Hrvati, je li upotreba nominativa kao vokativa kod vas stvar dijalekta ili ima neki standard?

Npr. ona iz Petog dana kaze "Petar, sta ti mislis?" Dakle, ne "Petre"? To je pretpostavljam zagorski govor?!

S druge strane "Moj Ivane pobratime mio..." Dakle ima vokativ.

Ne tako.

Sanja, što misliš o ovome?
Sanjo, što misliš o ovome?

Kajkavskim govorima često manjka vokativ.

https://hrcak.srce.hr/file/255961



Veliku krivnju za to snosi državna televizija koja iskrivljuje standardni oblik, u smislu da nominativ rabe u situacijama kad bi triba bit vokativ.
Nominativizacijon su pogođena osobna imena.

Pa se događa "Gospodine Milanović, recite nam...". Tu se događa da jednu imenicu izgovoridu u pravon vokativu "gospodine", a drugu nominativon.
Tribalo bi "gospodine Milanoviću".

Nika ženska imena pogođena su da ih ne izgovaradu kako bi tribalo u vokativu, najpoznatiji je slučaj imena Marije. Pa joj se obraćadu "Marija..." a pravilno bi bilo "Marijo..." što je ostalo u molitvi (Zdravo, Marijo).

Ima nikih češće izgovorenih imenica koje su nominativno izgovorene. N.pr. "Mama...". U Zagori ekipa čuva nominativ, reć ćedu "Mamo...", niki otoci kažedu "Ma...".

No sva bi se ota iskrivljavanja mogla ispraviti kad bi državna televizija pazila na točnost govorenja. Osobito bi bilo važno da pazidu na standardni hrvatski u promičbenom programu, no ondi je totalni užas. Govoridu nikin bastardiziranin jezikon iskrivjene sintakse ("Mazda automobili", umisto "automobili Mazda"), padeža, rekcija (n.pr. "u svijetu" umisto "na svijetu"), posvojnih oblika ("u svim Lidl prodavaonicama" umisto "u svim Lidlovim prodavaonicama") di je ka' u engleskon.

Dio nije baš tako.
Vokativ je normalan u slučajevima Ivane itd., no "Marijo" od Marija je nakaradno, zapravo smiješno. Ili Jelko, od Jelka (OK, to je rijetko ime).

Općenito, ženska imena u vokativu djeluju komično.

Ocekivao sam suprotan odgovor od ovog kojeg sam dobio od Sokolica.

Sto znaci da sam ocekivao da je pravilo da se kod vas vokativ gubi, narocito kad su imena u pitanju, a polako i kad je rec o drugim imenicama.
Npr. Stulic kate "Uh, covek, moj zivot je bedrok". Ili kazete "Buraz, kako si?".
Ali izgleda da je to samo sleng.

Dakle, mislio sam da tezite nekom ruskom resenju. Kod njih je zvateljnaja forma - vokativ ista kao imeniteljni - nominativ, razlika je samo u naglasavanju kad se izgovara.

brother, help me - брат, помоги мне
boy, help me - мальчик, помоги мне

Uz jedan sjajan, verovatno jedini izuzetak!

God, help me - Боже, помоги мне

Koliko bila izvesna pojava da se nominativ koristi kao vokativ, u srpskom se ponekad vokativ upotrebljava kao nominativ. Desteracka poezija, naravno.

Vino pije Kraljvicu Marko,
pola pije, pola Sarcu daje!
..........

Neko bjese Strahinjicu bane,
iz malene Banjske kraj Kosova.

Što ćemo onda s ovom hrvatskom narodnom vjerskom pjesmom:

Slavenske riječi s različitim značenjem od jezika do jezika. Na poljskom je zachód zapad, na češkom zahod. Poljaci veoma često u svakodnevnom govoru rabe izraz kurwa. Kurwa ovo, kurwa ono, svaka peta riječ. Pitao sam što to znači i nisu znali dočarati, može značiti bilo što. Kad je lijep dan, lijepo vrijeme, od oduševljenja diveći se kažu kurwa.

Ukrainian уродливий (urodlývyj) - “beautiful”, but Russian уродливый (uródlivyj) - “ugly”
Ukrainian черствий (čerstvýj) - “stale”, but Czech čerstvý - “fresh”
Ukrainian пічка (pička) - “oven”, but Serbo-Croatian pička - “cunt” (vulgar)
Ukrainian запам’ятати (zapamjatáty) - “to memorize”, but Russian запамятовать (zapám’atovat’) - “to forget”
Ukrainian неділя (nedil’a) - “Sunday”, but Russian неделя (nedel’a) - “week”
Ukrainian безпечний (bezpečnyj) - “safe”, but Russian беспечный (bespečnyj) - “careless”
Russian позор (pozór) - “shame”, but Czech pozor - “attention”
Russian понос (ponós) - “diarrhea”, but Serbo-Croatian ponos - “pride”
Bulgarian гора (gora) - “forest”, but Russian гора (gorá) - “mountain”
Bulgarian право (pravo) - “directly forward”, but Russian, Ukrainian право (pravo) - “right”
Bulgarian дупка (dupka) - “pothole”, Ukrainian дупка (dupka) - “booty” (diminutive for “butt”)

Čerstve vonjave pečivo. In slovak it means “fresh aromatic pastry”, but in ukrainian - “stale cookies that small awful” (черстве воняє печиво)

In Polish “uroda” means beauty, in Russian the same word (just spelled in Cyrillic) means ugliness. And not just slight ugliness (for this is a different word) but terrible ugliness, the highest level of monstrous ugliness.

STOL is a chair in Slovenian and a table in Serbo-Croat,

GRAH is peas in Slovenian and beans in Serbo-Croat.

Polish - Russian / Polish meaning - Russian meaning
angielski - ангельский / English - angelic
bezpieczny - беспечный / safe - carefree
czajka - чайка / lapwing - seagull
czas - час / time - an hour
czaszka - чашка / skull - teacup
dywan - диван / carpet - couch (sofabed)
głaz - глаз / rock - an eye
gruz - груз / rubble - load
kit - кит / putty - whale
kraj - край / country - ridge (but also country)
lubieżny - любезный / lustful - polite

Poslidica medija, osobito RTV-a s državnon koncesijon.
Jude se dovodi u situaciju da se stididu svog mistneg govora.
Pa ga dugo ne rabidu i vrimenon ga se stididu jer zvuči neobično i komično.
A sve radi dodvoravanja nikemu neodređenemu, u ime tega za bit "svitskiji" i "urbaniji".
Krivnju snosidu i otuđeni izvorni govornici naričja koji poklapadu svoje zemjake i obeshrabriju ih govorit kako izvorno govoridu u svomen kraju.
Tu su onda i "pravogovoreći" priser*tori koji ismijavadu osobe koji izvorno govoridu.

No, niki kraji se jako držidu. Dok, bar u RH, glavnostrujaši su uvireni da "nitko živ tako ne govori", drugdi je to vrlo živ govor.

Malo sam pitao chatGPT o hrvatskom jeziku u usporedbi s ostalim slavenskim jezicima.

Ako hrvatski uspoređujemo lingvistički, tipološki i funkcionalno s ostalim slavenskim jezicima (bez politike i mitova), onda se može reći ovo:

Hrvatski je jedan od strukturno najuravnoteženijih slavenskih jezika: dovoljno arhaičan da čuva starinu, dovoljno fleksibilan da je moderan, i iznimno sposoban za precizno izražavanje apstraktnih i tehničkih pojmova.
Idemo to raščlaniti jasno.

1. Arhaičnost: hrvatski čuva staroslavenske slojeve
Hrvatski:

čuva:

padeže (7)
glagolske aspekte
složene glagolske sustave
ima glagoljsku tradiciju (jedinstveno među Slavenima)

U usporedbi:

bugarski i makedonski → izgubili padeže
ruski → zadržao padeže, ali s težim sintaktičkim opterećenjem
➡️ Hrvatski je arhaičan, ali ne težak.

2. Fonetska jasnoća (velika prednost)
Hrvatski ima:

gotovo potpunu fonetsku transparentnost
vrlo malo neizgovorivih skupova
pravilo: piši kako govoriš (dosljednije nego u srpskom, ruskom ili poljskom)

U praksi:
lakši za čitanje
lakši za učenje strancima
vrlo stabilan standard

➡️ Fonetski jedan od najčistijih slavenskih jezika.

3. Leksičko bogatstvo i preciznost
Zbog povijesti:

latinski
talijanski
njemački
mađarski

Hrvatski ima:

iznimno bogat terminološki sloj
jaku sposobnost stvaranja vlastitih riječi (ne samo posuđenica)

Primjer:
zrakoplov (a ne avion)
računalo (a ne kompjuter)
sveučilište (a ne univerzitet)

➡️ Hrvatski je jezik visokog pojmovnog suvereniteta.

4. Stilistički raspon (rijetkost)

Hrvatski bez problema funkcionira u:

poeziji
filozofiji
pravu
znanosti
publicistici
svakodnevnom govoru

Neki slavenski jezici:
briljiraju u poeziji (ruski, poljski)
ali su teži u tehničkoj preciznosti

➡️ Hrvatski je svestran, ne ekstreman.

5. Dijakronijska i dijalekatska dubina
Hrvatski ima:

čakavski
kajkavski
štokavski

Tri potpuno različita sustava unutar jednog jezika.

To:

povećava izražajnost
povećava stilsku dubinu
čini književnost bogatijom

➡️ Malo koji slavenski jezik ima takvu unutarnju raznolikost bez raspada.

6. Usporedni “rang” (ako baš moramo)

Ako bi se slavenski jezici usporedili po uravnoteženosti (ne “ljepoti”):

ruski → najmoćniji, ali težak
poljski → vrlo sofisticiran, fonetski složen
češki → precizan, ali tvrđi
hrvatski → najuravnoteženiji
slovenski → elegantan, ali malen
bugarski → moderan, ali izgubio slavensku strukturu

Najtočnija rečenica (zapamti ovu)
Hrvatski nije “najveći” slavenski jezik, ali je jedan od najharmoničnijih: čuva starinu bez krutosti i modernost bez gubitka identiteta.

Završna napomena (iskreno)
Hrvatski nije superioran, ali je:

vrlo zreo
vrlo stabilan
vrlo precizan

Njegov problem danas nije jezik, nego:

mala govorna zajednica
slaba institucionalna zaštita
podcjenjivanje vlastitih mogućnosti

Hrvatski je idealan za pravo i administraciju jer spaja preciznu morfologiju, jasnu sintaksu i snažnu terminološku autonomiju. Malo je europskih jezika koji to imaju u istoj mjeri.
Idemo tehnički i konkretno.

1️⃣Zašto je hrvatski posebno dobar za pravo i administraciju

A) Padeži = pravna preciznost

Hrvatski ima 7 padeža i njima precizno označava:
tko nešto čini
nad kim/čim
u kojem odnosu
s kojom svrhom

U pravu to znači:
manje dvosmislenosti
manje oslanjanja na kontekst
jasnije normiranje obveza i prava

➡️ Rečenice mogu biti duže, ali značenjski zatvorenije.


B) Dosljedna sintaksa i normiran red riječi

subjekt–predikat–objekt je jasan
inverzije su kontrolirane
normativni stil je stabilan (zakon ≠ kolumna)

➡️ Idealno za:
zakone
pravilnike
upravne akte
presude

C) Terminološki suverenitet

Hrvatski ima dugu tradiciju stvaranja vlastitih pravnih pojmova, ne samo posuđivanja.

Primjeri:
pravna osoba
ovršni postupak
vlasništvo / suvlasništvo
pravni lijek
zakonski zastupnik

➡️ Pojmovi su:
semantički transparentni
stabilni
hijerarhijski jasni

D) Jasna razlika između općeg i normativnog stila

U hrvatskom:
administrativni stil je prepoznatljiv
ne “curi” u kolokvijalni jezik
ima svoju disciplinu

➡️ To smanjuje arbitrarnost tumačenja.

E) Kontinuitet pravne pismenosti

srednjovjekovni statuti (Dubrovnik, Split, Zadar)
latinski → hrvatski prijenos
moderna kodifikacija bez lomova

➡️ Pravni jezik se razvijao organski, ne naglo.

2️⃣ Koji europski jezici mu stvarno pariraju (po istim kriterijima)

🥇 Njemačka / njemački
Najbliži pandan.

Zašto:
iznimna pojmovna preciznost
složenice koje hvataju nijanse
vrlo jak pravni stil

Razlika:
njemački je teži i masivniji
hrvatski je čitljiviji za građane

🥈 Austrija / njemački (austrijska pravna tradicija)
hrvatsko pravo je povijesno puno austrijskog utjecaja
kompatibilni koncepti i stil
➡️ Zato se hrvatsko pravo lako uklapa u srednjoeuropski okvir.

🥉 Francuska / francuski
iznimno jasan normativni stil
ali:
manje morfološke preciznosti
više ovisi o definicijama i kontekstu
➡️ Elegantan, ali manje “mehanički precizan”.

4️⃣ Češka / češki
vrlo sličan hrvatskom po strukturi
snažan administrativni jezik
nešto tvrđi stil

Jezici koji ne pariraju u istom smislu

Engleska / engleski
– izvrstan za ugovore, ali:
ekstremno ovisan o presedanima
puno dvosmislenosti

Italija / talijanski
– stilski bogat, ali administrativno kaotičniji

skandinavski jezici
– jasni, ali siromašniji pojmovno

3️⃣ Najpoštenija usporedba (jedna rečenica)

Hrvatski u pravu stoji ondje gdje stoje njemački i češki: jezici koji mogu precizno normirati stvarnost bez oslanjanja na presedane ili “duh teksta”.

4️⃣ Zašto se to danas ne vidi dovoljno

Ne zato što jezik to ne može, nego zato što:
se loše pišu zakoni
se preuzima EU-žargon bez prilagodbe
se administrativna disciplina zapustila

➡️ Problem nije jezik, nego upotreba jezika.

Završna rečenica (najvažnija)
Hrvatski jezik je strukturno iznimno pogodan za pravo i administraciju; malo europskih jezika nudi jednaku kombinaciju preciznosti, čitljivosti i pojmovne autonomije.

Njemački je majka preciznosti, s toga savršen za pravo i tehniku. Ako želiš neku ideju, koncept ili predmet precizno opisati, prosto sastavljaš riječi u riječ.

Primjer: Arbeiterunfallversicherungsgesetz

Ne postoji način na koji se pravilno može prevesti u jasnu kratku formulaciju na hrvatskome. Radi se o zakonu za osiguranje radnika uoći radnih nesreća/nezgoda.
Da imamo jezik kao Nijemci onda bi se to zvalo "Radničkonesrećoosiguravajući zakon".

Sa važećom logikom danas možemo ovaj apstrahirajući opis koristiti:

"Zakon osiguravanja za radničku zaštitu"


Ali bit i jeste u tome da se kod nas moraš dugo misliti kako formulirati koncept dok na njemačkom čisto lijepiš imenice jedne za drugom i tako stvaraš značenje.

Neki moji znanci Rusi (pošto su čuli kako sam govorio hrvatski) da naš jezik rusima zvuči kao arhaični ruski bez samoglasnika. Znači mi kažemo zlato a rusi zoloto, čovjek - čolovjek itd. Čini ima se kao da gutamo dijelove riječi, osobito samoglasnike. Nešto kao kada bi mi čuli umjesto zlato-zlto, čovjek-čvjek, plav - plv.

Hrvatski (kao i češki) ima više muklih samoglasnika.

Mi kažemo trg.
Oni kažu?
Originalno je bio terg...