|
|
Stranica: 1/6.
|
[ 150 post(ov)a ] |
|
Autor/ica |
Poruka |
ZGabriel
|
Naslov: Poezija Postano: 01 lip 2014, 20:04 |
|
Pridružen/a: 25 pro 2012, 20:27 Postovi: 17400 Lokacija: יום טוב
|
Stjepan Lice
~ODVALJEN JE KAMEN~
Odvaljen je kamen s tvojih očiju. Do tebe je da ugledaš svijet tebi darovan: svijet prepun ljepote i sreće, svijet koje tvoje oči mogu i okrasti i oplemeniti. Ali nad tobom uvijek bdije pogled prepun ljubavi.
Odvaljen je kamen s tvojih ruku. Do tebe je da se zauzmeš za svoje dane: da se ne kloniš znoja, umora i iscrpljenosti, i da ne pitaš koliko ih trudi uz tebe, jer nikada nisi sam. Uz tebe netko povazdan rađa ovaj svijet.
Odvaljen je kamen s tvojega srca. Do tebe je da mu dopustiš da bude otvoreno: da se ljubav prelijeva preko njega, da ne pristane ni na kakve zapreke. Jer sav je ovaj svijet srce koje te želi sačuvati.
Odvaljen je kamen s tvoje nade. Do tebe je da skrbiš o njezinoj svježini: da onima koji dolaze, djeci svojoj, ovaj svijet sačuvaš i predaš s povjerenjem da bezazlenost može biti jedra i nakon mnogih rana. Jer svemu što postoji ljubav postojano dariva dah.
Odvaljen je kamen s tvoga hoda. Do tebe je da ideš neumorno: da ne dopustiš da tvoj korak ista smete i da ti svaki korak bude čovječan, da uvijek ideš u susret. Na svim tvojim putovima netko raskriljenih ruku hiti k tebi.
Odvaljen je kamen s tvojih blizina. Do tebe je da pristaneš živjeti zagrljen: da se ne opireš nježnosti koja te proniče i krijepi i da s nježnošću pristupaš svakom biću. Jer netko tko ne može bez tebe, nadohvat ti je ruku, nadohvat duše.
Odvaljen je kamen s tvoga vremena. Do tebe je da se odlučiš za neizrecivo: da vječnost ulijevaš u posudu svakoga dana, sućut u posudu svakoga susreta. Jer postoji netko u kome živiš novim životom i sve što jesi prebiva u njegovu uskrsnuću.
_________________ Ako išta ne podnosim to je kad me netko tjera da radim. - Naša Kvačica
Takozvana RS je genocidna tvorevina.
|
|
Vrh |
|
|
ZGabriel
|
Naslov: Re: Poezija Postano: 01 lip 2014, 20:05 |
|
Pridružen/a: 25 pro 2012, 20:27 Postovi: 17400 Lokacija: יום טוב
|
Čeznem da ti kažem najdublje riječi koje ti imam reći ali se ne usuđujem, strahujući da bi mi se mogla nasmijati. Zato se smijem sam sebi i odajem tajnu svoju u šali. Olako uzimam svoj bol, strahujući da bi mogla ti učiniti.
Čeznem da upotrebim najdragocjenije riječi sto imam za te; ali se ne usuđujem, strahujući da mi se neće vratiti istom mjerom. Zato ti dajem ružna imena i hvalim se svojom surovošću. Zadajem ti bol, bojeći se da nećeš nikada saznati šta je bol.
Čeznem da sjedim nijemo pored tebe, ali bi mi inače srce iskočilo na usta. Zato brbljam i ćaskam olako, i zatrpavam svoje srce riječima. Grubo uzimam svoj bol, strahujući da bi mogla ti učiniti.
Čeznem da te ostavim zauvijek, ali se ne usuđujem, strahujući da bi mogla otkriti moj kukavičluk. Zato ponosno dižem glavu i dolazim veseo u tvoje u tvoje društvo. Neprekidne strijele iz tvojih očiju čine da je moj bol vječito svjež.
Rabindranat Tagore
Sida Košutić: Gdje si?
Znam da te nigdje susresti neću. Pa ipak - gdje si? U ruci mojoj procvaše za te Topli vrijesi.
Obaviti su maglom, što spava U krilu zori, U njima zapad planinskoga sunca Gasne i gori.
Korak susta od lutanja duga, Venu vrijesi; Znam da te nigdje susresti neću. Pa ipak - gdje si?
_________________ Ako išta ne podnosim to je kad me netko tjera da radim. - Naša Kvačica
Takozvana RS je genocidna tvorevina.
|
|
Vrh |
|
|
BGabriel
|
Naslov: Re: Poezija Postano: 21 lis 2014, 21:31 |
|
Pridružen/a: 04 srp 2014, 20:53 Postovi: 2154
|
Povratak
Ko zna (ah, nitko, nitko nista ne zna, Krhko je znanje!) Mozda je pao trak istine u me, A mozda su sanje. Jos bi nam mogla desiti se ljubav, Desiti velim, Ali, ja ne znam da li da je zelim, Ili ne zelim.
U moru zivota sto vjecno kipi, Sto vjecno hlapi, Stvaraju se opet, sastaju se opet Mozda iste kapi - I kad prodje vjecnost zvjezdanijim putem, Jedna vjecnost pusta, Mogla bi se opet u poljupcu naci Neka ista usta.
Mozda ces se jednom uvece pojavit Prekrasna u plavom, Ne sluteci da si svoju svjetlost lila Mojom davnom javom, I ja, koji pisem srcem punim tebe Ove cudne rime, Oh, ja necu znati, ceznjo moje biti, Niti tvoje ime!
Pa ako i dusa u tome trenutku Svoje uho napne, Sigurnim ce glasom zaglusiti razum Sve sto slutnja sapne; Kod vecernjih lampa mi cemo se kradom Pogledat ko stranci, Bez imalo svijesti koliko nas vezu Neki stari lanci.
No vrijeme se krece, no vrijeme se krece Ko sunce u krugu, I nosi nam opet ono sto je bilo: I radost i tugu. I sinut ce oci, naci ce se ruke, I srce se dici - I slijepi za stope bivseg zivota Njima cemo ici.
Ko zna (ah, nitko, nitko nista ne zna. Krhko je znanje!) Mozda je pao trag istine u me, A mozda su sanje. Jos bi nam mogla desiti se ljubav, Desiti - velim, Ali ja ne znam da li da je zelim, Ili ne zelim.
Dobriša Cesarić
|
|
Vrh |
|
|
korrisnik
|
Naslov: Re: Poezija Postano: 21 lis 2014, 22:12 |
|
Pridružen/a: 18 sij 2014, 17:10 Postovi: 15067 Lokacija: Pod kraljevskim Srebrn'kom
|
O mili časi, tako ste daleko! Vi draga lica, isčezla ste davno! Pusta je soba ...Moje srce tavno... I bez vas više ja sreće ne steko'...
Kadna mlado poljsko cv'jeće Biser niže ponoć nijema Kroz grudi mi želja l'jeće: "Što te nema, što te nema?"
Uzalud čekam ...U nijemoj sjeni Nikoga nema. Sam ko' kamen ćutim. Samo što orah granjem zamrznutim U okno bije i javlja se meni...
Ja sklopim oči i od sreće plačem.
_________________ Dušom i krvlju iskupit ćemo te, o Al-Aksa! Bi ruh bi dam nafdika ya Aqsa” By our souls, by our blood, all for you oh Al-Aqsa
|
|
Vrh |
|
|
korrisnik
|
Naslov: Re: Poezija Postano: 21 lis 2014, 22:13 |
|
Pridružen/a: 18 sij 2014, 17:10 Postovi: 15067 Lokacija: Pod kraljevskim Srebrn'kom
|
Sinoć kad se vraćah iz topla hamama, prođoh pokraj bašče staroga imama. Kad tamo u bašči, u hladu jasmina s ibrikom u ruci stajaše Emina. Ja kakva je pusta! Tako mi imana, stid je ne bi bilo da je kod sultana. Pa još kada šeće i plećima kreće, ni hodžin mi zapis više pomoć' neće! Ja joj nazvah selam. Al' moga mi dina, ne šće ni da čuje lijepa Emina, već u srebrn ibrik zahvatila vode, pa niz bašču đule zaljevati ode. S grana vjetar puhnu, pa niz pleći puste rasplete joj njene pletenice guste. Zamirisa kosa, k'o zumbuli plavi, a meni se krenu bururet u glavi! Malo ne posrnuh, mojega mi dina, al' meni ne dođe lijepa Emina. Samo me je jednom pogledala mrko, niti haje, alčak, što za njome crko'!
_________________ Dušom i krvlju iskupit ćemo te, o Al-Aksa! Bi ruh bi dam nafdika ya Aqsa” By our souls, by our blood, all for you oh Al-Aqsa
|
|
Vrh |
|
|
korrisnik
|
Naslov: Re: Poezija Postano: 21 lis 2014, 22:14 |
|
Pridružen/a: 18 sij 2014, 17:10 Postovi: 15067 Lokacija: Pod kraljevskim Srebrn'kom
|
.I lije na uglu petrolejska lampa Svjetlost crvenkastozutu Na debelo blato kraj staroga plota I dvije, tri cigle na putu.
I uvijek ista sirotinja udje U njezinu svjetlost iz mraka, I s licem na kojem su obicno brige Predje je u par koraka.
A jedne veceri nekoga nema, A mor'o bi proc; I lampa gori, I gori u magli, I vec je noc.
I nema ga sutra, ni prekosutra ne, I vele da bolestan lezi, I nema ga mjesec, i nema ga dva, I zima je vec, I snijezi...
A prolaze kao i dosada ljudi, I maj vec mirise - A njega nema, i nema, i nema, I nema ga vise...
I lije na uglu petrolejska lampa Svjetlost crvenkastozutu Na debelo blato kraj staroga plota I dvije, tri cigle na putu.
_________________ Dušom i krvlju iskupit ćemo te, o Al-Aksa! Bi ruh bi dam nafdika ya Aqsa” By our souls, by our blood, all for you oh Al-Aqsa
|
|
Vrh |
|
|
škerac
|
Naslov: Re: Poezija Postano: 21 lis 2014, 22:18 |
|
Pridružen/a: 12 tra 2012, 20:51 Postovi: 1489
|
KOGA NEMA
Koga nije – bez njega se može I suzdržanost – čija je veća? Prah se odsustva njegovog taloži U tih stalaktit il u stećak
Koga nema – brišu mu se stope Prazni minuti njegov prostor pune Ko pahuljice sniježne, tople Prozor napuštene sobe
Koga nema – gdje sad korača Nad kojom sporom vodom snatri
Lice njegovo – promijenjeno lice spavača I u imenu mu slova saplet
Gdje mu tragovi prestaju – ne zna se Tako ni rose stisak grani A poređuje ga ko ne umije Od nazočnosti njegove da se brani.
Milan Milišić
|
|
Vrh |
|
|
BGabriel
|
Naslov: Re: Poezija Postano: 22 lis 2014, 16:14 |
|
Pridružen/a: 04 srp 2014, 20:53 Postovi: 2154
|
***
Znam, kao nepoznati u luku brod zalutala je moja duša u ove strane. Znam da nikome ovde nisam rod, da je trebalo da živim u druge dane. Znam da sam tanki ptičiji glas koji se jedva iz daljine čuje. Znam da sam trošni biljke stas, povijan vetrovima oluje. Da nisam donela nikakvu novu vest, da ništa veliko svetu neću reći, da sve su reči moje samo ispovest, ljudska, tužna. Ali niko na zemlji nije kao ja razumeo božje beskonačno delo, niko toliko šetao dok mesec sja ni toliko slušao lišće svelo. Niko nije voleo tako neke sitne stvorove ni prostrana nebeska krila, niko osluškivao tako nepobitne zakone božije, samo sam ja bila stanovnik šuma i saputnik mrava, znala potoka i vetrova smer, znala o čemu sanja livadska trava i šta oseća u grmu skrivena zver. O znam, ostaću sasvim nepoznata novom vremenu i novome kraju, ali mene poznaju sva nebeska blaga oblaci i bube i šume mene znaju. Potomstvu svome ispričaće laste da sam proleće pesmom predskazivala i da sam uvek kad suton poraste na usamljenim stazama snivala. Reke će moju sliku u sva mora razneti i u sva jezera neznana, ptice će moju pesmu s mladog bora pevati kad mene ne bude jednoga dana..
Desanka Maksimović
|
|
Vrh |
|
|
BGabriel
|
Naslov: Re: Poezija Postano: 08 stu 2014, 19:32 |
|
Pridružen/a: 04 srp 2014, 20:53 Postovi: 2154
|
Uzalud Je Budim
Budim je zbog sunca koje objašnjava sebe biljkama zbog neba razapetog između prstiju budim je zbog reči koje peku grlo volim je ušima treba ići do kraja sveta i naći rosu na travi budim je zbog dalekih stvari koje liče na ove ovde zbog ljudi koji bez čela i imena prolaze ulicom zbog anonimnih reči trgova budim je zbog manufakturnih pejzaža javnih parkova budim je zbog ove naše planete koja će možda biti mina u raskrvavljenom nebu zbog osmeha u kamenu drugova zaspalih između dve bitke kada nebo nije bilo više veliki kavez za ptice nego aerodrom moja ljubav puna drugih je deo zore budim je zbog zore zbog ljubavi zbog sebe zbog drugih budim je mada je to uzaludnije negoli dozivati pticu zauvek sletelu sigurno je rekla: neka me traži i vidi da me nema ta žena sa rukama deteta koju volim to dete zaspalo ne obrisavši suze koje budim uzalud uzalud uzalud uzalud je budim jer će se probuditi drukčija i nova uzalud je budim jer njena usta neće moći da joj kažu uzalud je budim ti znaš da voda protiče ali ne kaže ništa uzalud je budim treba obećati izgubljenom imenu nečije lice u pesku ako nije tako odsecite mi ruke i pretvorite me u kamen
Branko Miljković
|
|
Vrh |
|
|
boksnamnik
|
Naslov: Re: Poezija Postano: 08 stu 2014, 19:45 |
|
Pridružen/a: 26 lis 2014, 10:58 Postovi: 2335 Lokacija: Република Српска/Republika Srpska
|
Evo jedne moje iz studentskih dana :) Volio bih znati vrijedi li cemu (ja sam previse samokritican). Mada, zapis je cirilicni, pa mozda se neki nece moci snaci. Citat: БАЛ ПОД МАСКАМА Добро дошли на бал под маскама на мало место небитних детаља. Ускочите, дружите се с нама не питајте себе да ли вам то ваља. Слободно уђите, може без куцања на дочеку биће прелепа фасада. Али, под фасадом зидови ћутања које провалити нећете никада. Добро дошли на бал под маскама сви смо ми исти и кријемо нешто. Тешимо се лажним опаскама све своје мане прикривамо вешто. Свака наша прича вешто је саткана од свиленог конца који души прија. А иста та душа цела исфлекана испред сваке лажи понизно се свија. Добро дошли на бал под маскама у свима нама срца су глумачка. Ходамо вешто животним даскама а када падамо, падамо к'о мачка. Падамо на главу, ал' прича је друга поносно кажемо - пали смо на ноге. Званично у нама не постоји туга јаким карактером заварамо многе. Останите овде колико желите биће лепо и вама и нама. И ви ћете некад неком да велите: ''Добро дошли на бал под маскама''. Mislim da je rodjena za forumase :)
_________________ Za dobar zivot nije rodjen svako
|
|
Vrh |
|
|
BGabriel
|
Naslov: Re: Poezija Postano: 08 stu 2014, 19:58 |
|
Pridružen/a: 04 srp 2014, 20:53 Postovi: 2154
|
Zašto ne bi vredela? Istina da se delom može odnositi na forumaše ali je žalosno što se većim delom odnosi na realnost gde se zovemo imenom i prezimenom, a ne nikom.
|
|
Vrh |
|
|
BGabriel
|
Naslov: Re: Poezija Postano: 09 stu 2014, 14:57 |
|
Pridružen/a: 04 srp 2014, 20:53 Postovi: 2154
|
Zimsko pismo
Kako si čudna gde te nema! Između nas Vazduh se guši u sitnom cveću, vejavica Kao slatka bolest. I kada te dodirnem Na ivici običnog sna, prstima kroz rešetku, Tako mi se čini, ti počinješ da govoriš O stvarima koje ne poznajem: neku mudrost Zlatnu između dve reči, kao vazduh, leti, Između dva ostrva. Ali, lakše je tako Da te dozovem, nego da zamišljam prostor Koji nas tobože deli (noć od ljubičaste soli, Ravnica po čijoj tišini povlačim pravu crtu, Između zvezdanih, zatrpanih šuma - Decembarska noć). Pa makar da si drugačija Od svega što znaš o sebi, u ovakvoj noći Kada se jedno more, uplašeno od snega, Otvara i trepće kao oko u mojoj krvi; Pa makar da si čudna, ljubavi, ovde gde te nema, Gle, upaljena kao plamen na sveći svoga imena U praznoj sobi izgovorenog.
Toliko mnogo načina Da sve više zavisim od tebe!
Ivan V. Lalić
|
|
Vrh |
|
|
Hunter
|
Naslov: Re: Poezija Postano: 09 stu 2014, 15:41 |
|
Pridružen/a: 21 stu 2012, 10:26 Postovi: 3383 Lokacija: Србија
|
TUGA U KAMENU
1
Ni reč, ni stih, ni zvuk tugu moju ne kaza.
A dúgê sveudilj neke nebo i zemlja spaja i spaja luk.
2
I krenem , i rodna kob sve dublje me koreni.
I kriknem, i u srce kao nož rođeni zarije se krik.
3
I krvlju tu pa tu materom u krug.
A sviće sa zorama, a s večeri setno nestaje me za gorama.
4
I nemo iz tvari tugom objavi se drug.
I tugom zacvrkuće tica i zazeleni lug.
5
I sekira kad ljuto zaseče dub;
i jagnjetu vuk, - kosti kad mlavi zub; nemo sve svemu tugom verni ostane drug.
6
Sloboda robu, - odbegnem daleko, a sve dublje tu.
I blagoslov što grobu kolevci prokletstvo neko, - odužiti dug.
7
Sve zove, - ostajem.
Korenom u kamenu tuzi zatvaram krug.
8
Patniku iz tiha srca to čudno pukne zore cik.
I čudno, na ramena sebi, svetli svoj sagleda lik.
9
Ni reč, ni stih, ni zvuk tugu moju ne kaza.
A dúgê sveudilj neke nebo i zemlju spaja i spaja u luk.
Momčilo Nastasijević
|
|
Vrh |
|
|
BGabriel
|
Naslov: Re: Poezija Postano: 17 stu 2014, 23:39 |
|
Pridružen/a: 04 srp 2014, 20:53 Postovi: 2154
|
Po rastanku /Desanka Maksimović
Reci mi sad, kada već prošlo sve je: časi bolni i dani dragi, lepi; kad novi bol se starom bolu smeje;
od reči tvojih kad duša ne strepi - reci, da l' te je moja tuga bolela nekad, kad sam te mnogo, mnogo volela?
Reci mi sad, kad me ne voliš više; kad ti se prošloj ruga nova sreća; i kad se dana koji nekad biše duše ti samo kad me vidiš seća - reci, da l' te je moja radost bolela jednom, kad nisam više tebe volela?
II
Nekad sam bila dobra i mlada i poverljiva i puna nada, nekada pre; ti si mi tada reći mog'o beskrajno mnogo, o kako mnogo sa reč i dve. Spokojni bili su dani moji, a ti si srcu mi prvi koji beše drag, pa iza svega što si mi rek'o, katkad surovo, katkada meko, ostao je trag. Sad srce moje bije tiše: već manje volim, a znam više nego pre; već sad mi ne bi reći mog'o onako dosta, onako mnogo sa reč i dve. I kad bi danas prišao meni i hteo reći davno rečeni' buditi draž, u srcu mome šaptao bi neko: da sve što si mi ikada rek'o, bila je laž.
III
O, kad bi znao ti kako je meni što neću više smeti ni u proleće, kad trava zeleni, ni kada cveta leti, doći ti sutonom, dok tuga raste.
O, kad bi znao ti kako je duši kad zadnje drveće mre i zadnje lišće žalosno pevuši, što neće moći kao pre reći ti svoje jesenje plašnje.
O, kad bi znao ti šta srce skriva kad oko zalud traži. O, kad bi znao ti kako jednolik biva, bez boje i bez draži, svaki dan kada te videla nisam.
IV
Zavolela sam ga. Večerom svakim odlazila sam u livade i u svaku cvetnu krunu spuštala nežnim šapatom njegovo ime, i potom ga ujutru, namirisano i rosno, redom poljupcima vadila.
Volela sam ga. Večerom svakim ostavljala sam u njegovoj duši jata nežnih, tek rođenih šapata; i zatim ih svako jutro, pune njegove duše, sa njegovih usana primala.
On je otišao. Večerom svakim lutam po poljima i zovem ga, vešam svoje reči, otežale od suza, na krila vetrova i zovem ga; mešam svoje postarele šapate u šušanj lišća i zovem ga.
Ali uzalud: ujutru čujem samo umoran odjek svojih reči. On je daleko otišao.
V
Zavole bela mirisna ruža crni bodljikavi trn. Ti ne veruješ meni, je li, dragi, da je ruža zavolela trn?
I kada mu ona u jednu bisernu zoru reče kako ga voli, on se grohotom i prezrivo nasmeja. Ti ne veruješ meni, je li, dragi, da se trn prezrivo nasmejao?
A kada jednoga dana neko htede uzbrati belu mirisnu ružu, trn mu izbode ruke. Ti ne veruješ meni, je li, dragi, da mu je trn izbo ruke?
|
|
Vrh |
|
|
BGabriel
|
Naslov: Re: Poezija Postano: 23 stu 2014, 23:23 |
|
Pridružen/a: 04 srp 2014, 20:53 Postovi: 2154
|
Zapamti
To može samo žena koja ljubi tražiti malo, poklanjati sve. Dani su teški, zagrljaji grubi a ona ko nekad vjeruje u sne.
Vjerna i tiha zna jos da čeka kada i ne misle na nju. Prolaze dani, ne vraća se rijeka, a ona jos uvijek stoji tu.
To može samo žena koja ljubi pružati nježnost i živjeti bez nje.
Arsen Dedić
|
|
Vrh |
|
|
korrisnik
|
Naslov: Re: Poezija Postano: 24 stu 2014, 01:25 |
|
Pridružen/a: 18 sij 2014, 17:10 Postovi: 15067 Lokacija: Pod kraljevskim Srebrn'kom
|
JEdnoj Bogatašici Ne gledaj me ljepote ti tvoje! Jer Tvoj pogled mir mi samo muti. Ne gledaj me, jer do Tvog su skuta Mom sevdahu zagrađeni puti… Ti si kćerka bogatstva i sreće, Odrasla si u zlatu i svili, Tvojom dušom nikad se nijesu Oblakovi teške tuge vili. Tvoj je život ko jezerce mirno, Po kom vazda zlatna radost pliva; Ne poznaješ uzdaha i suze, Što je svijet u svom krilu skriva. A ja pjesnik gola sam sirota, Za me radost tek je pusta bajka. U kolibi pod čađavim krovom Rodila me siromašna majka. Od djetinjstva udes me je vitl’o Kroz sve m’jene patničkog života, Baš ko vihor na pomamnom krilu, Slabu slamku kad vitla i mota. Vidiš evo ovu tamnu mrežu Krupnih bora povrh moga čela, Ta nju mi je hrapavijem perjem Gorka zbilja, – gorka tuga splela. Pa ta tuga zar da i Tvoj život, Tvoju sreću tako bistru muti? - Ne gledaj me; ta do tvog su skuta Mom sevdahu zagrađeni puti! Ah! Ja nemam nigdje ništa svoga, U svijetu sam kao gola grana; Sve mi blago – uzdasi i suze, A tuga mi – svagdanja je hrana!.
U aleji Gasne se krvavo oko lipanjskog plavetnog dana I rujni već dašak struji večeri snene i meke A parkom cvijetnim tiho – ko b’jele sablasti neke Nijeme se pružaju sjene visokih bujnih platana. Ja sam na klupi sjedim i slušam: s neznanih strana Do mene dopire šumor kaskada daleke rijeke, Zamiruć u duši mojoj ko zvuci srebrene jeke - Ah, tako plače moja uvehla radost rana. I sa njom zlaćane sanje, koje ko svehlo lišće Padoše s drhtavih grana stabla mojega žica. Sad moje bolno srce u grudima se stišće. I kunuć vrijeme, cvili poput ranjena ptića: O, zašto me ostavi mladost, puna mirisa i boja I ti, o Đulizaro, najljepša sanjo moja!?
Noć Po ulicama zaspaloga grada Svilenim krokom povlače se sjene, Krvavi plamen s lampiona pada U mrak ko uzdah zaljubljene žene Po ulicama zaspaloga grada. U n’jemom zvuku zamišljene noći Svetog se bola veličanstvo širi - Zvjezdice plaču u plavoj samoći U njima suza kao tamjan miri U n’jemom zvuku zamišljene noći… Ah! Šta to šumi sa dalekih sfera? Da l’ oblakovi pahuljasti plove, Vrh uzdrhtalih skrovitih jezera, Prosipljuć b’jele i pamučne snove? Šta li to šumi sa dalekih sfera? Il’ naga Venus tajnu čežnju zbori? Il’ sa cimbala anđeoskih zvuči Šapuću ljubav? i Kevser žubori?’ Il’ Luna maše s lepezom u ruci? Il’ naga Venus tajnu čežnju zbori? Trenuci to’ su ekstaze i raja, Časovi sveti, kad pjesničke grudi Slatko se šire s mekih osjećaja, Što ‘no ih Sevdah cjelovima budi - Trenuci to su ekstaze i raja! O noći, ženo neznanih daljina, Kojoj u oku dršću priče sjajne! Tvojega duha i tamnih dubina Meni su mile, tako mile tajne - O noći, ženo neznanih daljina! Po odajama samotnog života Etirna sad mi tvoja noga stupa; Pod njenom stopom svud cvjeta ljepota - I sve u tvome mlijeku se kupa Po odajama samotnog života. Moj duh se s tvojim duhom cjeliva, Na tvojoj usni moja pjesma spava I sva mi tuga u tvoj mrak se sliva - O noći, ženo spokojna i plava, Pjesnik te, evo, grli i cjeliva! MUSA ĆAZIM ĆATIĆ
_________________ Dušom i krvlju iskupit ćemo te, o Al-Aksa! Bi ruh bi dam nafdika ya Aqsa” By our souls, by our blood, all for you oh Al-Aqsa
|
|
Vrh |
|
|
MIR
|
Naslov: Re: Poezija Postano: 27 pro 2014, 02:16 |
|
Pridružen/a: 08 sij 2010, 19:56 Postovi: 5139
|
Aktualno na Savskoj 66, Zagreb! BOŽIĆ U SAVSKOJ ŠEZDESET I ŠEST pred vratima truloga ministarstva gori stara vatra, brat do brata smrznuti, bez ruku, vida, nogu uokolo ognja mole se jedinome Bogu Božić, gle čuda, samo on ih čuje ministar mrmlja, iza ugla psuje vlada šuti, bistru vodu muti predsjednik pod ženske šmugnuo skuti branitelji, zbor! odrekao nas se i Sabor izdale nas Jude, šuplji strančarski kor imamo Hrvatsku! okitimo bor, pristavimo stol upalimo luč, Isusu je zima, gladan je, gol škripe tramvaji, cvile proteze, kolica preživjesmo rat, sva naša je krivica o, Franjo! u Savskoj šezdeset i šest da imamo šaku još jednom stisnuli bi pest ma, i plakali bismo al' nemamo oka ljudi smo, Bože moj, nismo stoka od ideala sjajnih stoji tek skrpani šatorić u njemu prevarena nacija kleči i na Božić hoće li nam Isus banuti pred zornicu ili će snen sjesti u zetovu četrnaesticu crveni crvi podvaljuju nam mućak opet kako povjerovati da ćelija topli je krevet o, izdajničke stranke jednom zaobiđite nas ne u progonstvu, ovdje, doma nam je spas kao ranjeni Isusek sto posto znamo od Heroda do Juda zbog vas ukrug lutamo siti smrti, ratova i politika kobnoga puta doma obrane, pitamo, gdje zadnja je crta pod slikom neumrle Nevenke Topalušić Isuse pomiluj nas barem na Božić pred vratima mrtvoga ministarstva gori vatra branitelja Hrvata Boga moli stado bez pastira nebeska pravda u srcu im svira Nenad Piskač BOŽIĆ 2014, Na Savskoj cesti 66. Zagreb
_________________ MIR da, ali ne kao u Macelju, Ovčari i Hudim jamama! Komunisti nude bolju budućnost, neuspješni u sadašnjosti, a razlog je uvijek u prošlosti! Želiš stvoriti neprijatelja – spasi ga od genocida!
|
|
Vrh |
|
|
korrisnik
|
Naslov: Re: Poezija Postano: 27 pro 2014, 02:18 |
|
Pridružen/a: 18 sij 2014, 17:10 Postovi: 15067 Lokacija: Pod kraljevskim Srebrn'kom
|
(Pokajanje jednog grijesnog pjesnika)
Gospode, evo na sedzdu ti padam, Pred vjecnom tvojom klanjam se dobrotom I molitvu ti u stihove skladam, Prosec, "Oh, daj mi smisao za ljepotom!" Gospode, evo, na sedzdu ti padam. Ti znas, da bijah nevin poput rose I poput lijera u proljecu ranom; Al ljudi, med sto pod jezikom nose, Otrov mi dadose u bokalu pjanom, Mada sam bio nevin poput rose. I tada s tvoga skrenuo sam puta I zatrtao kroz pustos i tamu Ah, strast mi razum u okove sputa, Da ropski dvori njenu crnom plamu - I s tvoga ja sam zabasao puta. Vjeru i nadu iz srca izgubih, I moju ljubav pomrco je grijeh - Postadoh sarhos oholi i grubi, Sav ideal mu sto je vinski mijeh... Ah, svoju vjeru i nadu izgubih!... I slavih Bakha kao sveto bice, Veneri pete jezikom sam lizo - Vlastitim zubom ja sam svoje zice Komad po komad kao zvijer grizo, Slaveci Bakha kao sveto bice. Svaciji prezir pratio je mene, Od sjene moje druzi mi bjezahu I sve me ciste klonule su zene... Vaj! Tesko mi je bilo siromahu, Jer ljudski prezir pratio je mene. Ja sada bjezim pod okrilje tvoje I tvog Kur'ana, tvoje vjecne rijeci, Gospode, grijehe odrijesi moje I bolesnu mi dusu izlijeci - Ta ja se sklanjam pod okrilje tvoje. Gospode, razum prosvijetli mi sada I daj mi snage, daj mi volju jaku Demone sve sto moze da savlada... Nek tvoja milost svijetli mi u mraku Gospode, razum prosvijetli mi sada! Raspiri moje stare vjere plamen, Vrati mi ljubav i sve stare dare, Da tresnem casom o ledeni kamen I noktom zgrebem Venerine care - O raspiri mi stare vjere plamen!... Gospode, evo na sedzdu ti padam, I kajem grijehe pred tvojom dobrotom - I molitvu ti u stihove skladam, Prosec: "Ah, daj mi smisao za ljepotom!" - Gospode, evo na sedzdu ti padam!... Musa Ćazim Ćatić nakon svojih predhodnih pjesama, a živio je Boemskim životom.
_________________ Dušom i krvlju iskupit ćemo te, o Al-Aksa! Bi ruh bi dam nafdika ya Aqsa” By our souls, by our blood, all for you oh Al-Aqsa
|
|
Vrh |
|
|
MIR
|
Naslov: Re: Poezija Postano: 27 pro 2014, 08:02 |
|
Pridružen/a: 08 sij 2010, 19:56 Postovi: 5139
|
MIR je napisao/la: Aktualno na Savskoj 66, Zagreb! BOŽIĆ U SAVSKOJ ŠEZDESET I ŠEST pred vratima truloga ministarstva gori stara vatra, brat do brata smrznuti, bez ruku, vida, nogu uokolo ognja mole se jedinome Bogu Božić, gle čuda, samo on ih čuje ministar mrmlja, iza ugla psuje vlada šuti, bistru vodu muti predsjednik pod ženske šmugnuo skuti branitelji, zbor! odrekao nas se i Sabor izdale nas Jude, šuplji strančarski kor imamo Hrvatsku! okitimo bor, pristavimo stol upalimo luč, Isusu je zima, gladan je, gol škripe tramvaji, cvile proteze, kolica preživjesmo rat, sva naša je krivica o, Franjo! u Savskoj šezdeset i šest da imamo šaku još jednom stisnuli bi pest ma, i plakali bismo al' nemamo oka ljudi smo, Bože moj, nismo stoka od ideala sjajnih stoji tek skrpani šatorić u njemu prevarena nacija kleči i na Božić hoće li nam Isus banuti pred zornicu ili će snen sjesti u zetovu četrnaesticu crveni crvi podvaljuju nam mućak opet kako povjerovati da ćelija topli je krevet o, izdajničke stranke jednom zaobiđite nas ne u progonstvu, ovdje, doma nam je spas kao ranjeni Isusek sto posto znamo od Heroda do Juda zbog vas ukrug lutamo siti smrti, ratova i politika kobnoga puta doma obrane, pitamo, gdje zadnja je crta pod slikom neumrle Nevenke Topalušić Isuse pomiluj nas barem na Božić pred vratima mrtvoga ministarstva gori vatra branitelja Hrvata Boga moli stado bez pastira nebeska pravda u srcu im svira Nenad Piskač BOŽIĆ 2014, Na Savskoj cesti 66. Zagreb
_________________ MIR da, ali ne kao u Macelju, Ovčari i Hudim jamama! Komunisti nude bolju budućnost, neuspješni u sadašnjosti, a razlog je uvijek u prošlosti! Želiš stvoriti neprijatelja – spasi ga od genocida!
|
|
Vrh |
|
|
škerac
|
Naslov: Re: Poezija Postano: 03 tra 2015, 21:25 |
|
Pridružen/a: 12 tra 2012, 20:51 Postovi: 1489
|
Pogled siromaha
Ja znadem: jutrom kad ustaju, ćute i sjede malko još na postelji.
Za stolom ćute tako dokle jedu ili sjede. Odmaraju se. Ruke su im mirne: prekrižili ih na upale grudi; tek koja stolom crta sama
Nijedne oči ne gledaju ravno, naprijed Ti ljudi ne čekaju niodakle ništa U njihov život sve dolazi izvana i njima ravna. Njihov je život predan je i zebnja.
Tu sjede sada Pogled im se ni na čemu ne može da smiri Pometen bludi i traži izlaz izvan prostora.
Rucak siromaha
Jedno pred drugim stide se da sjednu za takav ručak
i dokle jedu boje se da ne bi jedno drugom život pojeli.
Kad ustanu od stola, tišina i težina Gađenje pred samim sobom unakazi obadvoma lica
i svaki misli da je drugom ubica i da je krv što teče kroz njegovo tijelo krv drugog (kao da je jedno drugo jelo)
Antun Branko Šimić
|
|
Vrh |
|
|
Tuta
|
Naslov: Re: Poezija Postano: 03 tra 2015, 22:05 |
|
Pridružen/a: 10 lis 2013, 22:41 Postovi: 9738
|
E moj dragi, malo mi ga smliči, dobar q svaku bolest liči.
- Narodna
|
|
Vrh |
|
|
Metemma
|
Naslov: Re: Poezija Postano: 14 tra 2015, 11:48 |
|
Pridružen/a: 17 lip 2012, 00:09 Postovi: 15513
|
In 11-year-old Adesewa Oyinkansola's "My Black Skin, My Beauty," she writes: "The black skinned beauty Speaks of my origin The black skinned beauty Speaks Africa I hold my head up high Feel on top of the world For I love my colour And what my colour speaks" Say it loud, Adesewa! Read the rest of her lovely offering here: https://face2faceafrica.com/article/black-beauty-poem
_________________ + Gledaj orle od miline, Gračanicu kraj Prištine... +
|
|
Vrh |
|
|
Tuta
|
Naslov: Re: Poezija Postano: 15 tra 2015, 04:31 |
|
Pridružen/a: 10 lis 2013, 22:41 Postovi: 9738
|
Koza
Četiri ure je mati hodila pedest miljari korati je učinila natašte. Tako je došla priko brigi i drag h meni u grad i donila glas da je koza krepala.
Doma leži starica baba, i mala sestra je bona. Hiža priz žita, prez muke, prez šolda i krepana koza.
Jopet miljari koraki Svaki je korak pun škrbi. Ma kako se moru tolike duše prihraniti od plaće jenega diteta u gradu.
Tri dane nis hrane pokusija tri noći za kozon san plaka i dela u ognju četrnajst ur na dan. Ma daleki cesar austrijski i veliki car od Jermanije nisu ni slutiti mogli ča misli jedan mali čovik, ki cilu božju noć proplače za kozon.
Mate Balota
|
|
Vrh |
|
|
Začinjavac
|
Naslov: Re: Poezija Postano: 18 tra 2015, 20:00 |
|
Pridružen/a: 09 tra 2015, 04:20 Postovi: 39
|
@Ministry of Sound
Ja već godinama trubim da je Koza najbolja pjesma s ovih područja, a nije da ih nisam pročitao. Svakako ih ima genijalnih, ali ovako opisati brige malog čovjeka je malo kome pošlo za rukom. Inače, to sam nedavno pričao na kavi u Zagrebu pa mi je stigla "poruka zahvale" od njegove kćeri na Facebook. Genijalan lik s genijalnim pjesmama, volio bih da mu ih i više mogu razumjeti ali sam slab s dijalektom.
Evo nešto i od mene:
Postoji
sreo sam ga sutra krajičkom oka okrznuh mu lice i poljubih ga žustro u čelo pokajnika
sreo sam ga sutra kao pljusak iznenadni unatoč mrtvilu otajstva pojavi se kao pahulja
sreo sam ga sutra u zviždanju bure i ugrizu crvenice što ko mrkli jaz oslikava trenutak što ko vitraj zove pogled grešnika
sreo sam ga sutra u hladnom grobu usnulog nadanja i pastirskoj sigurnosti stada što veliča nekoga, nešto i ništa
sreo sam ga sutra u postojanju karizme vidjeh ga sreo sam, Oče čak jednog
čovjeka s licem
Pjesma posvećena hrvatskom branitelju Grizliju, koji mi je pokazao istinsku sreću.
_________________ Kada sto ljudi stane zajedno, svaki od njih će izgubiti svoj um i dobiti drugi. // http://knezevina.net/
|
|
Vrh |
|
|
Ksenija
|
Naslov: Re: Poezija Postano: 18 tra 2015, 22:23 |
|
Pridružen/a: 31 lis 2012, 20:51 Postovi: 5920
|
Strelac To lice ljubavi opasno i nežno jedne se večeri javi posle predugog dana. Možda je strelac bio sa lukom ili svirač sa harfom? Ne znam više, zaista ne znam.. Znam samo da me je ranio možda strelom možda pesmom. Znam samo da me je ranio iz srca krv mi teče Vrela me suviše vrela ljubavna rana peče. http://www.ina.fr/video/I06349880
|
|
Vrh |
|
|
Online |
Trenutno korisnika/ca: / i 4 gostiju. |
|
Ne možeš započinjati nove teme. Ne možeš odgovarati na postove. Ne možeš uređivati svoje postove. Ne možeš izbrisati svoje postove. Ne možeš postati privitke.
|
|
|