Ima obaveza, moram se čime zabaviti u međuvremenu.

O čemu mi pričamo ovdje ? Objasnite vi meni.

Dakle...

1. Ovi rekviziti su u najmanju ruku neukusni, a neki su vjerovatno i za policiju (tipa Bin Laden majice). Ocekivati od nekog nemuslimana da pored svih tih arapskih zastava, turskih, polumjeseca, Bin Ladena itd. navija za ovu nazovi drzavu je licemjerno. Zapravo, mislim da bi se svaki normalan Bosnjak, musliman kao vjernik trebao stiditi ovakvih stvari. Ja bi.

2. Prozivati Hrvate, pa cak i za mrznu je isto tako upitno, jer kakvi god da bude komentara oni su nista prema onima na Sa x u i sl. Kad je RH izgubila 2008. od Turske Muslimani su dozivjeli blago reci orgazam. Tekbir ispred katedrale (FUJ) pa nadalje... Da je BiH pobijedila opet bi bilo neukusno, a ne jedna Turska. Dakle, cista mrznja i primitivizam, a ne navijanje.

3. Ovo kolektivno klanjanje za Bajram u sred strane zemlje, na terenu, pored terana i sl. je strasno primitivno. Vjera je nesto osobno, a ne stvar za razmetanje.

Ne možeš porediti etnički čistu Hrvatsku sa državom 3 konstitutivna naroda. Zašto se praviš blesav i glup.

Pa?

Kakve to veze ima? Je sam li igdje napisao ista protiv da se neko moli? Al ti kolektivni "nastupi" (jer su bas to) neposredno pred tekmu su neukusni i nemaju veze s vjerom nego s najobicnijim i najprizemnijim qurcenjem. A ja sam uvjeren da su vjernici samo takvi... mozes misliti.

Kakve veze ima koliko je naroda? Radi se o osnovnim ljudskim pravima. Da dođe 10000 katolika iz BiH, navijača reprezentacije, meni ne bi smetalo da se pomole. Ne smeta mi kada se Chicharito prekrsti poslije gola a ne bi smetalo ni da Misimović to radi(ne znam dali to radi), niti kada Riberry uči fatihu.

O kakvim pravima pričaš ? Da se u onoj rulji pojavi Srbin sa svojom zastavom ubili bi ga.

To su meni sve stvari za po kući, ili džamiji-crkvi. Ništa što treba javno isticati... I ovo čestitanje Bajrama i za koji mjeec Božića mi ide na k. previše licemjerja. Kome želim čestitat učinim to direktno, ne trebaju mi FB, web stranice, plakati i sl.

Moje osnovno ljudsko pravo je da me niko ne jebe u vezi s tim.

Pa ne mogu navijači birati kad će se igrati utakmica i kad će se klanjati Bajram. Zna se tačno u minutu kad se Bajram klanja.

Samo da kažem ovom Vukanu u kojeg sam se razočarala da je meni Miske uz Pjanića najdraži. Toliko i tome da ne bi navijali za BiH da su većinom Hrvati i Srbi. A imali smo i situaciju s košarkaškom rep. BiH kad su sve bili Srbi pa jel to ikom smetalo?

Jel dosta više rasprave... Tema ima duplo više stranica nego ona o Hr reprezentaciji.

Džeko u idealnom timu evropskih kvalifikacija za SP



Napadač bh. reprezentacije u kvalifikacijama je postigao deset golova i jedan je od najzaslužnijih igrača za historijski plasman BiH na SP.

Društvo u napadu u idealnom timu prave mu Holanđanin Robin Van Persie, najbolji strijelac kvalifikacija s 11 golova i Španac Pedro.

Idealni tim kvalifikacija:

- golman: Igor Akinfeev (Rusija)
- odbrana: Philipp Lahm (Njemačka), Dmitrij Kombarov (Rusija), Vincent Kompany (Belgija), Jan Vertonghen (Belgija)
- sredina terena: Daniele De Rossi (Italija), Mesut Özil (Njemačka), Mathieu Valbuena (Francuska)
- napad: Edin Džeko (Bosna i Hercegovina), Pedro (Španija), Robin Van Persie (Holandija).





_____________


Državljani Bosne i Hercegovine izuzeti su iz potrebe pribavljanja viza za ulazak, izlazak, prolazak i boravak na taritoriji Brazila do 90 dana, računajući od datuma prvog ulaska u zemlju, za sljedeće putne isprave.


_____________








RIJEČI HVALE IZ SRBIJE ZA ZMAJEVE
Bosanci prosipaju talenat nemilice, to je fudbal bez zadnje misli

Piše: Sportske.net
Pre nego što horski konstatujemo “beš Mondijal koji Bosne nema”(umotvorina hrvatskog kolege), hajde da se zapitamo zbog čega ih većina doživljava kao rođake?

Naše sopstvene mane tamo su kao uveličane lupom, podeljena zemlja koja stenje pod teretom prošlosti. Narod koji su osedlali politikanti nahranjeni strahom i nepoverenjem onih što su se gledali preko nišana. I na sve to, siromaštvo, sirovina za mržnju.

U loncu u kome dva od tri naroda gledaju ka drugim reprezentacijama glođući nacionalnu pripadnost kao temelj države u državi, Bosanci igraju odličan fudbal.

Prvi put kada sam ih gledao pre nekoliko godina, to mi je bio osnovni utisak, igraju se. Ni traga od one zamornog i budalastog balkanskog pokušaja da se bude Italijan, negde između samokontrole, strpljenja budističkog sveštenika i bacanja mamca rivalu. Ti pokušaji kopiranja Latina, svedoci ste, uvek nekako završe na nauljenoj kosi i porazu od 1:0.

Ništa od toga, Bosna igra, ume da bude beznadežno srčana, naivna, neoprezna ali sa dobrom namerom. Jeste, te dobre namere su kaldrma na putu ka paklu, ali je ovaj tim skrenuo na pravu stranu kod Albukerkija i završio u Brazilu.

Pohitaće mnogi da njihov uspeh pripišu činjenici da im je glavni rival bila Grčka u kojoj su golgeteri ređi od solventnog javnog preduzeća. Treba li da vas podsećam da smo mi ispisali najsvetliju stranicu estonskog fudbala? Balkanske procene veličine su vazda bile problematične.

Nije samo do protivnika, Bosanci igraju dobro par ciklusa, oformili su generaciju koja se ozbiljnom fudbalu učila daleko od svih onih balkanskih grbavica i livada na kojima vas brzo prođe želja za igranjem.

Kada takve okupite oko ideje, a dovoljno su mladi da još uvek nose ideale po džepovima, dobićete suštinu umesto šarene mašne i prazne kutije.

Njihovi najbolji igrači ne izgledaju nijednog trenutka kao da im je bilo čega previše, počev od para, preko ambicije, pa do odgovornosti. Ne deluju ni smoreno, ni oholo zbog činjenice da su bolji od zemlje kojoj pripadaju.

Ovaj uspeh već danas neće biti nevin, odvešće ga političari u mrak i svašta mu obećati kako bi ga zaveli i obeščastili, ali sa samom igrom to nema veze, njena emocija ostaće nedirnuta.

Mlađi se ne sećaju kako je Pape Sušić plesao fudbal, moja generacija ga je kačila u onim poznim godinama kada je dobio patinu, predstavljao skupoceni antikvitet u reprezentaciji umiruće države. Igrao je za one sa skupljim ulaznicama, ubeđivao ih da njihova novčana žrtva vredi svaku paru. Današnja gomila ošišanih i besnih sa besplatnom ulaznicom i poklonjenim sendvičom, ništa tu ne bi razumela.

Jedan takav kao Pape će oplemeniti svaki tim, makar stajao kraj klupe i emitovao šarm. Bosanci prosipaju talenat nemilice, to je fudbal bez zadnje misli.

Nisam siguran da su samo oni veliki dobitnici, nešto je tu ućarila i sama igra. Brazilci će videti tim koji nije poneo računaljku i ne mrmlja “bod od Ekvadora, tri od Australije, i da Nemačka ne zapinje u poslednjem kolu”, mantru da se prođe u osminu finala i ispadne kad voz ubrza. Oni to neće raditi, što je premisa za velike stvari.

Bosanci, savet, opustiš se i uživaš, kao i oni na tribinama. Mondijal tome služi, zbog toga se i igra leti…


______________


Grci pišu o heroju iz Kaunasa: Ibišević je izabrao svoju BiH umjesto američkog sna

Čini se kako je i Grcima jasno da su Zmajevi ovaj put bili bolji, te njihov list Gazzetta donosi priču o heroju iz Kaunasa, Vedadu Ibiševiću, koji je sinoć postigao gol vrijedan Svjetskog prvenstva. List pritom podsjeća i kako je Vedad ranije u nekoliko navrata odbijao razgovarati sa njihovim novinarima o svome životu, ali je onda prije godinu dana objavljen dokumentarac "Ovo je moja priča" emitovan u našoj zemlji, ali i širom svijeta, koji govori o životu našeg reprezentativca.

Grčka Gazzetta piše kako je Vedad tokom ratnih dešavanja preselio sa porodicom iz Vlasenice u Tuzlu kada je imao osam godina. "Rat je bio sve žešći i žešći, a kada vidite najgore, onda puno više cijenite male stvari u životu", prenose Vedadove riječi, te navode kako je počeo trenirati nogomet u vrlo teškim uslovima i sa vrlo lošom opremom.

Sanjao Ajaxov dres

Pet godina po završetku rata, porodica Ibišević preselila je u Švicarsku, a nakon što nisu mogli dobiti vizu za daljnji ostanak tamo, odlučili su se za američki san.

Vedadov san je bio da igra u dresu Ajaxa, a na zidu svoje sobe imao je postere Patricka Kluiverta i Jarija Litmanena, a onda su njegovi idoli bili i Zinedine Zidane, Ronaldo i Ronaldinho. Nakon što su u Švicarskoj ostali samo deset mjeseci, u SAD-u, tačnije u St. Louisu, porodica Ibišević ponovo je morala krenuti od nule.

Vedo je bio očajan, jer su tu bili tereni za bejzbol, a ne za nogomet te nije znao gdje bi mogao nastaviti igrati jer svoj san nije zaboravio. Zato je koristio svaku priliku da igra nogomet sa ostalom djecom, na ulici ili u parku, a onda je dobio mogućnost da igra za tim u srednjoj školi. Treneri su prepoznali njegov talent kada je u univerzitetskoj ligi postigao 18 golova u 22 utakmice. I kako to obično biva, u ovakvim pričama sreća obično odigra svoju ulogu.

Vedo je bio sretan što se dokazao u SAD-u, jer mu je to donijelo i profesionalni ugovor u Evropi, što je i bila njegova želja. Već 2004. godine dobio je poziv u mladu reprezentaciju BiH, a potom ga je bh. stručnjak Vahid Halilhodžić pozvao u PSG koji je tada vodio. Vedo je odlučio otići na probu, iako je to bio veliki rizik za njega, jer je proba trebala potrajati tri sedmice, a on nije smio izgubiti stipendiju na fakultetu. Rizik se isplatio i Vedo je potpisao ugovor sa pariskim klubom, koji ga je nedugo zatim dao na posudbu u Dijon kako bi imao više prilike za igru.

Nakon godinu dana Ibišević je tražio raskid ugovora sa PSG-om. Ponovo je bio na dnu, ali mu to nije bilo prvi put. U tim danima je oženio svoju ljubav iz djetinjstva Zerinu, sa kojom je dobio sina, a onda je potpisao ugovor sa njemačkim klubom Alemannia Aachen. U 27 utakmica dao je šest golova, te dobio novi ugovor, a onda je stupio u kontakt sa ljudima iz Hoffenheima za koji je tada prvi put čuo, te su ubrzo dogovorili saradnju.

Centralna figura Bundeslige

Ispostavit će se to kao odličan potez, jer je Vedad za samo nekoliko mjeseci postao centralna figura u Bundesligi pokazavši svoj napadački instinkt, nakon što je u 17 mečeva postigao 18 golova. Ipak, fenomenalnu sezonu prekinula je povreda u januaru 2009. Vedo se međutim uspio vratiti u augustu iste godine, te je ostao u Hoffenheimu do početka 2012. kada je prešao u Stuttgart za 5,5 miliona eura. Odmah se isplatio Švabama jer je dao osam golova u 16 utakmica do kraja te sezone i imao je odličnu prošlu sezonu sa 24 gola u 47 utakmica. Uz to je pogađao i za reprezentaciju.

Ipak, u prelomnim trenucima Vedad je bio na visini zadatka. Sestra mu je već dobila američko državljanstvo, a i on sam je imao zelenu kartu. Mogao je igrati za reprezentaciju SAD-a, ali poziv u reprezentaciju BiH dobio je u martu 2007. i za njega nije bilo dileme. Pet dana prije nego što je debitovao za naš tim kontaktirali su ga iz američkog saveza, ali bilo je već prekasno.

"Kada igrate za Bosnu razmišljate o svim teškim vremenima kroz koja su prošli vaši zemljaci. Najmanje što mogu učiniti jeste da ih obradujem kroz nogomet", riječi su Ibiševića, čovjeka koji je izabrao svoju BiH umjesto američkog sna.

Tema će se dugo dizati. Jer postoji razlog za to.

Ne negiram ja pravo, ne smeta mi cak. Samo to smatram primitivnim. Mislim da jednostavno ima vrijeme i mjesto za sve, a ne znam, mozda i grijesim, al mislim da neka sportska sala u stranoj zemlji to nije.

To sto se neko moli, uci fatihu mi nekako nije isto s ovim.

A dobro Sayuri...

To za Bajram si u pravu jos... mozda... ajd, necu dalje o tome posto nisam jos sam s sobom na cisto.

Inače samo za protokol. Na onom klanjanju su bili i muslimanski predstavnici nogometnog saveza.

Svaka čast ljudima iz saveza, svi zajedno, neće da se odvajaju.

Pa eto, vaša muslimanska reprezentacija. Zašto tražite od Srba i Hrvata podršku. Čim ste ovdje nešto vas žulja.

I šta s tim? Po tvojoj logici neki trebaju prestati klanjati bajram, što vjerovatno rade čitav život, samo da ne bi povrijedili osjećaje vas koji mrzite reprezentaciju i koji ne bi za nju navijali čak i da svi, od navijača, preko igrača, do saveza, postanu ateisti



Pa vidim da čitav dan nemaš pametnijeg posla od pisanja na ovoj temi

PS ovaj smajli nije klanjanje, nije provokacija. Samo ti se divim.

Jel nema Srba i Hrvata u BH reprezentaciji što ih ne primaju tamo ili što oni tamo neće ili ne smiju.
Ja mislim da ne smiju jer bi ih njihovi sunarodnici vrijeđali i kinjili ako bi igrali za BiH

Skužite da vi ne možete ničije osjećaje povrijediti nogometom. Sve ste već rekli za ovih 20 godina. Komšić, platforma, neispunjavanje presude ustavnog suda u Mostaru, etiketiranje hrvatskog naroda kao "ustaše" i "fašiste", itd...itd..

Vi bi bili ***, ali da se mi pretvaramo da to ne vidimo. Pa ne ide, smrdite.

Nastavite, pokazujte kolika ste ***. Sve ovo ljudi čitaju.

1. Zato sto uvjeti u RH repki su vjerujem puno bolji no sto su u repki BiH.
2. Vjerovatno i zato sto nece, u smislu da se ne indetificiraju s tim navijacima, s kojim se ni ja bas ne identificiram, a u svakom slucaju volim BiH.

Sve polazi od politike, pa tako i nogomet.

To su mislim osnovni razlozi.

BiH po prvi put u povijesti najbolje plasirana Ex-yu reprezentacija...

Sindrom Komšić.
Ti bolje od Srba i Hrvata znaš šta misle Srbi i Hrvati.
Evo npr kako je jedan od mojih prijatelja na fejsu čestitao odlazak u Brazil:



Drugi je napisao dabogda se ne vratili, treći dabogda se samo pilot vratio, ostali su iskulirali, ali nijednog pozitivnog komentara...

Znam šta misli 99% mojih poznanika, al eto, ti našla neke komentare na netu...



Ajde da ti nacrtam: da li bi ti navijala zajedno sa onima što viču Nož žica Srebrenica?

Možda je do toga što mene baš ne hvataju te navijačke groznice, ali u čemu je stvar pa vlada ovakvo oduševljenje? U pitanju su kvalifikacije i relativno slabašna grupa.

Svejedno, čestitke BiH.