Meko k, bi se reklo

Jutros sam pješačio, kilometrima od centra Larnake, do mjesta Hala Sultan Tekke, džamije i tekije smještene uz kompleks slanih jezera, smatra se da je tu grob Muhamedove pomajke Umm Haram.

Puno mačaka, otok je poznat po zanimljivoj činjenici kako ima više mačaka nego ljudi. Nisu me pustili unutar džamije jer sam bio u kratkim hlačama. Jedinstven krajobraz.

* Hala Sultan Tekke: https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... e_2025.jpg , https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... _Cipru.jpg , https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... _Cipru.jpg , https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... Eamija.jpg

* mačke pokraj džamije: https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... Eamije.jpg

* lijep krajobraz: https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... _ljeti.jpg , https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... 9.2025.jpg

* slana jezera: https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... 9.2025.jpg , https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... _rujnu.jpg , https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... 9.2025.jpg

Proteklih dana sam posjetio još i Limassol i Pafos, u kojem se upravo nalazim. To je to od Cipra. Posjetio sam Kyreniju/Girne u turskom te Nikoziju, Ayiu Napu, Larnaku, Limassol i Pafos u grčkom dijelu. Jedino nisam Famagustu, u turskom dijelu, ali ona je smještena samo 18 km od Ayie Nape, gdje sam bio. Napustio bih Cipar, ali nemam sredstava. Moram smisliti način kako nastaviti putovanje. Roditelji odbijaju slati nego neku siću dan za danom, oko 35 eura dnevno, a to mi je premalo i za komotno boraviti na Cipru i za napustiti Cipar. Pet dana im se nisam javio. Iz inata, bolje se snalaziti nego se nagoniti s njima za siću. Vjerujem u čuda, uspjet ću samog sebe održati, puno puta sam dobio pomoć dobrih ljudi ili imao sreću kad je izgledalo beznadno. Vjerujem u sebe. Društvene mreže mi ne donose zaradu, broj pregleda i lajkova je i dalje smiješan, ali ja vjerujem da ću uspjeti.

Puno sreće sam imao prethodnih dana. U hotelu u Larnaki neka mlada ovisnica o cigaretama ujutro ustala i daleko joj dućan od hotela, očajnički joj treba dim. Meni je ništa pješke se zaletjeti tri ili pet ili sedam km, zaletio joj se po cigarete i od ostatka kupio sebi jedan Monster.

U autobusu od Larnake do Limassola bili neki športaši i darovali mi majicu. Trebala mi je majica kratkih rukava, oni se sažalili vidjevši kako se kuham u jedinoj majici koja mi je ostala (debeloj dugih rukava), riješio problem majice besplatno.

Limassol skup grad, dva hostela bili danima rasprodani. Ja noćio na plaži s mačkom u naručju, na ležaljci. Opet imao ludu sreću. Neki Rumunj, žena mu Filipinka i prijateljica Filipinka sjedili na travi kao na pikniku, s puno hrane. Sažalili se vidjevši me iscrpljenog, kako ležim s backpackom na travi, glavom naslonjenom na bor. Dali mi puno hrane i još zapakirali za sutra, te mi pomogli s 20 eura. Svo vrijeme se nisam javljao roditeljima, kontao možda će se zabrinuti što je sa mnom pa pristati poslati veći iznos odjednom. Oni i dalje slali po 35 eura dnevno, a ja ne trošio jer su mi ovi ljudi dali hranu i 20 eura. Očajnički sam trebao čarape i tene, ne mogu ja koji toliko pješačim nositi šlape. Već mi oba stopala bila puna rana, krvi, muhe se skupljale na kožu.

Od onoga što su roditelji slali, a ja ne trošio, skupio sam dovoljno za kupiti čarape i tene. Našao šest para čarapa za oko 9 eura i dobre tene u Limassolu za samo 30 eura! Gotovina mi treba za međugradske autobuse, plaća se kešom vozaču, ne može karticom. Tu odlično došlo onih 20 eura što su mi Rumunj i Filipinke udijelili.

Prebacio se u Pafos, na računu imao 18 eura, a trebalo mi 25 za hostel (Trianon). Noćenje mi trebalo jer sam četiri noći bio na otvorenom, da se naspavam, okupam, zaliječim rane na nogama. Pitao na Facebookovom Messengeru tri poznanika bi li nešto donirali, da mi fali 10 eura za noćenje, a nisam noćio nekoliko dana. Jedan se stvarno odazvao, poslao odmah preko Revoluta 10 eura i riješio i taj problem bez roditelja. Još bila kupka kraj tuša u hostelu, nisam morao kupovati kupku.

Spletom sretnih okolnosti sve što je bilo urgentno riješio, pravi sam sretnik, mazi me Fortuna. U Larnaki riješio pranje svog prljavog rublja za 4.5 eura, tu pranje odjeće bilo jeftino jer sam ostao na minimumu opreme, backpack lakši nego ikad za nositi. U autobusu do Limassola dobar čovjek mi daruje majicu kratkih rukava, i to riješeno. U Limassolu mi dobri ljudi daju hrane i 20 eura, skupim na računu dovoljno za čarape i tene, da mi muhe ne jedu noge. Onih 20 eura bude ključno za prebacivanje autobusom iz Limassola u Pafos, gdje mi fali 10 eura za noćenje. Upitah tri prijatelja na Facebooku za donacije, pa kud puklo da puklo. Jedan se stvarno odazove. Naspavam se, okupam, još ne moram kupovati kupku posebno.

S 35 eura dnevno ne mogu ništa na Cipru. Mogu imati noćenje i biti gladan, ili biti sit i nemati noćenje. No, vjerujem u snalažljivost i u sreću. Ne mogu se gnjaviti s roditeljima. Ili će mi transparentno dati velike pare odjednom, a da se ja zauvijek odreknem nekretnina, ili im se ne ću javljati. Sića dan za danom je mogla kad sam se prebacivao po Europi između susjednih zemalja. Sad nikako ne može. Cipar je skup, a za napustiti Cipar i otići daleko, treba mi veliki iznos odjednom. Sića mi ne treba.

U sjajnom hostelu u Pafosu sam razgovarao s puno ljudi. Čovjekom iz Prilepa (Sjeverna Makedonija), koji se smatra Bugarinom i mrzi Srbe. Srbinom iz Pirota. Finkinjom. Poljakinjom koja živi u Madridu, s dečkom Španjolcem. Dva Švicarca iz Lugana, talijanskim govoreći dio Švicarske. Jednim Rusom iz Ufe. Jednim Rusom iz Kišinjeva. More doživljaja dan za danom, ali budem preumoran od pješačenja, istraživanja, plivanja, nespavanja, snalaženja, gladi, pa mi se ne da vele pisati. Mogao bih napisati pozamašnu knjigu, svaki dan vrvi doživljajima. Ni u jednom trenutku se nisam poželio vratiti doma. Čak i bez para i bez noćenja i gladan i prljav i bez dovoljno odjeće i obuće, u svakom trenutku se osjećam super kad putujem i putovati klošarski i nekomotno mi je opet ljepše nego stati doma.

U ovom hostelu (Trianon) u Pafosu sam razgovarao s dosta ljudi. Veoma lijep hostel, prostrano, velike i lijepo uređene zajedničke prostorije, balkoni s lijepim pogledom na ulicu, dućane i crkvu Agios Kendeas.

Pafos mi se više svidio od ostalih gradova, ali svi gradovi na Cipru mi se sviđaju. U gradu postoji, pored Lidla, jedan veliki trgovački objekt (Kings Avenue Mall) u sklopu kojeg je i trgovački centar u kojem ima jeftinih gotovih jela. Npr. dva riblja fileta i povrtna salata u posudi samo 6.25 eura. Monster 90 centi, a na kioscima bude 1.45, 1.65, 1.9, 2 eura.

Restorani su jednostavno preskupi. Miješano meso 21 euro, pečena hobotnica 25 eura. Pafos ima veoma čisto more, sviđa mi se ona plaža blizu Lidla, ispod parkinga, s koje vidiš nasukani brod.

https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... r_2025.jpg

https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... _Cipar.jpg

Vidio sam koze blizu plaža. https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... _ljeti.jpg

Gazdarica kaže da, ako ću se zadržati dulje u Pafosu (a trenutačno nemam novaca za odletjeti) mogu plaćati 22 umjesto 25 eura noć u hostelu. Njoj izravno, a ne preko aplikacije Booking. U hostelu svake godine dva mjeseca stoji neki Zlatko iz Prilepa, koji tečno govori grčkim jezikom, a smatra se Bugarinom. Smiješan je. Živi od glazbe uživo, svira bouzouki, ima 63 godine. Baš mu rođendan 22. rujna.

Rekoh da o tom gradu Prilepu znam samo da je tamo bio Kraljević Marko, tamo je Markovo kale. On kaže srpsko pseto, da su se svi važni Makedonci smatrali Bugarima i da on sam sebe smatra Bugarinom, da je makedonski samo bugarski dijalekt. Da ne voli prosrpske Makedonce, i one koji slušaju srpsku glazbu, pod srpskim su utjecajem, a zalažu se kao za staru Makedoniju i za sve što je bugarsko reču da je makedonsko.

Da je kroz Hrvatsku samo prolazio, ali da simpatizira Hrvate. Da smo kao zajedno ubili srpskog kralja (VMRO i ustaše), da su hrvatska braća izginula na Bleiburgu itd. Makedonski naglasak ima neku komičnu crtu, pogotovo kad kaže onim naglaskom ajčina bajčina pička ti majčina. Da on voli hrvatsku glazbu, znao je za pjesmu Tri sulara su. Da mu je smiješno kad čita Alana Forda na hrvatskom, smije se riječima poput nogostupa, dalekozora itd.

Vidio sam i nekog Milovana, Srbina iz Pirota. Taj da je Šop, Zlatko mu odmah dobaci da su Šopi Bugari i da može tražiti bugarsko državljanstvo. Milovan da nije baš tako, no nije se zakuhala rasprava. Zlatko nije pred Milovanom iznio svoje antisrpske stavove, koje je iznio meni. Baš bi bilo zanimljivo gledati ih da se povela rasprava. Milovan da su Šopi Srbi, Zlatko da su Šopi Bugari. Milovan da je Makedonija Stara Srbija, Zlatko da je Makedonija bugarska. Razgovor se nije razvio u tom smjeru, nego su onda Zlatko i Milovan počeli o preporukama za ljekovite banje u Srbiji. Milovan je samo kazao da ne bi bugarsko državljanstvo jer će sve biti puno skuplje kad lev zamijene eurom.

Meni Milovan da se bavi eksplozivom, da je služio Vojsku Jugoslavije. Da nije nikad bio u Hrvatskoj, nadam se da ne laže. Meni pričao one njihove defetističke da je sve kao bilo dogovoreno, ko nas bre zavadi i te fore. Da su se političari dogovarali i bogatili, da je sve režirano i namješteno. Ja da su Srbi pobili jako puno civila Hrvata, Bošnjaka, Albanaca, da su na Kosovu pobili skoro deset tisuća civila, sve pobili i protjerali bezobzirno. On da nije baš tako, da je to propaganda, ja kako nije kad je to dokazani fakt, činjenica. On me uvjerava da očita istina nije istina nego je to medijski prikazano?! No, nismo se svađali, pretežno smo o drugim temama, o putovanjima. Da voli Krf, voli ljetovati u Grčkoj i Španjolskoj.

Upoznah i jednu mladu Francuskinju tuniškog podrijetla. Jednu čudnu 52-godišnju Finkinju. Poljakinju koja živi u Madridu, atraktivnu, ali ima dečka Španjolca s kojim komunicira na engleskom. Pa dva Rusa. Jedan iz Kišinjeva, koji mi je iznio argumente u korist ruske strane u ratu u Ukrajini. Da ne nazire kraj rata, da bi Rusi to mogli počistiti, ali ne žele pobiti puno ljudi.

Jedan Rus iz Ufe, Ural, djelomično tatarskog podrijetla. Procjene broja poginulih u ratu se razlikuju, ovaj me uvjerava da je preko milijun na obje strane. Da u sebe doma u Rusiji vidi kilometre, grob do groba, svaki grob poginulog borca označen ruskom zastavom. Da su Čečeni pridobijeni na lojalnost Rusiji novcem, kupljeni. Da se nada kako njega ne će zadesiti poziv u rat, da neki idu dragovoljno kako bi dobili 2000 eura. Taj Rus Sergej jeftino odletio na Mykonos, Ryanairom iz Pafosa za 30 eura.

Da se ne bojim posjetiti Rusiju, da je sigurno i da tamo vladaju prave tradicionalne vrijednosti. Cijeni se obitelj, ne odobrava se LGBT ni prostitucija. Često Lavrov kako je Zapad zastranio, kako na Eurosongu pobjeđuju nakaze, bradate žene kao Conchita Wurst. Čudno mi je da su sad Rusi kao branitelji nekih tradicionalnih konzervativnih kršćanskih vrijednosti, a upravo su oni bili među prvim revolucionarima i u Listopadskoj revoluciji klali popove i ravnali crkve. Meni više ništa jasno nije, ni tko plaća, ni tko pije. Sve previše komplicirano ili teško shvatljivo do neshvatljivo.

Sad Zlatko da je Makedonac samo drevna regionalna odrednica, da se ne možeš nazvati Makedoncem po narodnosti, da je to kao da se zoveš Ilirom. Da su oni u 19. stoljeću svi bili Bugari, da je Josip Juraj Strossmayer dao u Zagrebu tiskati knjigu neke braće iz Struge i nazvao ju knjigom bugarskih narodnih pjesama. Da se gnuša što Makedonci potpadaju pod srpski utjecaj ili kada slušaju srpske pjesme.

Bila i jedna Mađarica u hostelu. Jedna čistačica iz Konga, lijepa crnkinja. Pričao i s mještankom koja radi u hostelu, Grkinjom tu iz Pafosa, zove se Galatia. Ima 30 godina kao i ja, ona rođena u rujnu, ja u kolovozu 1995. Pitao sam nju i jednog ciparskog Grka koji živi u Londonu, bi li imali išta protiv da se Cipar pripoji Grčkoj (enosis) ili su zadovoljni neovisnom državom Republikom Cipar.

Oboje su načelno za ujedinjenje. Da su oni Grci, isti narod kao u Grčkoj, vijori se grčka plava zastava pored ciparske bijele. Ne bi imali ništa protiv da Cipar bude kao Kreta ili Santorini, sastavni dio Grčke, a ne neovisna država. Uvijek na Eurosongu Grčka i Cipar daju jedni drugima po 12 bodova. To je slučaj dvije države istog naroda, poput slučaja Albanija i Kosovo.

Sad vidjeh i jednog Sirijca, živi u Londonu, sutra leti za Amman i iz Ammana doma. Da je rat završio, da je Sirija sada sasvim sigurna, stabilna, jeftina država. Jedino što se ne može plaćati karticom, da treba nositi puno gotovine. On da je sve što u medijima govore o Siriji laž i propaganda, da ništa ne vjerujemo. Da su muslimani u Siriji liberalni. Da postoje slobode, žene nisu obvezne pokrivati se. Da se gnuša kad čuje u medijima da se trenutačno u Siriji masovno ubija kršćane, da je to bezočna laž zapadne promidžbe. Da kršćani slobodno žive u Siriji, ima prijatelja kršćana i normalno se druži s njima. Ja sam odavno skroz zbunjen, teško je razlučiti laž od istine. Tko zna što se stvarno događa u Ukrajini ili Siriji, tko zna koliko je sve što nam govore na televiziji vjerodostojno. Mediji su uspjeli uvjeriti čovječanstvo u izmišljenu pandemiju nepostojeće bolesti (COVID), i još ih primorali na cijepljenje. Nakon te farse, ne vjerujem više ni televiziji niti sam u išta više siguran niti mi je išta jasno.

Ovog Sirijca raduje da je njegova država Velika Britanija priznala Palestinu, da sve zemlje trebaju to učiniti. Da je Izrael čisto zlo i da se samo gledaju na bilo koji način namlatiti para, da je islam dobar i da je islam sve suprotno od onoga što o njemu govore u zapadnim medijima. Ovaj je iz nekog sirijskog grada blizu Palestine, ali nije blizu Gaze, gdje se provodi genocid.

Sad se sjetih da sam u Larnaki bio dobio i cijeli jedan obilan obrok u McDonaldsu besplatno. Sretan sam, puno je primjera lude sreće i pomoći dobrih ljudi ili spleta povoljnih okolnosti u najboljem mogućem trenutku. Sreća prati hrabre.

* pogled na Pafos: https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... to-license

Grci na Cipru se doimaju pobožnim tradicionalistima, crkve kad je liturgija nedjeljom dupkom pune. Prostitucija ilegalna, u salonima za masažu pismeno naznačeno da je zabranjen bilo kakav čin sa seksualnom konotacijom u masažama.

Ma krcato puno doživljaja svakog dana, ne mogu se više sjetiti s kime sam sve pričao i što se sve dogodilo. Već sam se raspisao, a sigurno opet nešto zaboravio ili izostavio.

* Pafos rano ujutro: https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... ujutro.jpg

* Djami Kebir u Pafosu: https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... Pafosu.jpg

* svjetionik: https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... Pafosu.jpg

* dvorac: https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... Pafosu.jpg

* crkve: https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... Pafosu.jpg , https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... Pafosu.jpg , https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... _ljeti.jpg , https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... 9.2025.jpg , https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... s_2025.jpg , https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... _rujnu.jpg

* nema šume: https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... _rujnu.jpg

Galatia kaže da su antički grčki i koine grčki (na kojem je napisan dio Biblije) dosta različiti od suvremenog grčkog. Grk ne može razumjeti poslanice svetog Pavla, ili Ilijadu i Odiseju, u izvorniku (na grčkom onog vremena).

Ma ne mogu se sjetiti više svega što je bilo u zadnjih par dana, mogao bih sad napisati bar još ovoliko teksta.

Svaka čast na putopisima. Jako zanimljivo.

Zaradio sam donaciju od 50 eura, pa sam uzeo organiziranu turu prekosutra za planine Troodos i samostan Kykkos. Cjelodnevna tura, osam sati, počinje u 7:50. Gore u planinama je hladnije i puno bolje je očuvana priroda, šuma. Samostan je osnovao bizantski car Aleksije I. Komnen u 11. stoljeću. Posjetit ćemo i grob popa Makariosa III., arhiepiskopa i primasa autokefalne Ciparske pravoslavne crkve i prvog predsjednika neovisne Republike Cipar. Navodno je on, zbog svog grčkog nacionalizma i zalaganja za pripojenje Grčkoj (enosis), jedan od krivaca za rat s Turcima i tursku okupaciju sjevernog dijela otoka. Grob mu je smješten 3 km od samostana. Radujem se vidjeti te planine, poznate po rudnicima bakra, ugodnijoj klimi (zimi tamo zna pasti snijeg) i više zelenila nego na ogoljenoj obali. Na planinskom lancu smještena su brojna sela te bizantski samostani i crkve, od kojih su devet crkvi i jedan samostan zaštićeni od strane UNESCO-a. Na Cipru nema puno većih divljih životinja, najčešće su mačke, a najveći autohtoni sisavac je ciparski muflon. Ugrožena vrsta, još opstaje samo u tim planinama. Mogao sam 50 eura čuvati kao pričuvu ili kao polog za štednju za let s Cipra. Mogao sam se najesti ili poći na masažu. Mogao sam kupiti nekoliko hlača i majica, nešto opreme. Rekoh, najmudrije mi je uzeti ovu turu. Vidio sam sve gradove osim Famaguste, vidio sam plaže i obalu. Lijepo je vidjeti još i unutrašnjost otoka, te planine gdje još ima šume i čišći je zrak. 30 eura nije puno, sve uključeno u turu osim hrane.

Bio sam na odličnom izletu u planinski lanac Troodos, nadivio se panoramskim pogledima u unutrašnjosti. Selo Omodos, samostan Kykkos, samostan Chrysoroyiatissa. Prekrasna umjetnost, a još bolji pogledi na prirodu.

Pozamašni spomenik popu Makariosu III., prvom ciparskom predsjedniku, nalazi se oko 3 km od crkve samostana Kykkos. https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... su_III.jpg

Nedaleko od spomenika je i grob, kojeg čuva vojnik sa strojnicom. Vojnici i vojni objekti obično ne smiju biti fotografirani niti fotografije objavljivane na Wikipediji, ali ova grobnica je iznimka. Puno turista slikava grob i vojnika koji bdije nad grobom, a internet je pun objavljenih fotografija. Stoga sam i ja napravio i objavio dvije. Ovo je jedan od političara koji su imali kult ličnosti, a imao sam im priliku posjetiti grob. Njegoš, Pavelić, Tito, Tuđman, Starčević, evo sad i Makarios III.

https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... sa_III.jpg

https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... sa_III.jpg

Samostan Kykkos je definitivno najljepša pravoslavna crkva u kojoj sam ja bio! Nisam bio u puno njih, neke važnije su Cetinjski samostan, Hram svetog Save u Beogradu, Katedrala Aleksandra Nevskog u Sofiji, samostan Vlatadon u Solunu, Mitropolitanska katedrala porođenja Gospodinova u Kišinjevu. Međutim, po bogatstvu zbirke umjetnosti i ljepoti slikarija, fresaka, mozaika, čuvanih predmeta ovaj je broj jedan, plus čaroban ambijent u kojem je smješten. Načelno smatram katoličke crkve ljepšim od pravoslavnih. Prikazi svetaca su nekako stvarniji, realniji u katoličkim slikarijama, naslikani pravoslavni sveci izgledaju nekako nadrealno, umjetno, izobličeno, kao da su bili podvrgnuti plastičnim operacijama. Međutim, i pravoslavnih crkvi ima krasnih. Kykkos je predivan samostan. Propustio sam ručak u restoranu, koji nije bio uključen u cijenu ture, a na koji je pošla većina izletnika tijekom slobodnog vremena. Sačuvao sam pare za kasnije, a nije mi bilo teško gladovati. Dok su oni ručali, ja sam se zapanjeno divio pojedinostima predivno oslikanog samostana.

https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... Kykkos.jpg

https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... 9.2025.jpg

U selu Omodosu, skladnih kamenih kuća i ulica, bila je uključena u turu mala degustacija domaćeg kruha, ulja i octa.

Međutim, ljepše i od popovog groba i od prekrasnog samostana, panoramski pogledi na prirodu, šume, krajobraz unutrašnjosti otoka Cipra.

https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... a_2025.jpg

https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... a_2025.jpg

https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... 9.2025.jpg

https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... 9.2025.jpg

https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... roodos.jpg

Stigao je izvod računa za protekli mjesec. Početkom rujna sam stigao trajektom iz Turske na Cipar, dakle skoro cijeli mjesec proveo na Cipru. Kyrenia/Girne, Nikozija, Ayia Napa, Larnaka, Limassol, Pafos, izlet u planinski lanac Troodos. Ukupno sam potrošio, s računa, 1438 eura ili u prosjeku 48 eura dnevno. Računam ono s računa, ne računam 20 eura u gotovini što mi je dao dobar čovjek u Limassolu i ostale slučajeve pomoći u gotovini ili hrani.

Nekako si se puno zadrzao na Cipru i potrosio prilicno para za samo jednu drzavu na spisku, druge vece drzave si puno povrsnije prosao

Jako dugo sam se zadržao i još sam u Pafosu, planiram ovih dana kupiti veoma jeftinu aviokartu za Amman, glavni grad Jordana. To bi bila 44. država, te drugi put u arapskom svijetu, nakon Maroka. U istoj ulici gdje mi je hostel (Trianon) je agencija za prodaju aviokarata, Amathus. Kad mi je davno u Rimu 2024. ukraden mobitel, izgubio sam pristup aplikaciji digitalnog bankarstva, a nisam se nikako vraćao u Hrvatsku kako bih u poslovnici PBZ-a uredio aplikaciju na novom mobitelu. Novi je kupljen lani, u lipnju, u Cardiffu. Stoga ne mogu kupiti aviokartu online, nego samo u nekom uredu neke agencije ili aviokompanije, a aplikacija Booking se ne preporučuje za letove. Od travnja 2024. nisam bio u Hrvatskoj, a letio sam samo jednom, iz Dublina do Madrida. Tada je moj backpack na vagi prekoračio dopuštenu veličinu, pa sam na licu mjesta, prije ukrcaja u zrakoplov, nadoplatio 60 eura za prtljagu. U međuvremenu sam izgubio puno odjeće i obuće, moj backpack je sada znatno lakši i lakše ga je nositi, ne znam bi li ikako mogao proći kao ručna prtljaga na letu Ryanaira.

Zapala mi je za oko jednosmjerna karta više puta u listopadu, od Pafosa do Ammana, bez prtljage. Ryanair, bez prtljage, 16-17 eura. Raspitao sam se u agenciji i u njih cijena iste karte bude 26-28 eura, također izrazito povoljno, naplaćuju neku pristojbu kao posrednici pri kupnji aviokarte. Isprintaju ju i pošalju na Whatsapp. Uzeo bih jednosmjernu kartu za nadnevak 31. listopada, polazak popodne, cijena 28 eura! Uzmem bez prtljage, da znam da imam kupljenu kartu i konačno napuštam Cipar i dodajem.novu državu. Ako backpack ipak bude prevelik, platim 60 eura prije ukrcaja u zrakoplov. Po dolasku u Jordan plaća se viza 50 eura. Navodno jordanski policajci mogu tražiti dokaz da imaš povratnu kartu ili kartu za nastavak putovanja, no ne vjerujem da to traže u praksi niti da bi zbog trenutačnog neposjedovanja karte za dalje odbili ulazak u zemlju.

Amman je jedan od najstarijih gradova na svijetu, poznat po citadeli i antičkom amfiteatru. U blizini je starorimsko nalazište Jerash. U hostelu sam upoznao i razmijenio kontakt s Palestinkom iz Ramallaha, zove se Hayya. Da bi me ona rado ugostila ako odlučim posjetiti Palestinu, koju je nedavno nekoliko bitnih država priznalo kao suverenu državu, poput Velike Britanije. Ramallah je grad jako blizu Jeruzalema, u sklopu Zapadne obale, u kojem su većina bili kršćani. Hayya kaže kako muslimani i kršćani u njenom gradu žive u slozi, da se život u ovom većem dijelu Palestine (veći dio je Zapadna obala, manji i fizički odvojen dio je zadnjih mjeseci po zlu poznata Gaza) odvija relativno normalno. Ona je na Cipar kratko doletjela iz Ammana, kad napuštaju Palestinu obično dolaze preko Jordana. U Izrael mogu ući jedino uz posebne propusnice. Udata majka dvoje djece, nepokrivena, muž doma čuva djecu dok ona sama putuje bez mahrema i bez muža. Muslimanka, a krši mnoga šerijatska pravila i ponaša se suprotno od njih, dakle i na Bliskom istoku ima prilično loših muslimana.

Vidio sam i jednog Židova iz Tel Aviva, da se život u gradu odvija normalno. Svi restorani, barovi, kafići otvoreni. Kad zasvira sirena kratko u sklonište. Rat je samo u toj nesretnoj Gazi, koja je veličine Brača. Židov kaže da Izrael ne provodi genocid, iako je UN tako ustvrdio. Da je omjer ubijenih terorista i ubijenih civila jedan na prema jedan, znatno humanije nego u Nigeriji ili Sudanu gdje idu četiri mrtva civila na jednog mrtvog vojnika. Ovaj je iznio neke tvrdnje u obranu Izraela, čudno mi je da on ponosno kaže da je iz zemlje koja upravo sada provodi genocid, te da on za tu konstataciju UN-a kaže da je bullshit. Nepravedno je da je Rusija izbačena sa športskih natjecanja, Eurosonga, stavljena pod sankcije, a Izrael bez teškoća funkcionira i nastupa. U hostelu vidim i Palestince i Arape, i Ruse i Ukrajince, i Jordance.

Smatram da je Jordan veoma sigurna, stabilna, uređena država i nemam se razloga bojati sutra kupiti aviokartu. Čak bih mogao skoknuti i do obližnje Palestine, pa u do Izraela, kojeg bih ipak izbjegavao zbog veoma visokih cijena. Tel Aviv je među najskupljim gradovima svijeta. Jordan i Palestina nisu izrazito jeftine zemlje, ali opet predmnijevam da je znatno jeftinije nego u Izraelu.

Dane u Pafosu provodim upoznavajući ljude, šećući, jedući. Probao sam ciparski sir halloumi, sviđa mi se, te kobasicu imena sheftalia, manje mi se sviđa zbog velike masnoće i teške probavljivosti. Jedan restoran nudi četiri tradicionalna jela, sva četiri po cijeni između 14.9 i 16.9 eura. Goveđi stifado, svinjsko jelo afelia, janjeće jelo kleftiko i jelo imena moussaka. Probao sam sve osim potonjeg. Daleko najviše mi se sviđa stifado, afelia ima sitne košćice, kleftiko ima dosta kostiju. Međutim, sva su veoma ukusna. Neka od jela koja su mi ostala u pamćenju. Krokodil i škorpioni u Ciudad de Méxicu. Ceviche, domaći zamorčić ili cuy (guinea pig), rocoto relleno, odrezak od alpake, chicha morada, Inca Cola u Peruu. Novozelandska janjetina u Queenstownu. Klokan na žaru u Marbelli. Fish and chips u Londonu, paella u Córdobi. Tagine, couscous i harira u Maroku. Šaltibarščiai i cepelinai u Vilniusu. Adana kebab i lokum (turkish delight) u Turskoj. Autentična šopska salata u Velikom Trnovu. Ma ne mogu se više svega sjetiti, evo sad u red najdražih jela spada i stifado, ali najbolje jelo koje sam ikad u životu pojeo je jedno karakteristično za francuski grad Marseille. Riblja juha bouillabaisse, pojeo ju davno lani u staroj marsejskoj luci, sjećam se da je koštala 34 eura, ali to je vrh gastronomije. Daleko najukusnije nešto što sam ikad igdje probao. Visoko kotira i portugalsko jelo od hobotnice, polvo à lagareiro.

Rijetko idem u restorane, u Pafosu inače uzimam spremna jela iz velikog supermarketa Sklavenitisa. Npr. riblji fileti s povrćem 6.5 eura. U ovom hostelu stvarno svakodnevno razgovaram s jako puno ljudi, teško mi se sjetiti svih dojmljivih zgoda. Neki dan sam platio Vijetnamki, koja je noćila u istoj hostelskoj sobi sa mnom, 20 eura ljubiti joj i lizati predivna stopala. Tražila je 200, pa 100, pa 50, na kraju dala za 20, da je siromašna i treba joj para. Došla poslovno na Cipar, da je pravnica.

Puno pričam s Makedoncem i jednim Srbinom iz Užica, koji ima rodbinu u Nikoziji. Bavi se oslikavanjem pravoslavnih crkvi, izradom ikona, a voli i planinarenje. Ne bih puno pisao o osobama niti im navodio imena, Makedonac Zlatko se malo naljutio kako sam iznio previše podataka o njemu. Da mogu li promijeniti da nije rekao srpsko pseto za Kraljevića Marka, nego srpski okupator. Ja da ne mogu ja brisati ni mijenjati, da je to forum kojeg uređuju moderatori. Malo je nezgodno pisati o nepoznatim ljudima koje sretnem u hostelu, ali mnogi kažu da im je upravo to najzanimljivije u mojim upisima, umjesto da pišem o crkvama ili arheološkim nalazištima kao turistički vodič. Gledam da na mojim fotografijama, koje idu na Wikkipediju ili društvene mreže, ne bude ljudi čija bi se lica razaznavala, osobito djece. Poštujem privatnost. Živcira me kad neki novinar fotografira nepoznate ljude, bez njihovog pristanka, po ulici, pa objavljuje na portalima u fotogalerijama tipa pogledajte tko je prošetao Stradunom ili tko se kupao na Lokrumu. Obično su na mojim slikama ulice puste ili su ljudi u daljini, gledam da se ne razaznavaju ljudi, da ne zadire nekome u privatnost. Nekad ipak netko slučajno upadne u kadar. Nastojim da nema puno ljudi na fotografiji ili da su samo dalje u kadru, jer je takva politika Wikipedije. Neki baš vole vidjeti ljude, da su slike prazne ulice rano ujutro ili crkve pred kojom nitko ne stoji bezvezne ili dosadne. Tko bi svijetu ugodno, taj se nije rodio. Ja nastojim izbjegavati ljude zbog privatnosti, netko me kritizira da bi fotografije bile bolje ako se vide ljudi.

Neki dan su u mojoj sobi bile dvije Ukrajinke iz Dnjipra. Donedavno se grad zvao Dnjipropetrovsk. Došle preko Moldove, obje imaju oko 27 godina i kažu da se njihov grad granatira. Da muškarci od 18 do 60 ne smiju napustiti Ukrajinu. Obje imaju po momka, obojici se momci upravo bore kao ukrajinski vojnici. Kristina i Darija. Jedna da ne može organizirati svadbu zbog opasnosti od ruskih zračnih napada. Pitah je li momak koga ubio, ona da vjerojatno jest. Rekoh da nije lako živjeti sa spoznajom da si lišio života ljudsko biće, ona oštro i ljutito ako je to Rus sasvim je časno zaklati čovjeka. Obje svašta na Rusiju. Da su Rusi barbari, da granatiraju bolnice, da Kijevska Rus nije Rusija, dok je Kijev cvjetao da su u današnjoj Rusiji bile močvare gdje Shrek živi. Da su ruski i ukrajinski dva bitno različita jezika, a nedavno mi neka Olga iz Odesse kaže da su skoro isti. Izgleda da je stvar perspektive.

U ratovima je uobičajena dehumanizacija protivnika, jaka promidžba da neprijatelji nisu ljudi nego neljudi, tj. neprijatelji čovječanstva. Ove su sasule salvu najružnijih riječi na Ruse i Rusiju, baš su bile veoma emotivne, da u Dnjipropetrovsku drže glavu u torbi krijući se od ruskih udara, u skloništima. Da su došle sedam dana ohladiti glavu na Cipar, jednu noć u Pafosu pa pošle u Ayia Napu. Da ne žele čuti riječ Rusija, a ja inzistiram o tome razgovarati s njima. Pitao ih znaju li kad bi rat mogao završiti, da nemaju ideju. Pitao misle li kako mogu osloboditi cijelu zemlju ili će ipak dati nešto, barem Krim, Rusiji. One kao oparene da nema nikakvog kompromisa, da će sve do centimetra što je trenutačno pod ruskim nadzorom vratiti u ustavno-pravni poredak, da su sigurne u pobjedu. Ja da je Krim Ukrajini dao Hruščov 1954., da je stanovništvo rusko, one da ih ne provociram. Da je nekad bio u Osmanskom Carstvu, pa što sad, to mora biti Ukrajina.

Ja da malo smanje retoriku, da ne pretjeruju s jednostranim pogledom i pregrubim i morbidnim izražavanjem o Rusima. Da ja ne mogu tako gledati jer sam u Helsinkiju imao dobar seks s jednom Ruskinjom, Svetlanom iz Sankt Peterburga. One se ljute odmah pokupile, prestale razgovarati sa mnom, samo što me ne udariše. Ne vidjeh tako otrovne nacionalistice, ali obje su atraktivne, jedna ima predivna stopala. Svadba se odgađa jer momak trenutačno puca na Ruse. Možda mogu razumjeti njihovu ogorčenost, da su prije koji dan prije putovanja na Cipar bile u skloništu. No, opet ne volim takvo izražavanje o narodu kojem pripada Svetlana.

Rekoh kako sam u njihovom ratu načelno nepristran, ali kako sam u ratu Izraela i Palestine na strani Palestine. One da su Arapi krivi, da su oni prvi počeli, da su one više za Izrael. Skroz ludo. One preemotivne što moraju u skloništa u Dnjipropetrovsku, ali podržavaju Izrael koji nanosi slične traume civilima u Gazi.

Mogao bih još tri puta ovoliko teksta napisati koliko zanimljivih epizoda i dogodovština bude svakog dana, ali gubim motivaciju kad ne mogu zaraditi online, budem preumoran i pun dojmova pa mi se ne da pisati ni fotografirati. Nisam ništa objavio ni na Facebooku ni na Instagramu od 25. rujna, iduća objava mora biti iz nove zemlje. Najvjerojatnije Jordana, početkom studenog.

Hajde ti kući. Dosta si hodao. Ja bih ti poslao nešto novca nije problem, ali za tvoje dobro stvarno mislim da ti je najbolje da ideš kući u Hrvatsku. Sad si se počeo igrati sa sudbinom.

Lik je labilan.

Traži se. Kao i mnogi. Negdje sam naletio na ovaj tekst.

Bez para, gladuje, spava na otvorenom ko Vinko Pintarić al mu je dobro i neće kući. Ljudi ga šalju kilometrima po cigare da bi on kupio limenku soka. Starci ga financiraju i dnevno mu šalju lovu al on hoće gutu jer mu treba da leti za neku egzotičnu zemlju. Kući neće i neće da im se javlja. Tako ih kažnjava. Najbolje da ide kući. Prošao je dosta i guzica mu vidila puta. Došlo vrijeme da se kući ide majstore dok još bubrege imaš. Nebi volio da čitam o tebi po crnim kronikama. Ako si u problemu a hoćeš kući - javi se.

Ne dolazi u obzir ići doma, osim svakih par godina, kad isteknu kartica, osobna ili putovnica. Kartica mi istječe zadnjeg dana ožujka 2026., tako da u Hrvatsku moram doći u idućih pet mjeseci. Putovnica istječe u listopadu 2026., a osobna u veljači 2028. Izgleda da ipak ne ću krenuti prema Bliskom istoku, nego u zemlju u koju je najjeftinije doći s Cipra, Grčku. Privremeno sam odustao od Jordana, kad sam saznao da traže povratnu kartu i potvrdu smještaja pri ishođenju vize po dolasku. Vidio sam kako mogu kupiti kartu iz Pafosa za Atenu, sve skupa s prtljagom, nekim nadnevcima poput 21. listopada za samo 50 eura! Grčka je u EU i eurozoni i to je domaći let.

Mogu onda u idućih pet mjeseci obilaziti Grčku, Albaniju, Sjevernu Makedoniju, Kosovo, Crnu Goru i taman iz Crne Gore dođem doma u Dubrovnik u ožujku 2026., produljiti karticu, pregledati zube (nisam bio u zubara od studenog 2023.) i kratko prošvrljati.

Atena i Valleta su jedini glavni gradovi u Europskoj uniji u kojima nisam bio, a Malta jedina država članica EU u kojoj nisam bio. U Grčkoj sam bio samo jednom, 2019. jedan dan u Solunu. U Albaniji sam bio 2018., jedan dan u Skadru. U Sjevernoj Makedoniji samo u Skoplju 2019., kroz Kosovo sam se samo vozio par noćnih sati. Sve te zemlje sam površno razgledao i znam da ima još jako puno toga za u njima vidjeti, ali žudim za daljim egzotičnim zemljama. Mogu pet mjeseci putovati, a ne dodati niti jednu novu državu, samo podrobnije obilaziti one u kojima sam već bio.

Europske države u kojima nisam nikad bio su samo još Malta, Sveti Marin, Monako, Andora, Lihtenštajn, Island, Rusija, Bjelorusija, Ukrajina i ako ih smatrate dijelom Europe Armenija, Gruzija i Azerbajdžan. Države u kojima sam bio, ali ne u glavnom gradu, su Švicarska (bio u Ženevi, nisam posjetio Bern), Turska (nisam bio u Ankari), Grčka (Solun, ne Atena), Albanija (Skadar, ne Tirana), Kosovo (nisam bio u Prištini), pa čak i Crna Gora (bio sam samo u tranzitu na podgoričkom kolodvoru). Odlučim li se odletjeti u Atenu i pobliže upoznati pet država koje su blizu Hrvatskoj, ne ću dodati novu državu, ali eto mogu dodati četiri nova glavna grada (Atena, Tirana, Priština, Podgorica). Kišinjev, Priština, Podgorica su trojac najružnijih europskih metropola. Vidjeh Kišinjev, izgleda da je sudbina vidjeti i druga dva.

Šta te briga dok ti roditelji šalju.


Znam pomalo taj osjećaj. I sam sam nekada pomalo backpackerio. Taj osjećaj slobode i otkrivanja nepoznatog, određuješ si sudbinu kroz novu maršutu, susret sa novim ljudima, bijeg od stvarnog života... Čovjek stekne ovisnost o tome.
Istina ja sam bio ograničen na 2 maximalno 3 tjedna putovanja pa nisam tvoja kategorija ali eto...

Sloboda dok ovisiš o bilo kone drugom osim o sebi, nije sloboda, to je parazitiranje. Sigurno su i njegovi roditelji voljeli putovat. Koliko puta ja nisam negdje otišao da bi djeca mogla ili da bi kuću napravio. I onda da oni samo tako koriste ono čega sam se ja odricao. Eto ja glup a oni pametni. Ne samo ja nego generacije prije mene, postoji neki dug koji imaš prema njima. Čitam po Ateistu su oni njemu dužni svi.

Jako su mi zanimljiva ova njegova putovanja ali daj ti lijepo radi negdje pola godine pa pola putuj. A i skini fokus sa sebe, možda se trebaš o nekom brinuti.

Inače, ja nisam bio van Europe, moja djeca jesu, meni je to bilo bolje nego da sam ja bio. Ljudi žive kroz djecu. I sretniji su, bar ja. Ljudi koji to ne čine nego su fokusirani na se su uvijek nesretni. Čak i kad su milijarderi.

Bila bi dobra priča da su i Ukrajinkama odrađena stopala

A šta ste se okomili na čovjeka i dajete sebi misiju da ga vaspitavate.
Ruku na srce reportaže su mu zanimljive što govori o njemu da je inteligentan. Inače ljudi lako upadaju u razne vrste ovisnosti pa tako i razne skitnje ili neizbivanje iz kuće u ovisnsti o ekranima i sl.

Šta ga imam vaspitavat, nisam mu ja stari. Da jesam, nebi dobio banke a kad dođe produžit osobnu kući, fljus u vrh brade da se prostre ko ponjava. Fino je putovat ali ne na ovakav način. Čekat nekog da ti da 20 eura da se najedeš. Jesi se zapitao kako mu je starcima? Frajer ih ucjenjuje na najgori način. Ovakvi inteligentni znaju završit u kadi punoj leda bez vitalnih organa. Ovaj ima više sreće nego pameti. Kakve crne reportaže, čovjek se pati, nema za kifle. Spava vani i gladuje. Pitaj njega kako mu je gladnom zaspat. Volio bih čut šta mu starci misle o ovom svemu. Kakve crne reportaže. Da se hoće vratit kući, da je zaglavio negdje, prvi bi mu poslao da se vrati ali ovaj hoće gutu da ide u Zanzibar. Neće da može. Ovaj bi se mogao iznenada prestat javljat a pojavit se na udarnom dnevniku. Nadam se da neće.

Da, iz perspektive roditelja to puno drukčije izgleda. I vjerojatno će zakonom velikih brojeva kad-tad loše završit. U principu vidimo svi da tone. Red je reagirat. Ipak je jedan od nas. Stani malo na loptu, u Lidl radit pola g. pa opet negdje sigurnije zujat. Imaš cijeli život pred sobom a ovako ćeš završit brzo negdje gdje ne želiš.

Ne mora čak ni to nego neka malo stane na loptu. Ima putovnicu EU, neka nađe neki poslić na Cipru, u hostelu ili slično, može i dalje lizati stopala i upoznavati sve te nove ljude o kojima piše. Ako neće u Dubrovnik kod staraca, ne mora, neka izabere neku europsku destinaciju s morem, plažom, backpackerima i crkvama. Može Tenerife, Madeira, Ibiza, jug Portugala, gdje god mu se sviđa, neka nađe poslić i živi kao osoba.

Ne znam ja kolko frajer ima godina i u kakvim je odnosima sa starcima. Vidio sam da je spominjao neke nekretnine. Neka ide kući, neka izgladi to sa starcima, nađe posao i sredi se pa opet zujanje ako hoće ali na normalan način a ne ovako. Čini mi se da nije svjestan koliko je laka meta a hoda i hodao je po najvećim vukojebinama. On misli svi ko on, dobronamjerni što se tiče putovanja. Druženja i razmjene brojeva. Dobro je ovaj doputovao do Grčke. Blizu mu je Hrvatska. I platit misu na nakanu.

Napunio tri banke nedavno mislim da je pisa

Kupljena karta za Valletu, glavni grad Malte, države broj 44. Jedina država članica Europske unije koja mi je još ostala. Jednosmjerna karta 60 eura, polazak 22. listopada. Dugo sam se zadržao na Cipru. Radujem se novim pustolovinama.