Ne kazem da nema istine u tome sto zboris Rajvosa, ali ja dajem ljudima za pravo da se bore protiv okupacije. Zamisli sada da su Srbi bili jaci i neki nasi HR politicari prihvatili sistem sa Srbima kao ustase sa Njemcima.. Ono bit ce neka Hrvatska ali se zna ko je glavni hadzija, a to nije Hrvat. Nisi morao biti komunjara da bi se borio protiv nepravde i zla..

Zašto se "anti-fašistički" ustanak nije desio recimo 10 travnja 1941 nego tek kada je napadnuta majčica Rusija?

E sad...pa možda baš u tom slučaju bismo mogli pričati isključivo o komunističkoj revoluciji jer bi to značilo da se radilo isključivo o klasnoj i političkoj borbi.Ovako....nakon što su neke stvari tj. priroda NDH-azijevskog režima postale jasne,došlo je do pobune.Dakle možda ipak prije svega protiv fašizma.
Iako mislim da to nije pretjerano bitno.Ja osobno cijenim upravo taj antifašistički karakter pobune.Činjenica kako je organiziran pod vodstvom KP na žalost baca tu sjenu komunizma.Ali ponavljam....pričam o hrabrim ljudima...seljacima,radnicima koji nisu nosili kapital za reverom kad su krenuli u šumu.

U usporedbi sa Švabama, ili bilo kojom ozbiljnijom vojskom, Titova je ekipa uistinu bila smiješna. Ali bilo je i manje ozbiljnih od njih. Recimo one ekipice bradatih ili lijepo izbrijanih koje su podvijenog repa bježale prema austrijskoj granici, za Argentinu spremni.. Njih nije rasturio ni Staljin ni Čerčil, već upravo bravarovi odrpanci...

ma kakve su oni probleme zadavali Nijemcima..

nijemce kao prvo nije zanimalo uopće to što se oni okupljaju po šumama. Balkan je Hitleru bio strateški nebitan, nije uzalud ponudio knezu Pavlu onakav ugovor gdje nije tražio od njega ništa posebno, mislim da čak nije tražio prolaz za trupe..ili je smo to, ne sjećam se više.

nakon okupacije tamo su ostale 3-4 posadne divizije sastavljene od trećepozivaca, dakle starčadi.

I tek kao što sam rekao kad se pojavila mogućnost savezničkog iskracavanja na Jadran, što je bila suluda ideja ali jedno vrijeme u opticaju, Nijemci odlučuju da eliminiraju možebitne diverzije i osiguraju si pozadinu. Tu totalno razbijaju partizane a od totalnog fijaska spašava ih to..npr u bici za Neretvu, to što njemačke trupe nisu gonile partizane preko demarkacijske linije. Toliko su poštovali dogovor. U to vrijeme u martovskim poregovorima Đilas, Velebit i Koča Popović odlaze na noge Glaise von Horstenau u Zagreb i mole za milost. 'Bem ti takve borce..

Oni su bili čak ispod razine francuskog pokreta otpora iz Alo Alo.

Tito kad treba preći u Srbiju 44-te moli Staljina za pomoć jer ga u Srbiji čeka slovima i brojkom 750 partizana. CA osvaja Beograd a kad se Tito prvi put želi dokazati u frontalnoj borbi, par njemačkih i ustaških pukova ga masakrira na srijemskom frontu.

itd..itd..nikakve oni borbene vrijednosti nisu imali i Nijemci su što se tiče partizana mogli ostat u jugi sa sve onom starčadi do današnjeg dana.

Ogrooomna većina dalmatinaca je otišla u partizane nakon pada Italije. Dakle otpada motiv.

nisu oni nikoga rasturili nego je to bila stihija povlačenja kao i uvijek kad jedna strana gubi rat. Povlači se Njemačka, logično da se povlače i njemački saveznici. To je sistem domina. da CA nije ušla u Srbiju, ko zna šta bi bilo. U Srbiji 44-te uopće nije bilo partizana.

Sve do kraja 45-te partizani nigdje nisu potukli vojsku NDH u tom smislu da su je porazili. U svakodnevnim bitkama, negdje su dobijali a negdje dobijali po repu.

dakle, sve si promašio.

Upravo tako.

Da postavimo matematički, u borbenom smislu

Ustaše > Partizani
Ustaše < Partizani + Crvenoarmejci

ma dovoljan je podatak da su kao digli 22. lipnja na dan napada na SSSR. Prije toga je bila službena politika..rat koji se vodi je rat dvaju imperijalizama u kojem se radnička klasa treba i mora postaviti neutralno, tj. ne sudjelovati u njemu. pa to je bio službeni naputak, mislim o čemu pričamo. To je nalog i o tome se nema šta pričati. sakriti se, čekati dok imperijalisti ne iskrvare i ne oslabe u međusobnom obračunu i iskoristiti to da proletarijat preuzme vlast.

nikakav fašizma i nacizma njima nije smetao. Pa nije li njihov hazjajin u to vrijeme bio Hitlerov saveznik.

tek dakle 22. lipnja sjetili su se da je nacizam, fažizam, da su loši.

Ova naša kukavelj se ni tada ne bi podigla, možda, ali ti tutumraci su iskreno vjerovali da će CA zgromiti Hitlera za par tjedana. Toliko je to zatupljeno bilo. To je danas u Brezovici ponovio i jedan viđeniji gerijatrijski satrap. Možete zamisliti koji su to isprani mozgovi bili. I koliki vojni stručnjaci.

U prve dvije godine rata, pogotovo 42-ge partizanski pokret je faktički uništen. U Srbiji uništeni, u Crnoj Gori satrveni, pa tamo su ih u bici za Pljevlja čak i Talijani natamburali da se sve prašilo.

Tito sa par ostatak razbijenih brigada koristi stalno nesuglasje Nijemaca i Talijana, pogotovo Talijana koji na sve načine opstruiraju NDH i ne dopuštaju joj da uspostavi vlast i vojsku na području današnjeg Tropolja od Duvna do Bugojna i tu se pozicioniraju, u tom vakuumu.

I slična s epriča nastavlja sve do ulaska CA u Srbiju. Pa Staljin se rugao sa Titovom vojskom, viceve pričao, rasplakao Kardelja i Đilasa u Moskvi 44-te. kakva ste vi vojska..jedan njemački puk razjuri vašu diviziju..rugao se.

Sve je to igra i zabava...zar ne Inkvizitore....naravno,dok netko ne izgubi oko....u ovom slučaju se radilo o puno važnijim organima od samo oka,al' to je nebitno jer show must go on....

6. travnja 1941. fašističke sile su napale Jugoslaviju. 10. travnja njemačke jedinice ulaze u Zagreb u kome vođa domaćih ustaša Slavko Kvaternik proglašava Nezavisnu državu Hrvatsku (NDH). Prethodno su Nijemci bez uspjeha pokušali navesti vođu HSS Vladka Mačeka na kolaboraciju. Tek potom odlučili su se na suradnju s malom ustaškom skupinom. Usprkos proklamiranoj „nezavisnosti“ područje NDH podijeljeno je na njemačku i talijansku zonu utjecaja. Linija podjele je išla od Samobora na zapadu do mjesta Rudo na rijeci Drini na istoku. 18. svibnja 1941. poglavnik NDH Ante Pavelić sklapa s Italijom „Rimske sporazume“ po kojima Pavelić predaje Italiji područje sjeverne i srednje Dalmacije od Splita do Novigradskog mora s otocima, Šušački, Kastavski, Čabarski i dio Delničkog kotara. Ustaška strahovlada i predaja tisuća sunarodnjaka talijanskoj vlasti ubrzo su izazvali neprijateljstvo prema ustašama. Ovo su iskoristili komunisti. Njihova organizacija je bila razmjerno najjača upravo u Hrvatskoj i dugogodišnji ilegalni rad pripremio ih je za gerilski, partizanski rat. 22. svibnja 1941., na dan napada Njemačke na komunistički Sovjetski savez, u okolici Siska organiziraju prvi oružani odred.

Pa ne baš. CA u Hrvatsku nije ulazila, tako da ona i nije mogla ona poraziti ove klaunove. Vidi se kolika je bila njihova vojna vrijednost po tome što od povlačenja Švaba nisu uopće uspjeli uspješno suprostavljat Titu. Lako je bilo dobivat bitke dok su partizani izolitrani u brdima, a njihovi gazde iz Njemačke i Italije im daju svu moguću vojnu podršku (jest da podrška ovih drugih baš i nije posebno korisna). Čim su ostali sami, bježanija. Crvena armija nije ni prismrdila Zagrebu, već je Titova vojska ulazila u njega. To jednostavno ne bi bilo moguće da nisu bili jači od ...

Srpanj 1942. primorsko goranski bataljun

Prva dalmatinska 6. rujan 1942..

Treća dalmatinska NOU brigada formirana je prije podne 12. novembra 1942. Jezgro njenih bataljon i četa činili su, kao i u Prvoj i Drugoj dalmatinskoj, partizani iz manjih jedinica, Mosećkog i Mosorskog bataljona, Solinske i Rogozničke čete.

Mosećki, odnosno Svilajsko-mosćki bataljon bio je najveći s oko 400 boraca od kojih su formirana dva bataljona. Mosorski bataljon je imao oko 150 boraca, a Rogoznička (Primorska) četa oko 120. Krajem 1942 u sastav ulazi i Primorski (šibenski) bataljon.

Četvrta dalmatinska NOU brigada ustrojena je 6. siječnja 1943. u selu Šošići na Biokovu, od partizanskog bataljuna "Vid Mihaljević" i novih boraca s područja Makarske primorja i s otoka Brača i Hvara. Poznata i kao Biokovska brigada.

Dio Hrvata i Muslimana (Bošnjaka) je prihvatio ustaški režim kao svoj, ali je najveći dio ostao pod utjecajem HSS, koji, premda je antifašistički usmjeren, bio protiv oružanog otpora okupatorima. Iznimka su bili hrvatski krajevi pod talijanskom vlašću gdje se partizanski pokret brzo počinje širiti. 1942. pristupanje Hrvata partizanskom pokretu dobiva široke razmjere. Tada na području Hrvatske nastaju i velike partizanske jedinice – brigade. Početkom rujan 1943. kapitulira Italija i partizani privremeno zauzimaju velike dijelove Dalmacije i Istre. Tom prilikom zarobljene su velike količine modernog oružja, a tisuće ljudi pristupilo je partizanima što dobrovoljno, što novačenjem. Hrvatski partizani postali su kralježnica jugoslavenskog partizanskog pokreta. Sukladno tome dio hrvatskog komunističkog rukovodstva na čelu s Andrijom Hebrangom teži većoj samostalnosti u djelovanju i odlučivanju. Tito je smijenio Hebranga s čela hrvatskih komunista, a zamijenio ga je Vladimir Bakarić, osoba koja će imati najvažniju ulogu u Hrvatskoj sve do svoje smrti.
Dakle političke igre unutar pokreta su neporecive,ali nisu li one to uvijek.Hoćemo li prigodno isticati Hebrangov primjer ili Titovu smjenu istoga?Ili ćemo to staviti po strani kada pričamo o antifašizmu u Hrvata,a komunističke spletke prepustiti kroničarima tog dijela medalje.

Ti očigledno nema š pojma o ničemu ili samo trolaš, što nećemo dopustiti. Fino ti je objašnjeno, logički čega je to slijed. Partizani su dobili po repu u bici za Koprivnicu neposredno pred kraj rata i to od par ustaških bojni. Na stotine mrtvih i tisuće ranjenih. Nigdje nisu dobili neku veću bitku. Dobijali su po repu sve do Bleiburga. Druga je stvar što se ustaško vodstvo pogrešno vodilo mišlju da će nastati sukob izmđeu saveznika i komunista pa će se oni vratiti sa ovim prvima. Prvotno je bila ideja da se brani Zvonimirova linija ali se pod utjecajem one iluzije odustalo. Da se znalo da će ih britanci predati, drugačije bi se odigralo.

partizanija bez CA je bila ništa. Povlačila se i grupa armija E iz Grčke pa su i njih partizani zarobili..da nisu i njih partizani potukli..njih čijih je par pukova držalo u šahu cijelu Titovu vojsku..to je smiješno..

Ako ti je do rasprave daj neke argumente a ako ne...pali..

Da, ali velika većina dalmatinaca je otišlo u partizane nakon pada Italije. To su činjenice, koju sama partizanska historiografija navodi, šta ćemo sad o tom dvojiti.

Koga zanima kraj rata WW2 u ovom kraju , rado mu ispričam , povlačenje Wermachta prema Zenici , borbe za Busovaču (zadnje ustaško "leglo" koje partizani nisu mogli zauzeti, Travnik...pa što su onda partizani mogli uzeti 41.?
Sjedio sam sa čovjekom koji je svjedok svega toga , tada je bio momčić (ženin tetak).

Ozujka 1942. Mosorski odred..
14.05. 1941. Solinski part. odred

Naravno da uz sve lamentacije o antifašističkom pokretu u Hrvatskoj netreba zanemariti i ovaj dio priče.
U lipnju 1943. formira se ZAVNOH (Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske). ZAVNOH je na zasjedanju u Topuskom u svibnju 1944. proglašen najvišim organom državne vlasti u Hrvatskoj. Komunisti ne bi uspjeli u borbi protiv okupatora da u svoj partizanski pokret nisu uspjeli privući i brojne nekomuniste. Usprkos tome ovi jako paze da zadrže „vodeću ulogu“ u partizanskom pokretu imajući uvijek na umu svoj krajnji cilj – komunističku diktaturu. Time su od sebe odbili tisuće potencijalnih antifašista i već tijekom rata pokazali su sklonost nasilnim metodama u uklanjanju političkih protivnika.
E sad...dali se upravo ovdje vidi komunistički dio cijele priče ili je to jednostavno nedjeljivo,osobno smatram čak manje važnim.Najvažnije u priči je ovaj boldani dio!

Partizani su bili najjaci tamo gdje su Hrvati sacinjavali nejveci broj istih...
To je bilo uglavnom na podrucjima pod Talijanskom okupacijskom zonom jer su, na zalost ili radost, kako kome, tamo jedino partizani organizirali bilo kakav otpor Zapcima

U Srbiji od Uzicke republike pa do kraja rata partizana nije ni bilo (sem Prleta i Tihija) a najodvazniji "antifasisti" su im i dan danas Mihailovicevi cetalji.. Toliko o Srbima u Srbiji..

Komunisti i nisu uspjeli u svojoj navodnoj borbi protiv okupatora. Nigdje ga nisu porazili. Poradi njih ovi su mogli ostati ovdje dovijeka.

Njiam je primarni cilj bio socijalistička revolucija i preuzimanje vlasti. Nacizam i fašizam su njima bili samo krinka kojom su uspjeli zavesti i pojedine naivce.

2 svj rat bi se isto završio s njima i bez njih s tom razlikom da bi par stotina tisuća ljudi ostalo živih ali šta je to za revoluciju.

Dobro Inkvi.. A sta je to bilo pozitivno u NDH rezimu.. Eto, sem tzv. "samostalnosti" Hrvatske, sta je to bilo pametno??
Mi ovako, kao Hrvati, mozemo o tome malo porazgovarati.. Necemo ni Srbadiju niti Bosnje da nam se mjesaju...

Eto mene zanima o tom režimu dosta toga , kakve reference imamo objektivne ?

Možemo o tome na drugoj temi. Ova je ipak o slavljenju datuma kad su domaći "antifašisti" podigli neki kao ustanak jer im je voljenog vođu napao njegov dotadašnji saveznik.

činjenica o Ustaško-četničkoj suradnji tijekom rata također baca prilično svijetla na cijeli ww2 u Hrvatskoj.
Zašto IV. ili potpuno novi XVIII. ustaški stajaći djelatni zdrug (oba iz XI. hrvatske divizije pod zapovjedništvom sposobnog Juraja Rukavine, sa 2 topničke bitnice (!)) nisu napali i uništili Dinarsku četničku diviziju na putu kroz Liku prema hrvatskom i slovenskom Primorju?
Ili zajedno sa dijelovima XVII. ustaškog i 13. domobranskog zdruga?
Treba li podsjećati kako su upravo dinarski četnici počinili stravične zločine nad hrvatskim stanovništvom Kninske i Drvarske krajine & Dalmacije općenito, pokolj u Gatima kod Omiša jest jedan od najjasnijih primjera navedenoga. Ono što su Đurišićevi četnici radili u istočnoj i jugoistočnoj Bosni & Sandžaku, Đujićevi četnici su radili u Dalmaciji.
E sad ....ustaše ih nisu razbili,ali netko drugi je!

Nisu bravarovi bez pomoći saveznika mogli ni prismrdit nekom većem gradu kojeg su držali Ustaše.Da nije bilo CA i američkog zrakoplovstva nikad se ta šumska banda ne bi ni približila nekom gradu.Sad ćeš reći da CA nije ušla u ZG ali taktički gledano nije ni trebala jer je jurila kroz Mađarsku i na sebe vezala dio Ustaša koji su čuvali bok.O USAF ne trebam ništa reći jer je on i RAF u to vrijeme bio gospodar ovog neba i mogao je s Visa u par sati zgromiti bilo koga u NDH.Kad je zatrebalo stizali su oni.Titova banda je,kao što si i učio u školi,sve svoje bitke ''dobila'' junačkim bjegom.Još su jednu bitku ''dobili'' ali o toj nisi učio u školi-onu kod Bleiburga.Sad je pitanje o ishodu i te bitke da nas nisu Englezi prodali.