čuj da ne smije biti filtera, eto ti ćeš određivati što će Hrvati sebi prisvojiti ili ne. Andrić je Hrvat po rođenju, samim time nema ga se što prisvajati. odbaciti ga se može, ali s obzirom da je čovjek nobelovac, nije baš najsvrsihodnije jer je samo jedan od 3 hrvatska nobelovca. doduše, to je i dalje beskonačno puta više nego što ih naši okolni susjedi imaju.

Nije Hrvat , već begovsko kopile!

Pa šta je Ivo kad se rodio prvo što je kmekno je da voli Hrvate i Hrvatsku?! . i kad je imao 2 godine poslao je telegram u Zagreb gde rekao da je ponosan na hrvatsko poreklo i na domovinu AU

Mislim da je red da odbacite u potpunosti ili da ga prihvatite onakvog kakav je bio, sve ostalo je nekrofilija i budalisanje.

alo čovječe, Andrić je iz travničkog Doca, Hrvat po rođenju i sasvim je svejedno kako se politički opredijelio kasnije.

Ne znam drug moj preko drine kako si ti shvatio pojedine upise ali mislim da nisi dobro... al evo ja ču ti govoriti iz perspektive jednog obićnog Hrvata iz Bosne kako oni gledaju na Andrića...

Prvo Ivo Andrić je Hrvat iz Bosne i to je teško sporit. To što je otišao za karijerom (ili pritisnut nekom bolešćinom kako neko napisa) u Beograd da tamo uspije ne umanjuje njegovo Hrvatstvo. Iz ovih naših ubogih krajeva koji on sam ponajbolje opisa otišle su generacije i generacije. Ovo je jedna zabit, onako lijepa na prvi pogled ali u dubljoj analizi stvarno zabit koju moraš istinski voliti u svim njenim manama da bi opstao ovdje. Ovdje karijere nitko nije napravio niti če je napravit u bilo čemu mentalitetu nam je da tko se god uzdigne da ga čaršija popljuje i baci pod noge. Vjeruj mi tako je.
E sad o idejama koji prihvataju ovi naši iseljenici. To je pojava sasvim normalna od našeg Čire Blaževića koji je bosanac samo kad mu to markentiški ustreba pa do mnogih umnih i neumnih gastarbajtera. Jebi ga takvi smo al to nema veze sa hrvatstvom.
Kod nas ti je čest slučaj da lik kojem ti je oličenje ona vaša prekodrinska cajka pa i Baja mali Kninđa zakletva u tren se upali i do krvi mariše zato što je netko uvrijedio nešto hrvatsko npr rekao da su hrvatske klape smeće ili sl. On uživotu to ne sluša na prvi pogled je bliži Srbima (u nas je u govornom prometu češće hiljadu nego tisuća) ali u hrvatsvo ne diraj za to se ginulu u svakom ratu. A u miru se uvijek spremno u najmanju ruku potuć za to ili pak u kakvim represivnim režimima odležat.

Ali vratimo se mi Andriću ta ideja jugoslovenstva po meni ne umanjuje ni malo njegovo hrvatstvo i samo meni dokazuje da je čovjek pratio trendove bio suvremen Hrvat i to pod uticajem krugova koji su mu bili stvarno bliski a to je katolićki kler a posebno ovi naši fratri.... Pa bolan Fra Grgo Martić ti je iz ovi naših putopoljina bio zagovornik Ilirskog pokreta i jugoslovenstva a meni se čini nek me ispravi netko ako nisam u pravu da je onaj biskum Strossmayer bio začetnik toga...

Pisati djela na nekom tuđem jeziku (ako možemo reći za srpski tako jer ideja nekog južnoslovenskog/hrvatskosrpskog/ilirskog jezika je stara i nikad dovedena do kraja uz više propali pokušaja zajedničke standardizacije) ne odnarođuje po meni i ne čini te odmah pripadnikom drugog naroda. Dapače u njegovo doba je to bilo cool i donosilo vjerojatno neke privilegije kod tih režima.
A izjaviti ovdje da si pripadnik nekog drugog naroda i nije neki velik grijeh evo naprimjer otac Bošnjačke nacije Alija Izetbegović se izjašnjavao kao Srbin i nikom ništa ne otimajmu se Srbi za njim. Imaš čitavu plejada današnjih tvrdokornih muslimana Bošnjaka koji su isto tako bili tvrdokorni Hrvati i velike Ustaše (živim u Travničkoj čaršiji i onako iz hobija proučavam drugi svjetski rat u TR) pa zna o čemu prićam. Ali mi smo takvi skloni tom i to je Andrić opisao tu našu prevrtljivost i sklonost ka raznoraznim muljažama, jebajiga takvi smo i teško nas je razumit.

Zakuhava Andrić i danas, vidi ovih "našijeh" HVO-ovaca kako se sukobljavaju zbog njega...

http://radiosarajevo.ba/novost/64376/ol ... izbegovica

Inače Oliver, Travničanin (samo nisam siguran je li iz Novog ili starog Travnika), je poznatiji kao dečko Danijele Trbojević.

No, probio se čovjek, pa ako krevet mu je pomogao kao i Čeljuski, neka brate, neke se ljudi j.

Svejedno, ova predstava zvuči zanimljivo a i Ante vazda donosi događaje, reklama sa Dr House-om mu je prva liga...

http://www.hercegbosna.org/vijesti/bih/ ... -4360.html

Andrićevi dani 2011., Travnik, Sveučilište "Vitez"

PROGRAM ANDRIĆEVIH DANA 2011:

■ 9. listopad (nedjelja)
9,30-17 sati Dan otvorenih vrata Memorijalnog muzeja - Rodne kuće Ive Andrića
Slobodan pristup stalnoj izložbenoj postavci Memorijalnog muzeja
Organizator: Zavičajni muzej Travnik

18,00 sati Projekcija filma „Bez naslova“
Autor: Boro Kontić
Produkcija : Media centar Sarajevo, 2011.
Organizator: Zavičajni muzej Travnik, Tvrđava Stari grad (Barutana)

20,00 stati Ivo Andrić: „Prokleta avlija“ (premijerna izvedba)
Organizator: Hrvatsko amatersko kazalište Travnik, Jankovići bb

21,00 sati Izložba fotografija „Dodjela Nobelove nagrade za književnost Ivi Andriću“
Organizator: Zavičajni muzej Travnik
Hrvatsko amatersko kazalište Travnik, Jankovići bb

■ 10. listopad (ponedjeljak)
18,00 sati Projekcija filma „Mrka ljepota“
Autor: Faruk Sokolović
Produkcija: Mebius film Sarajevo
Organizator: Zavičajni muzej Travnik, Tvrđava Stari grad (Barutana)

19,00 sati Slovo o Andriću
Sudionici: Enver Kazaz i Dubravko Lovrenović
Organizator: Gradska biblioteka Travnik, Gradska biblioteka Travnik

■ 11. listopad (utorak)
18,00 sati Video zapis i promocija publikacije „Sjećanja na susrete s Ivom Andrićem“ Abdulaha Maglića
Priredio: Enes Škrgo
Izdavač : Zavičajni muzej Travnik
Organizator: Zavičajni muzej Travnik, Tvrđava Stari grad (Barutana)

■ 12. listopad (srijeda)
18,00 sati Projekcija filmova „Umjetnik & zavičaj“ i „Ivo Andrić, lično, osobno & personalno“.
Autor: Enes Škrgo
Produkcija: Zavičajni muzej Travnik, 2001. i 2003.
Organizator: Zavičajni muzej Travnik, Tvrđava Stari grad (Barutana)

■ 14. listopad (petak)
20,00 sati „Ćorkan“ (po motivima proze Ive Andrića)
Monodrama Harisa Burine, Bosansko narodno pozorište Zenica
Organizator: Hrvatsko amatersko kazalište Travnik, Jankovići bb

■ 17. listopad (ponedjeljak)
19,00 sati Promocija romana „ Rat za mali Teheran“
Autor: Mustafa Bešlagić
Promotori: Džemal Nejetović i Sakib Kurtić
Organizator: Gradska biblioteka Travnik, Gradska biblioteka Travnik

■ 20. listopad (četvrtak)
18,00 sati Promocija knjige „ Afrički skupljači rose“
Autor: Finka Filipović
Promotori: Vojislav Vujanović
Organizator: Zavičajni muzej Travnik, Tvrđava Stari grad (Barutana)

■ 21. listopad (petak)
19,00 sati Promocija romana „Ljudi koji su sadili drveće“
Autor: Josip Mlakić
Promotor: Muharem Bazdulj
Organizator: Gradska biblioteka Travnik, Gradska biblioteka Travnik

■ 22. listopad (subota)
18,00–20,00 sati Predavanje na temu „50 godina od dodjele Nobelove nagrade Ivi Andriću“
Predavači: Akademski profesori Edukacijskog fakulteta Univerziteta u Travniku
Organizatori: Edukacijski fakultet Univerziteta u Travniku i Zavičajni muzej Travnik
Amfiteatar Edukacijskog fakulteta ( Aleja konzula br. 5, bivša zgrada Remontnog zavoda)

■ 24. listopad (ponedjeljak)
18,30 sati „U Sumrak” Promocija prigodne filatelističke koverte i poštanskog žiga u povodu 100 godina od objavljivanja prve pjesme Ive Andrića
Organizator: Filatelističko društvo Travnik
Memorijalni muzej - Rodna kuća Ive Andrića, Zenjak bb

20,00 sati Moliere: „Škrtac“ (kazališna predstava)
Teatar slijepih i slabovidnih Zagreb
Organizator: Hrvatsko amatersko kazalište Travnik, Jankovići bb

■ 28. listopad (petak)
19,00 sati Promocija knjige „Ljubavlju razasuto svijetu“
Autor: Danijela Bonacin
Promotori: Anto Zirdum i Rabija Mameledžija
Organizator: Gradska biblioteka Travnik, Gradska biblioteka Travnik

■ 9. studeni (srijeda)
20,00 sati Teatar Fedra Bugojno
Organizator: Hrvatsko amatersko kazalište Travnik, Jankovići bb

19.00 sati Promocija romana „Obiteljski obrt“
Autor: Salih Bazdulj
Promotor: Sabahudin Hadžialić
Organizator: Gradska biblioteka Travnik, Gradska biblioteka Travnik

10.10.-11.11. Prodajna izložba knjiga „Biblioner“ Banja Luka.
Gradska biblioteka Travnik
Scensko čitanje literature Ive Andrića u osnovnim i srednjim školama Travnika

Odlično (i tužno) poglavlje iz Andrićevih godina u diplomatiji:

http://www.vreme.com/cms/view.php?id=415631


...

Stojadinović : pisao je stilski prema mojim instrukcijama...

Možda nije za temu na knjizevnosti ali šta mislite o prisvajanju Andrića od strane RS-a i govoru Kusturice o tome kako mu lijepo stoji RS. Ja ne mogu shvatiti kako se to dvoje poveza.

Srbi nebi toliko svojatali tuđu književnost da su imali imalo svoje. Nikada nećete preboljeti činjenicu da nemate renesansu, i da razumijete hrvatska dijela, od Istre, preko Splita pa do Dubrovnika, samo zato jer ste ukrali hrvatski jezik. Cijeli današnji srpski jezik je kriminalan čin.

Što se tiće Andrića:





I

"Narodwosc: Chorwat"

Srbi nemaju svoju književnost kažeš? I jezik smo vam ukrali? Neverovatno!
Ti si izgleda izuzetno obrazovana i načitana osoba, ponos roditelja i šire zajednice.

Uostalom, postoje i neka druga dokumenta:

papir i "dokumenta" trpe sve,...

i ja sam u 1 razredu osnovne silom učio ćirilicu premda sam znao prije škole čitati latinicu, sve u zamahu jugoslovenstva prema većinski hrvatskim krajevima u BiH,...to je u osnovi isti princip pod koji je potpao i Andrić.

Bumbi, i mi smo u Srbiji, u zamahu tog istog jugoslovenstva, na silu pročavali razne Krklece, Župančiče, Lovrake i da ne nabrajam dalje, već me glava boli.
Dakle - ne izigravati večitu žrtvu, aman!

Što se Andrića tiče - on je pre svega veliki pisac. Kako god da se u životu određivao i izjašnjavao, ja sam ga čitala i čitaću ga.

razlika je, priznat ćeš, kada se u prvom razredu uči ćirilica, ako to nisi ni u primisli čitao ili vidio, i tako sve do 4og, dok je u kasnijim razredima to čak i preporučljivo zbog šireg obrazovanja, mislim da pismo i književnike iz drugih naroda naše tadašnje domaje.

to se kaže "taki vakat bio, pa se moralo...", žrtva ili ne, ali znam da je bilo na silu premda su se roditelji bunili, moralo se prihvatiti nametanje programa.

Jel ti sad fali nešto zbog toga? Jesi li manji nacionalista ili emotivno osakaćen? Sumnjam. Čak štaviše, mislim da smo među poslednjim generacijama koje su ponešto i znale. Ja se svojim obrazovanjem ponosim, iako se sve desilo kako se desilo.

Meni se jednom u napadu revolucionarskog bunta u 3 ili 4 razredu dogodilo da učitelju kažem da ne želim pisati ćirilicom, ali standardna prijetnja sa "direktorom" (to ti je tip u hijerarhiji iznad Boga) je odmah urodila plodom, pa sam se povukao natrag u mišju rupu A čak razlog uopće nije bio nacionalistički, nego niko nije vidio svrhu u ćirilici i onoj rotaciji jedne hefte latinica, druge ćirilica.

ko bi to znao jel falilo, ali činjenica je da sam slovkao do kraja razreda iako sam tečno čitao i pisao latinicu još prije škole, a li ono što je sigurno falilo u tom "vaktu" jeste sloboda izbora, dakle sloboda. Ima li išta vrijednije od toga, za mene nema, možda si u pravu ipak sam zavolio tu tekovinu slobode i cijenim je, a i ti sigurno više nego ovi danas koji imaju "izbor". Znanje nema granica isto kao i sloboda.

Svejedno Tera, apsurdno je podržavati bilo kakvo nametanje.

ili ti kod direktora ili stari kod inspektora,...sjećam se da je stari pokušavao štelom da me prebaci u latinični razred, ali nema šanse, iako se tada to nije prikazivalo kao nacionalna ugroženost jer se odmah općilo sa udbašima, a ne sa direktorima, nego kao olakšavanje djetetu da bolje započne školu, sve je bilo uzalud.

to "heftićno" miksanje smo počeli tek u 4 razredu, a do tada strogo po kirilici

Imaš bolje pamćenje od mene jer se ne mogu sjetiti je li od prvog razreda bilo samo jedno pismo pa kasnije rotacija, ili se radilo o rotaciji od samog početka. Ipak mi se čini da se usred Šehera prvo išlo latinicom, pa onda kasnije na heftićne rotacije. Ne mogu vjerovat da su kod vas dole u 75% hrvatskom kraju počeli sa ćirilicom...izgleda da je kasnih 70ih i ranih 80ih i dalje na djelu bila hardcore represija. Kod nas se do kasnih 80ih toliko liberaliziralo da su roditelji digli pobunu u 5 razredu kada su se lutrijom izvlačili strani jezici - naime sretnici koji su izvukli ruski su podigli kolektivnu pobunu (da, i braća Srbi), pa im je škola osigurala dopunski razred engleskog nakon kraja nastave.

odrastao sam u teškom sivilu komunizma, kakve pobune, odma bajbuk, sjećam se ko klinac kad su hvatali "kosonje" po gradu i trpali ih u maricu i šišali.
to je daleka 1975/76, pionirske zakletve, štafete i ostale kimJong fešte za lobotomiju dječijeg mozga, a iako je uveliko stanovništvo bilo hrvatsko, vodeće funkcije i vlast su bile srpske i muslimanske, a bio je pokoji nekad Hrvat, a tada kao i Ivo, nekad Jugosloven, uglavnom uhu podoban. Hrvatski krajevi i Hrvati u BiH su bili poligon za nametanje i iživljavanje raznih eksperimenata koji su svi u osnovi imali represiju i ucjenu, ako hoćeš biti uspješan moraš biti podoban..., najbolje Jugosloven ili bar da djetetu dadneš ime Saša, Aleksandar ili Valter,...bit će mu lakše.

Ivo je imao malo prostora, ime mu je preznakovito, ostalo je samo žongliranje sa nacijom i pismom,...taki vakat bio, ja nikom ne zamjeram, ljudi pod prisilom popuštaju i često im se to i isplati ako dožive slobodu pa se vrate tamo gdje ih srce vuče, a ako ju ne dožive, e onda ih razvlače ko pašče kesu...

Sto se tice Ive Andrica kao osobe, neosporno je to da je rodjen kao Hrvat, ali je isto tako neosporno da se vremenom deklarisao i kao Srbin, Jugosloven i ko zna kako sve ne, jer njegovi vidici uveliko su prevazilazili etnicke granice i podjele i dosezali, cak i pan-jugoslovenske razmjere, jer je Ivo Andric, kroz svoje knjige, obradjivao sve bitnije teme za to doba, pocevsi od turske otomanske okupacije balkanskih prostora pa sve do albanskih nemira na Kosovu, jer neke od njegovih, ja bih se cak usudio reci i vizija, pogadjaju i dan danas ove prostore, prije svega mislim na kosovsko pitanje, koje i dan danas nije rijeseno i koje i dan danas pogadja Srbiju, pa samim tim i citav region, a o kojoj je Andric kroz svoje knjige pisao jos prije nekoliko decenija.

U to doba, etnicke razlike bile su u sasvim drugom planu ili cak nisu ni bile bitne, sto je mnogim ljudima, pa samim tim i piscima pruzalo slobodu izrazavanja i o temama koje se ne ticu njihove etnicke zajednice, tako da je svaki pojedinac se deklarisao kako god je on zelio, sto je dovelo do toga da su se pojedini pisci, kroz tako-zvano jugoslovenstvo, osjecali i kao Srbi i kao Hrvati, Bosnjaci i tako dalje, tako da u to doba je bilo skoro pa beznacajno ko je cije nacionalnosti, jer u to doba nacionalizam je bio skorom pa strano tijelo, tako da je tek kasnije kada je pocelo vrijeme raznih vjetrova, postalo jako vazno ko je cije vjere i nacije, tako da tek danas postoji situacija da Ivu Andrica svojataju podjednako i Srbi i Hrvati, Mesu Selimovica i Srbi i Bosnjaci, Aleksu Santica i Hrvati i Srbi i tako dalje do beskraja.

Stoga, moze se doci do zakljucka da svi pomalo zasluzuju i Andrica, Selimovica, Santica, jer na kraju krajeva, svi su pomalo svaciji, a zapravo sami svoji i niciji.

Datum na andricevom srpskom dokumentu godina je 1951.
Daklem čovjek se po starost posrbio

Glede škole. Kod mene je bilo hefta latinica hefta cirilica poslije prvog razreda. Srećom ja sam bio latinicni u prvom al bilo je i onih kao bumbar.
Najviše mi je krivo zbog povijesti. Dok smo do u dlaku morali znati o obilicu lazaru nemanjicima slabo se učilo o tomislavu ili Petru kresimiru

Pa dobro, tip se nacionalno švercao kad mu je štogod bilo od koristi. Bio je u kraljevoj službi, diplomata, a tada mu je najprofitabilnije bilo da se proglasi Srbinom, tada su mu se mnoga vrata otvarala. Bio je veleposlanik u Njemačkoj, u to vrijeme navažnije veleposlaničko mjesto u Europi, znači osoba od maksimalnog povjerenja režima.