Tvoje kontradikcije je nemoguce shvatiti.
Najprije bruka pa solidan uspjeh, pa kriv savez i treneri pa onda izvrstan rad sa mladim igracima, igraci mladi pa neuspjeh je skoro srebro u dzepu koje je izoslo zbog gubitnkckog mentaliteta pa onda svaka cast Horvatu koji je slucajno promasio... Pa nama treba ovakav trener, a dok je Lino bio takav onda mu je Balic slagao momcad jer on nema pojma...

Znaci gomila gluposti, a mladim momcima treba cestitati... i toliko od mene.

Čestitali mi mladim momcima ili ne oni su ovim završecima utakmica izgubili potrebno
samopouzdanje i nisu stekli potreban pobjednički mentalitet.
Važno je osvojiti medalju sada i na slijedećem prvenstvu opet tako razmišljati.
Nikakve koristi nema od izjava: ima još vremena.

Vrijeme ide i tko osvoji osvoji, ostalima ništa.

Ja Linu nisam ni spomenuo, a šta nije bruka od utakmice izgubiti prednost 8 razlike u 20 minuta?
To izvlačenje na pomlađivanje ne pali, Norvežani imaju mlađu ekipu od nas pa danas igraju finale.
Slovenci su isto mlađi i imaju bronzu plus Vujović izostavio ključne igrače jer mu se nisu uklapali u koncept a poveo mlade iz male slovenske ekipe Ribnice koji bez respekta nadskaču naše zvijezde.

Tvoje mišljenje koje većina ljudi ne dijeli, zna se da u arhivi sportske povijesti ostaje slovenska bronza a tko je bio četvrti nikoga briga, medalje ostaje.
Znaju do dobro i naši pogotovo ovi mladi koji su ostali bez medalje koja im je bila u džepu.

Slovenci pišaju po nama, vratili se iz Pariza preko Zagreba, pa napravili doček na Plesu.

Ma sve je OK i nema potrebe za tugom i ljutnjom , sinoć je pobedio rOkomet.

Dan kad kauč-izbornici likuju

Umjesto grandioznog slavlja na glavnom trgu, naše će se izmučene heroje iz Francuske vjerojatno dočekati onako kako ih se i ispratilo. Bez igdje ikoga.
Biti četvrti na svijetu. Toliko trajati, a u smislu brojnosti imati selekciju igrača kakvu vjerojatno ima jedan španjolski ili danski rukometni vrtić. Razgovarati o svega tridesetak ljudi koji mogu igrati ozbiljan rukomet. I biti četvrti, dok su neki jednostavno odvratni. Pljuvati, vrijeđati i liječiti frustracije uzrokovane općim stanjem. Nemate posao? Nemate bračnog druga? Loše vam ide? Nemate novca, sami ste ili ste samo igrali na pobjedu Hrvatske sinoć? Da, i?

Osobno, ne mogu više. Poslije Norveške još nekako, hajde, preživjelo se. Svi smo bili barem u jednom malom dijelu sebe kivni, ljutiti. Zašto nije šutirao Štrlek, zašto nije bilo tko drugi, zašto Horvat kojemu je Torbjorn Bergerud već jednom bio obranio. Krenulo je razapinjanje, Zlaje, izbornika Babića, svih. Kao da je moralo biti tako… A nije. Jer nitko, a pogotovo oni, to nisu zaslužili. Ne nakon ovakvog turnira gdje smo ostali – skoro do kraja, a na kraju beživotni, s dokazom da smo dali sve. Još jednom, usprkos svemu. Osobno, ne bih imao srca, ali ni petlje preko tipkovnice prevaliti nešto loše o tim dečkima. Nikada, ni u ludilu.

Slovenci su nam stigli plus osam u zadnjih 20 minuta. Istina, ne znam jesam li ikada, osim u lanjskom finalu Lige prvaka (Kielce – Veszprem) vidio išta slično. Situacija je to koja, priznat ću, i nije najnormalnija, ali – događa se. Malo umora uz još malo bezidejnosti koja se na gotovo svakoj utakmici pojavljivala poput kakve protuhe na cesti. I to je to. Stignu te, pretrče, iskontriraju, pređu na crti šesterca, prođu kroz obranu i zabiju. Ne obraniš, staneš, na kraju izgubiš. Dva puta u dva dana. Sport, klasični sport. Nije gotovo, sve i da je tih 24:16 bilo u 58. minuti. Moraš igrati, moraš izdržati. Samo je pitanje – hoćeš li. Ako momčad za koju navijaš ne pobijedi, a borila se, čestitaj protivniku, a svojima se nakloni do zemlje.

HRS Photo
HRS Photo
BABIĆ MORA OSTATI, ALI POTREBNE SU PROMJENE
Osim igrača, koje naša vrla javnost iz fotelja jednog dana slavi, a drugoga prezire, jedan čovjek od početka svoga puta u nemilosti je hrvatskog jala. Ovo je jal, nije mržnja, jer naš narod ne mrzi. Nije čak ni afekt, jer naš narod se relativno brzo ohladi. Ovo je pik, nešto što te prati i pratit će te, ako od početka nisi pridobio simpatije puka. Možeš pobijediti Poljsku sa 120 razlike, ali izgubio si u polufinalu od Španjolaca, ti nisi taj. Možeš dobiti Španjolce godinu dana kasnije, ali nisi uzeo medalju, ti nisi taj. Kao da je ta medalja, kao da je zlato samo naše. Tako mislimo od Portugala i Atene, a to nije dobro. I ne može biti.

Pogledaš utakmicu, pogledaš je opet i shvatiš – rukomet će se igrati i u ponedjeljak. U sat vremena borbe pobijedio je onaj koji je znao kako pobijediti. A poražen je onaj tko je mislio da će se Veselin Vujović predati. U rukometu nema još jednog takvog. Osim Vuje, nema trenera koji će vas u 10 minuta velikog odmora motivirati do te mjere da će, ako treba, poniziti i samog sebe. Nije htio, nije želio izgubiti. I nije izgubio. Tu je razlika. Kad su svi mislili da je gotovo, tada je tek počelo. On je to znao. Odnosno, nije želio prihvatiti da će s minus osam potonuti u ambis.

Hrvatski izbornik je s druge strane, svakako, radio neobjašnjive stvari. Nejasno je, meni recimo, što je na plus osam na terenu radila prva ekipa, već izmoždena, bez kapi krvi u njihovim tijelima. Što je radio Duvnjak s podočnjacima do parketa, zar zaista i u takvim trenucima imamo samo osam-devet igrača u rotaciji. Jedino što bih mu u 45. minuti, kad se sve već krenulo topiti savjetovao jest – paket iole svježijih igrača. Mislite da Jotić, Mihić i Matulić ne bi iznijeli utakmicu do kraja? Ja mislim da griješite, iako ne bih želio generalizirati jutro nakon poraza. Energiju bi, barem u smislu novoga podražaja, sigurno donijeli. Iako, dvojica od ove trojice su krila, koja su se ionako “smrzavala” gledajući besciljnosti naših napada u završnici.

Samo u tome je Babićeva krivica. Trošio je minute predaha u krivo vrijeme, ali i na krivi način. Kod plus pet sazvao je igrače kako bi im saopćio da moraju i dalje gristi kao da je tek počelo. Ako oni to zaista nisu znali, i ako ih je zbog toga hladio, onda nešto nije u redu. Nismo mogli naći višak, zabijali smo se uz tog prokletog sedmog igrača. Dajte, molim vas, ako će već ostati na klupi za Hrvatsku 2018. godine, nek mu netko samo prišapne da tog “sveca” više ne koristi. Degutantno je gledati dva pivota u napadu, kad ne koristimo niti jednog. Ali, ne treba ga čerečiti zbog toga.

HRS Photo
HRS Photo
ZABORAVLJAMO NAJVAŽNIJE
Završna crtica o hrvatskom licemjerju. Dok je krenulo natjecanje po skupinama, ljudi ispred televizora jamrali su jer je u doba naših utakmica na programu koji je prenosio SP trebala biti neka xy sapunica s istočnog tržišta. Nema turskih serija, nego se igra protiv Saudijske Arabije. A budući da se radi o, u velikoj većini, strahovito povodljivim ljudima, vrištajući naslovi s nekih hrvatskih portala unaprijed su, razlamajući poruke da će ovo biti promašeno prvenstvo, ljude odvojili od rukometa. Cilj je bio četvrtfinale, naši su napravili korak više. Opet nije dobro. Nisu ljudima dali tursku seriju onda kad je trebalo, i još su ih nasekirali infarktnim prijenosima reprezentacije koju su prethodno otpisali.

Sad odjednom više ni ovo što su napravili nije dobro. Nije jer su oni visoko podignuti nosevi kojima si prije dva tjedna nasilno “uzeo” tursku melodramu najednom krenuli gledati rukomet. I shvatili da je taj sport zapravo puno kvalitetniji životni materijal od kojekakvih zapadnoazijskih nonsensa kojima se zatupljuje i ono malo preostale pameti u običnog hrvatskog čovjeka. Kauč koji je do sinoć oplakivao propast obitelji istanbulskih velmoža pretvorio se u izborničku klupu hrvatske rukometne reprezentacije. U gotovo svakom domaćinstvu.

Da se sljedeće godine plasiramo u polufinale svjetskog prvenstva u nogometu, predsjednica bi vjerojatno bila primorana proglasiti sedam neradnih dana. Slavilo bi se, pjevalo i plesalo, sve i da se ta utakmica izgubi u 90. minuti, kao i da nas u dvoboju za broncu preokrenu s 0:3 na 4:3 u zadnjih 15 minuta. Bili bismo četvrti na svijetu u nogometu. To je ipak nešto drugo, vele ovi s kauča.

Stanemo u četvrtinu Londona. Omanji smo kineski zaselak, šačica ljudi u Indiji. A u vrhu smo. Nogometa, rukometa, košarke, vaterpola. Čega god hoćeš. I opet nam nije dosta. I nitko ne valja, i sve bismo promijenili. Kakvi bismo tek bili da je više pameti i razboritosti…

Kakve veze koliko nas ima kad genetski imamo više ljudi podobnih za rukomet i košarku od dvije Velike Britanije. Francuzi izvršili smjenu generacija i rutinski uzeli zlato.

Ti bi pravio doček za drvenu medalju?
Šta ti je onda cilj za domaćinstvo sljedećeg Eura, prolazak skupine?
Sreća da je većini javnosti cilj zlato, ako to ne ciljaš nećeš ni postići.

Ogadiše ovi Francuzi rukomet, sve se čovjek nada kad ne možemo mi nek im barem netko drugi skine skalp.
Ovo je već naporno 11 pobjeda u finalu, ljudi gaze, to je taj pobjednički mentalitet.

Moj cilj je objektivno sagledati situaciju kako bi znali vrednovati i poticati ono sto je dobro i kritizirati ono sto je lose, naime ja sam vise puta pisao kako su opcenito nas veliki problem demagogija i supljaci u javnom prostoru.
A sto se tice nastupa na ovom prvenstvu sam vec sve rekao, solidan rezultat koji je nadmasio pocetna ocekivanja , peh nas je dijelio od srebra i zato nam je zao, svim sudionicima treba cestitati na zalaganju i doprinosu domovini, a o izborniku struka treba raspraviti, mada je vec smijenjen i novi izbornik je Lino...

Da sad je solidan kako sam i ja tvrdio kad ga je hrs tako ocjenio, jučer je bio odličan, pa jel ti imaš svoje mišljenje.
Da hrs ovo ne smatra podbačajem izbornik se ne bi mijenjao pred važno domaćinstvo.

Žao mi Norvežana kako su igrali 25 minuta mislio sam da Francuzi napokon padaju.
Stvarno 25 minuta prekrasnog brzog rukometa i totalne dominacije nad Francuzima a onda pad a to Francuzi kao i uvijek koriste i melju.

Jel ti mene podjebajes ili ...?
Ti reko!? Kad? Ti ocigledno ne samo da ne citas sto ti sugovornici pisu, nego ne znas ni sto sam pises.

Makedonski klub Vardar je 4. lipnja 2017. godine iznenađujuće na svome prvom nastupu na završnom turniru osvojio naslov europskog prvaka u rukometu. U poluzavršnici je pobijedio Barcelonu 26:25, a pobjedonosni pogodak postigao je Hrvat Luka Cindrić u posljednjim sekundama utakmice. U završnici protiv pariškog PSG-a, također debitanta u završnicama, Vardar je slavio 24:23. Odlučujući pogodak postigao je Hrvat Ivan Čupić doslovno u posljednjoj sekundi utakmice.

Dominacija Hrvata na svim sportskim poljima ovih dana ,a nastavlja se i dalje...

umjesto da Zagreb osvaja titule, neki tamo Vardar ih uzima.

https://en.wikipedia.org/wiki/Halil_Jaganjac
poslije saracevica i dzombe, imamo jos jednog hrvata koji obecava

Zaboravio si najboljeg- Irfana Smajlagića.

Sinoć pobjeda protiv poluamatera Italije mislim 7 razlike. Talijani se držali prvo i dio drugog poluvremena pa je ovaj rezultat neobjektivno previsok.
Ovakva Hrvatska nema šta tražit na prvenstvu, teško i četvrtfinale očekivat, prognoza 10 mjesto na kraju....

HB handball info:
Svijetsko prvenstvo 2019. što starta za koji dan je prvo veliko natjecanje za Ljubušaka Davida Mandića. Isto tako vratar Marin Šego iz Međugorja prvi put nakon 2011. i prvenstva u Švedskoj ide na veliko natjecanje.
Tu su još Mostarac Igor Karačić i Klobučanin Željko Musa kao sigurni putnici. Na širem je popisu Leon Šušnja ali vjerojatno otpada iako ima i van popisa najmanje 5 boljih pivota.

Alilović i Buntić se oprostili, Marina Marića nema.

Rano je za ocjene. Da smo slabiji nego prethodnih godina - jesmo.

Marino Marić se ozlijedio,inače bi sigurno išao na prvenstvo.

Evo gledam jučer to protiv Italije i nešto mi kroz glavu prostrujaše misli kako su mnoge ekipe imale problema s podmlađivanjem. I tako smo i mi, nakon one sjajne generacije iz Portugala, imali i imamo još uvijek problema. Kad pišem problema, pri tome mislim da smo upali u neku zonu koja je iznadprosječna, ali nije to to. Ne vidim ih kao prvake niti mi odaju takav dojam.

Doduše, i prije Portugala je bio strašan debakl u Zagrebu, pa se nadam da bi i ove godine nešto mogli uzeti od ponuđenih medalja.

Jako dosadno i predvidivo prvenstvo, niti jedna dobra neeuropska reprezentacija. Jače europsko od svjetskog. Nekad je Južna Koreja bila ravnopravna s Europljanima, propaše. Katar je kupovinom stranaca jedno vrijeme bio ravnopravan, također propaše. Sad su najbolji neeuropljani Argentina i Brazil, koji opet puno zaostaju za Europljanima.

napokon dobar golman i to Međugorac.

IHF je jedan od najbogatijih saveza na svijetu, samo u Francuskoj na SP-u su zaradili milijardu dolara i rukomet raste diljem svijeta dok.

dobra tema koju je otvorio Makedonac o usporedbi npr europske košarka i rukometa tj koliko rukomet šiša košarku u Europi po zaradi i svemu:
https://sportnet.rtl.hr/sportnetklub/ru ... -358015/1/

Europska kosarka je jad i bijeda naspram americke, zna se sta je uspjeh u kosarci, zavrsit u nba ligi, ovo sve drugo je nista, tako da ne cudi da u europi rukomet šije kosarku, ne znam ko gleda mrtvu euroligu osim neatleticnih kompleksasa kojima se ko fol gadi americki atraktivni stil igre.