u danasnjem Dnevnom Listu ima dobar clanak o promociji knjige Zupa Goranci ( ponad MOstara).. i u knjigi dosta opsrirno ima o srednjovjekovnim spomenicima na podrucju zupe .. ima fotografija kriza na kojemu je nadgrobnim natpis ispisan hrvatskom cirilicom ( bosancicom)..

Epistula Croatica
http://croatianhistory.net/glagoljica/ec/index.html

Znakovi su rađeni po tisku iz 1483:
http://www.nsk.hr/Bastina/knjige/Misal/misal.html

EC se može instalirati na sustav i dobro radi. Nekog može zanimati i ovaj znakovnik po tisku iz 1493 (brevijar B. Baromića):
http://www.croatianhistory.net/etf/gl-font.html

U privitku je neposredni glagoljski prijevod knjige Propovjednika (izraelski kralj Salomon, prije cca 3000 g). Prijevod je neposredan, dakle nema jatova ni poluglasa, ligatura i ostalih pravila, pa će početnicima dobro doći za privikavanje na znakove (epistula..). Gledam strpat knjige iz Tore na tradicionalni glagoljski način po Baromićevim slovima, a tko ima volje od ovih koji znaju pisati na glagoljici, pozivam da naprave isto, odnosno da jednostavno prebace biblijske knjige na glagoljicu, i po mogućnosti koriste znakove koji su rađeni prema tisku iz 1483 i 1493.

Nima, svaka čast na ovome i hvala. Inače, šteta je što nisu bar nekako rabljeni jatovi, jusovi i poluglas, ali i ovako je izvrstno.
Inače, Družtvo prijatelja glagoljice je napravilo četiri mogućnosti pisanja glagoljicom, prvi je ovakav kako je ovo pisano, a zadnji je skroz po staroglagoljskim pravilima koji ja baš nisam u podpunosti naučio, tako da ga ne pišem, već rabim treći način, gdje se slovo JUS rabi uviek umjesto slova JU, a slovo JAT umjesto JA i JE, ovisno o tome je li nakon samoglasnika ili suglasnika. Poluglas rabim kad trebam omehkšati slovo N ili L da bih dobio NJ ili LJ. Više o svim tim pravilima pročitaj ovdje: http://domovina.110mb.com/glagoljica/uc ... lova-1.htm
Listaj po stranicama!

Ja sam do sada većinom pisao svjetovne proslove, pak tako imam i ja u PDF-u na pr. Poviest srednjovjekovne bosanske države:
http://domovina.110mb.com/glagoljica/sa ... za_pdf.pdf
Ali već duže vrieme namjeravam prepisivati Psalme i Poslanice.
U svakom slučaju sam za suradnju.

Pozdrav Dane, imam tu Žubrinićevu knjigu, Propovjednika sam prebacio na neposrednu razinu jer sam vidio da ima velik broj onih koji nisu ni na koji način upoznati sa glagoljicom, pa bi im korištenje pravila ispočetka otežalo učenje. Inače ne koristim često znakove iz 1483 već one iz Baromićeva brevijara. Mislim prepisati još neke knjige, počeo sam knjigu Mudrosti, a imam u planu još prebacit neke knjige iz Tore, kao Ponovljeni zakon i Brojeve. Napiši koje Psalme prepisuješ da netko ne prepisuje iste.

Kako se piše tradicionalno mislim da je najbolje pogledati u Parčićevom misalu, inače je dosta čitljiv. Žubrinić je dosta šturo u knjizi objasnio pisanje brojeva, mislim da mu je promakla izrazita sličnost sa hebrejskim načinom i filozofijom pisanja brojeva. No knjiga je izvrsna.

Tako je, to je upravo u Žubrinićevoj knjizi, ter je po meni izvrstno napisana premda Žubrinić po struci nije povjestničar, već računoslovac (matematičar) na FER-u. Ja sam inače osobno napravio svoja glagoljska slova (font) po uzoru na vrbničku glagoljicu, pak se s njom služim. Što se tiče Psalama, namjeravam ih početi prepisivati od početka. Inače, je li osim tebe još netko radi na prepisivanju? Ukoliko se bude izdavalo u obliku knjige ovo što radiš, ja bih to svakako kupio, jerbo najgore mi je čitat nešto što sam sam prepisao, jerbo sam već tiekom prepisivanja to isto pročitao.

Za Parčićev misal sam čuo, ali na žalost ne imam ga kupljenog. Stari glagoljski radovi su sbilja težki za čitanje jerbo osim što imaju množtvo spojenica, također imaju običaj izostavljanja diela slova, t. j. često se skraćuju rieči.
A u vezi brojeva, meni se Žubrinić učinio dosta jasan. Svaki broj se piše tako da se iznad slova povuče crtica, ili se pak svako slovo mora staviti između dvie točke. Kod tebe sam pak vidio točku stavljenu samo s lieve strane slova. Inače, izvrstna ti je stvar što su ti početna slova u rečenici uresna, dok su kod mene samo povećana.

Ti si prvi na svemrežju kojeg sam sreo da se tako sdušno zanima za glagoljicu.

Koliko mi je poznato ne. Volio bih kada bi se u to uključilo više osoba. Većinom sam na mreži nailazio na tekstove koji pišu o glagoljici, a ne koji su pisani glagoljicom, posebno ne o nekoj suvremenoj temi ili pitanju. Ne znam zbog čega glagoljica ne bi u našoj državi bila zastupljena kao hebrejsko pismo u Izraelu, koje je inače složenije od glagoljice.

Mislim to ostaviti tu na javno i slobodno korištenje. Volio bih da se glagoljica proširi ne samo po mreži, a to ne mogu očekivati ako ću stavljati cijenu na tekstove. Žao mi je što forumi nisu prilagođeni za glagoljicu.


Jasan je, ali sam mislio na opis samog sustava pisanja brojeva koji je istočni a ne zapadni. O tome se može napraviti i mala knjiga, zato mi je i krivo što nije više pisao o tome.


Lijenost. Tekst sam tek na brzinu prebacio i napravio osnovne prilagodbe, točka za stavljanje zdesna mi nije neposredno na tipkovnici pa je moram uzimati sa posebnih simbola a za to nisam imao volje. Inače ne pišem slovima iz prvotiska već Baromićevim koji su dosta dobro uređeni tako da mi je sve pri ruci. Slijedeći tekstovi će biti cjeloviti i na drugim slovima.

Ako nekoga zanima pisanje kurzivnom glagoljicom, slova može preuzeti ovdje:
http://www.glagolica.com.nu/

Primjer teksta:
http://nenad.bplaced.net/lib/exe/fetch.php/font:example_text_0001.png?w=800

U Splitu je 1898. osnovan središnji odbor za prikupljanje podataka o glagoljici. Odbor su činili Mons. Frano Bulić, ravnatelj muzeja u Splitu, Ivan Lubin, župnik Kaštel Sućurca, Tomo Morović, župnik Vranjica, Fran Ivanišević, župnik Jesenica kod Omiša i Josip Bervaldi, dušobrižnik Solina.

Na sve župe od Trsta do Kotora odbor u Splitu je uputio obrasce za upis podataka, koji su se morali potvrditi pod prisegom. Obrasci su se slali najviše dekanima (nadžupnicima), i to tako da izbjegnu oku austrijskih žandara. Svi ti podatci, nađeni u župskim arhivama, matičnim knjigama, starim poveljama itd., dostavljeni su u Split. Ovim je još jednom potvrđena tisućljetna neprekinuta tradicija uporabe hrvatskog jezika. Materijal je upućen JAZU (sada HAZU) u Zagreb na čuvanje.

Na temelju tih materijala sastavljena je spomenica u obliku protesta koju je trebalo uputiti u Vatikan, u kojoj je dokazana neopravdanost provođenja odluke Sv. Kongregacije iz 1898.g. o određivanju glagoljskih i latinskih župa. Potpisalo ju je 535 svećenika iz svih primorskih biskupija. Spomenica je bila primljena i uvažena, a razvrstavanje župa u glagoljske i latinske, naređeno 1898.g., nije bilo izvršeno.

Narodni pokrajinski sastanak u Splitu je 1902.g. donio odluku da se papi Lavu XIII. osobno uruči rezolucija o tome da je:
1) glagoljica sveopće pravo naroda, pa zato ne smije biti ograničenja na pojedine župe i svećenike, kako se traži u naredbi Sv. Kongregacije obreda,
2) ritual i evanđelistar u pučkom hrvatskom jeziku mora se rabiti u svim katoličkim crkvama,
3) Grguru Ninskom, prvom branitelju glagoljice, neka se postavi na vidljivom i časnom mjestu spomen-ploča.
Ipak, pritisak Beča i Mađara nastavljao se i dalje. Pitanje hoće li se izvršiti razdvajanje župa na glagoljske i latinske odgađalo se nakon mnogih zapleta sve do 1914.g., kad je počeo prvi svjetski rat. Njegovim svršetkom to je pitanje bilo skinuto s dnevnog reda.


Iz „Hrvatska glagoljica“, Darko Žubrinić

caporegime (http://hercegbosna.org/forum/post82734.html#p82734):


Samo sadašnje?

"Godine 1899. održan je sastanak biskupa u Zadru. Bili su nazočni Franjo Ucellini iz Kotora, Josip Marčelić iz Dubrovnika, Filip Nakić iz Splita, Mate Zannoni iz Šibenika i domaćin – Josip Rajčević iz Zadra, koji je predsjedao sastanku u svojoj palači. Rasprava je trajala osam dana, i bila je vrlo opširna i vrlo oštra. Mišljenja oko upletanja Beča u crkvena pitanja bila su podijeljena. Biskupi iz južne Dalmacije – Ucellini iz Kotora i Marčelić iz Dubrovnika – bili su bezuvjetno za slobodnu uporabu glagoljice, protiv svakog ograničenja i razdvajanja. Biskupi iz sjeverne Dalmacije – Zannoni iz Šibenika i Rajčević iz Zadra su se tome odlučno protivili. Splitski biskup bio je za neko srednje rješenje.

Zadarski biskup Rajčević, iako rođen Dubrovčanin, pokazao se potpuno odan bečkome dvoru, izjavivši ovo: "Pa napokon, gospodo i braćo moja, moram vam izjaviti da ovo nije samo moja želja, nego i želja našeg vladara u Beču cara Franje Josipa, koji mi je to osobnom preporukom stavio na srce". Tome se žestoko usprotivio kotorski biskup: "Moj crkveni vladar nije u Beču, nego u Rimu". Biskupi su se razišli a da nisu zaključili ništa. Svatko je radio na svoju ruku. Nadbiskup Rajčević je, prema odluci Sv. Kongregacije iz 1898.g. proveo popis župa, i izjavio da u čitavoj zadarskoj nadbiskupiji nema baš "nijedne" glagoljske župe. Njegov nasljednik Mate Dvornik rodom iz Splita, proveo je novi popis i proglasio da su "sve" župe glagoljske, osim grada Zadra. Radi toga je bio pozvan u Beč kod cara Franje Josipa na opravdanje. Nadbiskup Dvornik vješto je dokazivao caru da je za Austriju manja pogibelj od glagoljice nego od talijanske propagande, koja ide za tim da se otrgnu Tirol, Istra i Dalmacija.

Zatiranje glagoljice nastavilo se i dalje. Austrija je ravnatelju splitske gimnazije Buliću zabranila da se pred đacima govori glagoljska misa. Mladim svećenicima iz Omiša i Makarske, kad su došli na ređenje bilo je zabranjeno da otpjevaju staroslavensku misu, jer su njihova rodna mjesta – Omiš i Makarska – bila ubrojena u latinske župe. Nato je Svetom Zboru u Rim upućen utok (prosvjed) kojim se traži uporaba staroslavenskog bogoslužja u Omišu i Makarskoj, prisutnim od pamtivjeka uz latinsku službu božju.

Iz pouzdanih izvora doznalo se da je Beč obavio pritisak na Rimsku kuriju da se glagoljica potisne na malen broj župa Dalmatinske Zagore, a da sve primorske župe budu proglašene latinskim.
Već koncem 1867.g. je glagoljska liturgija u Istri posvema utrnula, ali ne svojevoljno, već sustavno progonjena. U sjemeništima se više nije učila glagoljica, župnicima je bilo zabranjeno voditi matice glagoljicom, već samo na latinskom i talijanskom. Domaće svećenstvo je odgajano u talijanskom jeziku i duhu. Porazna posljedica toga je sustavna dekroatizacija Istre. Zatiru se najveće kulturne vrednote. Ukinuće glagoljice dovelo je do uklanjanja i nestajanja hrvatskog svećenstva u Istri. U hrvatskim župama glagoljicu, koja je bila silom iskorijenjena, zamjenjuje slavet (šćavet), premda liturgijske knjige pisane slavetom nisu bile propisno liturgične, osim hrvatskog rituala kojeg je izdao Sveti zbor "de propaganda fide". Ipak, crkva je to stanje tolerirala, jer je narod nepopustljivo ustrajao na očuvanju te svoje svetinje. Ta je snošljivost trajala do kraja prošlog stoljeća, dok nisu u Istri uslijedile službene zabrane bogoslužja u narodnom jeziku. ...

Talijanskom okupacijom od 1919.g. dolazi do sistematskog uništavanja mnogih glagoljaških spomenika i spaljivanja knjiga. Tako su npr. vrijedni kameni glagoljski spomenici batovima uništeni u Humu, Plominu, Puntu, Vrhu. O drugim dokumentima (knjige, rukopisi, pisma itd.) da i ne govorimo. Jedan stari glagoljski evanđelistar nalazio se u Osoru na Cresu još 1895.g., pisan na pergameni s oslikanim inicijalima. Uništili su ga talijanaši."

sa http://www.croatianhistory.net/glagoljica/ec/

Hvala mirv, vidim da se ovaj pisac poprilično služio sa spojenicama (ligaturama). Svaka čast onome tko je napravio ovaj obličnjak (font) za glagoljicu.
Jako su lipa slova, koliko vidim u pisanom su obliku.

Evo jedna tiskana knjiga na glagoljici:

Ta slova su izvrsna, i dosta često pišem njima, no imam jednu primjedbu. Osobno volim više uglasta od kurzivnih, pa kako bih pisao njima moram stalno držati caps lock upaljen, a opet mi nedostaju ukrasna inicijalna slova. Bilo bi izvrsno kada bi autor napravio samo uglasta slova u stilu kao i ova, koja me inače malo podsjećaju na Parčićeva, jako lijepa. Posebno mi se sviđaju neka, no neka bih napravio drugačije. Mislim na "l", "t", "v", "d" i "p" koja bih napravio tradicionalno uglasto, kako bi što više nalikovala slovima iz prvotiska. Jako mi se sviđa kako su oblikovana slova "b", "a", "i", iže, ot, jat, jus i črv i kako su uklopljena u azbukvicu. Za to je trebalo mnogo truda.

Gledam kako je riješena ćirilica u Times New Roman stilu, moram reći da mi se takvo rješenje dosta dopada. Tko ima slobodnog vremena možda bi htio napraviti uglasta glagoljska slova na takav način, no da donekle zadrži pravila i oblik koji je dan u prvotisku (neka Hančićeva velika slova u nj glagoljskom kurzivu su izvrsno riješena). To bi bilo izvrsno.
http://www.guskova.ru/~mladich/vera/nemanje

Našao sam grupu na facebooku, koja nastoji uvest glagoljicu kao jedno od mogućih pisama.

http://www.facebook.com/album.php?aid=3 ... 300&ref=ts

Izvrsno, malo po malo.

Što se tiče osuvremenjivanja glagoljice kako bi izgledala bliže suvremenim grafemskim stilovima, ova se vrlo jednostavno mogu samo malo korigirati prema Times New Roman stilu (u pogledu mjera, veličina, serifa koje ova glagoljica već i jednim dijelom ima, itd), i ubaciti ukrasna slova (moraju padati ispod crte, to je dobro napravljeno na epistuli). Kad bi se latinični grafem (malo slovo) stavio pored glagoljskog u TMR stilu, u istoj veličini (npr. 12) oni se ne bi smjeli razlikovati po tom pitanju. Dobro je pogledati kako je ćirilica riješena glede toga.


Ukrasna bih uzeo većinom iz prvog stupca ("m", "jat", "jus" bih uzeo iz drugog):

Ako se pogledaju slova b i r mogu se vidjeti serifi kakvi se koriste danas u tmr stilu.

Ovakva bi bila negdje za stil tipa Courier

Ubacio bih i ova ukrasna, Č, H, iže, E, O, U umjesto ponuđenih u gornjoj tablici

evo zvučnog zapisa bašćanske ploče
http://www.youtube.com/watch?v=RYcDkt5Fhss

Svaka čast


Je li napreduje?

Istarski razvod (gl.): http://www.nsk.hr/Bastina/knjige/Istars ... azvod.html
pdf (lat.): http://www.croatianhistory.net/etf/razvod.pdf

Vrbnički statut (gl.): http://www.nsk.hr/Bastina/knjige/Vrbnic ... tatut.html