I da, Džoni je u pravu. Turci su se baš zabili skroz u stomak vjekovnog hrvatskog ozemlja



Case closed.

Dečki, lakše malo

Da skratimo dugačku priču... Bosanci-Bošnjaci se u smislu u kome pokušavaju da ga proguraju danas pominju krajem 19. veka kad su A-U pokušali od svih zajedno napraviti posebnu naciju. Pošto nije išlo, eks-wannabe Turci, postadoše uskoro jugoslovenski muslimani, pa jugoslovenski Muslimani, pa onda Bošnjaci.

Kroz istoriju se pominju Hrvati, Srbi i Bugari (plus Grci, Mađari, Arnauti/Albanci itd). Sve ostalo, Slavonci, Dalmatinci, Bošnjaci itd postoje samo kao regionalne odrednice.(videh da je i to bošnjo negde obeležavao kao posebne narode ili tako šta)

A pošto je priča oko Bihaća... On definitivno nema veze sa Bosnom, već sa Hrvatskom u sr.veku.

Točno tako.
I mada danas bi bili ludo i neistinito braniti Bošnjacima nacionalno samoodređenje i govoriti im da su Hrvati/Srbi/Turci/Marsovci ipak moramo dignuti glas kadgod se pojavi tip poput Bošnje bez osnovnog znanja povijest i tvrdi da Bošnjaci tu postoje od paleolitika, da su svi velikani koji su rodom sa područja od Une do Drine Bošnjaci, da Hrvati i Srbi ne postoje itd...
Our vigilance stands, and our enemies falter!

http://hr.m.wikipedia.org/wiki/Govori_o ... kom_jeziku


Ovaj je dio osobito zanimljiv :) godina 1820


Tako je kod Hervatah. Kako stoje tako zvani „Srbi?" Gospodo to je jedini puk, koi nezna ni sam samcat kako mu je ime. Upitajte g. Šafafika, nebi li znao za još koi takov puk. Kažite mi, gospodo i s g. Šafafikom, ima li se govoriti: Srb, ali Srbin, ali Srbljin, ali Srbalj, ali Srbianac, ali Srbljanin itd. Ovako se danas taj puk sam zove, a to valjda znate i vi i g. Šafarik, da je ta zemlja, stara Mysia, i Dacia od sredine VII veka — do najnoviih vremenah poznana kod svih europejskih narodah pod imenom „Servie." — Ime Servus (sužanj, sluga), koje su oholi tudjinci davali jednoj strani naroda našega, nije nikada bilo ime narodno, nego ime tugje, kome su se svi pametni nanašinci vazda uklanjali, i uklanjaju mu se i danas. Slušajte dobro: neima ni pedeset godinah, što je taj preterani srbež nekoje ljude snašao. Otci i dedi onih, koji se danas za srbstvo nadimlju, nadimaše se za Ilirstvo.

Jbt još u drugoj polovini 19. veka kad se skupe ljudi iz slovenskih zemalja pominju Slovence (Kranjce i sl), Bugare, Hrvate i Srbe.

A ovi na prostoru koji je u sr.veku, ranije, bio deo i hrvatskih država i srpskih država, na osnovu jedno perioda posebne Bosne (koja je btw neretko bila u vazalnom statusu, koja ni približno nije obuhvatala teritorije koje sada zapišavaju osim u kratkom periodu itd), obrisaše sve i još nas ubeđuju kako eto Srba i Hrvata tu nije bilo dok ih marsovci nisu teleportovali krajem 19. veka.

Što je najcrnje od svega... Isti slave pad te iste Bosne pod tursku vlast.

Naravno gospodine Šeher

Kao nepopravljivi Bosanac i Hercegovac, oštro se suprotstavljam svim pričama o srpskoj/hrvatskoj/bošnjačkoj srednjevjekovnoj Bosni i Zahumlju i energično branim stav da je to bila zemlja oduvijek i samo oduvijek Bosanaca i Hercegovaca koji su tu doselili prije 5 milijuna godina i za to imam neoborive dokaze ali ih iz opravdanih razloga, ne smijem predočiti jer bi na sebe navukao bijes nacionalista svih boja i mirisa koji zatrovaše i truju našu Otadžbinu

Daj ti nama Jagnje kao povjesnicar pojasni ovih par tekstova a ovo sad kopirano je osobito zanimljivo.

Nije Bosnjo autor, postala sam relevantan izvor.I sinoc si se oglusio o taj post.Sto je po srijedi ? Takodje postoje pismeni dokazi i autori.

Zbilja? 5 milijuna godina? To je jako fantastično gospodine Aga! To me jako uzbuđuje! Jedini dokaz koji ja imam o vječitom bosanstvu i hercegovstvu, su dokumenti rimskog upravitelja Bosne i Hercegovine inače velikog bogumila Bajazida III. koji je upravljao oko 250. godine poslije Krista.

U višemilenijumskoj poviesti moje Otadžbine, to je samo kratki izsiečak i skoro da nie vriedan niti posebnoga tumačenja o potvrdi njegove izstinitosti, gospodine Šeher.

S osvrtom na priebogatu prošlost i s neupitnom zagledanošću u budućnost, radimo na našemu zajedničtvu a ne različitostima jer drugčije ne ćemo oztvariti prieko potrebiti prozperitet za sve nas kojima je Otadžbina u srdcu

Komentiraj ti tekst.Osobito rijeci da sami ne znate kako se zovete, te da su rijec Servi izmislili tudjinci i da oznacava sluge.Hrvatski je izvor, dakle nije Bosnjih proizvod. klikni na link, nacices mnogo zanimljivosti.

Kaze " svrbez " vas obuzeo prije 50g, a tekst datira iz 1820:)

Pa ti vidi.

Slažem se. Bosna će ostati vječna dok su joj djeca vjerna.

Komentiraj ti tekst.Osobito rijeci da sami ne znate kako se zovete, te da su rijec Servi izmislili tudjinci i da oznacava sluge.Hrvatski je izvor, dakle nije Bosnjih proizvod. klikni na link, nacices mnogo zanimljivosti.

Kaze " svrbez " vas obuzeo prije 50g, a tekst datira iz 1820:)

Pa ti vidi.

To da li ima Bosnjaka ili ne u nekim povijesnim knjigama, aktima, meni je u potpunosti svjedno.Znam da ne
No obzirom da vi izigravate neki narod, postoji li mogucnost da ste zbilja nastali kao sluzanj i usvojili to ime.Ovo ne pise Bosnjo, nego relevantan izvor, gdje je napisano i djelo a i ime autora od kud citat ustvari.Prelistaj, meni je zanimljivo.

"Povelja kralja Tvrtka I Dubrovačkoj republici", Izvor: “BOKA – Zbornik radova iz nauke, kulture i umjetnosti” br. 15-16, Herceg-Novi 1984., str. 475-477.

* Original se čuva u Historijskom arhivu Dubrovnik – isprave i akti 14. stoljeća br. 122.

“Veoma je prijatno proslavljati Tebe kako dolikuje i istinskom vjerom i ovom, dakle pobožnom i radosnom riječju obratiti se Tebi, o prvomučeniče Hristov Stefane. Ti se, pak, za one što te kamenovahu moljaše govoreći: “Gospode, ne uzmi im ovo za grijeh, jer ne znaju šta čine”. Toga radi, o mnogostradalniče, kao što si se molio za one što Te kamenovahu – još više se moli Vladici mojemu Hristu Bogu za onoga koji Ti se uvijek moli, priziva Te i priznaje Te za stradalnika Hristova i koji sva dobra djela čini u Gospodu Bogu svojemu, prizivajući Tebe u pomoć, jer Tvojim moljenjem primih blagodat od Gospoda Boga i udostojen bih vijenca i časti i skiptra carskoga mojih roditelja svetih, ranijih gospodara srpskih, kraljeva i careva, da slijedeći životu njihovu i pravilima carskim sve nedostatke ispravljam i upravljam u zemljama Bogom darovanog mi kraljevstva. I boraveći u njima obrete se kraljevstvo mi u Primorju.

U Župi Dračevičkoj mjesto je podesno za zidanje grada. I tada prizvah u pomoć Gospoda Boga i svetoga velikomučenika i arhiđakona Stefana, kao što i gore rekoh, i u ime njegovo sazidah grad na rečenom mjestu. I dadoh mu ime Sveti Stefan. I bješe izvoljelo kraljevstvo mi postaviti tu slanicu i da bude trg za prodaju soli.

I glas taj dođe Dubrovniku. Zato poslaše kraljevstvu mi vlastelina svojega kneza Dragoja Gučetića, moleći kraljevstvo mi i tražeći da tu, u tom mjestu, u gradu i pod onijem gradom ne postavi kraljevstvo mi slanicu niti da se tu so prodaje. I kaza Dragoje kraljevstvu mi kako Dubrovnik ima ugovore stare sa svima raškim gospodarima da u Primorju nigdje ne bude postavljen novi trg, osim na mjesta gdje je i prije bio postavljen uobičajeni trg. Razumjevši ugovore ranije što su Dubrovčani imali s gospodarima raškim da se nigdje u Primorju ne može postaviti trg soli, osim na uobičajena mjesta – kraljevstvo mi ne htjede izmijeniti ugovore stare grada Dubrovnika što su imali s gospodarima raškim, nego još jače potvrdih ranije ugovore koje su imali s gospodarima ranijim. Kraljevstvo mi po Dragoju izrazi žaljenje Dubrovniku: da dovijeka ne bude u onome gradu ili pod gradom trg za prodaju soli. I sve ovo što je gore napisano da ne izmijeni kraljevstvo mi, ni sin kraljevstva mi, niti itko od srodnika kraljevstva mi da ovo ne izmijeni dokle god Dubrovnik i vlastela dubrovačka ne izmijene ovo ili nekom nevjerom ne izgube oni, ili djeca njihova ili nasljednici njihovi.

A svjedoci su ovome: dvorski pristav Mirko Radojević, vojvoda Vlatko Vlković i knez Pavle Jablanić. Zapisa se, pak, ovo 1382. godine po rođenju Hristovu, 2. dana mjeseca decembra. Pisano na Bišću u Podgradi.

+ STEFAN TVRTKO,
MILOŠĆU BOŽJOM KRALJ
SRBLJEM I BOSNI I PRIMORJU.”

Komentiraj ti tekst.Osobito rijeci da sami ne znate kako se zovete, te da su rijec Servi izmislili tudjinci i da oznacava sluge.Hrvatski je izvor, dakle nije Bosnjih proizvod. klikni na link, nacices mnogo zanimljivosti.

Kaze " svrbez " vas obuzeo prije 50g, a tekst datira iz 1820:)

Pa ti vidi.

To da li ima Bosnjaka ili ne u nekim povijesnim knjigama, aktima, meni je u potpunosti svjedno.Znam da ne
No obzirom da vi izigravate neki narod, postoji li mogucnost da ste zbilja nastali kao sluzanj i usvojili to ime.Ovo ne pise Bosnjo, nego relevantan izvor, gdje je napisano i djelo a i ime autora od kud citat ustvari.Prelistaj, meni je zanimljivo.

Ne seri, keve ti Hikmete

 Post subject: Re: "100% Bosna" ostaje bez prijatelja, ode Čedomir u četnikePosted: Tue Aug 14, 2012 11:53 pm 



Joined: Sun Jul 29, 2012 12:08 am
Posts: 679
Marko Bruerovic D. 1820
— Razgledajte se sada po onome prostoru, u koi ste bili s g. Šafarikom nekakov Srbež razkopitili. — Još mi ostaju dva extrema, t. j. Istria i Dubrovnik. Vi velite, da su Istrianci nekakvi Srbi; ali gospodo pogledajte u „istrianske razvode" od god. 1325. (Arkiv za jug pov. knji. 2. razdel 2. str. 232—268.) pa ćete videti gde Istrianac veli da piše jezikom hervatskim. Upitajte g. Šafafika što je to. — Vi velite, da je knjižtvo Dubrovačko serbsko knjižtvo, t. j. da su Dubrovčani plemena servianskoga, ali gospodo, Zlatarić veli, da Sofokleovu Elektru i Ljubomira Tasova prevodi na hervatski jezik. O poganac ga neprekinuo što to kaže! Čavčić Vetranić kaže da Hekubu prevodi na hervatski jezik. O gutunar ga neudavio što to veli! Pa kako pišu ti ljudi? Onako, kako i Lučić, i Ranjina. i Mažibradić, i Lukarević i Hektorević i mnogi drugi hervatski pisci iz Dalmacie. U ostalom ja deržim Dubrovčane za pohervatjene Latince. Kažite sve ovo i g. Šafafiku, pa ga upitajte za ovako staro domaće pismo o Rusih, Poljacih ali Česih, kao što je Terpimirova darovnica — Tako je kod Hervatah. Kako stoje tako zvani „Srbi?" Gospodo to je jedini puk, koi nezna ni sam samcat kako mu je ime. Upitajte g. Šafafika, nebi li znao za još koi takov puk. Kažite mi, gospodo i s g. Šafafikom, ima li se govoriti: Srb, ali Srbin, ali Srbljin, ali Srbalj, ali Srbianac, ali Srbljanin itd. Ovako se danas taj puk sam zove, a to valjda znate i vi i g. Šafarik, da je ta zemlja, stara Mysia, i Dacia od sredine VII veka — do najnoviih vremenah poznana kod svih europejskih narodah pod imenom „Servie." — Ime Servus (sužanj, sluga), koje su oholi tudjinci davali jednoj strani naroda našega, nije nikada bilo ime narodno, nego ime tugje, kome su se svi pametni nanašinci vazda uklanjali, i uklanjaju mu se i danas. Slušajte dobro: neima ni pedeset godinah, što je taj preterani srbež nekoje ljude snašao. Otci i dedi onih, koji se danas za srbstvo nadimlju, nadimaše se za Ilirstvo.

Evo tekst u cijelosti i ime autora.