvatski jezik i srpski jezik kao sustave dijalekata, ni taj kriterij nije ispunjen za kombinacije raznih dijalekata.

Vidite da Vi imate problem s time da definirate što je to zapravo hrvatski jezik, a željeli biste razgovarati o tome jesu li hrvatski, srpski, bošnjački i crnogorski isti jezici. Prilično sam siguran da ne znate ni što Srbi smatraju pod srpskim jezikom, jer oni su ipak konfuzni i proturječni.

Prva je na kanadskom sigurno, odmah se vidi okavica u reči consumption, drugi i treći nisam siguran, jedno je australijski a drugo novozelandski ali mešam ih često pa ne mogu da odlučim. Poslednji je čini mi se drevno narečje Manchesterskog iz perioda 2010-2013.

Može li netko prevesti što govori srpski akademik Kosta Čavoški, koji tvrdi da su crnogorski i srpski jezik isti jezik, a ujedno i različit jezik. Naravno molim objašnjenje u duhu hrvatskoga jezika.

Ako bi se kriterij razlike toliko snizio da tvrdimo da na ovoj temi koristimo 3 jezika, onda bi zapadnonjemačke jezike trebalo podijeliti na puno vise od 3 ili 5 jezika, bliže 50, ili čak 100 jer mislim da onda svaka svicarska kotlina ima svoj jezik.

Ja očekujem onda da lingvisti koji dokazuju da su hrvatski i srpski različiti, iste kriterije primjene na njemački i da nam izdaju mapu tih europskih jezika.

Kontradikcija doseže svoj vrhunac, kada vidimo da ako prihvatimo da su standardni hrvatski i srpski različiti, dolazimo do apsurdnih implikacija: onda hrvatski ne postoji kao jezik jer se sastoji od narječja koji sami se kvalificiraju da budu jezici, zbog još vece razlike.

Nadalje, svatko tko zna govore u priobalju, zna da je razlika izmedju čakavskog u Istri i čakavskog na Visu, daleko veća od standardnog hrvatskog i srpskog koji se koristi na TV i službenoj komunikaciji.

Dakle, onda bi i čakavski morali razbiti na nekoliko jezika - svaki otok svoj jezik. Tako je doduše i bilo u doba dalmatskog. Svaki je otok imao svoj dijalekt - ipak ih ne nazivamo jezicima.

Stvar je jednostavna.

Ako si znanstvenik onda si znanstvenik.

Ako si političar onda si političar.

Desni hrvatski lingvisti nisu znanstvenici. Ja čak podržavam to sto rade, ali nemam komplekse “medju nama” reci da se radi o propagandi za nacionalnu homogenost i sprječavanje jugoslavenstva.

Jebiga, spletom okolnosti svi jugoslavenski narodi osim Slovenaca i Makedonaca prihvatili su isti standard. Zajeb, dobro, loše, ali je to tako.

Ne mora nešto biti istina, da bi to podržavao. Ja podržavam te laži, i te neznanstvene metode. Radi praktičnih implikacija.

Ali na ovoj temi pričam “oslobodjeno” i akademski.

I sad, naravno da mene iritira recimo ona deklaracija o jednom jugoslavenskom jeziku;, jer znam da ona kod većine potpisnika ima politicki motiv.

https://m.vecernji.hr/amp/vijesti/dekla ... vu-1159142

Zato i kažem, kao Hrvat podržavam laž, ali poanta je da znam da je laž, i da se do određenih zaključaka može doći samo neznanstvenim i pristranim metodama i cherrypickingom.

Hrvati i Srbi nemaju isti standard. Pitajte one Hrvate koji su upisali srpski jezik na Filozofskom fakultetu u Zagrebu koliko je to isti standard.