Jedan od najvecih autoriteta u Hrvatskoj za pitanja jezika je tvrdio da Hrvati ne govore ijekavski.
Zbog cega je akademik imao takvo misljenje?

To je tocno, sa hrvatske strane ne postoji niko normalan, dal' od ucenih ljudi, dal' od normalnih gradjana ko tvrdi da srpski ne postoji. Ljude jednostavno zaboli kuki.

Sa srpske strane ima plejada likova, od profesora do obicnog Jove koji ce ti reci da hrvatski ne postoji. To nije tamo birtijaska frazetina, vec je ukovano u jezikoslovlje Srba.

Znaci, mozda bi bilo koristnije da podjes na neki srpski forum pa sa njima razpravljas dal' hrvatski postoji.

Mislin da bi se vratija za pet sata i posta njaveca ustasetina foruma.

Tija bi zahvaliti ovoj dvojici na potvrdjivanju moje teze. Jos bi pridoda da je velika sceta sto neman neki utjecaj na ovaj forum, moderatorski, jel', al' bolje je tako, vise je demokracije.

I to je hrvatski.

Ajde ne prdi više.

Ili možda da nikad ne otiđeš tamo, odnosno kad jednom odeš da se više ne vratiš.

Neka njima njihove ludosti.

Stvar jezika i "jednog jezika kojim svi mi govorimo" je upravo u tome što za Srbe to znači da svi onda govore srpski i da su svi Srbi, pa prema tome i na tom polju daje opravdanje za srpski imperijalizam i agresivno širenje prema drugima.

Nakon Bečkog dogovora 1850. Starčević se opredjeljuje za etimološko pisanje, protiv slogotvornoga r, protiv ijekavice koju naziva „blejanje", a za ekavicu, kojoj je vjeran do smrti. Govor kojim su počeli pisati hrvatski književnici nakon sramotnoga dogovora s Karadžićem u Beču 1850., Starčeviću je jezik „koji se čuje jedva kod najglupljeg govedara", „neotesan, da čovjek mora kod svake izreke odahnuti i paziti, da si jezik ne pregrize, ili ne prelomi". To su „blejanja, štekćanja i hercanja, koja nagrđuju ljepotu našeg jezika".

Ne mislim da je itko iole normalan tvrditi da srpski jezik ne postoji, da je to bugarski ili neka treća besmislena sranja. Današnji srpski jezik plod je razvoja od srednjeg vijeka do danas, kao i hrvatski itd. Hrvati i Srbi su narodi koji su se dodirivali, i utjecali jedni na druge, oboje su slavenskog porijekla, živjeli pod istim državama (u Osmanskom Carstvu), i sada govoriti da pričaju dva jezika kao da su s marsa pali tu gdje su sada je besmisleno.

Nitko nije stao između njih, već su se dodirivali, zajedno živili, pričali, djelovali itd. Naša je sreća što nam je jezik isti ili ako hoćete što su nam jezici gotovo identični, a ne nesreća, pa se tako i ponašajmo. Ne razumijem želju pojedinih ljudi da se mi ne razumijemo sa Srbima. Oni bi najsretniji bili kada bi Hrvati progovorili klingonski da nas nitko ne razumije.

upravo suprotno, hrvatski standardni jezik je jedini milozvucni juznoslavenski izricaj, sve ostalo je u manjoj ili vecoj mjeri s krkanskim prizvukom.

Zasto si se ti odrekao svog kajkavskog? Jel ti zao sto izumire?

Neutemeljena tvrdnja. Jezik nije jedini element nacionalnog identiteta, to bi znao da si čitao Staljivnovo djelo Marksizam i nacionalno pitanje...

zasto temu sada okretati na trivijalnosti. vratimo se na temu milozvucnosti naseg hrvatskog jezika.

Među ispitanicima bio je 51 učenik rođenjem i življenjem Zagrepčanin, a taj broj prema ukupnom broju ispitanika (226) odnosi se približno kao broj stanovnika glavnoga grada prema broju stanovnika Republike Hrvatske. Rezultati su, između ostaloga, pokazali da 92% zagrebačkih ispitanika ima tronaglasni sustav, a podsjetimo da norma propisuje četveronaglasni sustav. Zatim, 96% Zagrepčana kada u riječi ima refleks dugoga jata ije to izgovara kao je. To znači, ako piše vrijeme Zagrepčani će tu riječ izgovoriti kao vrjeme. Isto tako, Zagrepčani u izgovoru ne razlikuju glasove č i ć u 94% slučajeva.

Dr. Škarić je u istraživanju usporedio izgovor Zagrepčana s izgovorom ispitanika iz Našica i Dubrovnika. Našičana je bilo petnaest i 80% njih ima četveronaglasni sustav (20% tronaglasni), u 87% slučajeva ije izgovaraju kao je, a 88% njih u izgovoru ne razlikuju glasove č i ć.

Rezultati istraživanja na razini svih ispitanika pokazuju: 76% od 226 ispitanika ima tronaglasni sustav (dugosilazni, dugouzlazni i jedan kratki neodređenoga tona, ali najčešće ostvaren u silaznoj jezgri kao kratkosilazni), 90% puta ispitanici su izgovarali ije kao je, istih 90% ispitanika izgovarali su podjednako glasove č i ć.

Nisam se ja ničega odrekao. Kaj uletavaš ko padobranac?

Neutemeljena tvrdnja. Jezik nije jedini element nacionalnog identiteta, to bi znao da si čitao Staljivnovo djelo Marksizam i nacionalno pitanje...

Čitaj s razumijevanjem i nemoj u svom stilu pripisivati drugima stvari koje nisu rekli.

A o nekakvom dociranju i izigravanju kopije Srećka Horvata, pa sretno ti bilo.