fenomenalan prikaz trećeg gola iz zraka, kako ih je Petković samo naredao, strašan igrač.

Josip Kuže, nova maksimirska ikona, počeo je u Maksimiru egzistirati onog trenutka kada je na klupska vrata pokucao Velimir Zajec. A stigao je po želji navijača i danas smo uvjereni da je to jedini čovjek koji u Zagrebu nema opoziciju.

Čudno, jer takve situacije u Dinamu još nije bilo, uvijek su postojali oni koji su bili naglašeno protiv. I to nisu bili beznačajni ljudi; nije se bez razloga govorilo da je "vlada izvan Maksimira" uvijek jače od one na vlasti. Zajec, čije je imenovanje tražila navijačka masa, došao je u trenutku kada su Dinamovi izgledi za dobar plasman bili ravni nuli.

Bili smo na pripremama u Njemačkoj. Bad Dürrheim, mondeno zimovalište s najboljom kruškovačom na svijetu, prekrasnim kupalištem i idealnim uvjetima za pripremu momčadi. Tu se Zajec definitivno upoznao s Kužeom, njegovim stručnim kvalitetama i oduševio se. Iz tog razdoblja datira i izjava:

Otići ću iz Dinama onog trenutka kada se Kužeu počne ljuljati stolica. Zajedno smo došli, zajedno ćemo i otići..."

Nije ova izjava izazvala salve oduševljenja, treneri su u Maksimiru potrošni materijal i po ustaljenoj navici - kratko traju. Ili točnije, mnogo kraće nego što su zagrebački "drukeri" očekivali da će trajati Zajecov mandat. On je postavljen u Maksimiru kao konstanta oko kojeg se sve vrti, pa i treneri. I to je bila prva zamjerka onih koji prate maksimirska zbivanja.

Već u Njemačkoj smo shvatili da je "Zeko" ustanovio nove zakone ponašanja. Shvatio je svoju ulogu čovjeka koji mora osigurati maksimalne uvjete prvom stručnjaku. Navest ćemo primjer menedžera Franje Škiljana, koji je sudjelovao u transferima Radmila Mihajlovića i Vlade Kasala.

"Centrirao" je Zajecu i Kužeu 30. godišnjeg Nijemca Jurgena Baiera. Okretan, jakog šuta, borben poput "životinje koja se bori za život", Nijemac se nametao. Ali Kuže je imao drugu viziju. Kad mu je ponuđen, trener se ogradio:

"Uzeli bismo ga, ali je preskup..."

Zajec je odmah reagirao, po prvi put smo shvatili da novac za Dinamo nije problem:

"Ako ti Baier treba, uzmi ga, a da li je skup ili ne, to je već moja briga..."

Ulagao svoj novac u Dinamo

Iako to nikad nije spomenuo, Zajec je u Dinamo uložio dosta vlastitog kapitala. Čovjek koji je prilično zaradio kao profesionalac u Grčkoj i koji je kapital uložio u jednu građevinsku firmu u Engleskoj, može si priuštiti da "nekoliko dolara investira" u klub, koji mu je bio odskočna daska u karijeri. Ali to ga ne opterećuje i ako ga nešto iritira, onda su to razgovori o novcu.

Znam da se govori često kako mi je svega preko glave i da jedva čekam da pokupim svoj, uloženi kapital i nestanem. To su izmišljotine, nisam toliko vezan uz novac da bih mu robovao. Onog trenutka kad ću izgubiti zadovoljstvo, kada ću s naporom ulaziti u Dinamo, kad će ovaj posao predstavljati opterećenje, zatvorit ću vrata i otići. Bez obzira na pare, na dugovanja. Novac mi zaista malo znači u životu..."

Vjerojatno je tako. Odnosno, tako obično govore oni koji ga imaju!

Sjećamo se izvlačenja parova za europske kupove u Ženevi, kada je u maniri arapskog šeika Zajec rezervirao apartman na osamnaestom katu hotela "Intercontinental" kako bi "zagrebačkim novinarima osigurao pristojan prostor za rad". Ženevu voli i pozna, vodio nas je sigurno tim prekrasnim gradom kao Tkalčićevom ulicom. "Griffina club", mjesto gdje će vas "gorila" propustiti jedino ukoliko vam je prepoznao lice iz nekog žurnala, spremno mu je otvorio vrata.

Tamo je sa zanosom govorio o svojoj viziji Dinama, velikom, moćnom, europskom klubu, koji neće biti prisiljen drhturiti u sjeni beogradskih mega-ekipa.

Zajec, osim Zagreba, najviše voli Ženevu. Naravno, i Atenu. Od grčkih novinara u ženevskom "Interkontiju" nije mogao disati, i oni ga zovu "Zeko". Zanimaju ih uglavnom samo dva pitanja - da li će preuzeti Panathinaikos i zašto nije postao selektor grčke nacionalne momčadi? Pitanja koja će zauvijek ostati bez odgovora.

"Potresi su bili kronična bolest Dinama"

Iz Dinamove sadašnjosti izbrisao je ono što je često skrnavilo njegovu prošlost. Svađe, razmirice, borbe za vlast, spletkarenje. Sve je to izbačeno na pločnik onog trenutka kad je ušao u maksimirske salone.

- Nekada su potresi bili kronična bolest Dinama, sjednice Predsjedništva su sličile na prave ratove. Danas toga nema i to je naša najveća pobjeda. Iako živimo u eksplozivnim vremenima, kada su sučeljavanja i sukobi nezaobilazni dekor, pokušat ćemo sačuvati mir. Najvažnija stvar je izgurati sljedeću godinu. Sudeći prema onome što se događa u našem nogometu, najatraktivniji sport je vrlo bolestan, ali zar to nije obavezna pratnja svake popularne stvari. Nadam se da nas svi ti "bacili", kojima su okruženi nogometni stadioni, neće zaraziti i da ćemo ostvariti našu zamisao - prvo mjesto!

Danas je Dinamo uspio stići do nule, naravno, samo u dinarskom dijelu duga, onaj drugi je tek načet, ali - ni on neće biti duga vijeka. Sve je u rješavanju ovih problema pokvario Auxerre, da ga je Dinamo prošao, na kontu bi se našlo najmanje 1,5 milijuna DEM. A to bi bilo sasvim dovoljno, čak i previše, da se likvidira dug u "onoj valuti".

- Kada se spominje novac, odmah mi pada na pamet jedan razarajući podatak - dnevno trošimo 12 milijardi dinara. Ali s dobrim rezultatima i posjeta će biti veća. Budemo li šampioni, eto nas na nuli. A to bi bio uspjeh...

Zajec je u trci za sponzorom. Ne zanimaju ga "pikzibneri", traži veliku ribu, sponzora koji će uložiti pravi kapital. Pregovara se s jednom brokerskom firmom iz Züricha, Japanci su "zagrizli", u kolu se vrte i neki Grci, čeka se samo ekonomska i politička stabilizacija države. Inozemni ulagači (ranije smo ih zvali kapitalisti) ne žele bacati dolare u vjetar:

- U potjeri sam za pravim sponzorom. Danas imamo samo "Carreru", ali to je ipak sitna stavka (prema nekim podacima radi se o investiciji od 100.000 DEM), nama treba veći kapital...

Zajecovim dolaskom uz Dinamovo ime se više ne lijepi prokletstvo, nemoć, nestala je reputacija, klub drugog reda. Pionirski posao, koji su začeli Vlatko Marković i Miroslav Blažević, danas dobiva punu potvrdu. Ono što igra danas Kužeova momčad nije "uvreda za dušu" niti predstavlja "skrnavljenje fizičke kulture".

A donedavno je još bilo tako. Dinamo više ne čuči u dvorištu Zvezdinih interesa, Zajec je u Maksimirsku 128 vratio ugled i - ljude. Ne važne i one kojima ćete odmah servirati kavu, već ljude kojima je Dinamo i doručak i večera, one koji s mukom, ali ipak odvajaju pedeset milijuna za stolac na "zapadu". Povratak ljudi u Maksimir je najveća pobjeda Velimira Zajeca.

Tebe na temu Mamić ne mislim komentirati. Eto ti na drugoj temi čekamo da se objaviš kako navijaš za Zvijezdu i voliš Porfirija...

Dinamo Zagreb

Arsenal
Manchester United
Tottenham Hotspur

Milan
Roma

Granada
Villarreal

Dynamo Kyiv
Shakhtar Donetsk

Slavia Prague

Olympiacos

Ajax

Molde

Rangers

Young Boys

VRIJEDNOST 16 PREOSTALIH MOMČADI PO TM-U (U MILIJUNIMA EURA)

Manchester United 738,35

Tottenham 719,65

Arsenal 554,00

Milan 496,30

Roma 370,35

Ajax 335,75

Villarreal 246,70

Šahtar 158,70

Dinamo Kijev 115,55

Granada 111,90

Dinamo 103,35

Olympiacos 90,55

Rangers 80,03

Slavia 62,25

Young Boys 55,95

Molde 14,25

UEFA koeficijent:

Manchester United 100.000

Arsenal 91.000

Tottenham 86.000

Šahtar 79.000

Roma 79.000

Ajax 76.500

Villarreal 48.000

Dynamo Kijev 47.000

DINAMO ZAGREB 41.500

Olympiacos 41.000

Slavia Prag 38.500

Young Boys 35.000

Rangers 30.250

Milan 30.000

Granada 18.685

Molde 15.000

Plasman u osminu finala Dinamu je u četvrtak donio dodatni milijun eura na račun, što će reći da su modri ove sezone zahvaljujući osvojenim bodovima i dohvaćenim bonusima zaradili oko 10,5 milijuna eura.

Trijumf u Maksimiru protiv Krasnodara značio je još jednu stvar. Hrvatska je na UEFA-inoj listi napredovala za još jedno mjesto, pa se trenutačno nalazi na 18. poziciji koja u sezoni 2022./2023. nosi četiri predstavnika. Jednoga u Ligi prvaka i troje u Konferencijskoj ligi.

Hrvatska u ovome trenutku ima koeficijent 25.675, ali preuzimanje 15. mjesta od Ciprana najvjerojatnije će ostati neostvarena želja. Ciprani trenutačno imaju koeficijent 27.750, odnosno poziciju koja nosi dva predstavnika u Ligi prvaka, jednog u Europskoj ligi i dva u Konferencijskoj ligi.

Ispred nas su još i Švicarci kojima je u Europskoj ligi ostao Young Boys, ali i Srbi koji više nemaju predstavnika nakon što je Crvena zvezda napustila Milano kao rezultatski slabija momčad. Hrvatsku je boljega plasmana stajala vrlo loša prošla sezona tijekom koje su naši predstavnici ostvarili koeficijent 4.375, pa premda Dinamo ove sasvim solidno gura, jasno je kako teret neće moći iznijeti sam.

Da bi Hrvatska ponovno imala pet predstavnika, morat će veći doprinos ubuduće dati i drugi naši sudionici u europskim natjecanjima.