Bogami pitaj redovne i neredovna članove foruma: Dudu, Mrscho, Zadar, Doc, Ministar Itd Itd


Svi će dati 9,5/10 - 10. A nisam ni sa jednim od njih u strasnim relacijama. No to je realnost.

I potpuno sam u redu. 100%.

Zanimljivo, obično se ta faza osobnog ostvarivanja kroz muške komplimente preraste negdje u ranoj ili srednjoj adolescenciji.

Jesi li razmišljala o tome da za početak nabaviš jednu mačku?

Mačka je kao uvreda? Kraj ženskih težnji da bude majka? Lol imam još sigurno 5 do 8 godina fore da se ostvarim i kao supruga i kao majka. Višestruko. I da ne budem prestara. A žene rađaju i u drugoj polovici četrdesetih. Mani seoske floskule. Bude li mi to djir. Tako da si promašio fudbal. Dobri poznavatelji mene, potvrdite ti da sam ja usta od 2010. Lol pa su ti ti pokušaji nekog dijagnosticiranja glupost.

Sto se tiče “faza” ja tebi navodim činjenicu. Ne hvalim se. Lol

Danas se sve to ionako pomaklo kasnije, i ženidba i roditeljstvo, i kod momaka i kod cura.

Znam kako izgledaš. Evo za tvoju info. Takvu ne bih s 20 ni pogledao, i to nema veze s religijom ili nacionalnošću, kad sam bio mlađi nimalo mi to nije bilo važno. No, dobro. Ja sam ostvaren na više polja, samo mi jedna stvar još fali u životu, da nema islamista u BiH. Gadno su mi se zamjerili.

Mislim općenito nisam ljubitelj religioznih, od vegana do muslimana, posebno zatucanih. No u BiH neće bit mira dok se islamiste ne neutralizira. Nespojivo je to s Europom. Lagano to i cijeli zapad uviđa.

Budi na pravoj strani, zar stvarno želiš da ti netko reže klitoris ili zamotava s 11 godina, i da cijeli život provodiš umjesto u školi izbacujući djecu koju će žrtvovat za neke ideje da mora i preostalih 1 % površine gdje semiti žive bit očišćeno.

Ima pametnijih stvari u životu.

Na forumu si provela samo 14 godina, ali zato još imaš dugih 5 do 8 godina da se ostvariš kao supruga i majka?

Nije ni tebi lako.

Dobro ba Juka, opće je poznato da su tvoj tip brkate domaćice, pozamašne tjelesne konstrukcije koje se osjete na zapršku. Pri tom ti ne smeta ni vjera ni nacija. Bitno je da šta uzmes na kasiku. S vremena na vrijeme. Pa nisam uopće pogodjena.

Plus stariji si 16 godina. Još 4 pa si mi godina Azrinih. Znaci o čemu ja i ti ljudikamo ostvareni na svim poljima?

I o kakvom islamu tuliš pobogu? Ako sam ja ekstrem., onda si ti nasikan u petak i taj ti je doping dovoljan do nedelje!

Juka pamti ove pjesme

hahaha Markane!
A kad bila ona cura iz Hercegovine. Klanjala i postila. No napravi serpu sarme. Njemu pljuvacka po tastaturi. Oblize serpu i rubove preko monitora! Zaboravio!

Nakon tjedan dana na Gibraltaru sutra bih trebao stići u Maroko, državu broj 28. Prvi put ću biti u arapskom svijetu i prvi put u Africi, tako da će mi od sedam kontinenata ostati samo Australija i Antarktika da nisam još bio. Posjetio sam Novi Zeland, koji ne spada ni pod jedan kontinent. Rezervirao sam prve dvije noći u Tangeru, dvije za samo 14.58 eura ukupno, znači samo 7 i nešto za jednu. U Granadi mi je djelatnik u uredu turističkih informacija rekao da je Maroko upola jeftiniji od Španjolske. Vidim da u svakom gradu ima hostela za 5 do 10 eura.

Sutra s Gibraltara pješke natrag u Španjolsku, u La Lineu. Autobusom iz La Linee u obližnji Algeciras, koji je preko puta Gibraltara, a iz Algecirasa prvim trajektom u Tanger. Plan je Tanger-plavi grad Chefchaouen-Fes-Meknes-Rabat-Casablanca-Marrakech. Agadir i Ourzazate vjerojatno ne. S Gibraltara trajekt za Tanger ima veoma rijetko, možda jednom u dva tjedna, a iz Algecirasa 10 puta dnevno svaki dan. Prvi u 9, zadnji u 17, cijena uvijek oko 30 eura. Vožnja traje samo oko pola sata. Tarifa je drugi španjolski grad koji održava trajektnu crtu s Tangerom, tamo je kanal još uži, ali cijena malo veća. 42 eura u usporedbi s 30 iz Algecirasa.

Dobio sam puno savjeta od Marokanaca u Španjolskoj i na Gibraltaru. Da mi treba gotovina jer se rijetko gdje prima kartica, osim u najsuvremenijim dijelovima i četvrtima. Valuta je marokanski dirham. Marokanska inačica arapskog jezika, zvana Darija, navodno je toliko drukčija od standardnog arapskog da se može smatrati posebnim jezikom. Marokanac donekle razumije nekoga iz Saudijske Arabije, ali ovaj ništa ne razumije Marokanca. Tako su mi otprilike rekli.

Meni bitniji podatak, budući da ja ionako ne baratam niti jednom inačicom arapskog, je da navodno malo ljudi poznaje engleski. Na sjeveru poznaju španjolski, a generalno od europskih jezika najviše Marokanaca poznaje i rabi francuski, a ja francuski uopće ne poznajem. Tek nešto malo djelatnika u turizmu u posljednje vrijeme rabi engleski, a na jugu se rabi i berberski, jezik potpuno drukčiji od arapskog.

Marokanska kuhinja je među bolje ocijenjenim na svijetu. U Granadi sam probao juhu zvanu harira, nije loše. Preporučuje se i kuskus, tagine itd. Ja volim gazirana i energetska pića, njih se može naći u supermarketima kao i u Europi. Alkohol je lokalcima zabranjen, strancima dopušten, ali ja ionako ne pijem uopće nikad alkohol. Svinjetinu jedem, ali ima i drugog dobrog mesa, može se i bez nje. Vlakovi se preporučuju više nego autobusi, a obje opcije su jeftine i dobre. Sad je pravo vrijeme za Maroko, ni prevruće ni prehladno.

Koliko vidim uopće nema ni u jednom gradu nekih skupih ulaznica, čak gotovo uopće nema ulaznica za znamenitosti. Mogu probati jahati na devi, preporučuju cjenkanje oko te usluge. Nikad nisam jahao ni na jednoj životinji. Gotovo uopće nema crkvi, tako da bitno mijenjam ambijent. Ima smisla ići od crkve do crkve, diviti se i razgledavati, te fotografirati, jer je svaka drukčija. U svakoj je puno pojedinosti, u svakoj su drukčiji kipovi, slike, mozaici, freske, nadvratnici, uresi, rezbarije, klesarije. Džamije imaju puno manju umjetničku vrijednost, može biti neke kaligrafije ili urešenih tapita. Ne vidim smisao turističkog razgledavanja od džamije do džamije koliko vidim od crkve do crkve, ali svakako ću posjetiti par džamija jer treba obići cijeli svijet upravo onakav kakav jest.

Treba obići barem 150 država, vidjeti sve i vidjeti ljepotu u svemu. I bogate i siromašne zemlje. I skupe i jeftine. I gdje je hladno i gdje je vruće. I gdje je latinica i gdje su druga pisma. I gdje su europski jezici i gdje su egzotični jezici. I gdje je ravno i gdje je brdovito. I gdje je golo i gdje je šumovito. I gdje je okruženo morem i gdje je daleko od mora. I gdje su bijelci i gdje su crnci i gdje su žuci. I gdje su visoki i gdje su niski. I gdje su kršćani i gdje su muslimani i gdje su budisti i gdje su hinduisti i gdje su konzervativci i gdje su ultraliberalni gayevi. Treba se nadiviti cijelom svijetu upravo ovakvom kakav jest, to je radost putovanja.

Neki kažu da u Maroku više drže do islama nego npr. u Dubaiju. Da niti jedna Marokanka nije oskudno odjevena na ulici, možda jest poneka turistica na plaži. Ali što je tu je, treba i to vidjeti, gdje nisu posvuda okolo gole noge i stopala i sve na izvolite. Treba se i na taj ambijent privremeno naviknuti.

Sutra najvjerojatnije započinje marokanska, arapska i afrička pustolovina.

Atlas djeluje primamljivo za hajk. Javi ako budeš išao.

Pazi dobro šta jedes u Maroku Ateista. Nije bas sve bezbijedno. Pogotovo usputna hrana na koju budeš nailazio.

I pazi kome okrećeš stražnjicu.

Ne mogu kao @Ateist brojati na koliko sam kontinenata bio, ali sam postigao drugi achievement.

Neki dan sam se provozao do Istočnog Mostara (Općina u RS, ne istočni dio Mostara), te sada mogu reći da sam bio u svim općinama u Hercegovini, od Kalinovika do Ravnog.

Meni u BiH fali samo dio južno od Bijeljine, istočno od Kalinovika i sjeverno od Gacka. Sve drugo sam bio i vidio.

A i tu će se brzo situacija promijenit jer planiram obići NP Sutjeska.

Ima li većeg bh. domoljuba?

Pišem iz Maroka. Ovdje u Tangeru je sat manje nego u Španjolskoj, koja se vidi preko puta kanala.

Jutros sam rano ujutro napustio hostel na Gibraltaru i otišao pješke natrag u Španjolsku, u La Lineu. Autobus od La Linee do Algecirasa 2.5 eura. Trajekt iz Algecirasa ne ide u sam grad Tanger, nego u 40 km udaljenu luku, Tanger Med. Meni je stoga trebao trajekt za Tanger Ville, koji ima samo iz Tarife. U Algecirasu sam kupio kartu za Tanger, 40 eura, u cijenu uključen i autobus od Algecirasa do Tarife. Ugodna vožnja trajektom Tarifa-Tanger, samo oko 35 min, na samom trajektu je proveden nadzor putovnica i nakon ispunjavanja nekog papirnatog formulara lako sam dobio potrebni pečat.

Trajektna karta je bila ispisana na francuskom, francuski se ovdje najviše rabi od europskih jezika. Na prodavaonicama piše na arapskom i na francuskom, Alimentation générale.

U luci u Tangeru sam na bankomatu podigao 500 dirhama, što je blizu 50 eura. Odmah po dolasku sam išao odložiti backpack u rezervirani smještaj u staroj utvrđenoj jezgri, Medini. Napravio sam grješku što sam pristao da me netko odvede kroz uličice i pokaže mi put do hostela. Kad me doveo, tražio je 60 dirhama. Vlasnik hostela je savjetovao NIKAD ne pitati lokalce za smjer, nego uvijek rabiti Google Maps. Oni će te rado odvesti pričajući, ali će na kraju uvijek tražiti novac. Ovdje se treba cjenkati, na što ja nisam navikao.

Dvije noći u hostelu ukupno 200 dirhama ili nešto manje od 19 eura, plaćanje isključivo gotovinom. 15 za sam smještaj plus 3, 4 nekih pristojbi. Tanger je najbliže Europi i ovdje je internet bolji, navodno je u nekim dijelovima zemlje spor i društvene mreže poput Whatsappa mogu ne raditi.

Danas sam prošetao Tangerom, probao kofta tagine i shish kofta, nešto slično ćevapima. Na velikoj plaži mnoštvo ljudi, konji i deve. Žene mahom pokrivene. Prvi put sam čuo ezan nakon par godina. U Tangeru ipak ima i pokoja crkva, siguran sam da sam vidio barem dvije.

Tako sam došao do arapskog svijeta, do broja od 28 država i pet od sedam kontinenata, a tek mi je 29 godina. Idemo dalje, cjeloživotni cilj je barem 150 država, nebitno kojim tempom i redoslijedom.

Znaju za Hrvatsku mahom preko nogometa. Jedan je povezao govoreći. Modrić, Perišić, Mandžukić, Brozović, everyone have -ić, welcome to Morocco. Oni koji nisu na prvu povezali znali su kad sam ih podsjetio od koga su izgubili u utakmici za treće mjesto 2022.

Danas sam cijeli dan razgledavao krasni Tanger. Ipak se plaća jedna ulaznica, 50 dirhama ili oko 5 eura za gradske utvrde. Grad su kroz povijest, osim Arapa, povremeno nadzirali Portugalci, Francuzi, Španjolci i Englezi. Za uslugu jahanja deve traženo mi je 100 dirhama, ja sam odmah spustio na 50. Možda sam mogao spustiti i više da mi se dalo cjenkati. Odabrao sam najvišu od ponuđenih deva.

* ja na devi: https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... Maroku.jpg , https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... angeru.jpg , https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... angeru.jpg

* pogled iz Maroka na Španjolsku, iz Afrike na Europu: https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... jolsku.jpg

* panorama Tangera: https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... Maroko.jpg

* zidine: https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... 0.2024.jpg , https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... R_2024.jpg , https://commons.m.wikimedia.org/wiki/File:TANGER.jpg , https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... u_2024.jpg ,
https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... angera.jpg

* topovi: https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... angeru.jpg , https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... 0.2024.jpg

* izrezbarena vrata: https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... angeru.jpg

* arhitektura: https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... u_2024.jpg

* sredozemni krajobraz: https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... zemlja.jpg , https://commons.m.wikimedia.org/wiki/File:U_Maroku.jpg

Danas je autobus CTM-a iz Tangera za Chefchaouen u 9 h bio popunjen, pa sam u plavi grad stigao dijeljenim taksijem, pet putnika, svatko po 140 dirhama. Jedna francuski govoreća Kanađanka iz Montreala i njen engleski govoreći muž sa sjevera SAD-a. Kolumbijskog podrijetla, ali bez poznavanja španjolskog. Jedan talijanski par iz Firence i jedan Hrvat iz Dubrovnika, tj. ja. Chefchaouen je prekrasan nadrealno oku ugodan grad koji ima skoro isto stanovnika kao Dubrovnik, 42 786. Daleko najmanji marokanski grad na mojoj ruti, mirniji, sigurniji, s puno manje živčanih ljudi i puno manje prosjaka, prevaranata i žicaroša.

Dvije noći za ukupno 200 dirhama, i to u hotelu, privatna soba s kupaonicom, zahodom, umivaonikom i divnim pogledom kroz prozor. Za istih blizu 19 eura za DVIJE noći, koliko sam dao za hostel, spavaonicu s više postelja na kat u Tangeru.

Datulje su najbolje voće koje sam ikada probao, jedna sama ili jedna s orahom u sredini po 1 dirham. Predobri veliki crveni nabujali sredozemni šipci, 1 kg 9 dirhama. Plata s mesom, povrćem, pomfritom za 35 dirhama. Datulje i šipci su mi olakšali defekaciju, s kojom ponekad imam teškoća. Nekad lakša defekacija, nekad teža, nekad vruće, nekad izgorim, pocrvenim u licu i oljušti mi se koža, nekad hladno pa kašljem. Ali sve u svemu bolja forma i zdravlje nego ikad, sve to su minorne povremene tegobe kojima ne pridajem veći značaj.

Za slikati se u ovom ambijentu 5 dirhama, ali stvarno vrijedi.

* ja u Chefchaouenu: https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... aouenu.jpg , https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... i_grad.jpg

Iz Maroka u neku drugu zemlju mogu samo avionom. Država graniči s Alžirom i Mauritanijom, a za obje zemlje bi trebalo ishoditi vizu prije puta i u obje zemlje se ne preporučuje ići jer je navodno opasno.

Stari Arapin u hostelu mi je rekao da je Mauritanija ok za posjetiti, da nije tako opasno kako mediji kažu. Ne znam. Mislio sam da su Meksiko i Peru opasni pa sam vidio da ustvari uopće nisu, ali ipak se ne usuđujem nakon Maroka ići u Alžir, Mauritaniju ili Mali.

Ovaj Arapin kaže da je granica između Alžira i Maroka skroz umjetna, da razdvaja obitelji i da s obje strane živi skroz isti narod, slično kao ponegdje granica Hrvatske i BiH. Granice afričkih država povukli su kolonizatori i često isti narod živi u više država i potpuno nepovezani narodi u istoj.

Ne znam zašto bi Alžir bio opasan ako je Maroko siguran, ali navodno jest. Iako je britanski vlogger Jason Billam bio u Algiersu i sve izgleda ok, tko zna. Alžir je bio sastavni dio Francuske, a Maroko protektorat više različitih europskih naroda. Marokanci su među nacijama koje rabe najviše jezika. Lokalni arapski, standardni arapski, berberski, španjolski, francuski, engleski, ovaj starac kaže da poznaje i njemački, nizozemski, talijanski. Alžir i Tunis su bili francuski, Libija talijanska i u doba Gadaffija sigurna. Sada navodno ne. Nekad britanski Egipat li-la, dvije mlade Njemice su mi u hostelu rekle da se u Maroku osjećaju puno sigurnije nego u Egiptu. Sve u svemu, od svih sjevernoafričkih upravo Maroko slovi kao daleko najsigurniji, najsuvremeniji, najliberalniji.

Ovaj stari Arapin tvrdi da nikad nije bio izvan Maroka, da oni trebaju vizu za dosta zemalja, da nije skoknuo ni do obližnje Španjolske. O razdoblju kad su bili španjolski protektorat govori pozitivno i hvali Franca, da su lokalni Marokanci činili glavninu španjolske vojske ovdje. Kad sam mu rekao da je Andaluzija nekad bila njihova, pa su protjerani, rekao je kao takav je život.

Par dana odmaram u Chefchaouenu.

Provodim dane u Chefchaouenu. U cijelom gradu se nigdje ne prima kartica, samo gotovina. Za podići na bankomatu uzima se provizija 35 dirhama, mogu se podići samo okrugli apoeni. 100, 200, 300 i tako dalje do 6000. Mnogi bankomati ne primaju moju karticu, a ako primaju ne daju mogućnost uvida u stanje na računu. Nema supermarketa. Samo lokalne tržnice, bazari, tezge, mali privatni dućani. U većim gradovima ima supermarketa i ponegdje se može platiti karticom, u malim tipa Chefchaouena ne.

Može se dobro jesti za 35 dirhama. Toliko dođe dobra porcija brze hrane, tipa pizza, kebab, tacos i sl. Pola litre Cole 5.5 dirhama, Burn 9 do 12, Red Bull 20 dirhama. Najjeftinije je voće, ali ne može se od toga najesti. Pola kg mandarina 3.5 dirhama. Maroko jest jeftin, ali nije džaba. Idući grad na ruti bi trebao biti Fes. Slijede Fes i Meknes, koji su relativno blizu jedan drugome, pa Rabat, Casablanca i Marrakech. Možda antički rimski grad Volubilis.

Treba vidjeti kad ima raspoloživi autobus za Fes, te koliko košta. Iz Tangera sam došao u Chefchaouen dijeljenim taksijem, budući da je autobus bio popunjen. Preporučuje se rezervirati unaprijed online, kompanija je CTM. Između nekih gradova prometuju vlakovi, do nekih se može samo autobusom.

U Maroku više puta dnevno čujem ezan, a prethodno ga nisam čuo sigurno par godina. Ne sjećam se kad sam ga zadnji put čuo, možda u Skoplju 2019.

Planine u kojima je smješten Chefchaouen su dio planinskog lanca Rif, koji nije dio Atlasa. Ovdje izvorno žive berberski makakiji koji su prebačeni na Gibraltar. Uz sam grad Chefchaouen ima seoskih imanja. Masline, kokoši, koze, ovce. Posvuda puno mačaka i pasa.

Temperatura oko 23, sutra najavljuju zahladnjenje i početak kišovitog razdoblja. Temperature su kao i na europskoj strani Sredozemlja, slična klima, od svih gradova na mojoj ruti jedino Marrakech se ističe cjelogodišnjim visokim temperaturama.

Nekad su u marokanskim planinama živjeli lavovi i leopardi, sad ih više gotovo uopće ili doslovno uopće nema.

Sutra krećem u Fes, autobus 135 dirhama, nije uključena prtljaga, prtljaga može biti 5 dirhama, mogu backpack probati staviti gore. Idući gradovi su svi ogromni, za razliku od Chefchaouena koji je veličine Dubrovnika, 43 000 ljudi. Fes ima milijun i sto tisuća, Meknes 630 000, Rabat 570 000, Casablanca je ogroman grad od 3 300 000, Marrakesh ima 930 000. Čim su u pitanju ogromni gradovi, u njima sigurno ima i supermarketa i više mjesta gdje se prima kartica, Chefchaouen je planinski gradić i zato nema odlike suvremenog naselja. Nema velike trgovačke lance, ne prima se kartica itd. Uzeo sam još jednu noć s danas na sutra ovdje, nisam uspio spustiti na manje od 100 dirhama. Razgovarao sam s vlasnikom i rekao je da je 100 minimum, da mi je već spušteno sa 150 na 100. Vlasnik kaže da je Berber iz nekog sela u planinama. Da je kao mlad bio lud i išao ratovati u Afganistan na strani talibana, protiv Rusije. Da su pobijedili, da je pobio puno ljudi. Da ih je puno tada išlo u talibane iz Maroka, da je viđao borce i iz Hrvatske, Bosne itd. Da je išao crnim tržištem avionom do Francuske, pa u Tursku, pa tako došao do Afganistana. Savjetovao me u kojoj su četvrti u Fesu najjeftiniji hoteli i restorani. Ruta ide dalje Fes-Meknes-Rabat-Casablanca-Marrakech. Bit će idućih dana hladnije i ugodnije, ponekad kiša, temperatura između 17 i 25, slična klima kao u nas. Ovo je još uvijek sredozemni pojas, ima krcato maslina. Četiri sata vožnje Chefchaouen-Fes.

Plan je dalje Fes-Meknes-Rabat-Casablanca-Marrakech. Nakon Maroka moglo bi se poći u neku drugu zemlju u Africi. Ima jedna zemlja za koju ima izravan let iz Casablance, ne treba viza, nije skupo, nije opasno. Senegal. Dakar zovu Parizom zapadne Afrike. No o tom potom, još ću dugo biti u Maroku. Cilj je 150 država, a tek smo na 28. Tek smo u počecima. Cilj je samo tijekom života obići 150 država, nebitno kojim redoslijedom i tempom.

Kako se sad financiras?

Od rente i donacija. Četiri noći u Fesu, u izvrsno ocijenjenom hostelu na izvrsnoj lokaciji, s uključenim doručkom, za po 10 eura. Snimke Fesa danas...

https://m.youtube.com/shorts/v0O9g8WpCH4

https://m.youtube.com/watch?v=6RXHLpVkDlg

https://m.youtube.com/watch?v=9ob4ISwC9dI

Danas sam autobusom za 25 dirhama došao iz Fesa u Meknes. Uzeo sam prve dvije noći u starom utvrđenom dijelu Meknesa, izvrstan ambijent, privatna soba, zahod i kupaonica izvan sobe, doručak uključen. 18 eura noć. Posjetit ću sva četiri kraljevska grada. U Fesu sam bio, u Meknesu sam sada, ostala dva su Rabat i Marrakech.

Fesu tepaju da je zapadna Meka i afrička Atena. Dok sam uživao u panoramskom pogledu na grad zapričao me neki mještanin. Srećom, nije tražio novac. Da su oni izučavali filozofiju, matematiku, fiziku, biologiju prije Europljana. Da su imali zahode prije Francuza. Da imaju 350 džamija. Da su oni izgradili Granadu, Córdobu, Palermo itd. Da su oni u Maroku bili još napredniji od Alžiraca, Tunižana, Libijaca. Marokanski kralj tvrdi kako vuče podrijetlo od proroka Muhameda.

Onda me počeo uvjeravati u istinitost islama. Jednako uvjeren kao što su oni kršćani koji upozoravaju sudionike parada ponosa u Cardiffu i Belfastu. Kao što su oni uvjereni da je kršćanstvo istina, ovaj je jednako siguran da je islam istina. Kao što reče Richard Dawkins, golema većina vjernika ispovijeda neku vjeru sasvim slučajno, samo zato što su odrasli u obitelji i podneblju u kojem je ona ukorijenjena. Vrlo rijetko se dogodi, skoro nikad, da netko bez ikakvoga interesa ili prisile, sam dođe do spoznaje da je ona vjera u kojoj je odgojen pogrješna, a da je neka druga ispravna. Iskrena preobraćenja su veoma rijetka. Ako je netko promijenio vjeru, to je učinio iz nekog sitnog interesa. Da bi se oženio, da bi se udala, da bi bio bolje prihvaćen u društvu, radi napredovanja u karijeri. Iskrene konverzije, zbog čiste spoznaje da je neka druga vjera ispravna, bez ikakvog interesa ili pritiska, su ekstremno rijetke.

Da oni slijede Isusa istinski, da je Biblija derogirana, izmijenjena, da su u nju ubačene laži. Da je njihov prorok najavljen u našoj knjizi. Da Isus nije Bog ni Božji sin. Da nije ni ubijen ni raspet, nego uzdignut na nebo. Da imamo svi slobodu izbora, ali tko umre kao nemusliman, ide vječno u vatru. A kršćani upozoravaju da onaj tko umre, a ne postane kršćanin, makar to bilo pet minuta prije smrti, ide vječno urlikati od užasnih bolova goreći u vatri. Prava lutrija je da se od tisuću bogova potrefi da je baš onaj kojeg ti obožavaš pravi i od tisuću vjera i denominacija upravo ona koju ti ispovijedaš i slijediš prava. Teško je ne biti zbunjen i doći do konačne spoznaje koja je vjera ispravna i je li ijedna ispravna. Ne možeš sa sigurnošću znati prije nego što umreš. A kad umreš onda je kasno, ako si falio vjeru ideš vječno u strašne bolove i muke. Kako ne biti tjeskoban kad to shvatiš? Ako fališ vjeru, gorjet ćeš u agoniji petsto kvatrilijuna godina i još beskonačno puta više od toga. Nikad ne ćeš izići. Cijelu vječnost.

Među gostima u hostelu je bio jedan Sudanac koji živi u engleskom gradu Manchesteru. Također je tvrdio da je siguran da je islam ispravan i striktno ga slijedi, moli se pet puta dnevno. Da kršćanstvo nije ni pokušao razmatrati jer mu je sam koncept Trojstva, tri u jednom, nebulozan i besmislen. Ja nisam imao volje prepirati se s njim niti dovoljno dobro poznajem engleski. Dao sam mu samo par natuknica. Da je Isus rekao završeno je, znači objava tu završava, Muhamed nije najavljen. Da Bog još u Starom zavjetu govori o sebi u množini, Mi smo. Da je sveti Pavao rekao da ako netko navijesti evanđelje drukčije od onoga koje su oni navijestili, makar bio anđeo s neba, neka je proklet. Stoga objava Muhamedu nije od Boga. Itd. Onda se raspričao u pojedinosti o Kuranu, o hadisima, o Ibn Buhariji, da je Biblija izmijenjena, a da je Kuran savršen i nepromijenjen, točno prenesen od slova do slova.

U hostelu sam se sprijateljio i s 27-godišnjom Njemicom iranskog podrijetla, iz Bremena. Završila psihologiju, poznaje mehaniku, radi na izradi autodijelova za Mercedes i ostale poslove dok ne skupi za putovanja. Da je već bila u 50 do 60 država, ne zna točno, da joj je limit za ovo putovanje 4000 eura.

Sudanac tvrdi da njegova zemlja sigurno ne će biti stabilna ni sigurna barem idućih desetak godina. Da su u Sudanu muslimani, u Južnom Sudanu kršćani. Da imaju više piramida nego Egipat. Da je arapski u Sudanu standardni, sličan onome u Egiptu, Saudijskoj Arabiji itd. Da marokanskog arapskog (Darija) može ubosti 20%, toliko je marokanska inačica arapskog udaljena od standarda. Napuštajući hostel, dobio sam zagrljaj od Sudanca i zagrljaj od Njemice.

Meknes je arhitektonski veoma sličan Fesu. Tvrde zidine, monumentalna arhitektura, velebne džamije. Čini se manje kaotičnim, manje turističkim, lakše se snaći u mreži ulica i uličica nego u Fesu. Plan je posjetiti i obližnji Volubilis, antičko rimsko arheološko nalazište, navodno se dijeljeni taksi može naći za 12 dirhama. Ulaznica je 70.

Inače ne volim tople napitke, ali zadnjih dana sam pio kavu i čaj tijekom doručka uključenog u cijenu hostela. Zbog zahladnjenja i kiše zadnjih par dana, od sutra najavljuju ponovno rast temperature i sunčano vrijeme. Inače pijem samo gazirana i energetska pića. Vodu skoro nikad, alkohol nikad.

Marokanski grad Oujda je navodno grad s najviše džamija na svijetu, a Fes je sa svojih preko 300 također sigurno među prvih deset. Kao što je u zapadnom svijetu u vizuri gradova sve zvonik do zvonika, tako je ovdje sve minaret do minareta. Meknes također ima velebne zidine. Fotografirao sam se s nojem i majmunima, možda sam pogriješio, podijelio sam 6 eura za par fotografija.

https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... a_2024.jpg

https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... topada.jpg

* krajobraz: https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... Maroka.jpg , https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... jobraz.jpg , https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... 1.2024.jpg

* pogled s terase hotela: https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... 1.2024.jpg

Ona Njemica iz Bremena koja je boravila sa mnom u hostelu u Fesu ima 27 godina i već je na 50-60 država. Sad sam u Meknesu upoznao jednu koja putuje po cijeloj Latinskoj Americi i Africi godinu dana, a ima samo 21 godinu. Uhvati me tuga što nisam u tim godinama, od 18 do 25 godina, puno više putovao. Svi mladi Nijemci, Britanci, Francuzi, Australci, Nizozemci, Skandinavci putuju puno i dugo. Tamo je nekoga tko je putovao pola godine ili cijelu godinu u komadu uobičajeno naći kao u Hrvatskoj nekoga tko je bio na maturalcu.

Mnogi u nas imaju predodžbu o tim zapadnjacima, pripadnicima najbogatijih nacija, kao nekim štedljivcima koji rade od jutra do mraka i ne znaju uživati u životu. Samo red, rad, disciplina, kuća-posao, posao-kuća. Ta je slika potpuno pogrješna, skroz obrnuta od istine. Upravo oni istinski uživaju u životu, a minimalno rade, rade im uvezeni iz trećih zemalja.

Ako rade, plaće su izvrsne i za par mjeseci rada zgrnu para za barem toliko mjeseci putovanja. U nas je slika da putuju samo umirovljeni starci, da mladi ljudi moraju samo danonoćno rintati kako bi preživjeli, a na Zapadu je drukčije. Mladi, jako mladi, do 30. rođendana sve kontinente pročešljaju. Zapadnjaci uživaju, a naši ne znaju uživati, a ne obrnuto.