To i ja tvrdim, suncokreti, sve po potrebi i prilici, u ladici imaju "dokaze" i priču za svaku prigodu samo da zadrže privilegije i da im bude dobro.

Ne mogu oni to prihvatiti, oni su tu oduvijek, to je isto kao netko u Slavoniji tvrdi da je tu od 7. st.

Promašio si temu. Tema judaizam je na podforumu "Religija".

Ja sam našao drugačiju predaju. Gdje je on ovo priznao?

Po ovoj predaji, begovi Filipovići potječu od vlaškog četnika Rade i njegovog sina Filipa.

"Jedna ovakva priča vezana je i za begove Filipoviće ili Pilipoviće u Bosni. Bećir Islamović u svojoj pjesmi o pogibiji Mustaj-bega ličkog pripovijeda, kad je Mustaj-beg poginuo, da je uskok Rade, vjerni turski drug i četnik, digao svoju porodicu s Udbine i došao pod krilo paše Radosije u Hlivno. Paša mu dade toliko zemlje, koliko je mogao na svom vrancu od ključkih vrata unaokolo objahati za jedan dan. Kad se smrklo, Rade još nije do vratnica stigao, jer mu se konj rastočio, to jest tako umorio, da nije mogao ni makac. Onda Rade baci s konja koplje i tako dobaci, da bi sastavio okolišaj. Kad je umirao, reče sinu Pilipu, da se poturči, jer će mu inače Turci sve imanje oteti. Pilip posluša oca, poturči sebe i svoju čeljad."

Glumac Tarik Filipović u žarištu je medijskoga zanimanja, posebice otkad se oženio i dobio ovih dana sina kojemu je nadjenuo ime Arman. Hrvatski povjesničar prof. dr. Dragutin Pavličević istražio je porijeklo prezimena Filipović te nam otkriva zanimljive podatke.

- Prezime Filipović postalo je od osobnog imena Filip i ima ih u Hrvata, Srba, možda i Crnogoraca, ali i među Bosancima/Bošnjacima islamske vjeroispovijesti. To je jedno od brojnih prezimena prema kojima se ne može odrediti niti vjera, niti narodna/nacionalna pripadnost. U Hrvatskom biografskom leksikonu čak su 22 Filipovića, a od toga su trojica Bošnjaka. Kad je general Josip Filipović 18. kolovoza 1878. osvojio Sarajevo, pisalo se po hrvatskim novinama kako je on rođak bosanskih Filipovića.

Neki su begovi u Bosanskoj krajini, koju su tada još nazivali Turskom Hrvatskom, izjavili kako će novim vlastima pokazati tapije (povelje) koje potvrđuju da su staro, katoličko plemstvo koje je prešlo na islam. Međutim, potkraj 19. i na početku 20. stoljeća to su mnogi zanijekali i isticali svoje tobožnje korijene od bosanskih bogumila ili krstjana ili pak kako su došli iz Male Azije. Tako su Kapetanovići zatajili da su nekoć bili Cvitkovići, Firdusi da su bili Rajčići, slično je bilo i s Ljubunčićima, pa i Filipovićima. I oni su stvarali predaju o svojoj autohtonosti. Međutim, istina je ponešto drukčija - napominje Pavličević.

Poznato je, kaže, kako je Ante Starčević pisao o muslimanima kao najčistijem i najstarijem “plemstvu sablje u Europi” jer je znao podrijetlo mnogih, poglavito begovskih obitelji. Neki su od njih isticali svoje hrvatsko, katoličko podrijetlo, pa još 20-ih godina 20. stoljeća u Skupštini Kraljevine SHS velika se većina bosanskih muslimana pisala kao Hrvati.

- Najviše podataka o tome ostavio je dr. Safet-beg Bašagić, ali i drugi. Još 1903. povjesničar dr. Rudolf Horvat napisao je članak “Franjo Filipović, kanonik-poturica”, a 1941. musliman hrvatske orijentacije Kasim Gujić u Napretkovu Kalendaru objavio je studiju “Hrvatsko podrijetlo begovskih familija u zapadnoj Bosni i Hercegovini” - upozorava Pavličević.

Zarobili ga Turci

Gujić doslovce piše: “Franjo Filipović rodio se u jednom selu blizu Sesveta (kraj Zagreba), gdje i danas žive potomci njegove braće... Franjo je bio zagrebački kanonik od 1567.-1573. god. Često je vodio čete protiv Turaka... G. 1573. sukobi se s Turcima nedaleko od Ivanića, koji ga uhvate i s velikim veseljem otprave u Carigrad. Na molbu kanonikove rodbine zauzimali su se za njega biskup Josip Drašković i kralj Maksimilijan. Najposlije poveli su se pregovori između kralja Maksimilijana i Porte o povratku Filipovića, ali su se oduljili jer Turci nisu ni pomišljali vratiti kanonika.

Pokušali su najprije s nekim turskim zarobljenicima otkupiti Filipovića, ali se u tome nije uspjelo. Kasnije je tražena velika novčana otkupnina za kanonika, koja se nije smogla i tako je on i dalje ostao u Carigradu. Sam Filipović dođe u jesen 1574. do uvjerenja da je svaka nada u njegov povratak izgubljena i radi toga primi islam... Čim je kanonik Franjo Filipović prešao na islam, odmah je kao hrvatski plemić dobio turski plemićki naslov beg.

Dobio je novo ime Mehmedbeg, ali je i dalje zadržao prezime Filipović. Sultan ga je imenovao zaimom (lenskim vitezom)… i dodijelio mu kao zijamet (leno)… Glamoč. Njegovi su potomci današnji begovi Filipovići. I porodična tradicija sačuvana do danas među begovima Filipovićima ističe da je njihova starina Glamoč, da su prije 150-200 godina živjela (u Glamoču) tri brata: Mehmedbeg, Elibeg i Ajubeg. Prvi se oženio od Kulinovića iz Ključa, dobio miraz i prešao u Ključ. Drugi se oženio iz Zagorja (u Bosni), prešao u Zagorje i od toga su zagorski Filipovići. A treći je brat ostao u Glamoču.”

Pavličević dodaje da su se ti Filipovići kasnije raseljavali na sve strane, pa tako i u Zenicu.

“Crna škola”

- Bivši kanonik Filipović bio je isključen iz Katoličke crkve. Sva loza iz njegova vinograda bila je počupana, sve njegove osobne stvari spaljene, sva vrata i prozori kurije na zagrebačkom Kaptolu bili su zakovani čavlima. Biskup Drašković naložio je da se čitava kuća premaže crnom bojom kako bi pobudila strah na sve one koji bi se usudili učiniti nešto slično. Ipak, tri godine kasnije, kuća je obnovljena i u nju su smješteni sjemeništarci. Puk je tu kuriju nazvao “crnom”, a školu “crnom školom”.

Dakle, naziv “crna škola” za klerike nije došao od crnoga ruha budućih svećenika, nego od zacrnjene kurije kanonika Filipovića. Na njezinu mjestu danas stoji nedavno obnovljena zgrada bogoslovije, tik uz katedralu - priča Pavličević.

U Zagrebu živi danas mnogo ljudi koji nose prezime Filipović. Najviše je potomaka stare, prigorske loze u koju je spadao i kanonik Franjo. Rasim iz ključke loze bosanskih Filipovića došao je u Zagreb 1946. i tu umro ostavivši nekoliko romana, poglavito o životu u Bosni, pa i o Filipovićima.

- Ne znam je li se dosad rodio baš u Zagrebu ijedan Filipović iz grane kanonika i bega Filipovića, sve do Tarikova sina Armana. Dakle, krug se zatvorio, Arman se vratio kući, kraju iz kojeg je nevolja rata odnijela šukunšukundjeda Franju. Život piše najčudnovatije priče. Ovo je jedna od njih. Kismet (sudbina) baca ljude poput ptica u razna gnijezda. A u bliskim, srodnim gnijezdima ptiče naraste u pticu čiji se glas čuje preko svih vjerskih, nacionalnih i kulturoloških granica - zaključio je Pavličević ovu nadasve zanimljivu priču.

'ebo te Bog šta bi sve te ljudi napravili da zatru svoje hrvatsko-katoličke korijene.

Da Srboslav označava onoga koga često srbi.
Koliko ste vezani za Bosnu vidi se po tome da prefiks mičete iz naziva gradova pa nadalje.
Predaje o kraljici Katarini su česte u bosanskih Hrvata.

'ebo te Bog šta bi sve te ljudi napravili da zatru svoje hrvatsko-katoličke korijene.

Migracije sa zapada praktički ne govore ništa. Zapadni krajevi - današnja područja RH, su bila opustošena i nema kontinuiteta tih muslimana (ličkih npr.) sa srednjovjekovnim hrvatskim stanovništvom. Ti muslimani su bili uglavnom kolonizatori, a ne konvertiti.