Bila ovo ljeto.
Prosječno sam prolazila oko 23 km dnevno, 5-6 sati za to je dosta optimistično.. Obično treba 6-7-8, pa i više, za doći do alberguea, ako je veća kilometraža. Teren nije uvijek baš lagan, a i umor se nakupi jedan na drugi od stalnog hodanja svaki dan. Trebalo mi je 34 dana hoda, a imala sam i 3 dana odmora, znači ukupno 37.

Ugl., ako trebaš neki savjet ili imaš kakvo pitanje, slobodno pitaj bilo kad :)

pa di si, ribice?

kako si se pripremala za hodanje? postoji li neki poseban trening? i kakav je smještaj u prosjeku? treba vreća za spavanje, pretpostavljam?
kakvo je vrijeme ljeti, nije ti bilo vruće? meni je 20-22 ° idealno.

moja normalna brzina je oko 6 km/h i volim hodati, taj dio nije problem.

Ne postoji nikakav poseban trening, a niti je potreban, ipak je to samo hodanje. Najbolji trening je po meni planinarenje nekoliko puta mjesečno. Ali dovoljna je i samo neka redovna cardio aktivnost, ja sam npr. išla na plivanje, malo pješačila i to je to.

Smještaj je u albergues, tj. hostelima, i bude svakako, ali preživiš Albergues mogu biti municipales iliti državni/općinski (cijena im je oko 10-15 eura za noćenje), privatni (ti su malo skuplji (20-25) ili donativo koji su besplatni, ali pristojno je ostaviti donaciju jer kod njih dobiješ često i večeru, koju su ti platili oni koji su tamo spavali dan prije tebe i preporuka je ostaviti onoliko koliko platiš i drugdje.
Kreveti su uglavnom na kat, madraci često loši, dobiješ jednokratnu posteljinu (plahtu i jastučnicu), i treba ti vreća za spavanje, da. U ljetnim mjesecima je dosta samo liner, jer ti bude vruće.
Privatni albergues su uglavnom kvalitetniji, ali ekipa je u municipales

Vrijeme je bilo vruće, ali tad sam mogla ići, pa eto, izdrži se.

Moja normalna brzina hoda je isto 5-6 km po Zagrebu, ali Camino je drukčiji. Ima dosta stajanja, usporiš jer se zapričaš s nekim, fotkaš okolo ili jednostavno uživaš u pogledima, staneš odmoriti noge svako malo, pa piš pauze, stajanje za doručak, ručak ili bar piće itd. Ne treba ići kao stroj, Camino je iskustvo koje treba proživjeti punim plućima i uživati u njemu. Osim toga prvi dan je naporan (prelazak preko Pirineja), pa ako nisi u baš nekoj formi, sljedećih nekoliko dana umireš.

Stigao sam do Estepone, imam još 46 km pješačiti do Gibraltara, koji se sve jasnije vidi u daljini. Već sam rezervirao četiri uzastopne noći u jedinom jeftinom hostelu na Gibraltaru, kojemu je kad je raspoloživ fiksna cijena 36 eura za noć. Znači ukupno 143 eura. Sve ostale smještajne jedinice na Gibraltaru su daleko skuplje, dao bih za jednu noć koliko ću dati za četiri. Vidio sam da ima ulaznica stotinjak eura. Špilja svetog Mihaela, maurska utvrda, Skywalk, vojni tuneli iz vremena opsade, Apes Den. Nešto se od ovoga može i propustiti, ali sve zvuči zanimljivo.

Ušetat ću na britanski prekomorski teritorij pješke, ne znam koliko su im granični policajci strogi. Britanska carina slovi kao jedna od strožih i zafrknutijih, kad sam ulazio iz Francuske u Englesku dugo svakoga ispituju zašto dolazi, koliko ima para, provjeravaju stanje na računu, moraš ih uvjeriti da imaš para i da ne namjeravaš ostati raditi. Nadam se da za ući iz Španjolske na Gibraltar nisu toliko dosadni.

Estepona je iznenađujuće veliko i oku ugodno naselje, divne ulice i divna župna crkva.

https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... 0.2024.jpg

https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... a_2024.jpg

https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... 0.2024.jpg

https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... a_2024.jpg

https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... tepone.jpg

Sva sreća da nisam išao iz Málage autobusom na Gibraltar, nego pješke. Šteta bi bila da sam ovako lijepo naselje propustio.

Zbog jake kiše, nakon prepješačenih 90 km od Málage do Estepone, ipak sam se odlučio za autobus zadnjih 46 km. Kolodvor španjolskog pograničnom naselja La Linea de la Concepción udaljen je pet minuta pješke od granice. Autobus od Estepone do La Linee koštao je 5.4 eura. Ušetao sam na Gibraltar. Trebalo je pokazati osobnu, karticu i rezervaciju smještaja na mobitelu.

Pješačio sam do Europa Point, a onda našao neki organizirani dvosatni izlet kombijem koji vodi na vrh stijene i u špilju svetog Mihaela, te par vidikovaca, Skywalk i gdje su berberski makakiji, za sve skupa samo 50 eura. Uključene ulaznice, koje bi svaka pojedinačno došle više puta skuplje.

Moje fotografije Gibraltara danas.

https://commons.m.wikimedia.org/wiki/File:GIBRALTAR.jpg

https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... a_2024.jpg

https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... r_2024.jpg

https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... topadu.jpg

https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... altaru.jpg

https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... altaru.jpg

https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... _vrata.jpg

https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... altaru.jpg

https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... 0.2024.jpg

https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... u_2024.jpg

https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... makaki.jpg

https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... R_2024.jpg

https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... kakiji.jpg

https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... a_2024.jpg

Gibraltar je po noći totalno mrtav, nema skoro nikoga na ulici. Nisam to prije znao. Mirno mjesto.

Sami stanovnici su veoma odani britanski podanici. Moje fotografije...

https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... u_2024.jpg

https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... a_2024.jpg

https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... edrala.jpg

Zanimljivo. Jel pričaju engleski ili španjolski?
Tako i na onim Falklandskim Otocima koje su Argentinci napali, gledao sam dokumentarac o tom mjestu. Svo stanonvništvo britanci pravi. Veći britanaci od britanaca, pričaju onim jakim britanskim naglaskom, redovito piju čaj u 5, voze lijevom stranom. I svuda britanske zastave. Stvarno bez ikakvog prava je to napala Argentina.

Čujem oba jezika, dosta radnika u supermarketima i inače koji obavljaju te sporedne poslove su Španjolci iz Španjolske. Plaća se u funtama. Obično odbijaju euro. Gdje primaju euro, vraćaju ostatak u funtama. Gibraltar je jedini britanski teritorij gdje se vozi desnom stranom. To je točkica, izrazito mala zemlja. Od granice do najjužnije točke, Europa Point, nemaš ni 6 km pješačenja. Ne znam zašto španjolski nacionalisti zapinju za taj minijaturan komad Britanskog Carstva, kad i sami imaju enklave u Africi. Ceutu i Mellilu.

Ja se tebi divim Ateista. Ozbiljno. Toliko si neopterećen. Da ja napustim posao i krenem u avanturu tako kao ti, ne znam da bi mogla. Ili imala hrabrosti.

Možda da mi se u životu desi neki preokret. Turbulentan.

Pa da presječem. Prodam stan i spiskam lovu na kruzer.

Meni je stvarno u svim zemljama i gradovima bilo i jest doslovno super, ništa me ne vuče doma. Nema teoretskih izgleda da mi putovati ikada dosadi. Svaka zemlja je predivna, i to nije floskula ili isprazna fraza nego živa istina. Danas sam prepješačio Gibraltar uzduž i poprijeko, penjao se po zapuštenim vojnim utvrdama, tunelima i bunkerima, te uživao u panoramskim pogledima. Strateška točka načičkana vojnim objektima kao rijetko koja.

Početkom 18. stoljeća Španjolci i Francuzi zajedno nisu mogli protjerati Britance, kojima su pomagali Nizozemci, odavde. Nastala je legenda da dok na stijeni bude majmuna bit će i Britanaca. Berberski makakiji su jedini divlji majmuni u Europi, i to samo na gibraltarskoj stijeni. Nitko ne zna kako su ovamo došli, inače nastanjuju sjevernoafričke planine preko puta. Čisto sumnjam da su sami prešli kanal, u kojem dubina doseže i 900 m. Vjerojatno su ih sa sobom doveli Arapi, ako ne Arapi onda Britanci.

Moje snimke Gibraltara danas.

https://m.youtube.com/watch?v=Mzfh-cBDmxg

https://m.youtube.com/watch?v=m26zY-eR5Uk

Kad kažem da su”neopterećen” mislim da se ne zamaraš stvarima kao sto je putanje egzistencije i pitanje budućnosti. Na tome ti svaka čast. Većina ljudi jedva odvoji odmor da negdje otputuje. A ti putuješ i sve sto zaradiš @ukozis” upravo u putovanje. To je rijetkost.

Budućnost je full time travel. Koliko god ljudi kukaju kakva su vremena, danas se živi neusporedivo lakše, sigurnije, zdravije i bolje nego ikada prije. Prvi put je više debelih nego pothranjenih ljudi. Taj podatak sve govori. Ovo vrijeme je jednostavno super. Njorgala uvijek kukaju, ljeti da je vruće, zimi da je hladno.

Prije 100 godina bilo je uobičajeno od šestero djece da ti četvero umre nedugo nakon rođenja. Danas jako malo novorođenčadi i djece umire prije petog rođendana. Prije 50 godina ljudi su u vrh glave jednom tjedno jeli meso, sada se možeš gostiti svakodnevno. Zato su čuvali najbolje komade za Božić ili Uskrs, sada je gozba svaki dan.

Poslovi su nikad lakši, puno je automatizirano i prebačeni na strojeve. Zarađivati je lakše nego ikad, a plaće bolje nego ikad. Prije bi u mjesecu studenom ljudi svaki pojedini plod masline rukom pokupili s poda ili ubrali s drveta, danas uzmeš onu električnu tresilicu i očistiš stablo za pet minuta.

Putovati je jako lako. Preko interneta vidiš koje su znamenitosti, kada je otvoreno, koliko košta ulaznica, samu avionsku kartu kupiš online, smještaj rezerviraš online, ma sve provjeriti i sve što treba napraviti je nevjerojatno jednostavno.

Do Novog Zelanda mi je trebalo 24 sata i 40 minuta. 13. prosinca u Aucklandu, 14. prosinca u Zagrebu. Samo jedan dan do suprotne točke na planetu! Nije li to divno, sjajno, čudesno? Zamisli to reći nekome prije 200 godina, kome du trebali tjedni ili čak mjeseci za stići do Novog Zelanda.

Društvene mreže su nešto izvrsno, povraća mi se kad netko govori protiv njih. Prije kad bi netko pošao na Novi Zeland ne bi obitelj dugo čula za njega, poslao bi pismo koje možda ne bi nikad stiglo, a ja na Novom Zelandu putem Whatsappa u realnom vremenu pričam s nekim u Hrvatskoj i čujem kako oni kuhaju i kako se svađaju u stanu u Zagrebu, u realnom vremenu s drugog kraja svijeta. Nije li to super? Napravim fotografiju ili snimku na Novom Zelandu i odmah podijelim na Whatsappu, Facebooku, Instagramu, Wikipediji. Tri minute nakon što je uslikano na Novom Zelandu sliku gleda netko u Dubrovniku. To je super!

Zahvaljujući društvenim mrežama znam neke pojedinosti koje inače ne bih znao. Tko je iz Dubrovnika u vezi, tko gdje radi, tko stupa u brak, tko stvara obitelj, tko je kome umro.

U mobitelu imaš sve. Mobitel ti je i televizor i radio i šalter od banke i novine i fotoaparat i kamera i uredništvo. Pet glomaznih uređaja stane u jedan koji stane u džep. To je odlično! Prije si morao da bi poslušao par pjesama kupiti gramofonsku ploču ili kasetu ili CD, danas bilo koju pjesmu na svijetu do mile volje besplatno slušaš na YouTube-u.

Da bi nešto znao kupovao bi pozamašne knjige, enciklopedije. Danas Google i Wikipedija zamijenili svaku knjižurinu, svaku informaciju ili podatak ili činjenicu ili raščlambu koja ti treba dobiješ klikom na tipkovnicu od mobitela.

Danas je život doslovno super, a mlohavom udu svaka dlaka smeta i uvijek će naći razlog za kukanje i ne će vidjeti ljepotu ni u čemu. Zabraniti društvene mreže radi tradicije druženja uživo? Kakvo debilno razmišljanje! Zabraniti tipkovnicu radi očuvanja daktilografije ili krasopisa? Zabraniti tenisice radi tradicije posla postolara? Zabraniti avion radi tradicije putovanja brodom u Ameriku? Zabraniti parobrod radi tradicije putovanja jedrenjakom u Ameriku. Vremena se mijenjaju, tradicija nužno nestaje kad je vrijeme pregazi.

Danas se živi doslovno SUPER, daleko bolje nego ikad.

Braaaaavo! Slažem se s ovim tvojim postom od prvog do zadnjeg slova. I hvala Bogu da je tako, da je sve bolje i bolje i da se napreduje.

Sve jeste puno bolje, naravno. No istovremeno imamo i “pritisak” koje možda generacije prije nisu imale. Prvo zavrsi fakultet, šta možeš bez njega. Onda pronadji posao odgovarajući. Ako želiš napredovati budi spreman zrtvovati dio života na to. Za žene dodatno, ukomponirajte karijeru, brak i djecu.
Riješi stambeno pitanje. Itd Itd.

Sve navedeno zahtjeva odradjeno vrijeme koje moraš uložiti. I plus svega to je nekakva životna lančana reakcija. Koja te ne pita i ne čeka. Jednu stavku preskoči i odradi traljavo, citav životni sistem ti se uruši.

Na kraju kad postigneš nešto, opustis se, trošiš i kupuješ. Živiš. Opet si u sistemu i teško se izvuci iz svega toga. Vratiti na studentski minimalizam. Radila sam ja za nekoliko stotina eura, studirala i živjela. No sada da se vratim u to doba ja ne znam bi li uspjevala dočekati kraj mjeseca.

Zato kažem meni je totalno zadivljujuće da ti Ateist apsolutno se ne opterecujes ničim od svega navedenog. Zaradiš lovu kuci i sve “imvestiras” u putovanje. Ja ću tako možda moći u mirovini. I većina ljudi tako radi u mirovini.

Pa me sve to podsjetilo na vic o agentu za nekretnine i Indijancu koji pecao. Kaže pridje agent Indijancu kaže mu: zar nemaš ambicija pronaći posao i osigurati porodici bolji život. Kaže Indijanac: zašto? Pa kaže: svaki čovjek treba raditi i ostvariti nešto tokom života. Kaže Indijanac i onda? Agent: pa onda mozes fino u miru dočekati staračke dane i penziju. I raditi ono sto te veseli. Naprimjer pecati.
Kaže Indijanac: pa ja to već sada radim.

To ovisi i o karakteru/osobnosti ljudi. Netko voli putovati, seliti, a netko imati bazu i određenu rutinu uz razdoblja odmora, izleta i putovanja.

Kakav ti to pritisak u životu imaš, sredovječna gospođa koja nema ni kučeta ni mačeta?

A što je stalno provocirate? Baš je draga. Znam da je i vama draga kao i vi njoj. Ali dobro, ajde, ko se bocka taj se voli.

Ovaj lik ne samo da provocira, on želi moju pažnju. Kvota me neprestano. I vidiš da nije na politici. Nego me i ovdje pokušava navesti na konverzaciju.

88 godište a sredovječna. Skoro 89!

Mislim izlizan je ko flis papir.

+1 to i ja govorim i vlastitoj djeci.

Međutim srozao i prag koji su ljudi spremni trpit. Samo kad vidim od čega sve ljude piči depra...

A ovoj teti se točno vidi da joj fali muško. Ništa drugo. 36 g. žene polude u tim godinama bez muskarca kraj sebe. Baš me zanima tko bi ovu trpio ali viđao sam svašta.

Ja inače poprilično putujem. Posebno po regiji.

Ali, jedna od najdražih stvari mi je kad se vratim u svoj krevet i na svoju wc školjku.

Baš gledam put za Kanare, nije tako skupo a ima se gdje zujat. 3x manje nego skijanje u Austriji. Nisam nikad bio u Africi. Nadam se da se Kanari broje.

Ti si zenički seljačina. U tvom primitivnom svijetu, žene žive u kućama i još oca pitaju za izlazak. Sve dok se ne udaju. Plus toga imati vezu prije braka to je tabu tema.

U sadašnjosti je sve suprotno od toga. Pa tako, ako mi se ima veza, imam je. Ako ne, uživam i bez tutorstva ćaća a i muškarca. No šta ti znas. Tebe u Hercegovini kad si se oženio kamenovali prvo. Pa te punac pustio u kuću.

WC školjku? Prostata otišla u tumguziju?

To je to. Točno se vidi da ju je toksična mama sjebala ponavljajući joj svaki dan da je najbolja, najljepša i najpametnija, da mora ovo i da treba ono. Onda ju udari brutalna realnost i zapita se kako ne može ostvariti neke bazične životne ciljeve?

Činjenica je da ja jesam ko milion dolara! Pitajte ljude s foruma. Dugogodišnje poznanike. Bar je moj izgled lako provjerljiv :) lol

Naravno da jesi, tako je kako tvoja mama kaže, ali to ne čini tvoju situaciju lakšom, nego težom.
Ako si u takvoj bezizglednoj životnoj situaciji, a kao dobro izgledaš, onda nešto stvarno ozbiljno nije u redu s tobom.

Znaš kakvi su muški, oni bi ženili i ludu i zločestu i islamistkinju, samo ako im atraktivno izgleda.

Bogami pitaj redovne i neredovna članove foruma: Dudu, Mrscho, Zadar, Doc, Ministar Itd Itd


Svi će dati 9,5/10 - 10. A nisam ni sa jednim od njih u strasnim relacijama. No to je realnost.

I potpuno sam u redu. 100%.