Ali zamisli Vulina, Divca i pizdoustog u hrvatskom genetskom bazenu, isticali bi se kao muhetina u čaši mlijeka. Odvratno.

Mogu im djecu ili unuke zamisliti, takvi asimilirani već žive među nama, rekao bih da su danas ovejani Hrvati.

Dudu nije cistunac, dajte i crnce i kineze, samo nek su hrvati

Za mene je svaki Europljanin Hrvat, neki su osvješteni, neki su još neosvješteni, ali govore hrvatski, a neki su neosvješteni i ne govore hrvatski.

Dominatorski mindset, ali ne ulijevaju mi bas povjerenje ti neosvjesteni hrvati, sto zbog kulturoloških sto zbog, genetskih, razlika. Vise sam arijevac kao gospodin mirv kojeg ovom prigodom pozdravljam.

Samo da zna da se prekrizi i nešto od Tompsona.
Onda je 1/1 punokrvni. Jezik je Srpski sa nekim varijacijama.

Da se mene osobno pita, a i lično, na cijelom svijetu bi živjeli samo Duvnjaci i po koji Kuprešak.

nemogu se ne složit s tim. livnjaci no pasaran

Uvidio sam neke nejasnoće koje sam učinio u jednom svojem upisu na ovoj temi a više se ne mogu ispraviti:

https://hercegbosna.org/forum/post1114742.html#p1114742

Naveo sam knjigu Ranka Matasovića "Poredbenopovijesna gramatika hrvatskoga jezika". Poglavlje u kojemu on opisuje kako u genetskom smislu ne postoji tzv. BHS zajednički prajezik kako god se on zvao je Južnoslavenski jezici i problem "srednjejužnoslavenskoga" a nalazi se na stranicama 64-67.

https://www.scribd.com/doc/49414548/Matasović-Ranko-Poredbeno-povijesna-gramatika-hrvatskoga-jezika

Samo tih par stranica bi trebalo dobro utuviti u glavu svakom hrvatskom i slavističkom jezikoslovcu i više nikada ne bismo imali nikakvih sličnih problema.

Drugo, napisao sam "Isto tako, ne postoji štokavsko narječje.", što je krivo ispalo, iako se može vidjeti pravi smisao u nastavku. Ne postoji zajedničko srpskohrvatsko štokavsko narječje, tzv. srpskohrvatski zajednički jezik na kojemu su utemeljeni srpski i hrvatski, odnosno u hrvatskom jeziku postoji štokavsko narječje jer hrvatski ima i kajkavsko i čakavsko narječje a u srpskom jeziku štokavsko narječje ne postoji jer svi srpski dijalekti koriste što, kao i bugarski.

Jednoga dana kada hrvatski jezikoslovci više ne budu taoci jugoslavenskih mitova hrvatski dijalekti će se ispravno gledati prema etničkim granicama u vrjemenu i prostoru tijekom i nakon ratova s Turcima a ne da netko ubraja Vlahe Kvajišnike i njihove govore u hrvatske dijalekte. Također se Hrvati koji govore torlački u Rumunjskoj i drugdje ne bi trebali ubrajati u govornike hrvatskoga jezika jer oni to nisu, njihov govor je jezik okoline u kojoj žive ili su živjeli a nije potekao iz Hrvatske prije selidbe.

Zrinski, koji potiču iz Skradina kod Šibenika su forsirali govor Ozlja.
Tamo ti se govori kajkavizirana srednjočakavica (ikavsko-ekavski).
To ti je slično gradišćanskohrvatskom, njegova osnovica je srednjočakavica (ne toliko kajkavizirana).
Same upitne zamjenice su nastale ovako;

A dijalekti ovako;

Dijalekti su se dodatno razdvojili pod Turcima;

Kajkavski i "polukajkavski" su oni koji su bili pod Habsburzima, čakavski su bili pod Mlecima, a štokavski pod Turcima.
A pred njima su se i raspršili;


Početne promjene, npr. prelazak poluglasa u e (a ne u a kao u štokavskim i čakavskim), te izjednačavanje jata i poluglasa (pes umjesto pas, melin umjesto mlin...) se javljaju u 13.-14. stoljeću s uspostavom banovine Slavonije unutar hr. kraljevstva i preko zg-biskupije koja je bila direktno podređena Mađarskoj, iako su osnove narječja promjene mjesta naglasaka, a taj trend je prvenstveno nastao u sjeverno (i srednje čakavskima).
Uz kajkavske (područje zg. biskupije) su prije Turaka postojali i kajkavsko-šćakavski (ostatak Slavonije), a javljaju se i kajkavsko-čakavski elementi na sjeveru čakavskog područja.
Postoje općekajkavske isoglose, a hr. govori se djele po principu sjever-jug.
Iako ih ima i na potezima istok-zapad (npr. zapanokajkavski imaju j umjesto đ kao i čakavski).
Zatim se događaju razlike između šćakavskih i čakavskih, odnosno čakavski ostaju arhaičniji.
To je ona priča da su čakavski "staroštokavski" ili "prastaroštokavski"
Pojava novoštokavice je prvenstveno naglasna (gubitak jednog naglaska, mutacija i raslojavanje 2), te ona doživljava ekspanziju pod Turcima. Gube se i mnogi arhaizmi.
Opće čakavske isoglose ne postoje (postoje opće kajkavske i opće zapadnoštokavske), pa je čakavica recimo "ostatak" nakon što se izdvoje druga 2 narječja.
Postoje dijalekti koji su mijenjali narječja.
Npr. Prigorski (dijelom kajkavizirani čakavski govori, dijelom granični kajkavsko-čakavski, zapravo srednjočkavski), Donjosutlanski (kajkavizirani južnočakavski i šćakavski), Goranski (prijelazni govori koji su dolenjizirani )
JZ istarski (čakavizirani štokavski ikavski iz Zabiokovlja), dio posavsko-turopoljskog kajkavskog (oko Moslavine, kajkavizirana novoštokavska jekavica...).
Govori oko Slunja od kuda potiče i dobar dio Gradišćanskih (isto srednjočakavski) su danas novoštokavizirani...
Slavonski dijalekt je danas štokavski, a počeo je kao "miješani" kajkavsko-šćakavski...
Govor Dubrovnika je imao dosta čakavskih isoglosa, onda priča o jekavskoj čakavici Lastova...

Hrvatski ima burnu povijest i baštinu.
Srpski je granični "pidžin" hrvatskog, do kojeg se došlo pojednostavljivanjem hrvatske baštine, a i izmišljanjem povijesti na rubovima bugarskog nacionalnog prostora, u graničnim županijama (H)R(v)aške i pod dinastijom koja je sama sebe (po legendama) doživljavala kao "offshot" hrvatskih Trpimirovića, samo što su zapali u šizmu sa svetosavljem.
Jezici nisu isti, ali kako srpski ponavlja paradigmu kroatiziranja (u 19. stoljeću je srpskoj buržoaziji/građanstvu standard bio ruski s par srpskih/bugarskih rječi), sve se više izjednačuju.
Da nije bilo Turaka, danas bi zajbavali njih a ne nas.
Istina bog, današnji Hrvatski bi onda bio i bliži slovenskom, a srpski bugarskom.

ps. ovo mi je dobra karta hr. dijalekata danas;
https://imgur.com/yYp6XYB

Zanimljivo je kako samo u Hrvata postoji ta tronarječna raznolikost, a ako slijedimo put doselidbe Hrvata iz ukrajinskog Haliča pa do Sinjeg mora u Češkoj su nekakvi cokavci, u Sloveniji kajkavci a ostalo štokavci. U slučaju austronezijskih jezika znanstvenici su zaključili da su potekli s malenog Tajvana jer je tamo najveća dijalektalna raznolikost pa to mora biti izvorište. Znamo da se Hrvati spominju jako rano u svim važnim slavenskim izvorima među ranim Slavenima, bili smo u središtu slavenskoga svijeta i najveća dijalektalna raznolikost je upravo u hrvatskom jeziku a ona kao da je ostavljala svoje dijelove po putu selidbe. Da se neki slavistički stručnjak potrudi napraviti jezična istraživanja u svjetlu ovog austronezijskog primjera možda bi se došlo do određenih zanimljivih spoznaja koje bi mnoge regionske tzv. lingviste otjerali na terapiju.

Ima teorija da se više plemena ili skupina raznih naroda smiksalo.
Melting pot današnjice je počeo kod Vas. Srbima ne treba prevodilac izmedju regija. Jedino kad izmedju sebe zbore Vranjanci i Pirocanci.
Lako gi pohvatam. Mali napor i zborim si s as njiov dijalekt.

Rezultati genetskih istraživanja ne pokazuju da su Hrvati ikakav melting pot, štoviše Hrvati su prema njima vrlo jedinstvena mješavina haplogrupa R1a i I2 a osobito u Hercegovini gdje je oko 80% Hrvata haplogrupe I2. Melting pot je jedna druga država:

Kada pogledamo podatke o poreklu šumadijskog stanovništva, videćemo da među njima ima vrlo malo starosedelaca. U šumadijskim oblastima: Kačeru, Gruži, Lepenici, Kragujevačkoj Jasenici, Smederevskom Podunavlju i Jasenici, Kosmaju i selima u okolini Beograda, krajem 19. veka, ispitano je poreklo 8.894 roda iz 52.475 kuća. Od ovog broja samo su 464 roda s 3.603 kuće bili starosedeoci. Toliko je bilo i stanovnika nepoznatog porekla (470 rodova s 2.464 kuće). Svi ostali bili su doseljenici, s 7.960 rodova i 46.408 kuća. Šumadiju su naselili doseljenici iz skoro svih južnoslovenskih krajeva, a najviše ih je bilo iz dinarskih oblasti.

http://www.novosti.rs/vesti/naslovna/drustvo/aktuelno.290.html:596434-Sumadija-zemlja-doseljenika

Naseljavanje Šumadije počelo je nešto življe od druge polovine DžV veka, i to sa našim elementom od raznih strana, ali još ni za Karađorđeva vremena ono nije bilo mnogo intenzivno. Kad je Karađorđe 1809. godine operisao u Novopazarskom Sanyaku, on je, vele predanja o naseljima Šumadije, "sagnao" dosta naroda iz tih krajeva u svoje, govoreći:

"Hajte u Šumadiju, tamo ima pustahije zemlje."

...

"Nigde se doseljenici - naglašava J. Cvijić - nisu tako brzo prilagođivali novoj geografskoj i društvenoj sredini i nigde se nisu toliko ukrštali kao u Šumadiji."

http://www.srpsko-nasledje.rs/sr-l/1998/01/article-07.html

Imaš ovu priču;

Priča je i da zapadnoslavenski čokavci i cokavci ne vuku porijeklo riječi iz općeslavenskog č'to (kod Rusa se recimo piše čto, a čita što, kod Bjelorusa se piše i čita što, a kod ukrajinaca se dogodila jotacija, koja je kasnije "podebljena", pa je prešlo u ščo), nego iz genitiva riječi ondosno iz čega (česa je arhaični oblik).
Uostalom, pogledajmo padeže;
1. što
2. čega
3. čemu
4. što
5. ej
6. o čem
7. s čim.
Svi su sa č, osim nominativa i akuzativa gdje je čto prešlo u što... (sad je druga priča koje koji jezik ima padeže, no hr. je dobar primjer, a i koji su po dijalektima).
Ako gledamo za živo;
1. tko
2. koga
3. komu
4. koga
5. oj
6. o kom
7. s kim
Opet imamo istu priču s k, što opet pokazuje na arhaizam, da je i č prešlo iz k... Odnosno, izvorje kaj
Ima kaj i po drugim narječjima, oko Buzeta (buzetski/gornjomirnanski čakavski) i Ogulina (ali tamo se drugačije upotrebljava, posljedica kajkavizacije srednjočakavskog) i djelovi slavonskog štokavskog, a i malo po utjecaju Zagreba novoštokavskog (npr. Bjelovar), no to je rubno.

Sve to se obično objašnjava s evolucijom jezika, no činjenica je da Hrvati vjerojatno potiču iz područja koje je bilo najviše razvijeno od svih slavenskih (južni rub), te na granici istočnih i zapadnih slavena.
Mora biti razvitka jezika, jer bi inače i danas potomci Bijelohrvata pričali "južnoslavenskim", a ne zapadno ili istočnoslavenskim.

Za "origin theory"

Ma da?
Tebi je jasno da su razlike između narječja mikroskopski male?

[url]https://upload.wikimedia.org/wikipedia/hr/e/ee/Hrvatska_narječja_usporedba.png[/url]

To što su razni dijalekti puni tuđica, talijanizama, germanizama i turcizama, pa se ne zna kaj je kaj, je druga priča.

Pa jbt. jedan talijanski ima narječja kojih je pola u zapadno, a druga polovica u istočno romanskoj skupini. I otok Sardiniju koji je toliko daleko od jednih i drugih da ne pripada ni u jednu
O njemačkima da ne pričam, sjevenonjemački su više (donje)"nizozemski" nego njemački, ili su nizozemski dio "njemačkih" , frizijski je recimo bliži engleskom nego nizozemskom i njemačkom...
A onda takvu svaku priču imaš za bilo koji jezik...

Ukucaj sajt Srbin.info Reforma srpskog jezika i političke posledice Vuk....

Kuvam sa moba pa ne mogu link staviti.
Lingvisti pljuju Vuka i 1966 i Mesa Selimović da je sjebao rusko slovenski
Kojim su Srbi u Austriji pisali posto su im došli popovi i knjige iz Rusije a Austrija se uplasila. Intrige podmetanja.
Otvori NOVU TEMU O TOME.

Ak hoćeš otvoriti, otvori sam.
Ruskoslavenski je bio ruski s par južnoslavenskih riječi.
Po meni bi to bila dobra stvar, bila bi puno veća razlika između nas i vas.

Zamijetio sam da se u posljednje vrijeme u raškim tiskovinama stalno pojavljuje riječ "izum". Ne znam sjeća li se više itko srpskog jezika prije ovog novog vala pohrvaćenja ali to se nekada nazivalo "pronalazak". Koji kleptomanski bijednici...

https://www.zabranjeni.hr/kultura/knjizev ... kt/482884/

Zanimljivi su narodi koji imaju čak tri različita jezika.

A dobro, ako mi imamo dva pisma, možete i vi tri jezika.

Članak iz 2015.

I pirotski govor bi lako mogao biti jezik.

Kakve veze ima od kad je članak?

Cilj je da slovinski kajkavski narod sačuva svoj jezik, kulturu, običaje.

Zar si ti self-hating kajkavec koji bi sve to da nestane i da se u potpunosti vlahizirate?

Si ti kad čitao Krležine Balade Petrice Kerempuha?
To je tebi valjda stran jezik.
Meni nije, to je jezik koji postoji dan danas.
Hrvatski
A ti fino u svoj beogradski neboder

https://hr.wikipedia.org/wiki/Balade_Petrice_Kerempuha

Nigdar ni tak bilo
da ni nekak bilo,
pak ni vezda nebu
da nam nekak nebu.
Kajti: kak bi bilo da nebi nekak bilo,
nebi bilo nikak, ni tak kak je bilo.
Ar je navek bilo da je nekak bilo,
kaj je bilo, a je ne, kaj neje nikak bilo.
Tak i vezda bude da nekak vre bude
kak biti bude bilo da bi biti bilo.
Ar nigdar ni bilo da ni nišče bilo,
pak nigdar ni nebu da niščega nebu.
Kak je tak je, tak je navek bilo,
kak bu tak bu, a bu vre nekak kak bu!
Kajti nemre biti i nemre se zgoditi,
da kmet nebi trebal na tlaku hoditi.
Nigdar još ni bilo pak nigdar nemre biti,
da kmet neje moral na vojščinu iti.
Kajgod kakgod bilo, opet je tak bilo,
kak je bilo, tak je i tak bude bilo.
Kak je navek bilo, navek tak mora biti,
da muž mora iti festunge graditi,
bedeme kopati i morta nositi,
z repom podvinutim kakti kusa biti.
Kmet nezna zakaj tak baš mora biti,
da su kmeti gladni, a tabornjiki siti.
Ar nigdar ni tak bilo da ni nam tak bilo,
pak nigdar ni nebu da kmet gladen nebu,
kajti nigdar nebu na zemlji ni na nebu,
pri koncu pak Turčin potukel nas se bu.
A kmetu je sejeno jel krepa totu, tam
il v katedrale v Zagrebu,
gda drugog spomenka na grebu mu nebu
neg pesji brabonjek na bogečkem grebu.

https://hr.wikipedia.org/wiki/Balade_Petrice_Kerempuha

Svakom štokavcu je stran.
Da nije stran, ne bi se morao titlovati na standardni hrvatski (štokavski).
A ovde tim nerazumljivim govorom spikerka govori o nekom još nerazumljivijem bednjanskom.



Slovenščina.

Opančari, zašto zamjenjujete srpske riječi hrvatskim riječima? Što to radite?