- Kod nekih, možda, takve želje i postoje, ali nisu realne. Iako su Muslimani najbrojniji narod u republici, nema ih dovoljno za ono što bi se moglo nazvati prerastom »kvaNtieta u kvalitetu«. Ta »kritična« masa bila bi negdje oko 70 posto. A Muslimani u BiH čine tek nešto više od polovine stanovništva.

Alija Izetbegović, 7.7. 1990.
Izvor: List Ljiljan.

Jeste optmista u pogledu opstanka Jugoslavije?

- Lično vjerujem u postojanje rekonstruirane
Jugoslavije. Možda sam utopist, još uvijek vjerujem
da će zemlja opstati, ali kao bitno rekonstruirana.

28.9.1990.

Da li pod legitimnim pravima Albanaca podrazumijevate
i pravo na republiku?

- Mislim da albanski narod ima pravo na samoodređenje
i to je sve što bih u ovom momentu mogao reći o tome.

3.10.1990.

Postoji li neki scenario ili rasplet političke situacije
u zemlji zbog kojeg bi bosanskohercegovačka
SDA »zaboravila« Sandžak?

- Mislim da ne postoji.

3.10.1990.

Sada ste javna ličnost, podložna i javnom
procenjivanju. Kako se Vaša religioznost i politička
uverenja slažu sa poluglasnim optužbama za
bigamiju?


- Znam šta znači bigamija, ali Vas molim da
za ljude koji to ne znaju, postavite pitanje na narodnom
jeziku.

Bigamija Vam je, gaspodine Izetbegoviću,
kada čovjek ima dve žene.

- Imam samo jednu ženu, zove sa Halida i
majka je troje naše odrasle djece.

28.9.1990.
Izvor: List Ljiljan.

Novem uz svaki citat stavi izvor.

Za Bosnu se govorilo da je i muslimanska, i
srpska, i hrvatska, no u ovo doba višestrančja često
se čuje da nije ni muslimanska, ni srpska,
ni hrvatska nego komunistička.

- Nikada Bosna nije pripadala ovim trima narodima narodima, već je pripadala
partijskoj birokraciji i bila njeno vlasništvo Htjeli su stvoriti anacionalnu Bosnu,
bez identiteta. U tome su djelomično i uspjeli, jer mi danas prije možemo odrediti
što to Bosna nije, nego što ona jest. Bosna je time izgubila, jer stvaranjem jedne
anacionalne sredine dobivate sredinu s onu stranu kulture.

Ljiljan 7.7.1990.

"Hoćemo li da muslimanski narodi izađu iz kretanja u krugu, iz zavisnosti, zaostalosti i siromaštva; hoćemo li da ponovo sigurnim korakom stupe na stazu dostojanstva i prosvijećenosti i da postanu gospodari svoje sudbine; hoćemo li da ponovo punom snagom izbiju vrela hrabrosti, genija i vrline; tada jasno ukažimo na put koji vodi do tog cilja: Ostvarenje islama na svim poljima u ličnom životu pojedinaca, u porodici i društvu, kroz obnovu islamske vjerske misli i stvaranje jedinstvene islamske zajednice od Maroka do Indonezije. "

Postoji li jedan, prepoznadjiv identitet
Bosne i Hercegovine oli je on još uvijek trostruk?

- Još uvijek trostruk. Bilo bi poželjno stvoriti
jedan prepoznatliiv bosanski identitet, ali to je
stvar budućnosti. Put tome vodi preko oslobađanja
nacionalnih kultura, a njegov zametak možemo,
možda, naći u zbilja razvijenom osjećaju zajedničkog
života. Naše iskustvo suživota mnogo je
širi pojam od tolerancije. Tolerirati vi možete i
nešto strano, a u Bosni nijedan od ova tri nacionalna
elementa nije strano tijelo. Mi ovdje nemamo
put ka nacionalnoj državi, jedini izlaz je u
slobodnoj građanskoj zajednici. To je budućnost.



Neki bošnjaštvo shvaćaju kao nekakav bosanski
integralizam,kao put ka strvaranju jedine nove
nacije.

- Mislim da je za tako što historijska mogućnost
zauvijek prošla. Formiranje nacionalne svijesti
kod Hrvata i Srba u Bosni završen je proces.
Hrvati i Srbi nisu spremni biti Bošnjaci. A što se
tiče Muslimana, naziv Bošnjaci zatvorio bi, na neki
način, krug i otklonio rasprave o tome jesmo
mi Srbi Hrvati. Ustvrdila bi se naša pripadnost,
jer naziv Muslimani kao da pitanje ostavlja
otvorenim. Mi smo po vjeri muslimani, a što smo
nacionalno? Tim određenjem konačno bi se stavila
tačka na ovu dilemuu, ako ta dilema uopće postoji.

Ljiljan 7.7.1990.

Član 64. Izbor reisu-l-uleme vrši se tajnim glasanjem u skladu sa pravilnikom koji donosi Sabor Islamske zajednice. Reisu-l-ulema se bira na period od sedam godina s mogućnošću još jednog izbora. Nakon izbora reisu-l-uleme, sve do uspostave Hilafeta, Sabor Islamske zajednice imenuje Odbor za predaju menšure reisu-l-ulemi. Prilikom preuzimanja menšure reisu-l-ulema polaže zakletvu u Gazi Husrev-begovoj džamiji u Sarajevu i stupa na dužnost.

Narod, kao i pojedinac, koji je prihvatio islam nesposoban je da nakon toga živi i umire za bilo koji drugi ideal. Nezamislivo je da se musliman žrtvuje za kakvog cara ili vladara, ma kako se on zvao, ili u slavu neke nacije, partije ili čega sličnog, jer po najjačem islamskominstintku on u ovome prepoznaje jednu vrstu bezboštva i idolatrije. Musliman može ginuti samo s imenom Allaha i u slavu islama ili - bježati s bojnog polja.

Hilafet = Kalifat

http://islamskazajednica.ba/images/stor ... t_2014.pdf

Znači bošnjački muftije iščekuju uspostavu kalifata... trenutna organizacija Islamske zajednice u BiH je privremena, do trenutka kada "islam zavlada" kada će svu vlast prepustiti velikom kalifu...

Pripadnici srpske nacionalnosti strahuju da
se od Bosne i Hercegovine želi stvoriti islamska republika?

- Da, i tako se pokušava isprepadati i izmanipulirati
srpski narod za ideju »velike Srbije«, Ja tvrdim da niko ovdje
nema namjeru stvarati islamsku Bosnu. Naš cilj je, i želim u
tome dobiti saglasnost srpskog i hrvatskog naroda, da od BiH
postepeno stvaramo građansku državu.

Ljiljan, 9.4.1991.

U zadnjih nekoliko dana, prema pisanju
svjetske štampe, iskrsla je pukotina u Evropskoj
zajednici Na jednoj strani je stav romanskih, a na
drugoj germanskih zemalja, kako se to u štampi
interpretira, jer Nemačka. i Austrija sada uvjetuju
priznavanje suvereniteta Hrvatske i Slovenije.
Kako Vi tumačite taj događaj?

- Događaji su, očito, povezani, pitanje je samo
šta je ovdje uzrok, a šta posljedica. Neko je
spreman tvrditi da postoje neki scenariji, planovi
itd. Naravno, planovi i scenariji uvijek postoje,
postoje rezervne varijante i još mnogo štošta drugog.

Ponekad se jedna varijanta od druge ne vidi.
Jedna je u prvom planu, a iz nekih razloga biva
potisnuta u pozadinu, a do izražaja dolazi druga.
Na sceni je, svakako, sukob različitih interesa.
Dakle, šta je ovdje uzrok, a šta je posljedica? Naravno
da Nijemcima može odgovarati izvjesno
olabavljenje Jugoslavije radi eventualnog ostvarenja
sna o izlasku na Jadransko more preko Austrije
i Slovenije, itd.

Riječ o tome da li je, kao što to
neki hoće tumačiti, Njemačka u tom pravcu inicirala
slovenačke događaje ili ih hoće samo iskoristiti
kada su se oni već dogodili. Ja lično sklon
sam ovome drugom tumačenju. Naravno, ako takvi
planovi uopće postoje. Dodao bih još nešto.
Evropa je razvijeno intelektualno, kulturno i političko
središte, sa razvijenim javnim mišljenjem.

Upotreba sile u vlastitoj zemlji tamo se teško prihvata.
Za mnoge u Evropi sukob u Sloveniji je neočekivana stvar.
Možda je Armija to mogla izvesti
na jedan drugi način, na šaljući tenkove. Znate,
one čelič ne grdosije ostavljaju težak utisak. Tada
bi reakcija bila puno manja. Javno mišljenje u svijetu
postoji. Mi Jugoslaveni u to mnogo ne vjerujemo,
jer nemamo razvijeno javno mišljenje.


U igri je mnogo opcija. Definitivna je, maltene,
stvar da će se Slovenija otajepiti. Postavlja se
pitanje ostatka. Spominje se varijanta da bi, u
tom slučaju, recimo, krajine dobile status autonomije.
Koliko je to realno?

-Ako je riječ o nekim autonomijama u Hrvatskoj,
koliko znam hrvatska razmišljanja, oni na
to i ne pomišljaju. I mislim da se uopće neće složiti
složiti s tim. Njihova je koncepcija jedinstvena Hrvatska.

A kad je BiH u pitanju, postoji samo jedan
diplomatsko-politički odgovor na to pitanje - mi
ćemo u tom slučaju pozvati građane Bosne i Hercegovine
da odrede kojim će putem ići. Naša
prva opcija je jugoslavenska zajednica. Rezervna
je: Bosna i Hercegovina jednako udaljena od
njih. To je ona teorija ekvidistance koja je jedino
primjerena realnom stanju u našoj Republici.
Sve drugo vodi u sukob i neizvjesnost.

Ljiljan, 7.7.1991.

Za Bosnu je bitno i to što je Muslimanima
negirana nadonalnost,
očekivalo se da se »vrate«
sprskom i hrvatskom »korijenu«.
Šta će biti u trećoj Jugoslaviji, za
koju se sve vrijeme zalažete? Naravno,
ako je bude?

- Ono što će karakterizirati treću
Jugoslaviju - ako se ona ostvari - to
je snažan uticaj Muslimana u njoj.

To je jedan novi faktor, ne i jedini,
koji će je razlikovati od ove Jugoslavije
koja silazi sa historijske
scene. Muslimani postaju politič
ki narod. U pitanju je fenomen
ubrzanog ili nasilnog sazrijevanja,
što je praćeno krupnim problemima.

Jer, to nije jedno postepeno,
prirodno historijsko sazrijevanje.
Muslimani moraju ubrzano
proći historijski put koji su drugi
narodi prelazili 30 do 50 godina.
U drugoj Jugoslaviji Crnogorci i
Makedonci već su bili prisutni, to
se snažno osjećalo, nije bilo nikad
sporno. Kod Muslimana je drugi
slučaj. Oni su se pokušavali probiti
u drugoj Jugoslaviji, ali u tome
nisu uspjeli. A kad je riječ o korijenima,
tragovi ne vode ni do Hrvata ni do Srba,
osim, možda, ako se ide u vrlo daleku prošlost.

Ljiljan, 16.8.1991.

Očekujete li da će Bosna proći na natječaju
za nezavisnost?

- Mislim da hoće.

Hoće li Bosna biti mirna poslije toga?

- Odgovor je isti: dakle, mislim da hoće.

Hoćete li prokomentirati Čengićevu izjavu u
Turskoj, koji je, prema agencijskoj interpretaciji,
tražio pomoć u slučaju izbijanja sukoba u Bosni,
jer se radi o »istom entičkom porijeklu Muslimana
i Turaka«?

- Ne vjerujem daje takvu izjavu dao, a ako jest,
izjava nije neoprezna nego netačna. Mi i Turci
dijelimo istu vjeru, ali ne i isto etničko porijeklo.

Ljiljan, 12.1.1992.

Da se vratimo na početak rata: da li se rat uopće
mogao izbjeći i jeste li očekivali ovakvu brutalnost,
posebno prema civilima?

- Čineći sve, doslovno baš sve, a Vi ćete se sjetiti
naših najrazličitijih inicijativa, spremnost na
razgovor i kompromise, mi smo gotovo eksperimentalno
dokazali da se rat u BiH nije mogao
izbjeći. Uspijevali smo ga samo odgoditi za određeno
vrijeme. Pokazalo se da je rat pomno isplaniran
za slučaj da se mi odlučimo za slobodu. Pa
i da smo se odlučili za kapitulaciju, vjerujem da
nas rat ne bi mimoišao. Mobilizirali bi nas i uputili
na frontove da ginemo za »veliku Srbiju«.
Ovako se bar borimo i stradamo za svoju domovinu.

Ljiljan, 17.12.1992.

Da li se zajednička obrana BiH, Muslimana i
Hrvata mogla stvoriti i prije kako bi se izbjeglo da
se to radi u jeku najžešćih bitaka, kao, na primjer,
za Bosanski Brod i Jajce?

- Svakako da je mogla. Moram ponoviti: vojnici
su to tražili, političari pametovali i odugovlačili.
Ovih dana nešto radimo na tome, prvi put s
više izgleda na uspjeh.


Kad se može očekivati stvaranje zajedničke
vrhovne komande? Da li je tome glavna prepreka
Sefer Halilović, kojega HVO optužuje kao pučistu
i dio subveizivnog plana u vrhu Armije BiH?
Da li je gospodin Halilović toliko bitan da može
biti nepremostiva prepreka?

- Stvaranje zajedničkih komandi neposredno
predstoji i Sefer Halilović tu nije nikakva
smetnja. Koliko znam, on sam je to HVO-u i ranije
pismeno ponudio. Nikakvi osobni razlozi i
obziri neće spriječiti ono što je u vitalnom interesu
efikasne odbrane BiH od zajedničkog agresora.
Za svakog patriotu naći će se mjesta u zajedničkim
oružanim snagama, pa i zajedničkim
komandama.



Ljiljan, 17.12.1992.

Ideju o zajedničkom stožeru HVO-a i Armije BiH već je sredinom travnja 1992. iznio HVO, ali je Izetbegović to odbio, iako je hrvatska strana na tome i dalje inzistirala. Unatoč tome što su poduzeti neki koraci u zbližavanju dviju strana, to nije moglo jamčiti potpunu nekonfliktnost u bošnjačko-hrvatskim odnosima. / Wikipedija

Pravo osviježenje je ovo čitati, informacija ravno s izvora vode, iznad toga se kasnije naslagalo pola metra patine muslimanske postratne propagande, jeke ponavljajućih mantri, i gradnje mitova.