HercegBosna.org

lider30

Citat:

Podneblje odakle jesam, on voli nazvati provincijom. I to ne samo zbog one pjesme. Njegova razmažena, asfaltna kurčevitost tada razmišlja nekom nadmenošću o ovim brdima što su smrznuta na horizontu kao ptice u oluku.

autor:Martina Mlinarević-Sopta / poskok.info

Provincija je ovih dana suha i zlatna. Ispucala kao ruke u babe Lekuše, bez kapi kiše. Prenijeli smo u cekerima ljetnu vrelinu na vrhove početka jeseni. Pejzaži nam vraćaju nesnosnom ljepotom. Provincija je baš sada za slučajnih gostiju najčudesnija. Voljela bih da vidi sve to. Da zapamti. Kad sjedneš na stijenu gore na Gornjem Pologu, dok se sunce utapa u Blatu kao u narančastoj farbi za krečenje, sporo i fatamorgazmično, kad ostaviš iza sebe beskrajnu ljubušku Plantažu, a u očima ti sve do Ružića bljeskaju grozdovi, kad svladaš Vranić i popenješ se na Rujan i poželiš sve to odjednom uhvatiti šakom. Skriti. Strpati sebično u džep. I rasuti opet u kotlinu kad iz Goranaca siđeš prema Mostaru, preko Bila gdje su divlji konji.

Provincija je kad navečer slušaš filharmoniju u Kosači, a ujutro trgaš grožđe, te ne postoji nijedan drugačiji subotnji redoslijed koji bi bio izazovniji od toga. Provincija je nažalost i višestruko nasilno silovanje iste, od strane potpunih neznalica, isluženih lopova svih sistema i kvazi-urbanista s dušom turbofolkera koji ispucavaju svoje zadnje šaržere u duh koji nas je jednom sve izgradio, spojivši specifični krvožilni sustav sa jedinstvenim zemljopisnim položajem. Mitsko mjesto očuvano stoljećima obrazima naših pradjedova, prodano je sasvim jeftino, razrovano licemjerstvom i ozakonjeno našim klimoglavnim mirenjem. Kao pečatom na tom sveukupnom ludilu.

Vinogradi naših djetinjstava postali su izletničke bašte lokalnih biznismena, u kojima grožđe trgaju zaposlenici njihovih firmi za plaću koja kasni već treći mjesec. Grožđe koje će postati ukusno vino za skupocjene domjenke kojima gorespomenuti vrijedni smrtnici iz pete brazde ne mogu prismrditi ni u ludilu. Kultura našeg krajolika danas su nasumice zapaljeni automobili od bijesa, a kupljeni teškim kreditom i odricanjem; svježe oprani preskupi bolidi, kupljeni znojem 400 ruku na pokretnoj traci, jeftino nakvarcane sise u pijanom ritmu istočnjačkog melosa i raskalašeno razdrljene košulje u svatovima gdje se degeneče kreteni među nama. Čudotvorci i entuzijasti, popularni „akademičari" s Brijega danas se tituliraju „narkomanima", a tajkunska djeca od tajkunskih očeva što sa čokolina hitro prelaze na dop, heroji su ulica u spuštenim duplo-rorastim bemwejcima. Do prve prometne nesreće. O kojoj zapisnik nestaje pod okriljem noći i uz par šuškavih novčanica.

Naše su gimnazije nekada bile glas koji je pronosio kamenu oštroumnost i intelektualnu superiornost koja je nicala pod smokvom i kostilom. Ova je provincija neke velike gradove godinama unatrag punila vrsnim imenima impozantnih životopisa, koji su davali obol novim sredinama svojim znanjem donešenim u koferima punim snova. A u naše su svjetove dolazili odnekud daleko neki Bonaventure Bagarići ili Miše Draganovići da nam objašnjavaju život svojim neprevaziđenim intelektom, a mi smo ih slušali ne trepćući. Danas su škole poligoni političkih razmirica i rodijačenja, gdje na natječajima čekaju i bivaju odbijeni izvrsni mladi ljudi, samo zbog neposjedovanja valjane stranačke iskaznice. Koja otvara sva vrata od formata u žlibini. Neprilagođeni i nepotkupljeni balansiraju životareći, radeći sve ono za šta se nisu školovali i što nikad nisu ni sanjali da bi mogli raditi.

Pustili smo mirno da se šaka mangupa osiromašenog morala, politički i društveno hendikepirana, zove imenom svih nas. Da kradu u naše ime, da lažu u naše ime. Da nas kradu i da nas lažu. Esencija naših dnevnih događanja njihove su malverzacije, dok prolazimo slijepi pored velikih stvari koje čine skroz mali, a ogromni ljudi. Pristali smo zbog mentalno pokošenih i amoralnih, političkih spodoba da budemo svi, bez razlike, podvučeni pod „škutore" i „hercegovance". Zanijekali smo tako naše očeve, njihove žrtve i poštenje kojim su krčili svoj životni put, pljunuli na velikane koji su u ranim dvadesetima na drači pisali stihove koje danas izučava književni svijet. Ne trijebimo svoj korov, nego ga metemo pod tepih. Nadamo se da će do jutra nestati, a on metastazira u sve prostorije, silovito. Gledamo u tuđe avlije sluganjski diveći se drugome, poltronski tražimo političku i duhovnu snagu u nekim pričama koje nikad nisu pristajale u enciklopediji ovog unikatnog kamenjara.

Jedan je mladić iz Batina pokraj Posušja, po imenu Petar Bakula, u 18. stoljeću po Europi tražio novce za izgradnju škola po Hercegovini, da bi u 2011. ministar rada i socijalne skrbi u Vladi FBIH bio posuški mlatimudan Čamber, koji se dosad zbrinuo za rad i skrb nikoga osim svojih jarana, nakon što je prethodno kao ministar obrazovanja dotukao obrazovanje ZHŽ-a. 1872.godine Franjo Milićević je otvorio tiskaru i pokrenuo nekoliko hercegovačkih časopisa, da bi mi u 2011-oj, bili taoci nepismene bagre u plaćeničkim dnevnim tiskovinama, a o nedostatku televizije da ne govorimo. Možda je i bolje da je nemamo. Jer i dalje ne bismo smjeli o onima o kojima moramo, a istinu se bojimo govoriti. Ušutkujemo svaki malo jače podignuti glas u toj jednoličnoj jeci. Mi smo sami konstruirali stvarnosti u kojima veliki igrači određuju pravila igre i handre naše živce do poslijednjih granica izdržljivosti, dok svo to vrijeme šutimo.

Uvjerili smo sebe da oni znaju šta rade, iako smo svjesni da se sve raspada. Dok gledamo kako se Čović vozika u Dodikovom avionu, ne postavljamo si pitanje o današnjem praznom Sokolu koji je nekada proizvodio dijelove za sve avione koji su trenutno na nebu. Dok slušamo kako Lijanović nagrađuje vlastito ministarstvo sa plaćenim računima mobitela, ne razmišljamo o ljudima koji se guše u smradu Visoke Glavice za plaću u papirićima. Svakodnevno smo svjedoci devastiranja naših prirodnih ljepota i neulaganja u infrastrukturu. Vozimo se po rasturenim cestama, u 21.stoljeću sipamo cisterne vode sa Borka za okupati se. Dali smo zeleno svjetlo da duhovni seljaci od mitske i prelijepe provincije iz filma naprave onu stvarnu, provinciju duha.

Kad sam sinoć završila s nastupom na ovogodišnjim Šantićevim večerima poezije, tom istinskom biseru i dašku kulture u ovoj truleži, prišle su mi tri prekrasne starije gospođe koje su imale potrebu da mi se zahvale jer sam u pjesmama koristila riječi - čatrnja, bukara...Kako čudan i smiješan osjećaj. Pa zar postoji išta bolje u šta bi se moglo usuti vino osim u bukaru, zar postoji išta što je vrijedno toga da zaboravimo ono što zapravo jesmo i zar postoji itko tko je vrijedan toga da zbog njega zapostavimo ono što možemo biti?

Hercegovino, ubijaju te na spavanju, dokad ćeš se praviti da ne čuješ?

Vratila si se onome što najbolje radiš. Tekst odvaljuje i skoro je kao "Moj osobni heroj" :zubati

Slike su stvarno jake.
Hvala ti za tekst, još jedno hvala - znaš ti zašto.

BBC

Ima li BiH nekog drugog kolumnistu Hrvata ?
O toj Martini se piše kao da je Momo Kapor.

PCM

Martina je avion

PCM

Martina je avion

EDIT: dupli al nek se nađe

pagan · **Pridružen/a:** 24 ruj 2010, 23:57 **Postovi:** 2541

emt je napisao/la:

Pagan ,zamolila bi vas po 32 put da me zaobiđete na forumu.Ako je dakako moguće.

Ako nije , ima i drugih načina da ne čitam vaše komentare.Ali ne bih da pribjegavam tome ,samo u krajnjoj nuždi.

Hvala unaprijed.

nemogu vasse okaniti jerbo ti si razlog moga obitavanja na ovom forumu :wink

ja znam da istina pogadja,katkad i previse,ali treba biti karakter i ustrajati do kraja

glumiti becku kulturu i prosipati balkanske fore ne ide zajedno

slobodno me stavi na ignore ili sta vec...... sta god da napravis,pratim te u stopu....nemozes se sakrit :ninja

pagan · **Pridružen/a:** 24 ruj 2010, 23:57 **Postovi:** 2541

Ministry of Sound je napisao/la:

pagan je napisao/la:

ne vodi brigu za svog zemljaka,nego se skoncentriraj kako da pripomognes razvoju svoga rodnog kraja raske, a ne HB sa kojom nemas veze

Ma nije iz Sandžaka, to je jedna fina oriđinale sarajevska treba. :biceovodobro

svi su oni oriđinale pitari,cim prodje mjesec dana boravka u prijestolnici

samo ih kolektivno hebe naglaaaaasak.... :zubati

dudu

PCM je napisao/la:

:kava Martina je avion

EDIT: dupli al nek se nađe

to je već eskadrila. :zubati

Ministry of Sound

BBC je napisao/la:

Ima li BiH nekog drugog kolumnistu Hrvata ?
O toj Martini se piše kao da je Momo Kapor.

Zrikavi, Nino, Milović, Šutalo, Raga, Gašparević i još neki, ali se navedeni orijentiraju samo na politiku.

caruga · **Pridružen/a:** 22 tra 2011, 01:49 **Postovi:** 804

Čuli....kvazi-urbanista... :sega

Ljubuška legendo....

Pessimus dux

Bolna istina, tekst pogađa u sridu. :palacgore1

teranova · **Pridružen/a:** 02 lip 2009, 01:05 **Postovi:** 13237

Svim kolumnistima savetujem da malo sažmu tekstove, da nađu esenciju i da je ispale u deset jakih rečenica.

DzoniBG · **Pridružen/a:** 28 sij 2010, 18:54 **Postovi:** 13005

lider30 je napisao/la:

Citat:

Podneblje odakle jesam, on voli nazvati provincijom. I to ne samo zbog one pjesme. Njegova razmažena, asfaltna kurčevitost tada razmišlja nekom nadmenošću o ovim brdima što su smrznuta na horizontu kao ptice u oluku.

autor:Martina Mlinarević-Sopta / poskok.info

Provincija je ovih dana suha i zlatna. Ispucala kao ruke u babe Lekuše, bez kapi kiše. Prenijeli smo u cekerima ljetnu vrelinu na vrhove početka jeseni. Pejzaži nam vraćaju nesnosnom ljepotom. Provincija je baš sada za slučajnih gostiju najčudesnija. Voljela bih da vidi sve to. Da zapamti. Kad sjedneš na stijenu gore na Gornjem Pologu, dok se sunce utapa u Blatu kao u narančastoj farbi za krečenje, sporo i fatamorgazmično, kad ostaviš iza sebe beskrajnu ljubušku Plantažu, a u očima ti sve do Ružića bljeskaju grozdovi, kad svladaš Vranić i popenješ se na Rujan i poželiš sve to odjednom uhvatiti šakom. Skriti. Strpati sebično u džep. I rasuti opet u kotlinu kad iz Goranaca siđeš prema Mostaru, preko Bila gdje su divlji konji.

Provincija je kad navečer slušaš filharmoniju u Kosači, a ujutro trgaš grožđe, te ne postoji nijedan drugačiji subotnji redoslijed koji bi bio izazovniji od toga. Provincija je nažalost i višestruko nasilno silovanje iste, od strane potpunih neznalica, isluženih lopova svih sistema i kvazi-urbanista s dušom turbofolkera koji ispucavaju svoje zadnje šaržere u duh koji nas je jednom sve izgradio, spojivši specifični krvožilni sustav sa jedinstvenim zemljopisnim položajem. Mitsko mjesto očuvano stoljećima obrazima naših pradjedova, prodano je sasvim jeftino, razrovano licemjerstvom i ozakonjeno našim klimoglavnim mirenjem. Kao pečatom na tom sveukupnom ludilu.

Vinogradi naših djetinjstava postali su izletničke bašte lokalnih biznismena, u kojima grožđe trgaju zaposlenici njihovih firmi za plaću koja kasni već treći mjesec. Grožđe koje će postati ukusno vino za skupocjene domjenke kojima gorespomenuti vrijedni smrtnici iz pete brazde ne mogu prismrditi ni u ludilu. Kultura našeg krajolika danas su nasumice zapaljeni automobili od bijesa, a kupljeni teškim kreditom i odricanjem; svježe oprani preskupi bolidi, kupljeni znojem 400 ruku na pokretnoj traci, jeftino nakvarcane sise u pijanom ritmu istočnjačkog melosa i raskalašeno razdrljene košulje u svatovima gdje se degeneče kreteni među nama. Čudotvorci i entuzijasti, popularni „akademičari" s Brijega danas se tituliraju „narkomanima", a tajkunska djeca od tajkunskih očeva što sa čokolina hitro prelaze na dop, heroji su ulica u spuštenim duplo-rorastim bemwejcima. Do prve prometne nesreće. O kojoj zapisnik nestaje pod okriljem noći i uz par šuškavih novčanica.

Naše su gimnazije nekada bile glas koji je pronosio kamenu oštroumnost i intelektualnu superiornost koja je nicala pod smokvom i kostilom. Ova je provincija neke velike gradove godinama unatrag punila vrsnim imenima impozantnih životopisa, koji su davali obol novim sredinama svojim znanjem donešenim u koferima punim snova. A u naše su svjetove dolazili odnekud daleko neki Bonaventure Bagarići ili Miše Draganovići da nam objašnjavaju život svojim neprevaziđenim intelektom, a mi smo ih slušali ne trepćući. Danas su škole poligoni političkih razmirica i rodijačenja, gdje na natječajima čekaju i bivaju odbijeni izvrsni mladi ljudi, samo zbog neposjedovanja valjane stranačke iskaznice. Koja otvara sva vrata od formata u žlibini. Neprilagođeni i nepotkupljeni balansiraju životareći, radeći sve ono za šta se nisu školovali i što nikad nisu ni sanjali da bi mogli raditi.

Pustili smo mirno da se šaka mangupa osiromašenog morala, politički i društveno hendikepirana, zove imenom svih nas. Da kradu u naše ime, da lažu u naše ime. Da nas kradu i da nas lažu. Esencija naših dnevnih događanja njihove su malverzacije, dok prolazimo slijepi pored velikih stvari koje čine skroz mali, a ogromni ljudi. Pristali smo zbog mentalno pokošenih i amoralnih, političkih spodoba da budemo svi, bez razlike, podvučeni pod „škutore" i „hercegovance". Zanijekali smo tako naše očeve, njihove žrtve i poštenje kojim su krčili svoj životni put, pljunuli na velikane koji su u ranim dvadesetima na drači pisali stihove koje danas izučava književni svijet. Ne trijebimo svoj korov, nego ga metemo pod tepih. Nadamo se da će do jutra nestati, a on metastazira u sve prostorije, silovito. Gledamo u tuđe avlije sluganjski diveći se drugome, poltronski tražimo političku i duhovnu snagu u nekim pričama koje nikad nisu pristajale u enciklopediji ovog unikatnog kamenjara.

Jedan je mladić iz Batina pokraj Posušja, po imenu Petar Bakula, u 18. stoljeću po Europi tražio novce za izgradnju škola po Hercegovini, da bi u 2011. ministar rada i socijalne skrbi u Vladi FBIH bio posuški mlatimudan Čamber, koji se dosad zbrinuo za rad i skrb nikoga osim svojih jarana, nakon što je prethodno kao ministar obrazovanja dotukao obrazovanje ZHŽ-a. 1872.godine Franjo Milićević je otvorio tiskaru i pokrenuo nekoliko hercegovačkih časopisa, da bi mi u 2011-oj, bili taoci nepismene bagre u plaćeničkim dnevnim tiskovinama, a o nedostatku televizije da ne govorimo. Možda je i bolje da je nemamo. Jer i dalje ne bismo smjeli o onima o kojima moramo, a istinu se bojimo govoriti. Ušutkujemo svaki malo jače podignuti glas u toj jednoličnoj jeci. Mi smo sami konstruirali stvarnosti u kojima veliki igrači određuju pravila igre i handre naše živce do poslijednjih granica izdržljivosti, dok svo to vrijeme šutimo.

Uvjerili smo sebe da oni znaju šta rade, iako smo svjesni da se sve raspada. Dok gledamo kako se Čović vozika u Dodikovom avionu, ne postavljamo si pitanje o današnjem praznom Sokolu koji je nekada proizvodio dijelove za sve avione koji su trenutno na nebu. Dok slušamo kako Lijanović nagrađuje vlastito ministarstvo sa plaćenim računima mobitela, ne razmišljamo o ljudima koji se guše u smradu Visoke Glavice za plaću u papirićima. Svakodnevno smo svjedoci devastiranja naših prirodnih ljepota i neulaganja u infrastrukturu. Vozimo se po rasturenim cestama, u 21.stoljeću sipamo cisterne vode sa Borka za okupati se. Dali smo zeleno svjetlo da duhovni seljaci od mitske i prelijepe provincije iz filma naprave onu stvarnu, provinciju duha.

Kad sam sinoć završila s nastupom na ovogodišnjim Šantićevim večerima poezije, tom istinskom biseru i dašku kulture u ovoj truleži, prišle su mi tri prekrasne starije gospođe koje su imale potrebu da mi se zahvale jer sam u pjesmama koristila riječi - čatrnja, bukara...Kako čudan i smiješan osjećaj. Pa zar postoji išta bolje u šta bi se moglo usuti vino osim u bukaru, zar postoji išta što je vrijedno toga da zaboravimo ono što zapravo jesmo i zar postoji itko tko je vrijedan toga da zbog njega zapostavimo ono što možemo biti?

Hercegovino, ubijaju te na spavanju, dokad ćeš se praviti da ne čuješ?

Crvena Sonja · **Pridružen/a:** 11 sij 2011, 13:22 **Postovi:** 2985

Odlično Martina ,svaka čast !

ps.samo bez tog Sokola i Rojsovih bagera u svakoj kolumni o Hercegovini.

lider30

Znači Martina je gošća večeras na PinkBH. Emisija Zabranjeni forum u 21:00.

Čestitam kolegice, samo te ne mogu gledati. :zubati

caruga · **Pridružen/a:** 22 tra 2011, 01:49 **Postovi:** 804

Breza nije samo tek mjestašce iz one stare pjesme. Kojeg si možda toliko puta opjevao, a da nikad nisi znao gdje bi ga u glavi smjestio, osim što si jedino zapamtio da tamo ima snijega i plavokosih djevojaka koje čekaju na vlak.

_____________piše: Martina Mlinarević-Sopta l index.hr

Meni je Breza obilježila jedan period života i dok osluškujem nezadovoljstvo rudarskih lampi na oznojenom čelu vrijednih radnika koji upravo najavljuju štrajk federalnoj Vladi, odgovaram na tko zna koji upit po redu o tome zašto sam prorijedila svoje pisanje. I kao da za tren mogu osjetiti riječicu Stavnju, vidjeti rudarska okna u modrozelenim brdima i čuti onaj smijeh u Zanatskom centru.

Sve je isto, samo mozga nema

U državi koja to nije, u Federaciji i Miletovoj krletci, sve je isto ili drugačije. Ovisi kako gledate na stvari i jeste li jedan od revnosnih konzumenata iluzionističke, iskrivljene stvarnosti ili pak pripadate surovim realistima kojima više nijedna bajka ne može ublažiti osjećaj potpune indiferentnosti u koju vas je inercijom dovelo prethodno donkihotsko sekiranje i možebitni entuzijazam. Rudari bez plaće su nebitan faktor naspram grandioznog upriličenja vrhunskog treša i primitivizma u obliku rođendanske proslave bivšeg nam ministra kulture Emira Hadžihafizbegovića. Kojeg još uvijek financiramo sa proračunskim parama. Da bi se najzagriženiji estradni nacionalisti devedesetih bratimili pijani, poderanih košulja i razdrljenih dekoltea.

Osim jeftinih redkarpet senzacionalnosti koje sve češće završavaju kao osnovica najvažnijih vijesti, domet naših života u ovom kasnom ljetu je „ušteda" federalnih nam ministara koji su se neki dan na posao čak provozali autobusom umjesto blindiranim bolidima. Podsjeća pomalo na onu Jadrankinu genijalnu vodu. Ta vijest paralizira sve druge nevolje u zemlji. Potez dana za Dnevnika. O činjenici da su isti prije nego su se posjeli na „sećiju" u autobusu kao na prištavoj osnovnoškolskoj ekskurziji, u nadzorne odbore firmi, fondova i javnih poduzeća posjeli ujnu, strinu, tetku i amidžu, svi šute.

Država je punu godinu dana taoc lopovskih taština koje nakon što su skoro dvanaest mjeseci glumili netrepeljivost, sad malo furaju snošljivost pa se nalaze svako toliko na teferiču, sve nasmijani, sve raspoloženi, sa sve konfetama koje padaju oko njihovih lažljivih glava. Dodik i Lagumdžija se još na nevidljivom drvetu iznad brze rijeke bore za prevlast jednog nad drugim, kao ovnovi par excellance. Onaj treći, a naš, šuti kao papak istim intenzitetom, čekajući da ga obasjaju mrvice. Bilo čije. Gladne oči ne pitaju za ideologiju. Glavni problem trenutno u zemlji su nekih 8 i 88 milijuna oko kojih se vode grozničave rasprave, dok devedeset posto ljudi sanja 8 maraka za pošten objed.

HDZ kreštavica i lizači njenih broševa

Malo južnije, u Jedanaestoj izbornoj jedinici (bez dijasporića, znači samo mi Hrvati BH vulgaris), s političke strane gledano, sve je apsolutno isto. Čović i Ljubić kad se sjete da su lideri navale pisati priopćenja. Najprije su smislili neko visokointelektualno vijeće koje većinom svira onoj stvari s niskointelektualnim bićima, pa su prešli na imaginarno međuopćinsko vijeće od kojeg također nije bilo ništa, a sada spominju županijske referendume. Svaki mjesec se baca nova prašina u oči. Raja se glođe po internetu, grožđe smo otrgali, jesen dolazi. Klasika.

Ispratili smo Sabor Jadranke kreštavice u manirima pravih podanika, radujući se što je ispao ridikulozan gotovo kao onaj svehrvatski kojeg su organizirali naši u Mostaru prije par mjeseci. Za potpuni raspašoj domoljubne lirike i politički opskurne inteligencije, ipak trebate imati dva HDZ-a. A potrčali su oni odmah, nekonzistentni i nedosljedni ičemu što predstavljaju, učiniti taj skup u Hrvatskoj nezamijenjivim.

Računa Jaca pragmatično na svoje najodanije ovce. Kojima više nije bitno ni jel na čelu spomenute stranke Tuđman, Sanader, Kosor ili čistač haustora. Oni to danas zaokružuju mahinalno. Mnogi će to pravdati onim našim nevidljivim, dosadašnjim fikusima u hrvatskom Saboru, koji će ući u političku povijest kao budale koje su vlastitim rukama glasovale za zakon koji smanjuje broj njih samih prisutnih na tom mjestu. Drugi će to pravdati njihovim navodnim zalaganjem za Hrvate BH proteklih godina navodeći recimo primjer mostarskog Sveučilišta kojem su „fantastičnim lobiranjem" osigurali brojna sredstva. Nitko se, međutim, neće upitati zašto klinci od istih tih predstavnika i cjelokupne hrvatske političke elite studiraju po Americi. Kao niti postaviti pitanje o stranačkim avetima koje bdiju kroz nepotističko kadroviranje na Sveučilištu.

Ovaj put u Sabor biramo dakle, trojicu pulena. Što me puno ne tangira, jer kao netko tko živi i radi u BIH, a i kao osoba svjesna kapaciteta dosadašnjih jurišnika na Sabor, nikad nisam imala potrebu glasovati na izborima Republike Hrvatske. No, po prvi put ove godine imamo šansu pokazati i dokazati da smo kao narod politički odrasli. Da nismo stado koje rađa djecu za porodiljne naknade i vraća zahvalnost svako četiri godine na listiću. Da konačno imamo snage da se obračunamo sa lošim kadrovima u našim redovima koji su nas svojim imbecilnim potezima samo vraćali unatrag i da preuzmemo odgovornost za našu budućnost.

Prije par tjedana pojavila se ideja o kandidiranju nezavisnog trojca iz BIH koji bi bio pozitivan iskorak u političku budućnost. Trojac koji ne bi bio recidiv nikakvih tajkunskih politika, mizernog vokabulara i neznanja, koji bi u Saboru RH djelovao trezveno i politički mudro, ne ljubeći Jadrankine skute, a koji bi koalirao ozbiljno i sa zalaganjem samo sa onim strankama koje bi im ponudile konkretan projekt odgovorne državničke vanjske politike, ne petljajući se pritom u unutarnja pitanja RH. Ovakav put bio bi možda jedini ispravni način odrastanja političke misli kod Hrvata u BIH. Možda bi on za sobom konačno povukao i jednu novu generaciju koja bi našla snage da se iskobelja iz okova dosadašnjih lidera Hrvata s ove strane granice.

Dokle?

Ako kojim slučajem (a što da se lažemo kad znamo će biti tako) dva HDZ-a podrže Jacinu listu za Sabor ili kadroviraju, kao i dosad, svoje jarane u te fotelje, kao da se radi o mjestu šefa Vatrogasnog doma u Čapljini, a ne o sabornicima koji su rijetki instrument zaštite Hrvata u BIH, narodu koji pretendira biti politički zreo ne preostaje ništa drugo nego da bojkotira izbore. Jer ono što ćemo dobiti kroz njihove klaune koji će i bez nas biti instalirani, je upravo ono što imamo ovdje i sada.

A ovdje i sada u BIH je beskrajno težak trenutak za Hrvate. Dok se poluge političke moći dijele između Sarajeva i Banjaluke, mi opstajemo samo zahvaljujući urođenoj poduzetnosti i razvijenoj ekonomiji. Hrvatske vođe čine jedno veliko ništa koje je samo nastavak dvadesetogodišnjeg ništa. Samoodržavamo se na vlastitim nogama, jer sve ono što je u njihovim rukama nepovratno tone. Loša infrastruktura prati božanske prirodne resurse, s ključnih pozicija smiju se nesposobni, školovani klinci rade u kafićima.

Je li napokon došlo vrijeme da se probudimo? Zbog nas, zbog naše djece, zbog rudara u Brezi, zbog bolje budućnosti? Ili ako može neki autobus da iseli sve nas koji ova *** više ne možemo gledati? Sami ćemo platit kartu.

Ministry of Sound

caruga je napisao/la:

Breza nije samo tek mjestašce iz one stare pjesme. Kojeg si možda toliko puta opjevao, a da nikad nisi znao gdje bi ga u glavi smjestio, osim što si jedino zapamtio da tamo ima snijega i plavokosih djevojaka koje čekaju na vlak.

_____________piše: Martina Mlinarević-Sopta l index.hr

Meni je Breza obilježila jedan period života i dok osluškujem nezadovoljstvo rudarskih lampi na oznojenom čelu vrijednih radnika koji upravo najavljuju štrajk federalnoj Vladi, odgovaram na tko zna koji upit po redu o tome zašto sam prorijedila svoje pisanje. I kao da za tren mogu osjetiti riječicu Stavnju, vidjeti rudarska okna u modrozelenim brdima i čuti onaj smijeh u Zanatskom centru.

Sve je isto, samo mozga nema

U državi koja to nije, u Federaciji i Miletovoj krletci, sve je isto ili drugačije. Ovisi kako gledate na stvari i jeste li jedan od revnosnih konzumenata iluzionističke, iskrivljene stvarnosti ili pak pripadate surovim realistima kojima više nijedna bajka ne može ublažiti osjećaj potpune indiferentnosti u koju vas je inercijom dovelo prethodno donkihotsko sekiranje i možebitni entuzijazam. Rudari bez plaće su nebitan faktor naspram grandioznog upriličenja vrhunskog treša i primitivizma u obliku rođendanske proslave bivšeg nam ministra kulture Emira Hadžihafizbegovića. Kojeg još uvijek financiramo sa proračunskim parama. Da bi se najzagriženiji estradni nacionalisti devedesetih bratimili pijani, poderanih košulja i razdrljenih dekoltea.

Osim jeftinih redkarpet senzacionalnosti koje sve češće završavaju kao osnovica najvažnijih vijesti, domet naših života u ovom kasnom ljetu je „ušteda" federalnih nam ministara koji su se neki dan na posao čak provozali autobusom umjesto blindiranim bolidima. Podsjeća pomalo na onu Jadrankinu genijalnu vodu. Ta vijest paralizira sve druge nevolje u zemlji. Potez dana za Dnevnika. O činjenici da su isti prije nego su se posjeli na „sećiju" u autobusu kao na prištavoj osnovnoškolskoj ekskurziji, u nadzorne odbore firmi, fondova i javnih poduzeća posjeli ujnu, strinu, tetku i amidžu, svi šute.

Država je punu godinu dana taoc lopovskih taština koje nakon što su skoro dvanaest mjeseci glumili netrepeljivost, sad malo furaju snošljivost pa se nalaze svako toliko na teferiču, sve nasmijani, sve raspoloženi, sa sve konfetama koje padaju oko njihovih lažljivih glava. Dodik i Lagumdžija se još na nevidljivom drvetu iznad brze rijeke bore za prevlast jednog nad drugim, kao ovnovi par excellance. Onaj treći, a naš, šuti kao papak istim intenzitetom, čekajući da ga obasjaju mrvice. Bilo čije. Gladne oči ne pitaju za ideologiju. Glavni problem trenutno u zemlji su nekih 8 i 88 milijuna oko kojih se vode grozničave rasprave, dok devedeset posto ljudi sanja 8 maraka za pošten objed.

HDZ kreštavica i lizači njenih broševa

Malo južnije, u Jedanaestoj izbornoj jedinici (bez dijasporića, znači samo mi Hrvati BH vulgaris), s političke strane gledano, sve je apsolutno isto. Čović i Ljubić kad se sjete da su lideri navale pisati priopćenja. Najprije su smislili neko visokointelektualno vijeće koje većinom svira onoj stvari s niskointelektualnim bićima, pa su prešli na imaginarno međuopćinsko vijeće od kojeg također nije bilo ništa, a sada spominju županijske referendume. Svaki mjesec se baca nova prašina u oči. Raja se glođe po internetu, grožđe smo otrgali, jesen dolazi. Klasika.

Ispratili smo Sabor Jadranke kreštavice u manirima pravih podanika, radujući se što je ispao ridikulozan gotovo kao onaj svehrvatski kojeg su organizirali naši u Mostaru prije par mjeseci. Za potpuni raspašoj domoljubne lirike i politički opskurne inteligencije, ipak trebate imati dva HDZ-a. A potrčali su oni odmah, nekonzistentni i nedosljedni ičemu što predstavljaju, učiniti taj skup u Hrvatskoj nezamijenjivim.

Računa Jaca pragmatično na svoje najodanije ovce. Kojima više nije bitno ni jel na čelu spomenute stranke Tuđman, Sanader, Kosor ili čistač haustora. Oni to danas zaokružuju mahinalno. Mnogi će to pravdati onim našim nevidljivim, dosadašnjim fikusima u hrvatskom Saboru, koji će ući u političku povijest kao budale koje su vlastitim rukama glasovale za zakon koji smanjuje broj njih samih prisutnih na tom mjestu. Drugi će to pravdati njihovim navodnim zalaganjem za Hrvate BH proteklih godina navodeći recimo primjer mostarskog Sveučilišta kojem su „fantastičnim lobiranjem" osigurali brojna sredstva. Nitko se, međutim, neće upitati zašto klinci od istih tih predstavnika i cjelokupne hrvatske političke elite studiraju po Americi. Kao niti postaviti pitanje o stranačkim avetima koje bdiju kroz nepotističko kadroviranje na Sveučilištu.

Ovaj put u Sabor biramo dakle, trojicu pulena. Što me puno ne tangira, jer kao netko tko živi i radi u BIH, a i kao osoba svjesna kapaciteta dosadašnjih jurišnika na Sabor, nikad nisam imala potrebu glasovati na izborima Republike Hrvatske. No, po prvi put ove godine imamo šansu pokazati i dokazati da smo kao narod politički odrasli. Da nismo stado koje rađa djecu za porodiljne naknade i vraća zahvalnost svako četiri godine na listiću. Da konačno imamo snage da se obračunamo sa lošim kadrovima u našim redovima koji su nas svojim imbecilnim potezima samo vraćali unatrag i da preuzmemo odgovornost za našu budućnost.

Prije par tjedana pojavila se ideja o kandidiranju nezavisnog trojca iz BIH koji bi bio pozitivan iskorak u političku budućnost. Trojac koji ne bi bio recidiv nikakvih tajkunskih politika, mizernog vokabulara i neznanja, koji bi u Saboru RH djelovao trezveno i politički mudro, ne ljubeći Jadrankine skute, a koji bi koalirao ozbiljno i sa zalaganjem samo sa onim strankama koje bi im ponudile konkretan projekt odgovorne državničke vanjske politike, ne petljajući se pritom u unutarnja pitanja RH. Ovakav put bio bi možda jedini ispravni način odrastanja političke misli kod Hrvata u BIH. Možda bi on za sobom konačno povukao i jednu novu generaciju koja bi našla snage da se iskobelja iz okova dosadašnjih lidera Hrvata s ove strane granice.

Dokle?

Ako kojim slučajem (a što da se lažemo kad znamo će biti tako) dva HDZ-a podrže Jacinu listu za Sabor ili kadroviraju, kao i dosad, svoje jarane u te fotelje, kao da se radi o mjestu šefa Vatrogasnog doma u Čapljini, a ne o sabornicima koji su rijetki instrument zaštite Hrvata u BIH, narodu koji pretendira biti politički zreo ne preostaje ništa drugo nego da bojkotira izbore. Jer ono što ćemo dobiti kroz njihove klaune koji će i bez nas biti instalirani, je upravo ono što imamo ovdje i sada.

A ovdje i sada u BIH je beskrajno težak trenutak za Hrvate. Dok se poluge političke moći dijele između Sarajeva i Banjaluke, mi opstajemo samo zahvaljujući urođenoj poduzetnosti i razvijenoj ekonomiji. Hrvatske vođe čine jedno veliko ništa koje je samo nastavak dvadesetogodišnjeg ništa. Samoodržavamo se na vlastitim nogama, jer sve ono što je u njihovim rukama nepovratno tone. Loša infrastruktura prati božanske prirodne resurse, s ključnih pozicija smiju se nesposobni, školovani klinci rade u kafićima.

Je li napokon došlo vrijeme da se probudimo? Zbog nas, zbog naše djece, zbog rudara u Brezi, zbog bolje budućnosti? Ili ako može neki autobus da iseli sve nas koji ova *** više ne možemo gledati? Sami ćemo platit kartu.

Zezam se, oprostit će ona. :laugh

Ministry of Sound

Inače, palac gore za probni balon o nezavisnoj listi za Sabor. Baš me zanima hoće li netko reagirati.

caruga · **Pridružen/a:** 22 tra 2011, 01:49 **Postovi:** 804

Ministry of Sound je napisao/la:

Inače, palac gore za probni balon o nezavisnoj listi za Sabor. Baš me zanima hoće li netko reagirati.

Ovu bih situaciju poredio sa majkom-dojiljom kojoj je nakon nekog vremena ponestalo mlijeka...tako da se dijete mora prebaciti na drugu sisu...
Mučan je to proces...možda dijete prihvati možda ne prihvati...

Samo ako ne prihvati...morat će na molumil...koji je umjetan...i u pravilu takva djeca budu nešto više izložena raznim bolestima i infekcijama...Općenito budu u zaostatku za svojim vršnjacima...što ne znači da će umrijeti...ali budu u zaostatku...

Druga sisa...druge majke dojilje...je ipak prirodno mlijeko...
jasno ako dijete prihvati...

Bog-i-Hrvati

More vas u Saboru RH predstavljati Otac, Sin i Duh Sveti, ali nastavi li se ovakva politika unutar hrvatskog korpusa u BiH vi ste propali. Iz Hrvatske se za vas ne more puno napraviti osim ostvarivanja jačih veza i jačeg lobiranja. Ostalo je na vama, dakle ostane li politika koja ni TV kanal ne more izboriti u BiH vama je Sabor RH tad potpuno nebitan.

Zastupnici u hrvatskom Saboru su samo poluga, ali ako mehanizam ne funkcionira more poluga raditi sto na sat. Trenutno je mehanizam totalna banana, dakle u Saboru se ne more previše. Ne triba letiti u oblacima nego napokon shvatiti da nema instant rješenja i da BH Hrvati glavninu svoje politike moraju voditi u BiH, a većinu svojih ciljeva ostvariti radom u BiH. Rad u hrvatskom Saboru je samo glazura... i za neke plaća i posli penzija...

Ministry of Sound

Bog-i-Hrvati je napisao/la:

More vas u Saboru RH predstavljati Otac, Sin i Duh Sveti, ali nastavi li se ovakva politika unutar hrvatskog korpusa u BiH vi ste propali. Iz Hrvatske se za vas ne more puno napraviti osim ostvarivanja jačih veza i jačeg lobiranja. Ostalo je na vama, dakle ostane li politika koja ni TV kanal ne more izboriti u BiH vama je Sabor RH tad potpuno nebitan.

Zastupnici u hrvatskom Saboru su samo poluga, ali ako mehanizam ne funkcionira more poluga raditi sto na sat. Trenutno je mehanizam totalna banana, dakle u Saboru se ne more previše. Ne triba letiti u oblacima nego napokon shvatiti da nema instant rješenja i da BH Hrvati glavninu svoje politike moraju voditi u BiH, a većinu svojih ciljeva ostvariti radom u BiH. Rad u hrvatskom Saboru je samo glazura... i za neke plaća i posli penzija...

Zrikavi je napravio fantastičnu listu stvari koje bi se mogle napraviti za BiH Hrvate od strane vlade RH i to bez nekih tektonskih poremećaja ili zamjeranja bilo kome.

Bog-i-Hrvati

Ministry of Sound je napisao/la:

Bog-i-Hrvati je napisao/la:

More vas u Saboru RH predstavljati Otac, Sin i Duh Sveti, ali nastavi li se ovakva politika unutar hrvatskog korpusa u BiH vi ste propali. Iz Hrvatske se za vas ne more puno napraviti osim ostvarivanja jačih veza i jačeg lobiranja. Ostalo je na vama, dakle ostane li politika koja ni TV kanal ne more izboriti u BiH vama je Sabor RH tad potpuno nebitan.

Zastupnici u hrvatskom Saboru su samo poluga, ali ako mehanizam ne funkcionira more poluga raditi sto na sat. Trenutno je mehanizam totalna banana, dakle u Saboru se ne more previše. Ne triba letiti u oblacima nego napokon shvatiti da nema instant rješenja i da BH Hrvati glavninu svoje politike moraju voditi u BiH, a većinu svojih ciljeva ostvariti radom u BiH. Rad u hrvatskom Saboru je samo glazura... i za neke plaća i posli penzija...

Zrikavi je napravio fantastičnu listu stvari koje bi se mogle napraviti za BiH Hrvate od strane vlade RH i to bez nekih tektonskih poremećaja ili zamjeranja bilo kome.

Te stvari će vam doniti ravnopravnost u BiH unatoč Čovou, Ljubou, Bubimiru, Yurišiću, Telećoj glavi? Nisam zna, ali apsolutno pozdravljam ako je tako.

Mar-kan · **Pridružen/a:** 03 svi 2009, 15:45 **Postovi:** 32529

Ministry of Sound je napisao/la:

Inače, palac gore za probni balon o nezavisnoj listi za Sabor. Baš me zanima hoće li netko reagirati.

Prejake su te višegodišnje veze i lobiji,narod se zanosi plemenitim ciljevima...

Ministry of Sound

Bog-i-Hrvati je napisao/la:

Ministry of Sound je napisao/la:

Zrikavi je napravio fantastičnu listu stvari koje bi se mogle napraviti za BiH Hrvate od strane vlade RH i to bez nekih tektonskih poremećaja ili zamjeranja bilo kome.

Te stvari će vam doniti ravnopravnost u BiH unatoč Čovou, Ljubou, Bubimiru, Yurišiću, Telećoj glavi? Nisam zna, ali apsolutno pozdravljam ako je tako.

Ne, ali će u tome zasigurno pomoći. Radi se o praktičnim stvarima, koje mi se čine lako izvedive a nose ogromnu korist.

Bog-i-Hrvati

Ministry of Sound je napisao/la:

Bog-i-Hrvati je napisao/la:

Te stvari će vam doniti ravnopravnost u BiH unatoč Čovou, Ljubou, Bubimiru, Yurišiću, Telećoj glavi? Nisam zna, ali apsolutno pozdravljam ako je tako.

Ne, ali će u tome zasigurno pomoći. Radi se o praktičnim stvarima, koje mi se čine lako izvedive a nose ogromnu korist.

Neka pomogne, virujen da oće i podržavan.

Ali bi s puno većim srcem i entuzijazmom podrža aktiviranje naših intelektualaca u HB politici, a ne u Saboru RH. Samo što za izboriti misto pod suncem u HB triba muda i suočavanje s jako puno moćnih ličnosti, što politički što kriminalno moćnih, pa je lakše biti borac za Herceg-Bosnu u Zagrebu di nećeš biti na putu Čovou i Ljubou, Kukiću, Lagumdžiji i ostaloj žgadiji pokvarenoj. Sigurnije je, a i plaća je bolja kad nemaš dio ercegbaznijskog kolača koji je odavno podijeljen :wink

Kažen, podržavan, ali bi mi bilo draže da su se doli aktivirali, a ne ključne stvari prepuštaju kriminalcima i izdajnicama dok će oni galamiti prid barba Lukom za 2 keke eura. U Saboru RH vama mogu siditi i 3 amebe, bitno je da nisu HDZ i da moraju slušati centralu nego netko ko će skupo "prodati kožu". Ne mora biti genije, samo ne smi biti "stranački lav" nego netko ko će artikulirati vaše interese.

Mar-kan · **Pridružen/a:** 03 svi 2009, 15:45 **Postovi:** 32529

Bog-i-Hrvati je napisao/la:

Ministry of Sound je napisao/la:

Ne, ali će u tome zasigurno pomoći. Radi se o praktičnim stvarima, koje mi se čine lako izvedive a nose ogromnu korist.

Neka pomogne, virujen da oće i podržavan.

Ali bi s puno većim srcem i entuzijazmom podrža aktiviranje naših intelektualaca u HB politici, a ne u Saboru RH. Samo što za izboriti misto pod suncem u HB triba muda i suočavanje s jako puno moćnih ličnosti, što politički što kriminalno moćnih, pa je lakše biti borac za Herceg-Bosnu u Zagrebu di nećeš biti na putu Čovou i Ljubou, Kukiću, Lagumdžiji i ostaloj žgadiji pokvarenoj. Sigurnije je, a i plaća je bolja kad nemaš dio ercegbaznijskog kolača koji je odavno podijeljen :wink

Kažen, podržavan, ali bi mi bilo draže da su se doli aktivirali, a ne ključne stvari prepuštaju kriminalcima i izdajnicama dok će oni galamiti prid barba Lukom za 2 keke eura. U Saboru RH vama mogu siditi i 3 amebe, bitno je da nisu HDZ i da moraju slušati centralu nego netko ko će skupo "prodati kožu". Ne mora biti genije, samo ne smi biti "stranački lav" nego netko ko će artikulirati vaše interese.

Zanimljivo kako ljudi iz RH bolje vide neke stvari u HB od samih HB-ovaca...I zanimljivo-nema nikog iz Bosne kao kandidata,ili sam nešto propustio? :kava

HercegBosna.org

Index ima kolumnisticu iz Širokog

Online