našao sliku na netu, samo ne znam kome je ovo upućeno, šestorki ili Gotovini i Markaču.

HRVATSKI PONOS (KORDIĆ i PRALJAK)

I HRVATSKA SRAMOTA (JOSIPOVIĆ i MESIĆ) II.



Srbijanske pravosudne vlasti ponovno su dostavile hrvatskom pravosuđu optužnice protiv Vladimira Šeksa, Ivana Vekića i Tomislava Merčepa zbog navodnog ratnog zločina, ali je Ministarstvo pravosuđa odbilo postupiti po njima te ih je vratilo u Srbiju.

Ministar pravosuđa Orsat Miljenić obrazložio je za Medija servis razloge odbijanja otpužnica za Vladimira Šeksa, Tomislava Merčepa i Ivana Vekića, koje je srbijansko pravosuđe poslalo na adresu resornog ministarstva. Ministar pravosuđa Orsat Miljenić je to i obrazložio:

''To su dokumenti bivše neprijateljske JNA i neprihvatljivo bi bilo postupati po njima, drugo u njima se navodi da se radi o genocidu kojeg nije bilo u Hrvatskoj, a da je Haški sud bi ga istraživao, također dokumenti se temelje na iznuđenima iskazima ljudi koji su odvođeni u srbijanske logore, prema tome radi se o dokumentima koji su potpuno suprotni našem javnom poretku i prema kojima ne dolazi u obzir postupanje od strane naše vlasti.''

Zapravo, još jedna potvrda ispravnosti našeg djelovanja. Znamo da je obrazloženje sutca Merona povodom oslobađajućih presuda našim generalima Gotovini i Markaču dobrim dijelom potvrdilo ono što smo pisali u Pismu VSUN-a povodom rasističkih prvostupanjskih presuda, osim u dijelu što nije ukazano na svu veličinu spašavanja Bihaća od srpskog genocida. Tom pismu je i posvećena moja knjiga „Rasizam svjetskih moćnika“. Ali u njoj je dan i slijedeći



PROSVJED ZBOG NAPADA NA PRAVNI SUVERENITET REPUBLIKE HRVATSKE



Poštovani predsjedniče Hrvatskog sabora, poštovani saborski zastupnici!

U posljednje vrijeme svjedoci smo sve agresivnijeg napada na hrvatski suverenitet, a napose na njezin pravni suverenitet, zbog čega mi potpisnici ovoga prosvjednog pisma iskazujemo odlučan prosvjed i zabrinutost za budućnost Hrvatske.

Napadima na hrvatski pravni suverenitet želi se poništiti i pogaziti Odluka Sabora Republike Hrvatske o raskidu državnopravnih sveza s ostalim republikama i pokrajinama SFRJ i Deklaracija o proglašenju suverene i samostalne Republike Hrvatske, donesene 8. listopada 1991. Takvu Hrvatsku nekoliko mjeseci kasnije jedinstveno su priznale i sve članice EU-a i čitav svijet.

Odlukom Hrvatskog sabora jasno je utvrđeno da Jugoslavija kao državna zajednica više ne postoji. Republika Hrvatska odrekla je time legitimitet i legalitet svim tijelima dotadašnje federacije - SFRJ i odlučila ne priznati valjanim ni jedan pravni akt bilo kojeg tijela koje nastupa u ime bivše federacije - SFRJ.

Prosljeđivanjem Republici Hrvatskoj optužnica protiv hrvatskih građana koje su proizvela tijela bivše SFRJ, agresorske JNA, Republika Srbija pokazuje želju da bude sljednica bivše federacije kojoj je Hrvatska prije 20 godina otkazala svaki legitimitet i da izjednači krivnju agresora i žrtve. Time se, također, na svojevrstan način pokazuje da se velikosrpska agresija na Hrvatsku nastavlja pravnim i političkim sredstvima.

Dakle, temeljni cilj najnovije velikosrpske agresije na državnopravni suverenitet Republike Hrvatske jest popravljanje za Srbiju vrlo negativnih posljedica, nastalih zbog niza izgubljenih ratova u Miloševićevo vrijeme, što je ujedno i temeljni cilj novoga srbijanskog Memoranduma.

Slanje optužnica iz Srbije gotovo je istovjetno kao da su poratna Njemačka ili Italija poslale optužnice za ratne događaje poratnim vlastima u Poljskoj, Francuskoj, Češkoj, Slovačkoj, Grčkoj, Albaniji i Hrvatskoj i t.d.

Pomalo zbunjuje što EU, kad je riječ o tim pravnim aktima, traži pojašnjenje od Hrvatske, kao da ne zna tko je bio agresor na Hrvatsku, kao i komentar državnog odvjetnika Republike Hrvatske koji se upleće u opravdanost donošenja zakona, što nije primjereno ni demokratskim državama niti državi u kojoj je provedena dioba vlasti.

Možda nam, jednostavno, na taj način iz EU-a pokazuju da na Hrvatsku gledaju kao na koloniju, otvoreno nam poručujući da ne računamo sa suverenitetom u EU-u. Postavlja se pitanje je li Srbija "sama" donijela tu odluku. Sjetimo se da je srbijanski predsjednik Tadić tražio da se hrvatski generali osude bez dokazane krivnje, s istovjetnim argumentima na koje se sada pozivaju iz EU-a. Na tim se „argumentima“ temelji i presuda Haaškoga suda. Je li takav zahtjev postavio “sam” Tadić ili mu ga je sugerirao baš EU?

Pozivamo zastupnike Hrvatskog sabora da odlučno stanu u obranu hrvatskog suvereniteta, a napose pravnoga, jer će se građani i po tome opredjeljivati na sljedećim izborima. Istodobno, najodlučnije prosvjedujemo protiv postupanja Republike Srbije koja je hrvatskim pravosudnim vlastima na pilatovski način proslijedila fantomske optužnice protiv hrvatskih građana. To samo svjedoči da još nije izvukla zaključke iz agresivnog rata koji su JNA i Miloševićeva Srbija vodile protiv Republike Hrvatske, prouzročivši najveće žrtve i materijalne štete u Europi nakon Drugoga svjetskog rata, te da nije odustala od projekta Velike Srbije.

Zar tim svojim činom Srbija zapravo nije preuzela izravnu odgovornost za zločine i razaranja što ih je JNA počinila u Hrvatskoj?

Zbog toga Srbiji treba u najkraćem mogućem roku dostaviti račun za ratne štete koje su u Hrvatskoj počinile JNA, Miloševićeva Srbija i njihove paravojne snage.

Iz dosadašnjih slučajeva jasno je da su optužnice (mnoge, ako ne i sve) sastavljene na temelju priznanja iznuđenih od hrvatskih zatočenika u srpskim koncentracijskim logorima pa Srbiji treba postaviti sljedeće zahtjeve/pitanja:

Kako je moguće da uopće razmišljaju o optužnicama koje sadrže bilo kakav dokaz koji je pribavljen na nezakonit način, tj. dobiven pod prisilom u srbijanskim koncentracijskim logorima? Kako to da nakon tragičnih iskustava Drugoga svjetskog rata, Auschwitza, Dachaua ...., EU tako olako prolazi preko toga?

Ovim prosvjedom tražimo procesuiranje svih odgovornih za odvođenje, držanje i mučenje hrvatskih građana u srbijanskim koncentracijskim logorima u Srbiji. (Procjena je da je u tim logorima ubijeno ili nestalo oko 300 ljudi).

Tražimo međunarodnu potporu da se zaustave sve optužnice (ne samo iz Srbije nego i iz BiH) koje polaze od dokaza koji su dobivene pod prisilom, odnosno pribavljeni na nezakonit način.

Sve ove naše nevolje proizlaze iz činjenice da se u Hrvatskoj prihvatilo izjednačivanje agresije i obrane. Počelo se pričama o navodnom građanskom ratu, a provedeno je preko izjednačivanja ratnog zločina, koji čine agresori, i zločina u ratu koji se može dogoditi u obrani kao prekoračenje nužne obrane. To je u suprotnosti s međunarodnim pravom!

Tražimo vladavinu prava i hrvatski pravni suverenitet, umjesto dogovora na "visokoj razini" koji služi skupljanju političkih bodova i uspostavi puzajuće "pravne jugosfere".

Pozivamo zastupnike da na saborskoj sjednici 14. listopada, u petak, odgovorno štite suverenitet Republike Hrvatske i dostojanstvo narodnih zastupnika Hrvatskoga sabora.

U Zagrebu 8. listopada 2011.



Pismo je tada u dva dana potpisalo tisuću naših ljudi. Spomenut ću samo nekoliko imena: biskupi Bogović i Pozaić, akademici Aralica, Ašperger, Dujella, Jelčić, Kaštelan, Pečarić, Popović, Trinajstić, prvi predsjednik Hrvatskog državnog sabora dr. sc. Žarko Domljan itd. Pisano je u vrijeme kada se malo tko nadao da će Sud u Haagu napokon donijeti neku presudu koja je bliska zdravoj pameti. Ali to se ipak dogodilo. Naravno, hrvatske vlasti, kao poslušnici svjetskih moćnika, nisu reagirale na naše pismo. Sve do danas. Zato je zgodno danas u izjavi ministra prepoznati neke tvrdnje iz našeg pisma. Međutim u samom Prosvjedu imaju još puno toga što bi mogli iskoristiti – ako hoće.

S druge strane zanimljiva je sama činjenica da je Ministarstvo uopće reagiralo na taj način, bez obzira što im presude u Haagu itekako to omogućavaju. Dojam je da u današnjim vlastima imamo dvije velike grupe koji se razlikuju u prioritetima. Jednima je najvašnije pomaganje velikosrpskoj politici, a drugima je na prvom mjestu pokušaj uvođenja rigidnih komunističkih normi. Već sam pisao kako predsjednik države stalno ponavlja o potrebi daljnih procesuiranja hrvatskih „ratnih zločina“, koristeći čuvenu neistinu o tome kako je bilo nekih u Hrvatskoj koji su tvrdili da se u obrani ne može načiniti zločin. Na taj način je uspjevao prikriti od hrvatske javnosti činjenicu da se po međunarodnom pravu ne može optužiti vlast za bilo kakve zločine načinjene u oslobađanju okupiranih područja. Drugim riječima, međunarodno pravo itekako razlikuje ratni zločin koji vrše agresori, i zločin u ratu koji pojedinci mogu učiniti u obrani.

Prof. dr. sc. Miroslav Tuđman daje ove podatke (Portal HKV, 27. prosinca 2012.) o procesima u Hrvatskoj za zločine počinjene tijekom Domovinskog rata i u Oluji:

Za kaznena djela ubojstva, pljačke i paleži procesuirano je 3728 osoba (od tog broja postupak se vodio protiv 395 pripadnika oružanih snaga), a osuđeno je 2380 osoba. Za počinjene ratne zločine u agresiji na Hrvatsku osuđeno je 563 osoba (od toga u odsutnosti 366). Općim pak oprostom od sudjelovanja u oružanoj pobuni protiv Republike Hrvatske obuhvaćena je 21.641 osoba. To znači da je 12 puta više osoba završilo u zatvoru zbog zločina počinjenih u obrani nego u agresiji.

Kako je poznato da je odnos u učinjenim zlocinima upravo suprotan, za očekivati je da se hrvatska vlast bori za svoj narod i da inzistira da taj odnos bude srazmjeran tome. Dakle s odnosom 12 prema 1, treba očekivati da će u Hrvatskoj biti osuđeno 2380 x 12 = 28.560 agresora, tj. još nekih 28.000 da bi se uopće nastavilo sa suđenjima braniteljima. Pri tome stalno treba imati u vidu da za svakog novog osuđenog branitelja treba osuditi dvanaest agresora!

Svaka vlast koja ne postiva te odnose – nije hrvatska vlast! A vidimo da se događa upravo takva potpora velikosrpskoj politici. U pomaganju toj politici koriste se i neistine. Pa zar Dobrica Ćosić nije i rekao da je laž najviše pomogla Srbima u povijesti.

Dapače, on je to i opjevao u romanu „Deobe“:

“Mi Srbi lažemo da bi smo obmanuli sebe,
da utešimo drugog;
lažemo iz samilosti,
da nas nije strah,
da ohrabrimo,
da sakrijemo svoju i tudju bedu,
lažemo zbog poštenja.
Lažemo zbog slobode.
Laž je vid našeg patriotizma
i potvrda naše urodjene inteligencije.
Lažemo stvaralacki, maštovito, inventivno.”


Moramo odati priznanje uspjehu velikosrpske politike. Iako su za vrijeme Oluje Srbi bježali kao zečevi, kako je to dako dobro opisao sam Slobodan Milošević, u Hrvatskoj imamo ljudi koji im i dalje pomažu u ostvarenju njihove politike, a čak dva predsjednika RH pri tome koriste laž - ono što je Srbima najviše pomoglo u povijesti.

Naravno, nisu usamljeni u tome. Kada smo već govorili o ponašanju Ministra pravosuđa, dobro je posebno istaći ponašanje jednog drugog ministra. Tako Tihomir Dujmović, 28. prosinca 2012. (http://www.dnevno.hr/kolumne/tihomir-du ... evica.html) piše:

...čovjeku mozak stane kada ima ispred sebe vukovarskog branitelja, čovjeka koji je prošao užase srbijanskih logora, koji je osjetio četništvo na vlastitoj koži, a koji danas mirno, upravo spokojno, bez ikakvih moralnih dilema razglaba o pravdi i istini sa četničkim ministrom okupatorske Martićeve vlasti. To je srce današnjeg hrvatskog paradoksa! Ne to da Fred Matić objavljuje registar branitelja! To je problematična stvar otvorena za polemiku. Ali, to da on nema nikakvih ograda u tome da gotovo nježno 'guguće' sa zlotvorom koji je na svoj način bio dio Martićevog zločinačkog pothvata, sa zločincem koji je na svoj način kriv i za Fredovu robiju, sa zlotvorom koji je najprije pet godina bio službeni Goebbels Martićeve na zločinu nastale tvorevine, a onda deset godina špic-igrač većine haških izmišljotina koje su hrvatskoj državi radile o glavi baš kao nekad Martićeve granate, da baš nikakvih moralnih problema nema sa čavrljanjem sa tim tipom, tu mozak staje. Na izjavu Save Štrbca da će 'ovaj registar pomoći da se povežu zločini i događaji sa određenim jedinicama i pripadnicima tih jedinica' dakle na potvrdu da Matićev registar aktivno pomaže djelatnost ministra zločinačke vlasti, Freda Matića nije oblio hladan znoj. Obratno! On ističe da je tu poruku shvatio dobronamjerno, poentirajući neviđenom tezom: - Ne mislim da njega zanimaju hrvatski branitelji, već zločinci!

Dakle, Savu Štrbca, Martićevog ministra, čovjeka koji je stotine dokumenata izmislio, zbog kojih su hrvatski generali godine proveli na robiji, Savu Štrbca, KOS-ovca koji nam godinama poručuje da svojim aktivnostima preko Veritasa otvoreno ratuje sa Hrvatskom, njemu nije interes izmišljati optužnice, on nije negativac, u njegove dobre namjere javno vjeruje hrvatski ministar branitelja! Tu se otkriva još jedan sloj naše ljevičarske patologije. Ustaše, NDH, Nijemci i Hitler, to je brate fašizam, to su vam klasični okupatori, ali srpska agresija, rat 90-ih, za njih nije neupitni, jednoznačni fašizam. U toj agresiji uporno se traže sve moguće slojevitosti, ljudske zavedenosti, kopa se po primjerima i grozničavo se traže primjeri ljudske solidarnosti, mi zapravo sami tražimo alibi za već darovanu im aboliciju! I kad svega toga nema onda se pogledom u budućnost konstatira: oni će prije ili kasnije morati doživjeti katarzu! Da bi 20 godina iza rata od Tomislava Nikolića do Srđe Popovića Srbija bila na nogama kad Haag oslobađa Gotovinu! Toliko o katarzi! No, ako se Savi Štrbcu ubuduće vjeruje, onda mu je Matić i ranije vjerovao!

Dakle, Štrbac nije četnik koji svoj posao nastavlja i u miru, njega dakle nije zanimalo kako zabraniti Oluju i vratiti povijesni kotač, njega nije zanimalo kako napakostiti hrvatskim generalima i poslati ih na robiju sa izmišljenim dokazima. Ne, ni govora! Njega su po Matiću zanimali samo zločinci! Ta patološka dobronamjernost čak i protiv neupitnog lidera četničke agresije i dokazanog obavještajca protivničke strane, to je nažalost definicija postjugoslavenske svijesti kod dobrog dijela hrvatske ljevice.

Zbog ovakvih stavova nacija se trese od straha kad god ljevica dođe na vlast, jer oni jednostavno ne razumiju niti jednu ozbiljnu relaciju nacionalne svijesti, nacionalne odgovornosti, nacionalne sigurnosti. Čak i nakon što mjesecima završe u srbijanskim logorima! To je taj hrvatski paradoks, to je to hrvatsko prokletstvo sa kojim se mučimo stoljećima, to je ta bezgranična hrvatska politička glupost, to je naša patološka naivnost koje smo se nagledali od '45. do '90., naivnost koja se zakonomjerno pretapa u notornu glupost. Jakovčić nikad i nigdje ne vidi rukopis talijanske iredente, Matić drži da Savu Štrbca zanima samo istina, Milanović ne vidi ništa problematično u tome da mostom ne spajamo dva kraja hrvatske zemlje, nego da se povezujemo preko druge države! Nema nacionalne države koju takva pamet nije u stanju upropastiti! Što nosi te ljude: istinska glupost ili duboka pokvarenost? Nadam se glupost...



Ne iznenađuje što je na takvo ponašanje reagirao i Hrvatski svjetski kongres:

JAVNI PROSVJED VLADI RH -PODRŠKA HRVATSKIM RODITELJIMA

(…)

Dižemo glas i protiv uljepšavanja četništva koje sad šminka hrvatski ministar branitelja Matić uzimajući za relevantnog partnera za razgovor četničkog prvaka Savu Štrbca! MinistarMatić dobro znade da je Šrtbac najprije pet godina bio jedan od stupova Martićeve zločinačke krajine, a onda godinama plaćenik haških izmišljotina. To je isti onaj Štrbac, koji gotovo dvadeset godina preko UN-tribunala u Haagu i „Veritasa“ratuje s Hrvatskom, koji obavještajnim kanalima i krivotvorinama stalno nastoji ocrniti Hrvatsku, proglasiti zločincima hrvatske branitelje i poslati ih na robiju s izmišljenim dokazima.

Uistinu, sve ovakve protuprirodne i nerazumne postavke u školstvu ili javnosti daju za pravo kardinalu Bozaniću na upozorenje o putu u propast hrvatskog društva i naroda kao i onom vodećem hrvatskom kolumnisti kad kaže da „nema nacionalne države koju takva pamet nije u stanju upropastiti!“

Vjerujući da nas ipak sve, bez obzira na različite svjetonazore, povezuje briga za opće i hrvatsko dobro, želimo Vam svima svakog blagoslova punu 2013.!


Prof. dr. sc. Šimun Šito Ćorić,
glasnogovornik HSK-a
Švicarska - Olten,
Nova godina 2013.



Za razliku od našeg sjajnog kolumiste Tihomira Dujmovića, ne pada mi ni na kraj pameti da se radi o gluposti današnjih vlasti. Strategija izjednačavanje agresora i žrtve je strategija vlasti od samih početaka Domovinskog rata. Presude generalima Gotovini i Markaču samo ih je na trenutak omela. Vrlo brzo su počeli s pričom kako te presude samo pokazuju da oni osobni nisu krivi i da zločine treba kazniti. A zapravo sve to treba samo pomoći da se velikosrpska politika preko Haaga realizira na pitanju optužnica Hrvatima iz BiH.

Okosnica tih optužnica leži u udruženom zločinačkom pothvatu kojemu su, kako navodi haaško tužiteljstvo, ideolozi bili u Zagrebu pokojnici predsjednik Franjo Tuđman, ministar obrane Gojko Šušak i načelnik Glavnog stožera Hrvatske vojske Janko Bobetko, a cilj je bio pripojiti dijelove Bosne i Hercegovine te provesti etničko čišćenje Bošnjaka i Srba. Dakle, ono isto što nije uspjelo u slučaju presuda Gotovini i Markaču, mogu ostvariti preko ovih presuda.

Naivni su oni koji misle da je bolje biti „dobar“ i ne napadati sud, jer će tako možda oni biti blagonakloni prema hrvatskim uznicima. Vidjeli smo na samom suđenju kako se je superiorno ponašao general Slobodan Praljak. Tako se trebamo ponašati i mi. Istina je u našim rukama, a ona je moćno oružje!

Jasno je da od hrvatskih vlasti teško možemo ocekivati da će nešto učiniti za njih. To im je samo nova prilika da ostvare ono za što se zalažu svo ovo vrijeme. Zato vas ponovno pozivam da osobno šaljete, na što više adresa, naše Pismo VS UN-a o Hrvatima BiH u kome je dan veličanstveni završni govor generala Praljka.

Vaš,
Akademik Josip Pečarić
Zagreb, 1. siječnja 2013.



HRVATSKI PONOS (KORDIĆ i PRALJAK)

I HRVATSKA SRAMOTA (JOSIPOVIĆ i MESIĆ)



Uvijek me fasciniraju Hrvati koji se trude pomagati velikosrpsku politiku koristeći ono što je Matoš napisao o Srbima:

Oni lažu. To je njima od Boga.

Iz dana u dan svi mediji su puni jedne od najvećih laži koje su korišćene u propagandnom ratu protiv Hrvatske. To je posebno intenzivirano poslije oslobađajućih presuda našim generalima upravo zato što je to bila ideološka osnova po kojoj su generali (a zapravo hrvatski predsjednik Tuđman i cijela Hrvatska) trebali biti osuđeni. Glavni promicatelji te laži bili su dva predsjednika RH. Tako Ivo Josipović i za Nezavisne novine, Banja Luka, kaže:

Nitko tim ljudima nije dao pravo da u ime bilo čega hrvatskog čine zločine i država Hrvatska mora se s tim obračunati. Ja sam ponosan na sve one u Hrvatskoj koji su i u najtežim vremenima, dok je još postojala pogrješna teza da se u obrambenom ratu ne može počiniti zločin, javno ukazivali na zlo koje se događa, tražili da se zločini zaustave i najstrože kazne.

Mnogo puta sam već napisao, a navedeno je i u mojim knjigama Rasizam suda u Haagu, Rasizam svjetskih moćnika i Rasizam domaćih slugu (koja je upravo poslana u tisak) kako nitko ozbiljan nije nikada tvrdio to što kaže Josipović. Jednu takvu Josipovićevu izjavu komentirao sam nedavno i na predstavljanju knjige Damira Borovčaka, što je dano kao prilog i pismu Ruskom veleposlaniku:

Naravno, ovo je neistina, istovjetna onoj koju je kao svjedok Tužiteljstva, svojevremeno izrekao Mesić lažno optužujući dr. Milana Vukovića. Ni Vuković niti itko drugi u Hrvatskoj nikada nije rekao to što tvrdi Josipović. I Vuković i mnogi drugi samo su upozoravali da postoji međunarodno pravo koje jasno definira ratni zločin, tj. koji razlikuje agresiju od obrane. Zapravo, imamo još jedan prilog poznatoj Ćosićevoj tezi o tome kako je Srbima laž najviše pomogla u povijesti. Upravo je fenomenalno da u tome sudjeluju Predsjednici RH, zar ne?

O Mesićevoj laži u Haagi pisao je i prof. dr. sc. Miroslav Tuđman u knjizi „Vrijeme krivokletnika“. Knjiga je zapravo optužnica protiv bivšeg predsjednika RH i vjerojatno je pitanje vremena kada će ona biti i pokrenuta. Naime i sam Josipović je u Pakracu kazao da se trebaju okrenuti nacionalnom pomirenju oni koji nisu sudjelovali u zločinima, a znamo da je zločin veleizdaje najveći mogući zločin.

Josipovićev problem je u tome što će vjerojatno Mesić optuživati njega, jer Mesić koji je završio pravo, ima opravdanje da je samo slijedio profesora s Pravnog fakulteta – sadašnjeg predsjednika RH.

I doista uspoređujući izjave iz tog vremena, to je očito. Zato Josipović mora ponavljati ovu laž nadajući se da “sto puta ponovljena laž postaje istina”. Tako pomaže i sebi i Mesiću.



Pa ipak, i uz svu boljševizaciju HTV-a, upravo se i na njoj počinju probijati prave vrijednosti hrvatskog naroda. Naime, čestitka generalu Slobodanu Praljku i Dariju Kordiću prikazana je na Hrvatskoj kronici BiH. Autor čestitke je prof. dr. sc. Darko Žubrinić, a proslijedio sam vam je pošto me je na nju upozorio sam kolega Žubrinić:


"Poštovani prof. Pečarić,

pri kraju priloga


http://www.croatia.org/crown/articles/1 ... ilies.html

stavio sam Vaš komentar na tekst gđe Venere Kordić o manipulacijama suda u Hagu. To je iznimno važno."


U emisiji je pročitana sama izjava gđe Venere Kordić koja je dana u čestitci (i na hrvatskom i na engleskom). Ponovimo kako je to dano u samoj čestitci još jednom, i budimo uvijek ponosni što su i Dario Kordić i general Slobodan Praljak (najbolji) sinovi našeg naroda:



...Ali vratimo se istinskim vrijednostima hrvatskog naroda. Vratimo se Dariju Kordiću i sjetimo se kako je upravo on pokazao koliko je iznad onih koji su ga osudili i iznad njihovih slugu. Dariova supruga Venera kaže ("Hrvatski list" od 23. prosinca 2004.):

"Živa je istina da mu je to bilo u istrazi ponuđeno preko odvjetnika: ukoliko optuži Tuđmana i Šuška, doći će do nagodbe sa Sudom! Da je to napravio, bio bi danas vani na slobodi kao i svi drugi optuženici. Zašto nije? Jer je, kako mi kaže, ponosan na te ljude, ponosan što je bio s njima, ponosan što ih je uopće poznavao. Ne može njih optuživati za nešto što u biti nema veze s njima. Dario nije želio nikoga drugoga optužiti jer nije želio izaći iz zatvora na grbači drugih. Rekao mi je da bi to bilo sramotno, da ne bi mogao s tim živjeti, a najbitnije mu je, što je nekoliko puta ponavljao, 'da sljedećih deset godina mogu samog sebe pogledati u zrcalu te da mogu uspravno stajati pred svojom obitelji'."

...

Izvor www.hkv.hr

_________________________

... But, let us return to the true values of Croatian people. Let us return to Dario Kordić and let us remember how he in person showed how much higher he is above thosed who sentenced him, and their servants. Dario's wife Venera said the following to "Hrvatski list" on 23rd December 2004:

"It is a living truth that the following has been offered to him by means of his attorney: if he accused Tuđman and Šušak, there would have been a deal with the Court! If he did this, he would have been freed, as had been the case with others accused. But why didn't he do this? Because, as he said, he was proud of these people, proud that he was with them, and proud that he knew them. He could not accuse them for something that had nothing to do with them. Dario did not want to accuse anybody, becuse he did not want to be set free on the backs of others. He told me that it would have been shameful, he could not have lived with this. And most essential for him was, and he repeated this several times, that he could view himself in a mirror, and that he could stand upright in front of his family."

...

Source www.hkv.hr

_____________________________


Čeka nas prvostupanjska presuda generalu Praljku i drugim Hrvatima iz BiH. Svima onima koje podržava Josipović to je još jedna nada da će Hrvatska biti optužena za „udruženi zločinački pothvat zločinačke organizacije“. Već smo vidjeli da je u Haagu sve moguće, zato vas ponovno pozivam da osobno šaljete naše Pismo VS UN-a o Hrvatima BiH.

Vaš,
Akademik Josip Pečarić

Mene u ovoj priči najviše muči to što USA očito ima namjeru u BiH graditi unitarnu državu. Ne mogu se sad sjetiti imena američkog dužnosnika koji je to otvoreno izjavio, ali to je manje-više poznata stvar.
Tu su i prijašnje presude, pogotovo dio presude Blaškiću koji se odnosi na međunarodni sukob, kao i ona sramna presuda u slučaju Kordić, zbog koje mi je pozlilo kad sam je čitao, jer sumnjam da bi takvu presudu donijeli čak i u SSSR-u.
Alio to je presuđeno, i bude li se sudsko vijeće tamo gdje bude li-la pozivalo na hašku praksu neće biti dobro.
Također, iza ovih šest ljudi ne stoji država, kao što je stala iza Gotovine i Markača, štoviše, svi koji su u zadnjih 12 godina upravljali ovom državom, prije svih bivši gnoj-dikobraz s Pantovčaka, su izrazito protiv naših uznika.
Tu su i mediji koji stalno puštaju nekakovog Nobila, onog istog koji tvrdi da "Oluja ima više elemenata genocida nego Vukovar", a ja na tu njegovu laž tvrdim da Halilovićevo "od Bugojna do Mostara" ima više elemenata genocida nego Srebrenica, pa su me tamo na forum-hr-u počeli napadati i neki "Hrvati".
Ovo je za mene autentično svjedočenje:

http://www.youtube.com/watch?v=or0MQKILxlM

Vi kad slušate ovog čovjeka, kad vidite da su oni u Grabovici imali cilj pobiti baš sve, i muško i žensko, i staro i mlado, da su ubili curicu od 4 godine itd, onda to usporedite sa Srebrenicom gdje je pobijeno samo vojno-sposobno muško stanovništvo, a pošto smo u svezi s genocidom upravo od takvih kao Nobilo ili Puhovski, a u objašnjenima glede hrvatske tužbe za srbijanski genocid počinjen nad Hrvatima u Hrvatskoj govorili kako "nije bitan broj žrtava, nego matrica po kojoj se želi uništiti sve pripadnike jednog naroda", onda je jasno da Grabovica sama po sebi ima više elemanata genocida nego Srebrenica.
Osim toga, Hakija Meholjić, Muhamed Filipović i još neki tvrde da je Srebrenica prodana za Vogošću

http://www.youtube.com/watch?v=T_Yg6PxpTTs

A osim toga, i ta brojkaod osam tisuća mi se čini kao pretjerivanje, jer znam da Muslimani nisu imuni na srbijanske obrasce ponašanja tipa jasenovačkog mita, gdje se pumpa broj žrtava radi kasnije koristi. Ali za takvu sumnju nemam nikakvih dokaza, riječ je o intuiciji. Jer kad vidim kako lažu oko toga tko je prvi počeo u srednjoj Bosni, ne vjerujem ja njima ništa.

Neka te marasovac ;)
Samo tuci, ima nas dosta koji citamo s forum.hr-a ...

Gore sam stavio što je sve protiv nas, dakle politika, kako hrvatska tako i ona inozemna, eventualno pozivanje ne prijašnje presude prije svega Blaškiću i Kordiću, negativan odnos medija, zatim su tu takozvani "HOS-ovci", odnosno oni koji nam odvlače potporu s desnice tvrdeći laži o tome da je Praljak udbaš, d aje ubio nekakvog Kraljevića (a nikad ne spominju tko je primjerice ubio Živka Totića u Zenici ili Vladu Šantića u Bihaću) itd.
Na našoj pak strani su samo činjenice i dokazi. A hoće li to biti dovoljno, vidjet ćemo.
U BiH, u sred BiH, postoji komunikacija koju je UNPROFOR, posebno BRITBAT (britanski battaljun UNPROFORA) zvao Diamond, odnosno dijamant.
Vi koji živite u BiH to ćete vjerovatno znati bolje od mene, pa me slobodno ispravite ako griješim oko nekog zemljopisnog pojma, jer ja sam Dalmatinac iz Zadra, i što se tiče BiH tukao sam se samo s četnicima, od Livna do Grahova, a teren koji pokriva komunikacija Diamond poznajem slabo, pa kažem, ako štogod pogriješim slobodno me ispravite.
Komunikacija Diamond je komunikacija koja ide od Prozora i povezuje Uskoplje, Bugojno, pa zavrće na desno i ide na Travnik i Novi Travnik,. zatim se spušta na Vitez, pa na Busovaču i na koncu na Kiseljak.
Rat u srednjoj Bosni izbio je zbog nadzora nad tom komunikacijom a sve ostalo su priče za malu djecu.
Rat je izbio jer su Muslimani željeli steći kontrolu nad tom komunikacijom kako bi uvezali snage od Tuzle i Zenice, preko Diamonda, dalje na Konjic i Jablanicu, i onda sve do Mostara.
Jajce je lijevo, za Muslimane očito previše lijevo od pravca Diamond, pa ih nije zanimalo. Zato su i napustili zajedničku obranu Jajca koju su držali skupa s HVO-om, jer Muslimanima Jajce nije bitno, a nama Hrvatima je Jajce bitno u istoj mjeri kao Kupres i Livno, a to znači, bez obzira na to kako će me tko shvatiti, jedno 50 puta bitnije nego Vukovar. Govorim naravno o strateškoj poziciji Republike Hrvatske i hrvatskog naroda u BiH.
O tome koliko je Jajce bitno za Hrvatsku, najbolje će vam reći brijunski sastanak:

http://www.youtube.com/watch?v=R0fBZ...layer_embedded

http://www.youtube.com/watch?v=eTQMy...layer_embedded

http://www.youtube.com/watch?v=9Uf6k...layer_embedded

http://www.youtube.com/watch?v=Vic0W...layer_embedded

http://www.youtube.com/watch?v=AhhWG...layer_embedded

http://www.youtube.com/watch?v=l7ig1...layer_embedded

http://www.youtube.com/watch?v=DBGXQ...layer_embedded

http://www.youtube.com/watch?v=PtaAn...layer_embedded

Dakle, dok Lošo, Tuđman, Červenko, Markač, Norac i ostali govore o Kninu, Gračacu, Otriću itd, general Gotovina je uporan u svom stavu da bi on najprije uzeo Jajce i Vitorog, i to je jedna logika koja ima puno vojničko opravdanje, a možda bi se to i učinilo, da tu nije bio predsjednik Tuđman koji je u proračun ukalkulirao ne samo čisto vojno-stratešku situaciju, nego i političku situaciju i stanje u međunarodnoj zajednici, i kad sam to sve izanalizirao zaključio sam da je predsjednik Tuđman bio potpuno u pravu, a Jajce smo ionako četnicima uzeli nedugo nakon Oluje.

Dakle, Jajce je za nas prebitno, a za Muslimane i njihove političke ambicije i ciljeve potpuno nebitno, i izvan koridora Diamond. Zato Muslimani napuštaju obranu Jajca, istovremeno optužujući HVO da je kriv za pad grada, čime su namjerno usijavali atmosferu, kako bi lakše započeli sukob, i pokušavali isprovocirati Hrvate da napadnu prvi, kako bi oni imali opravdanja za svoje svinjarije.
Osim toga, nakon pada Jajca oni su stvorili nešto, jednu polu-vojnu a s druge strane opet polu-civilnu kategoriju koji Charles Shrader naziva "naoružanim izbjeglicama". Oni su te naoružane izbjeglice namjerno ubacivali na prostor Prozora, Uskoplja i Travnika, u kompama po 3-4 čovjeka u jedan stambeni objekt, i time dovodili sebe u povoljniju vojnu poziciju u odnosu na Hrvate. Skupa s kopanjem rovova kod Uskoplja koje su okrenuli prema Hrvatima, to je dovoljno svakom tko ima minimum vojnih znanja da shvati da su se Muslimani pripremali za napad najkasnije do listopada 1992. godine, a kako neki dokazi pokazuju još i prije, kao na primjer Direktiva Patriotske lige BiH iz veljače 1992. u kojem se Hrvate trpa u isti koš sa Srbima, ili pak ovaj dokument

http://oi50.tinypic.com/o59euo.jpg

Dakle, radi se o dokumentu "štaba teritorijalne odbrane Kiseljaka", koje potpisuje načelnik Salih Čilaš, i u kojem se poziva TO (dakle, oni tad još nisu ni ustrojili tamo Armiju BiH) da se pripremi za borbu protiv HVO-a, jer prikupljanje podataka, obavještajni podaci o rasporedu vojnih snaga, itd, se zove obavještajno djelovanje koje je predradnja napadajnim vojnim djelovanjima. Valja istaknuti kako je Ivica Zeko pod prisegom kao svjedok u slučaju Blaškić posvjedočio da HVO sve do siječnja 1993. godine nije usmjeravao svoje obavještajne djelatnosti protiv Muslimana nego isključivo protiv Srba, i ja mu vjerujem jer drugi događaji tako pokazuju.
S druge strane vidimo još u kolovozu 1992. da TO Kiseljak (sigurno ne sam i na svoju ruku) izdaje službenu zabilješku u kojoj traži provođenje obavještajnih operacija protiv HVO-a...

Prijatelji moji dragi, ja od vas ne odustajem. Kao što znaš, ja imam dobro pamćenje tako da ovakve stvari

http://www.youtube.com/watch?v=AuRRDFVp4tU

ne zaboravljam.

Ako ste vi za nas mogli leći pred tenkove, najmanje što mi možemo učiniti za vas je lupanje po tastaturi. A ovi "Hrvati"", koji provode rasističke pogrome protiv Hercegovaca, to uopće nisu Hrvati nego obične smrdljive jugoslavenčine. Takvi kad se nađu u blizini mene ne smiju ni pisnuti protiv HVO-a ni protiv Hercegovaca.
Ja rođenoj materi ne bi dopustio reći jednu jedinu riječ protiv HVO-a i protiv Herceg-Bosne, jer je neoboriva činjenica, da nije bilo Herceg-Bosne, ne bi bilo ni Hrvatske

http://www.youtube.com/watch?v=5z1VT4aWXXE

Isto tako, uvodničaru u ovu temu tvrdim da griješi, i da nas nema 96%. Bar da ima, ali nema. Jer meni svatko onaj tko se neće iskreno radovati kad Praljak bude oslobođen a UZP odbačen, taj se nije iskreno radovao ni kad je Gotovina oslobođen. To su jugoslaveni koji su se samo momentalno prebacili na pobjedničku stranu, onako kako to Mesić i Manolić recimo uvijek vole činiti.

Dragi sugradjanine marasovac, mladom pravniku poput mene je ovo pravi gust citati. Samo tako nastavite !

Ja nakon ovih presuda mogu samo reći- ne može se predvidjeti.
Nije u pitanju to što je Haag politički sud, nismo blesavi da tvrdimo
da nije. Isto, američka politika u BH je suluda, ako ja išta mogu isčitati.

Nekoliko asocijacija:

* Gotovina-Markač je za sve bilo iznenađenje. Za Josipovića
i ostale i neugodno. Dakle, postoji stupanj slobode koji
može poništiti hrpu stvari, a i koji može reći da je crno-bijelo i obratno.

* Kordić može biti presedan, a i ne mora.

* politički, ako žele ikakve pregovore Hrvata i Muslimana, moraju
osloboditi - bar većinski- ove iz HB. Uz osudu, pregovori propadaju i nemaju
smisla.

* ako ih i osude, u ožujku 2013., onda slijedi dugo natezanje, jer je drugostupanjska tek 2016.

* Albanci i Muslimani su lišo prošli, to znamo. I pitanje svih pitanja glede
geopolitike- ne ostalih stvari- je položaj Hrvata u BH, i to za Hrvatsku.
Ako sudci imaju autonomiju i ako je Antoinetti ono što izgldsa da jest, rezultat bi
mogao biti OK (makar su ostala dva ljige, ali takvi i mijenjaju mišljenje).
Ako ne- onda je stvar suluda i vodi daljnjem zaoštravanju, s realnom nemogućnošću predviđanja.

To je podijeljena zemlja, i način da se kako-tako smiri bi bila
formalna konfederalizacija zemlje, bez ikakvih asimetrija. No, tu
su planeri tipa Amerikanaca, a uz njih je nemoguće išta razumno reći kad
u ime ideologija upropaštavaju vlastitu zemlju.

Marasovac!
Osvježenja nikad previše!
Dobro nam došao!

Sefer Halilović šalje pismo Aliji Iztebegoviću 1. svibnja 1995. godine. U njemu se retro osvrće na operaciju "Neretva 93", pa između ostalog kaže:

1.Na savjetovanju u Zenici održanom 21. i 22. 08 1993. godine na kom su bili prisutni; K-t GŠ, načelnik GŠ, načelnici svih uprava, komadanti svih korpusa (osim 5.K) i ministar UP bakir Alispahić K-t GŠ je nakon dvodnevne diskusije izdao, pored ostalih i slijedeće zadatke:
-Prozor (Makljen, Vilića Guvno) rješava 3.K u sadejstvu sa 6.K
-zauzimanje s.Vrdi radi deblokade D. i G. Drežnice i deblokade puta Jablanica-Mostar, planira 6.K izvodi izviđačko diverzantska brigada "Zulfikar" i Drežnički bataljon, sadejstvuje 45.b.br i jedinice 4.K koje se nalaze na prostoru Bijelog polja. Na kraju svih zadataka izričito naređuje: Sve ovo završiti za 10 dana...
Po povratku u Sarajevo i analize u OC vođenja i komandovanja ŠVK dolazi se procjenom do zaključka da opertivno-taktički raspored snaga HVO, snaga kojima mi raspolažemouz minimalno ojačanje sa jedinicom iz Sarajeva....omogućuju planiranje jedne obimnije operacije koja bi obuhvatala prostor od Bugojna do Mostara s veoma izvjesnim rezultatima. R.Delić prihvata taj prijedlog i svojim naređenjem broj: 02/1047-1 od 30.08.1993. određuje tim satava:
-Vođa tima; Načelnik GŠ OS Sefer halilović a za članove tima Suljević Zićro, Bilajac Rifat, Karić Vehbija, Najetović Džemal, Hasanspahić Edin i Džanković Namik. Navedeni tim izrađuje potrebnu dokumentaciju za operaciju pod nazivom "NERETVA 93.", R. Delić svojim potpisom i pečatom odobrava i odmah izlazimo na teren radi realizacije iste. Prethodno su uređena sva potrebna dokumenta: Plan operacije, Direkriva za izvođenje operacije upućena priprema naređenja K-tima 3.,4. i 6. Korpusa, naređeno K-di i K. da uputi jedinice iz Sarajeva a prethodno sa K-tom i K. dogovoreno na njegov prijedlog da će to biti po jedna ojačana četa iz 9.br., IO.b.br. i samostalnog bataljona...

12.09. početak operacije; na g/p napada sve jedinice kreću na svim pravcima po dobijenim zadacima osim Samostalnog prozorskog bataljona koji nalazi izgovor da nije dobio naftu, i 13.09. nakon preduzetih mjera sve jedinice kreću na zadatak a Prozorski bataljon ulazi u s, Uzdol iz koga oko 11 biva potisnut zbog jakog protiv napada snaga HVO. Tek nakon nekoliko dana saznajemo da je Samostalni prozoraski bataljon u s. Uzdol počinio neke nedozvoljene radnje...
10. Ukupni rezultati operacija su impresivni. Po izvještaju UNPROFOR-a BiH Armija je napredovala i oslobodila 450 km. Rezultati operacije bili bi još bolji, naročito u drugoj etapi da nije bilo vidljive i nevidljive opstrukcije iz Sarajeva, no o tome drugi put.

Posebno sam istakao ovu poštapalicu, "Od Bugojna do Mostara", jer je to poštapalica koja će postati simbolom etničkog čišćenja i genocida koji su proveli Muslimani nad Hrvatima u BiH.
Rekoh već, znate kako izlgleda čovjek koji laže: Dovoljno vam je vidjeti Stjepana Mesića, Freda Matića, ili iz davnijih dana Aliju Izetbegovića. To je drugo ime za laž, ti ljudi toliko lažu da je nemoguće to ne primjetiti.
Postoje i ljudi koji govore istinu i vi znate da oni govore istinu, jer im je govor tijela potpuno drugačiji, jer na njima jednostavno vidite da govore istinu.
Tako i ovaj čovjek koji će vam najbolje iz prve ruke (dakle ne kao Mesić, Paraga, Gligorov, Miloš Minić i slični kosovci i komedijaši o Karađorđevu, iz druge,treće, pete ruke), objasniti što je to "od Bugojna do Mostara":

http://www.youtube.com/watch?v=or0MQKILxlM

Ovo je toliko plastično da nema šanse da se radi o lažima, točno se vidi da je čovjek sve to proživio, skupa sa desetinama i stotinama tisuća Hrvata iz BiH.

Nego, vraćam se za jedan korak unatrag, gdje Halilović u svom pismu Izetbegoviću spominje "savjetovanje u Zenici", a koje je održano 21. i 22. kolovoza 1993. godine, pa iz tog događaja valja izvući one citate koji su vrlo znakoviti:


"U Zenici je vojni vrh ABiH dakle, odžao savjetovanje 21. i 22. kolovoza 1993., koji je okupio "veći dio Štaba Vrhovne komande, ljude na najodogvornijim dužnostima u ŠVK Oružanih snaga i pet do šest komandanata korpusa" (savjetovanje u Zenici, transkript)

Zapovjednici ABiH bili su jedinstveni u stajalištu:
"Zadatak je izboriti opstanak države i bošnjačko-muslimanskog naroda na ovim prostorima. To su naši strateški ciljevi... Neka idu u Ženevu, neka neka razgovaraju, neka pregovaraju. Jedan dan će opet doći i kazati: bogami, od ovog nema ništa. Mi moramo ratovati i gotovo."
(Savjetovanje u Zenici, Sefer Halilović, načelnik ŠVK ABiH)

"Za mene su tri neprijatelja koji su protiv ABiH. Prvo, u našim redovima najveći su neprijatelji u najvišim organima vlasti, u Predsjedništvu, Vladi, u ministarstvima. To su nam najveći neprijatelji i cijelo vrijeme rade protiv ABiH. Slijedeći neprijatelj je, zaista, država Herceg-Bosna kao ideja."
(Rifat Bilajac, savjetovanje u Zenici, transkript)

"Mi danas moramo odgovoriti na dva ključna pitanja: da li je Armija, odnosno borci, za nametnutu podjelu zemlje ili ne, ovako kako se dešava u Ženevi.
I drugo, da li je moguć uspješan nastavak rata u postojećim uslovima. ja ću odmah želim da se izjasnim, vrlo precizno, mislim da je moguće uspješno nastaviti rat, ne mogu da kažem koliko će trajati...I u principu ja sam protiv podjele. Vrlo principijelno. Sve odluke koje donese država, politika, ja ću kao vojnik da poštujem. Ako me pitate za moje mišljenje mislim da je to samo etapa, jedna od etapa uništenja bošnjačko-muslimanskog naroda."
(Sefer Halilović, transkript savjetovanja u Zenici)


"Glavne tri tačke su Kiseljak, Prozor i Žepče, što život znače za državu BiH i za Armiju. Ali, njima prethodi da se odradi pravac od Fojnice i onda Vitez...
Po meni je Konjic nama najvažniji. ...Zaista i tu se mora jedna radnja uraditi koja bi prethodila ovim radnjama, da se odbaci agresor praktično do komunikacije Konjic-Jablanica. To je hitan zadatak i mi moramo dobro da razmislimo kako to da se uradi."
(Rifat Bilajac, savj. u Zenici, transkript)

"Ostaje nam pitanje kako i na koji način doći do plijena, kako i na koji način velike kapacitete staviti staviti u funkciju namjenske industrije. Kako uzeti Vitez. I kako Žunovnicu. Jer to su dva strategijska objekta za našu armiju. Sa Vitezom se zaokružuje sistem vojne industrije u našoj državi. Onda je kompletna. Onda imamo kompletan lanac u našim rukama. U Žunovnici dolazimo do onoga što je super-hitno. Onoga što je gotovo, što može odmah da se upotrijebi. Repromaterijal, trotil je tamo. Ima baruta. Ima municije i oružja. A, s Vitezom zaokružujemokompletan sistem namjenske proizvodnje. Kada bi sada bilo pitanje: kuća ti gori, da li gasiti kuću ili uzeti Vitez? Ja bih se odlučio prije za Vitez. sa Vitezom zaokružujemo namjensku proizvodnju. Sa Žunovnicom nalazimo onaj minimum sredstava koji nam je potreban. Komadante, moj prijedlog će biti, zajedno sa komadantom 3-ćeg korpusa, prijedlog komadantu da se hitno odozdo sa one strane iz Hadžića krene. Ne očekuju nas sa one strane tamo. U okruženju su. Onda ćemo mi njih navući na ražanj i držati na ražnju. da nisu u okruženju, da imaju ventil da pobjegnu onda bi to uradili. Ali, u okruženju su. Treba ih upozoriti prije napada ako to uradite inda ne ostaje niko živ. Niko. naš opstanak je u pitanju. Prije napada ih upozoriti. Probati. Tu dobijamo sve. Sve tu dobijamo."

(Sefer Halilović, transkript savjetovanja u Zenici)

Rezultate ovakvih "strategija" tek ćemo vidjeti, a ja ostajem pri svom stavu i tvrdim da je ova ofenziva slomljena jednako na Vrdi i u Medačkom džepu, na oba pravca "sadejstva" srbo.-muslimanskih snaga po sporazumu Izetbegović-Krajišnik od 16. rujna 1993. godine...

Prvo alat za dokumente:

http://www.scribd.com/doc/87418711/I...ve-o-BiH-91-95

I sad, na ovom alatu svatko pismen može naći ono što ga zanima. Ono što mene zanima jest Zapovjed Ministra Obrane Republike Bosne i Hercegovine, Bože Rajića od 16. sijčnja 1993. godine.
Dakle, ne radi se o Ministru Obrane Herceg-Bosne, nego države Bosne i Hercegovine. U toj Zapovjedi izrijekom se navodi:

1. Sve postrojbe HVO-a koje se trenutno nalaze u prostorima provincija broj 1, 5 i 9, koje su ženevskim dogovorom proglašene muslimanskim provincijama, potčinjavaju se Glavnom štabui Armije BiH

2. Sve postrojbe Armije BiH, koje se trenutno nalaze na prostorima provncija broj 3, 8 i 10, koje su ženevskim dogovorima proglašene hrvatskim provincijama, potčinjavaju se Glavnom stožeru HVO-a

I baš zato je potrebno odgovoriti na dva temeljna pitanja:

1. Na kojem području dolazi do sukoba Armije BiH i HVO-a?
2. Kakav je pravni status i realni odnos između HVO-a i ABiH tijekom sukoba?


Muslimansko-hrvatski sukob ne događa se na cijelom području BiH, niti na svim područjima gdje Hrvati i Muslimani žive zajedno, a ABiH i HVO su u dodiru.
Isto tako, sve postrojbe HVO i ABiH nisu u međusobnom ratu, jer na cijelom području Bosanske Posavine, enklave Bihać, kao i Sarajeva nema međusobnog sukoba budući da na tim bojišnicama brigade HVO-a djeluju u suradnji sa ABiH ili su izravno podčinjene zapovjedništvima ABiH. Sukob se ne događa u cijeloj srednjoj Bosni, kako se obično prikazuje. Srednja Bosna jest točna, ali ne i potpuno precizna oznaka područja hrvatsko-muslimanskih sukoba. Opis područja nije precizan, jer prikazuje područje sukoba većim nego što je bio; i drugo, jer prikriva teritorijalni organizaciju BiH prema predloženim međunarodnim mirovnim planovima.
Područje sukoba jest u srednjoj Bosni, ali prije svega na onom njenom dijelu koji je nastanjen najvećim dijelom Hrvatima i samo na onom dijelu koji bi po međunarodnim sporazumima "pripao" hrvatskim provincijama. Pravi početak sukoba bio je kad je međunarodna zajednica ponudila Vance-Owenov plan, koji predlaže ustroj BiH na deset provincija. Alija Izetbegović i Mate Boban potpisali su predložene zemljovide 25. ožujka 1993. u New Yorku.
Najžešći sukobi zatim su se dogodili u sjevernom dijelu 10. provincije i djelomično 8. provincije, dakle u provincijama koje su po prijedlogu međunarodne zajednice i po Izetbegovićevom potpisu trebale biti u nadležnosti Hrvata kao konstitutivnog naroda BiH.
Sukobi se nisu vodili u provincijama koje su pripale Muslimanima.
Naravno, pritom etničko čišćenje Hrvata iz općine Zenica ne možemo nazvati sukobom, toi je jednostavno etničko čišćenje.

Prema tome, Hrvati u srednjoj Bosni nisu imali razlog započeti sukob s Muslimanima, jer im je međunarodna zajednica priznala pravo da taj dio operacije bude u sastavu hrvatskih provincija. Naspram tomu, ABiH vojnim je operacijama "kompletnu jednu provinciju prema Vens-Ovenovom planu s centralom u Travniku" uknjižila na političku kartu BiH kao muslimanski teritorij na kojem gotovo da i nije ostalo Hrvata. ABiH ostavrila je taj cilj jer je planirala i izvela "jednu obimniju operaciju koja bi obuhvatala prostor od Bugojna do Mostara s veoma izvjesnim rezultatima". Pravac od Bugojna do Mostara dug je oko 150 kilometara. Naravno, tu je i pitanje kako je na primjer Vareš "od Bugojna do Mostara", jer je očito da su oni u tom vremenu o kojem govori Halilovićevo pismo Izetbegoviću okupirali i etnički očistili i Vareš. Ali i Zenicu, Kakanj, Žapče itd. A koliko ja vidim na karti, ni Vitez, Busovačai Kiseljak nisu "od Bugojna do Mostara", nego je to kiliko ja vidim Uskoplje,. Prozor, Jablanica i Konjic, od većih naselja. Ali nije bitno, Halilović je nepismeni čoban, a ovo je dužina bojišnice tijekom muslimansko-hrvatskog rata, a područje sukoba su djelovi 8. i 10. provincije koje po Vance-Owenovom planu pripadaju Hrvatima.


Što se tiče odgovora na drugo pitanje, a riječ je o pravom statusu i realnom odnosu između A BiH i HVO-a, valjalo bi se podsjetiti na sjednicu Predsjedništva BiH koja je održana na samom kraju 1993. godine. i staviti neke zanimljive odlomke s te sjednice:

"Komšić: ...Ono što bi mi morali raščistiti ovdje, između sebe, to je da li će se prostor središnje Republike utvrditi na pregovorima i isključivo na pregovorima i da li će se poštovati to što mi dogovorimo, ili ćemo ići i na neku vojnu opciju? Je li to kombinacija jednog i drugog? Sjećam se predsjedniče, vi ste jednom rekli, mi ćemo na pregovorima što mognemo, a ovdje gdje mognemo vojno, uradićemo to vojno. Nemam ništa ja protiv toga, ali da mi to utvrdimo tačno, da markiramo gdje je to koja su to područja itd. Da ne bismo sebi otežavali situaciju na samim pregovorima u Ženevi ili tamo gdje se vode. Bojim se da ova sad situacija u srednjoj Bosni može otežeti naš položaj, naš dalnji pregovarački položaj..."
(Ivo Komšić, sjednica Predsjedništva RBiH 29. 12. 1993.)

"Izetbegović: Prije svega postavimo neke jasne činjenice. Predsjedništvo jeste vojna komanda, i pravno i stvarno: Odluke se ne donose u glavnom štabu kad je riječ o strategiji. I naravno, ograničava se na strateška pitanja. Strateška pitanja su u isključivoj nadležnosti komande. Međutim, kad je riječ o konkretnm ponašanju Armije u centralnoj Bosni, ono što kažu kad je riječ o pregovorima, doslovno kažu-ništa nije dogovoreno dok sve nije dogovoreno. Prema tome, centralna Bosna nije dogovorena. Armija ima pravo slobode akcije, jer još ništa nije dogovoreno. Imaju razne varijante kako bi bilo rješeno razgraničenje itd. Međutim, pošto nije stavljena zadnja tačka na čitav dogovor, još ništa nije dogovoreno. E sad, sa izuzetkom ovog sad primirja koje je zaključeno. da to primirje nije zaključeno, Armija bi imala potpuno odriješene ruke dole u centralnoj Bosni"
(Alija Izetbegović, isto)

"Ako iz ove enklave otjeramo ovo malo Hrvata, onda smo mi svi Hrvati koji smo za BiH poraženi jer nećemo imati naroda. Mi hoćemo sad da ovo Hrvata sirotinje, da sačuvamo. Ako ih oni izvedu Armija i dalje napada, Armija če dobiti tvornicu, otjeraće Hrvate, onda vjerujete u Bosni neće biti ni 12% Hrvata što si ti predvidio u onim podjelama"
(Stjepan Kljujić, sjednica predsjedništva BiH 29. 12. 1993.)

"Posebno u Vitezu koja je od značaja za ovu državu u perspektivi. kad bi se uništila postrojenja u Vitezu i Novom Travniku, tad ova država za narednih 10-20 godina ne bi imala sredstva da izgradi tu tehniku i tehnologiju."
(General Šiber, sjednica 29. 12. 1993.)


"Kljujić: ja ti moram nešto reći predsjedniče. Ti tvornicu nečeš dobiti, odnosno ja s tobom. A izgubiću ja narod, a ti češ onda izgubiti i ovo nas što imaš. Ja onda moram biti građanin BiH jer nemam koga zastupati više. To mi je ostalo još 150 hiljada ljudi tamo."
(Stjepan Kljujić, isto)

Kljujić je ovo gore rekao kao odgovor na Izetbegovićevo odbijanje zaustavljanja ofenzivnih djelovanja ABiH, a da je bio u pravu pokazuje i citat iz izvješća kojeg je Rasim Delić podnio Aliji Izetbegoviću u veljači 1994. godine:

"HVO je eliminisan iz područja Jablanice, Konjica, Fojnice, Kaknja, Zenice, Travnika i Bugojna: Znači kompletna jedna pokrajina po Vens-Ovenovom planu sa centralom u Travniku"
(Rasim Delić, "Armija ključ mira" str. 19.)


To što je HVO "eliminisan sa Područja Jablanice, Konjica, Fojnice, Kaknja, Zenice, Travnika i Bugojna" znači da je 153 tisuće Hrvata projerano, prognano i izbjeglo, te da je najmanje 1695 ljudi ubijeno. To također znači da nema više potrebe za dogovorom, iako "centralna Bosna nije dogovorena".

Dakle, kad smo zadali gabarite možemo po odgovor na drugo pitanje o tome kakav je pravni status HVO-a (što je i pitanje u naslovu, ali i pitanje koje je Lider postavio pomoći), te ratuju li postrojbe HVO.a i ABiH izvan područja 8. i 10. provincije, najbolje mogu dati izjave članova Predsjedništva BiH.
Naime, prema Uredbi sa zakonskom snagom o oružanim snagama BiH iz kolovoza 1992. HVO je dio oružanih snaga BiH.
Predsjednik Predsjedništva BiH Alija Izetbegović na sjednici od 14. prosinca 1993. predložio je izmjenu Zakona o narodnoj obrani:

""Izetbegović: Ovdje je riječ o tome da se, to je mala ali krupna izmjena politički, Zakona o narodnoj odbrani gdje se kaže "da OS BiH sastoje iz Armije BiH i formacija HVO i drugih oružanih snaga". Ono sad "i formacija HVO" se briše. Pa ostaje "Snage Armije BiH i ostale oružane formacije". ""

Stjepan Kljujić, hrvatski član Predsjedništva BiH, tražio je da se ta točka skine s dnevnog reda:

"Kljujić: Molim vas da se to skine s dnevnog reda. Znate Zašto? Mi smo donijeli, ja sam sudjelovao u tome da kažemo da Armiju BiH sačinjavaju Armija, tad je bio TO, HVO i ovo. Mi moramo odraditi sa onim snagama HVO. Mislim da me razumijete. da onaj HVO ako u Gradačcu želi da se zove hrvatska brigada, ako neće, mi ćemo izgubiti tim zakonom. Ljudi su se borili u Gradačcu, Brčkom, Orašju, Odžaku na našoj strani mogu sad doći i povrijediti se... Ali nisam spreman da glasam da se HVO Gradačac i Brčko i gore Orašje, Odžak, preimenuje ovdje dok general ne bude to otišao na teren da objasni tim ljudima. Ne znam da li ste me shvatili."

General Rasim Delić, koji je sudjelovao na sjednici Predsjedništva BiH, rekao je da "to nije odrađeno, ali je pripremljeno". Zatim je naveo o kojima se brigadama točno radi:

Delić: Mi imamo tamo 115. brigadu Zrinski Tuzla, 108. pješadijsku brigadu Brčko.
107 samo po nazivu je HVO, to je MHVO od početka-Muslimansko-Hrvatsko vijeće odbrane. Oni su tako uzeli naziv. U suštini je to 90 i nešto posto Muslimana kad je riječ o nacionalnom sastavu. To je Gradačac, i imamo 110. brigadu HVO-a Usora koja je, takođe, više mješovitog sastava. To su ukupno brigade koje postoje.

Četiri brigade HVO-a što ih je naveo Delić nisu "ukupno koje postoje". To su brigade koje su ustrojene od HVO-a, i koje su nosile oznake HVO-a, a bile su podčinjene Armiji BiH i ratovale zajedno s njima protiv srpskog agresora. Jednako kao i brigade HVO-a u sastavu operativne zone Orašje s kojima ABiH ima zajedničko djelovanje, ali ne i zapovjedništvo nad njima:

"Delić: 4. operativna zona Orašje nije pod kontrolom Armije, ona je pod komandom HVO, odnosno Hrvatske Vojske. Tu imamo samo sadejstvo a ne rukovođenje i komandovanje. Znači 102. 104. i 106. brigada HVO Orašje, oni nisu pod našom komandom. Obzirom da su bili od nas odsječeni nemamo neposrednog rukovođenja i komandovanja tih jedinica. Radi se samo o jedinicama unutar slobodne teritorije BiH i unutar zone odgovornosti naših korpusa. "

Na sjednici Predsjedništva BiH sredinom prosinca 1993. godine, kada sukobi ABiH i HVO-a još uvijek traju "od Bugojna do Mostara", jer će završiti tek za dva mjeseca, potkraj veljače 1994. godine, rečeno je da Armija BiH ima pod svojim zapovjedništvom šest brigada HVO-a (107., 108., 110., 115. sarajevsku brigadu HVO.a "Kralj Tvrtko" koje je u Sarajevu nasilno rasformirana, i bihaćka brigada HVO-a koja nije uopće spomenuta na toj sjednici Predsjedništva) i "zajedničko sadejstvo" s brigadama HVO-a iz operativne zone Orašje (102., 104., 106 brigada HVO-a).

Na sjednici Predsjedništva BiH od 14. prosinca 1993. usvojen je prijedlog Alije Izetbegovića da se u zakonu o narodnoj obrani briše HVO iz sastava oružanih snaga BiH. kako je i sam Alija istaknuo, radi se i "krupnoj političkoj izmjeni". ta je promjena imala političke razloge. Ona nije bila odraz situacije i potreba na terenu. Tom zakonskom promjenom statusa HVO-a, kao sastavnog dijela oružanih snaga BiH, trebalo je legalizirati napad ABiH na hrvatske enklave u djelovima srednje Bosne, kako se sukob ne bi mogao tumačiti kao sukob dviju sastavnica jedne oružane sile. Drugo, trebalo je zamagliti sliku o veličini i području sukoba. Umjesto "kompletne jedne pokrajine po Vens-Ovenovom planu", koju su Muslimani vojno osvojili za sebe u srednjoj Bosni, trebalo je prikazati da je sukob bio daleko većih razmjera, to jest, na svim područjima BiH na kojima su Hrvati i Muslimani živjeli zajedno, i prikriti prave razloge vojnih operacija Armije BiH "Od Bugojna do Mostara".

Svi navodi preuzeti iz knjige: Miroslav Tuđman "Vrijeme krivokletnika"

Dario Kordić platio je zastrašujuću cijenu
- 25 godina teške robije!

Sjećate li se Darija Kordića? Na Međunarodnom kaznenom sudu u Den Haagu osuđen je na 25 godina robije. Zatvoren je u Grazu, u Austriji. Do sada je odrobijao gotovo 16 godina. Ni jednom, ali baš ni jednom nisu ga pustili kući, neprestano je u tamnici. Posjećuju ga mnogi prijatelji i poznanici, a u svojoj obitelji, supruzi, sinu i kćerkama, ima najveću podršku. Tek za dvije godine mogao bi dati zamolbu za pomilovanje. To je čovjek za kojeg kažu da je dao nemjerljiv doprinos u obrani hrvatstva središnje Bosne, da je odigrao ključnu ulogu u opstojnosti toga kraja, da su ga osudili bez ikakvih materijalni dokaza, da su ga naprosto razapeli, ali da je junački prihvatio svoj križ, te da ga je spreman nositi koliko god treba. Žalosno je da su ga mnogi zaboravili, da se o njemu, pripadnicima Hrvatskog vijeća obrane(HVO), Herceg –Bosni, više i ne govori ni ne piše. Kao da nisu postojali, osim u srcima ljudi koji su, kad je trebalo, bili prvi. Međutim, ime Darija Kordića, bez obzira na sve, postalo je jedan od prepoznatljivih hrvatskih simbola u Domovinskome ratu. Taj neustrašivi ratnik, vojskovođa, političar, a prije svega veliki čovjek u tim teškim danima srpsko-crnogorske agresije, pokušao je prije svega zaštititi narod središnje Bosne od pogibelji koja se nadvila nad njima, nad nevinim stanovništvom, starcima, ženama, djecom...Samo zato što su Hrvati! Cijenu koju je platio je zastrašujuća - 25 godina teške robije. A toliko zatvora nisu dobili ni neki najveći svjetski teroristi! Kad se pokušao braniti od neutemeljenih optužbi pokazao je iskrenost i poštenje, držao se uspravno, jer je znao da je unaprijed osuđen. Nisu ga mogli, a niti ga mogu slomiti. Na sudu je svu odgovornost preuzeo na sebe. Sjećate li se? Njemu je istinski na prvom mjestu uvijek bio hrvatski narod, opstanak Hrvata. Da je imao dovoljnu podršku iz Hrvatske, da mu hrvatske Jude nisu „pakovale“, vjerojatno bi već danas bio slobodan čovjek. Ali, on je rekao: Ja ću svoj križ nositi do kraja! Bilo mu je ponuđeno da za sve okrivi dr. Franju Tuđmana i Gojka Šuška, ali i još neke, no Dario je to odbio. Nije želio sebi priskrbiti slobodu na takav način, a baš tako su uradili neki drugi i danas su – slobodni građani. Da je ovaj čovjek pristao na razne igre i igrice, poput „čovječe, ne ljuti se“, to ne bi bio – Dario Kordić! I za hrvatske generale Mladena Markača i Antu Gotovinu godinama su govorili i pisali da su ratni zločinci, čak su bili i osuđeni kao takvi, ali je istina ipak pobijedila. To se jednoga dana mora dogoditi i junaku iz Herceg-Bosne, Dariju Kordiću. Nema te sile koja može zaustaviti nepravdu. Mogu je „stopirati“, mogu je ušutkati, mogu je jedno vrijeme, kao u slučaju Gotovina i Markač i provoditi, ali kad-tad doći će istina i činjenice na vidjelo. Trebalo bi još jednom, nakon toliko godina, pomno pročitati optužnicu i presudu ovom junaku, pa će vam i te kako biti jasno da je osuđen bez ikakvih materijalnih dokaza (baš kao i Gotovina i Markač!). Što su mu uspjeli dokazati? Jedino da je Hrvat! Tijekom 2013. očekujemo presude šestorici bosanskih branitelja. Hoće li sud u Haagu prihvatiti njihove obrane, hoće li ih osuditi, a time srpskom agresoru dati mogućnost „laprdanja“ da je Hrvatska, kako kaže Vesna Pusić, izvršila agresiju na Bosnu i Hercegovinu? Pogledajte samo kako se kao lav bori jedan od optuženih, Slobodan Praljak. Do sada je objavio desetak knjiga u kojima činjenicama dokazuje svoju nevinost, ali i nevinost ostalih u ovom procesu. Što je Hrvatska učinila da ga podrži? Oporezovala mu knjige, kao da je riječ o – šundu. Zar se tako bori za one koji su stvorili hrvatsku državu?
Zbog čega i kome je u interesu da se ne govori istina o hrvatskoj zajednici Herceg-Bosni? Za pojedine hrvatske političare to je nešto kao NDH-a! „Ustaška“ tvorevina! A što je onda Republika Srpska, koju svako malo posjećuje ili ima ozbiljne kontakte i trenutačni predsjednik hrvatske države? A ta hrvatska zajednica Herceg – Bosna bila je utemeljena kao odgovor srpskoj agresiji na Bosnu i Hercegovinu i uništenje grada Vukovara, i ne samo njega. Ona je bila temelj na kojem je hrvatski narod u BiH organizirao obranu od nadolazeće srpsko-crnogorske agresije. Danas se Herceg-Bosne sjećamo kao simbola odlučnosti hrvatskog naroda da se izbori za prava i status kakvi mu i pripadaju kao jednom od konstitutivnih naroda u višenacionalnoj državi. Koliko je samo ljudi dalo svoje živote u Herceg-Bosni, koliko ih je ostalo invalidima. Hoćemo li da se i to zaboravi?
Ne, mi se nemamo čega sramiti. Hrvatska zajednica Herceg – Bosna i Hrvatsko vijeće obrane (HVO) na čelu s liderima poput Kordića, ali i drugih, ispisali su najljepše povijesne stranice, tako da će jednoga dana njihova imena uistinu biti zapisana zlatnim slovima. Bez branitelja, tih junaka HVO-a, bez njihovih žrtava, danas možebitno ne bi bilo ni Hrvatske! Da nije bilo pripadnika HVO-a, četnički bi agresor najvjerojatnije preko BiH odcijepio južnu Hrvatsku, što im je bio i strateški plan. A koliki je pak bio doprinos HVO-a u Vojno-redarstvenoj akciji Oluja? Također ne smijemo zaboraviti ni to da je veliki broj pripadnika Hrvatskog vijeća obrane početkom 1990. i tijekom 1991. do agresije na BiH dragovoljno bio u redovima Hrvatske vojske i MUP-a RH. Neki danas sramno nastoje osporiti ovu njihovu neospornu ulogu i značaj.
Stoga, kako god okrenuli, ime Darija Kordića, ali i tisuća ostalih „kordića“, neprestano će odašiljati svjetlost, svjetlost istine, poštenja, slobode i demokracije.
Bilo to nekome drago ili ne!
Mladen Pavković

Jedna stvar se mora znati: Nakon oslobađajuće presude za Oluju. ovaj proces Prliću i ostalima postaje stožerna i težišna gravitacijaska točka specijalnog informacijskog rata protiv Republike Hrvatske.
Osim ove stožerne točke, postoji još nekoliko točaka od kojih je najbitnija inverzija koja se pokuašava nametnuti Republici Hrvatsku kroz tezu o "izdaji Vukovara", a dio koje strategije je i najnovija inicijativa lažnog branitelja, lažnog invalida i lažnog brigadira Predraga Matića Freda da se ženama iz Vukovara koje su bile žrtve silovanja od strane velikosrpskih četnika plati odšteta od strane Republike Hrvatske.
Tu je također i ova priča sa uvođenjem Zdravstvenog odgoja, odnosno 4 modula kurikuliuma istog, gdje se radi po navlas istoj matrici informacijskog rata, a koju ću objasniti nešto kasnije.
Registar branitelja, odnosno njegova objava u istoj je funkciji, ali su neprijatelji Hrvatske rano vidjeli da od svega toga neće biti nešto, i zato se Matića angažirali da ishodi odštetu za silovane Hrvatice.
Vratimo se mi na proces našoj šestorici nevinih ljudi.
Čitav proces u svezi ovoga temelji se, kako je rekao profesor Ivo Lučić, na teoriji urote. Ja bih dodao, na teoriji urote za koju ne da ne postoji nijedan dokaz, nego ne postoji ni bilo kakva suvisla indicija.
Ta teeorija urote zasniva se na tezi da su Tuđman i Milošević 25. ožujka 1991. (ili kako krivokletnički svjedočeći protiv Blaškića tvrdi Mesić - 30. ožujka 1991. a što je naravno laž kao i sve što mje Mesić izrekao u tom svjedočenju), u Karađorđevu dogovorili "podjelu bosne".
Takovu teoriju ne samo da ne može podržati nijedan normalan Hrvat, nego takvu teoriju ne može podržati ni nijedan normalan Musliman. Zašto? Zato što bi onaj Musliman koji bi podržao takvu teoriju pljumnuo na svoje žrtve koje su stradale od velikosrpske politike. A što je to velikosrpska politika? Već i vrapci na grani znaju da je to jedna politika koja je željela i imala za cilj ostvarenje velike srbije na zapadnim granicama koje idu crtom: Karlobag-Ogulin-Karlovac-Virovitica. Svatko tko je malo bolje upućen u ratna zbivanja na području Hrvatske i BiH, čuo je za plan tzv. JNA, pod kodnim nazivom "Operacija Ram". Ta operacija imala je za cilj izbijanje te takozvane "narodne armije" na gore navedene granice, od Karlobaga do Virovitice.
Guranje u prvi plan teorije urote o dogovoru Tuđmana i Miloševića o "podjeli bosne", automatski amnestira velikosrpsku politiku, velikosrpsku agresiju, i planove za stvaranje velike srbije, jer ako je pola "bosne" ili trećina "bosne" ili devedesetina "bosne" po "dogovoru Tuđmana i Miloševića Hrvatska, to direktno kontraindicira politiku stvaranja velike srbije, a koja je osnovni i glavni uzrok stradanja ne samo Hrvata, nego i Muslimana.
Kakvi su uopće njihovi argumenti?
Proces protiv Gotovine, Markača i Čermaka naučio nas je da za dokazivanje postojanja UZP-a moraju postojati slijedeći elementi:
a) mens rea, odnosno stanje svijesti koje govori o namjeri za počinjenje zločina
b) actus reus, odnosno kriminalno djelo koje je sredstvo počinjenja UZP-a
c) dokazi koji nedvojbeno, i van razumne sumnje pokazuju uvezanost ova dva osnovna elementa.

Pa pogledajmo što je to njima mens rea. U slučaju Gotovina mens rea bila je sazdana ne nekoliko rečenica istrgnutih iz konteksta sastanka na Brijunima od 31. srpnja 1995. godine. Dakle, na predsjedničkom transkriptu, odnosno na otrgnutim djelovima citata predsjedničkog transkripta s Brijuna.
U ovom slučaju stvar je ista, opet se mens rea izvlači na isti način, odnosno otrgnutim citatima iz konteksta ne samo svega što je izgovoreno u pojedinom transkriptu, već i izvan vremenskog, prostornog, a nadasve političkog konteksta u kojima su takvi razgovori vođeni i takve izjave date, posebice konteksta i uloge međunarodne zajednice, napose kroz planove Carrington-Cutilleiro, Vance-Owen, i Owen-Stoltenberg.
Mogu ja secirati teze iz optužnice, ali za to ima vremena. Sad bih radije secirao medijsku prezentaciju takvih navoda iz optužnice, i to iz jednih "prohrvatskih" novina kako neki percipiraju Večernji list (a ja osobno mislim da se grdno varaju).
Evo članka:

http://www.vecernji.hr/vijesti/udruzeni ... nak-492237

Pa kaže unutra:



Ne piše kada je to Tuđman rekao, kojeg datuma, u kojoj prilici, na kojem tijelu odnosno instituciji hrvatske države itd.
Ne piše ni kako takvi "mozgovi" mogu biti sigurni da se ovdje radi o BiH, da se ovdje radi o državnim granicama, da će se tu nešto ostvariti na račun BiH itd.
Naravno, ono što se posebno skriva jest ono što je sam David Owen napisao u svojoj knjizi Balkanska odiseja, primjerice na stranici 220.
Moja druga opcija bila je ponovo otvoriti pitanje nacionalnih granica u bivšoj jugoslaviji, prešutno priznajući da je priznanje bosne (i Owen ne navodi puno i pravi ime države, a koju je zbog toga pišem malim slovom, namjerno, kao i ime jugoslavija [i]prim. m) bilo pogrešno. Trebali smo potvrditi granice Slovenije i Makedonije i onda se nagoditi s bosnom, Hrvatskom i Srbijom...
Opciju prekrajanja granica nazvao sam "rješenjem kojem nitko ne želi izgovoriti ime"[/i]
(Owen, Balkanska odiseja stranica 220)

U istoj knjizi Owen tvrdi i slijedeće:
Jednako je teško zamisliti da bi se jugoslavija mogla mirno raspasti na šest nezavisnih republika unutar njihovih sadašnjih granica. I Srbija i srpski elementi u federalnoj upravi , a isto tako i JNA, jasno su dali do znanja da se neće nikada pomiriti s nastankon nezavisne Hrvatske s 11 posto Srba unutar njenih granica.
(Owen, isto, stranica 67)

Prvi citat, sa stranice 220. jasno govori da je riječ o vremenu koje se događa nakon priznanja Bosne i Hercegovine, ili kako je Owen naziva "bosne".
Drugi citat, sa stranice 67. odnosi se na dokument kojeg je Owen objavio na stranici 66, a radi se o dokumentu prijedloga Nizozemske od 13. srpnja 1991. godine, a koja je tada bila država-predsjedateljica EZ (Europska zajednica, preteča Europske unije) u kojem oni traže razmatranje mogućnosti promjena granica republika bivše države.

Samo ova dva primjera govore da politika međunarodne zajednice uopće nije bila tako dosljedna i koherentna u primjeni načela "nepromjenjivosti" granica, kao što nam svi lažljivci iz "regijona" od Mesića do Pusića, Od Sefera do Harisa serviraju kao aksiom.
Predsjednik Tuđman naravno, bio je upoznat s takvim stajalištima, i kao ozbiljan i odgovoran političar imao je spreman i razrađen i rezervni scenarij, ukoliko međunarodna zajednica odluči poći tim putem.
I onda bi oni sad jednu takvu ozbiljnu i odgovornu politiku, koja ima razrađen plan za sve moguće scenarije koje diktira isključivo međunarodna zajednica trebali biti dokaz stanja svijesti o počinjenju UZP-a? Ma koji je to majmun koji može takvu idiotariju progutati?
Zašto onda predstavnici Nizozemske koji su to 13. srpnja 1991. predložili EZ-u, ili sam Owen koji je imao rezervnu opciju "kojoj nitko ne smije spomenuti ime", ne bi odgovarali za mens rea UZP-a?
To je ista stvar kao kad je Orie dosudio UZP jer da smo mi "počinili progon tako što smo Srbima otvorili prolaz da se izvuku". Pa sam izvukao citat Sun-Tzua iz poglavlja 7. knjige Umijeće ratovanja, koje nosi naziv Bitka, i u kojem gospodar-majstor Sun-Tzu doslovno kaže "ostavi prolaz za opkoljenu vojsku". Tom logikom oni su mogli Sun-Tzua proglasite mastermindom UZP-a u Oluji, počinjenog "nezakonitim granatiranjem" i otvaranjem koridora za povlačenje srpske vojske i civila.
I još, kad smo kod Oluje, mens rea nije izvedena samo iz Brijunskog transkripta, nego i iz actus reusa, odnosno "nezakonitog granatiranja" sistemom koji je u pravu poznat kao post hoc ergo propter hoc, odnosno izvlačenje zaključka o namjeri na temelju kasnijih događaja, a što se posebno vidi u paragrafima 2316. i posebice 2305. nepravomoćne presude za Oluju, dakle, zaključak o namjeri koji je izveden iz "nezakonitog granatiranja i sistematskog napada na civile" koje su izvedene u sekcijama 582(i) i 4.4 nepravomoćne presude za Oluju.

Eksperimenta i rasprave radi, učinimo i mi isto s gore navedenim citatom predsjednika Tuđmana. Dakle, nakon što je Tuđman rekao tu izjavu koja se pokušava progurati kao mens rea, Tuđman je pozvao Hrvate iz BiH da izađu na referendum, članovima HDZ-a BiH da rezultate referenduma verificiraju u BiH Parlamentu, a također, i prije svega u svezi s referendumom da je odustao od hrvatskog prijedloga referendumskog pitanja, odnosno prijedloga o tome kako bi to pitanje trebalo izgledati, pa zatim priznanja BiH, pa postavljanja veleposlanika u Sarajevo i to prvi, prije nego čitav taj vrli svijet koji nam sada zbog toga sudi, a da ne govorimo ono što smo milijun puta ponavljali, o zrbinjavanju izbjeglica i ranjenika, naoružavanju preko Hrvatske, osnivanju, ustroju i izobrazbi 4 brigade Armije BiH na teritoriiju RH, održavanje sjednica Vlade BiH u RH, i sve ono što i sami znate pa nema potrebe opet nabrajati.
Pa onda nek sistemom post hoc ergo propter hoc izvuku pouku u svezi ovakve Tuđmanove izjave koja čak ni ovako, istrgnuta iz konteksta svega izgovorenog u tom transkriptu, istrgnuta iz vremensko-prostornog i kronološkog konteksta itd, nema nikakvih dokaza van razumne sumnje da se može koristiti kao mens rea UZP-a. pa da vidimo što bi o toj i takvoj tezi reklo svako razumno vijeće.
Za sada o ovoj tezi samo ovoliko, a vraćat ćemo se na nju još, jer imam ja još štošta reći u smislu rušenja ove besmislene i krajnje idiotske teze. Sad ću se prebaciti na drugu tezu iz članka u Večernjem listu koji sam linkao gore, a ona kaže:

Na jednom sastanku održanom 17. rujna 1992. godine Franjo Tuđman ostalim je čelnicima "udruženog zločinačkog pothvata" rekao kako je od "životnog interesa" za hrvatsku državu "osigurati našu poziciju u nacionalnom i teritorijalnom smislu u BiH". Takve su kvalifikacije protumačene kao otvorena poruka na agresiju na BiH.

I sad, normalnom, zdravom, razumnom i prisebnom čovjeku dovoljno je vidjeti ono što sam boldao, i tu svaka rasprava završava. Svaka rasprava tu mora završiti, jer u optužnici piše da je cilj UZP-a, "izdvajanje djela teritorija BiH izvan BiH i pripojenje Hrvatskoj", dakle razbijanju BiH, a mi u samoj Tuđmanovoj "inkriminiranoj" rečenici vidimo da on kaže "u BiH", a da pritom slovo "u" koje se vezuje uz BiH ne znači slovo " koje se vezuje primjerice uz pojmove "HOS" ili "ZDS" nego to slovo "u" znači unutar, ili unutra, a ne vani, kao što to tvrdi optužnica.
Mogu i oko ovog izvesti dublju, veću, težu, jaču argumentaciju o tome da je ova teza idiotska, i da samo retardirani idioti poput onih koji rade u haškom tužiteljstvu mogu s ovakovom tezom izaći pred sud, i to ne pred neki seoski sud, u kojem se dva pijanca glože oko toga tko je prvi počeo tuču u gostionici, nego pred jedan međunarodnih sud u kojem se jednu državu i čelništvo jedne države optužuje da je izradila zločinački plan koji uključuje agresiju na drugu državu, kojoj je actus reus "etničko čišćenje", a kojoj je cilj secesija iz BiH, a aneksija, odnosno pripojenje Hrvatskoj.

E sad, kad su ovakvi citati koje sam već letimičnim argumentima svakom normalnom učinio jadnim, bjednim i smješnim nešto što oni ističu u optužnici, a neprijatelji Hrvatske u medijskom i informacijskom ratu protiv Hrvatske u svojim tiskovinama, najjače što imaju (a očito je da je "najjače", jer da imaju nešto jače onda bi to istakli), zamislite kakvi su im tek slabiji argumenti?

Kao što rekoh od prvog trena, i iza toga stojim, ova i ovakva optužnica je puno veća uvreda ne samo za hrvatski narod, već i za elementarnu logiku i zdrav razum, a što je još od doba starog Rima temeljni uvjet za postizanje pravedne presude (dakle da se temelji na elementarnom zdarvom razumu), nego li što je to bila ona optužnica za Oluju.
Ova optužnica, ovo suđenje, i sve to skupa, to je takva apsurdna travestija kakva nikad, nigdje, i ni u kojem obliku nije postojala niti će postojati. Kad bi netko kao haško tužiteljstvo, Mesić, Pusić, Nobilo, Sefer ili Haris došli s takvom optužnicom na primjerice američki ili britanski sud, smjesta bi bili svezani u luđačku košulju i nakljukani lijekovima i tabletama da se smire, jer kad se netko pjeni bez ikakova argumenta, kako se pjeni haško tužiteljstvo, a napose ona cvikeraška kreatura od Kenetha Scoota (neki one njegove cvike zovu pepeljarke, a mi u Zadru za ti imamo izraz koji kaže "da ih baciš sa Svete Stošije ne bi se razbile"), jedini lijek za to je svezivanje u luđaćku košulju i kljukanje tabletama do one granice dok se isti ne smiri i ne prestane buncati besmislice koje imaju strašne posljedice po vrlo veliki broj ljudi, od kojih neki nevini leže pod zatvorima i nepovratno su im oteti djelovi života, dok neki drugi koji su puno brojnijhi zbog takvog mobinga na sebi osjećaju stigmu, iako su bili časni i pošteni, i samo branili sebe i svoje, a nisu napadali nikoga.

Danas imam toliko toga za reći, ali ovdje ću napraviti pauzu i nastavit ću malo kasnije novim postom...

Bravo Marasovac, majstore!

Krenuo sam tipkati novi post, i sve sam obrisao, jer sam čuo vijest da je ubijen Lujo Medvidović, jedan od najvećih boraca protiv ove dvije sramne optužnice za UZP protiv hrvatske države i hrvatskog naroda u cjelini.
Pitam se, je lo nastavak projekta UZP-a čiji cilj je "zacrveniti Hrvatsku", a ovakva ubojstva njen actus reus?
Kasnije ću staviti tekst koji je gospodin Lujo Medvidović objavio u prvom Zborniku HKV-a o temi UZP-a u svezi ove dvije optužnice, dana 9. lipnja 2006. godine.
A sad ću reći nešto o tehnikama manipulacije, kojima nam se serviraju laži, kako o ovome, tako i onome UZP-u koji je već pao na sudu. I za to ću se poslužiti s dva najsvježija primjera koja naizgled, ali samo naizgled, nemaju veze s ovom temom.

Najprije famozni zdravstveni odgoj. Ne moram vam govoriti ono što sve znate, a to je da su se normalni ljudi, dakle Hrvati, Katolici, heteroseksualci, odnosno svi oni koji nisu komunjare, jugoslavenčine, četnici ili ******** usprotivili djelu literature koja prati 4 modul kurikulima zdravstvenog odgoja. Dakle, napisao sam točno čemu se mi protivimo.
Jovanović, Milanović i ostali lažljivi jugo-srbo-komunisti to tumače na način kao da smo protiv općenito uvođenja zdravstvenog odgoja u škole. A nismo.Mi smo samo protiv toga da se na našoj djeci primjenjuje doktrina notrnog nacističkog pedofila.

To dolazimo do Predraga Matića Freda, i njegove inicijative da se ženama žrtvama silovanja u hrvatskom Podunavlju iplati odšteta od strane Republike Hrvatske.
Naravno da sam ja protiv ovoga prijedloga, ali ne zato što sam ja protiv toga da te žene dobiju od Hrvatske neki novac. Što se mene tiče, ja bih im isplatio velike novce, ali bih to nazvao jednokratna pomoć, ili donacija, ili uplata, ili bilo kako, samo ne odšteta. Jer odšteta je nešto što isplaćuje onaj tko je oštetio, a to su četnici, jugoslaveni i Srbija kao država, a ne Republika Hrvatska. Dakle, cilj ove manipulacije jest optužiti Republiku Hrvatsku da je kriva za zločine silovanja Hrvatica u Podunavlju. To je ista tehnika kojom se Hrvatska, i predsjednik Tuđman optužuju da su krivi za tragediju Vukovara. I tu dolazimo do poveznice s ovim suđenjem, odnosno tezom koju je na primjer izrekao Josipović, da je "hrvatska politika kriva za to što je broj Hrvata u BiH prepolovljen", a ja zbog te izjave otvorio temu na forumu.yu (kojeg neki još zovu forum.hr), s anketnim pitanjem o tome tko je kriv, hrvatska ili velikosrpska politika za sudbinu Hrvata u BiH, naravno, misleći pritom na primarni uzrok, jer su mi neki prigovorili zašto nisam stavio alijsko-****** politiku u anketno pitanje, a ja sam govorio o primarnim a ne o sekundarnim uzrocima etničkog čišćenja Hrvata iz BiH, a što muslimanska agresija na hrvatske prostore u BiH svakako jest, i to je ono što nije sporno. Također, moram spomenuti da se, koliko me sjećanje služi, na toj temi pojavio i Hrobatos, i on je dao vrlo uvjerljive argumente o tome da nije istina da je broj Hrvata prepolovljen, nego da je to bliže tome da je skraćen za jednu četvrtinu nego za pola, kao što tvrdi Mesić a prenosi Josipović.
Vratit ću se na ovu poveznicu s BiH, ali najprije da završimo s ovom tehnikom manipulacije koju proizvodi Matić, Dakle, on uporabljava žrtve silovanja, Hrvatice, za vođenje specijalnog rata protiv Hrvatske. Ali kad mu ja kažem to, ili ako mu netko drugi prigovori to, on već ima unaprijed spreman odgovor: "Vi ste protiv toga da se te žene obeštete, vi ste za četnike, vi podržavate silovatelje, vi blatite žrtvu itd". Naravno, u tome će mu pomoći svi lijevi mediji u Hrvatskoj, ali iu navodno "desni" Večernji list koji preko stanovite Renate Rašović od ovog ljudskoh izmeta u liku Freda Matića pravi sveca. U takovoj kakofoniji, moj argument, ili argument bilo koga tko se slaže sa mnom da tim ženama svakako treba osigurati svekoliku, ne samo materijalnu, nego i zdravstevnu, socijalnu i drugu pomoć, ali se ta i takva pomoć jednostavno ne smije zvati odšteta.

Onaj tko misli da sam ja sad možda paranoičan, njega ću malo podsjetiti:

http://www.youtube.com/watch?v=IDwDMAcL6vk

Ovo je čisto da me netko ne bi ševio u zdrav mozak da ne postoji informacijska strategija koja treba oblatiti Tuđmana, Šuška itd, a onda sve to preliti na BiH, gdje je glavni cilj ovakvih medijsko-informacijskih podvala.

Za one koji i dalje misle da sam paranoičan, podsjetit ću vas na svjedočenje Stjepana Mesića u slučaju Blaškić gdje on u svezi glede muslimanskog etničkog čišćenja nad Hrvatima u Varešu tvrdi slijedeće:

Najprije link:

http://www.icty.org/x/cases/blaskic/tra ... 0319ED.htm

Zatim citat:



Kao što vidite i sami, to je na stranicama 7270 i 7271 ovog transkripta.

Za one koji ne baratju najbolje engleskim jezikom, slobodan prijevod išao bi otprilike ovako:

Pitanje: U glavnom ispitivanju rekli ste da je zbog katastrofalne politike Franje Tuđmana, a to je slobodno tumačenje, 500 000 Hrvata pobjeglo iz Bosne i Hercegovine; je li to točno?

Svjedok Mesić: Ne samo zbog toga. Svakako najvažniji razlog bila je srpska agresija a drugi razlog je politika Franje Tuđmana.
Pitanje: Od tih 500 000 bio je najveći broj iz Središnje Bosne?
Svjedok Mesić: Ne znam sve brojeve, ali ako me pitate o toj pogrešnoj politici, mislim da je dovolnjo reći da su Hrvati unutra sebe smatrali pod opsadom...
Dakle, vidite, politika je bila povući Hrvate iz nekih područja i to su mi potvrdili ljudi iz Vareša. Član Hrvatskog narodnog vijeća, Josip Jozelić iz Vareša, rekao mi je da je HVO evakuirao hrvatska sela zbog određenih dogovora u koje nije mogao ulaziti jer nije znao što se zbivalo. Dakle, ta politika pridonosila je eksodusu a ne samo srpska agresija.
(nisam preveo sve, nego samo ono što je bitno, ostatak imate na engleskom)


Vidite li sad jasnije da tu nije riječ ni o kakvoj slučajnosti, već o informacijskoj strategiji, i tehnikama manipulacije koje imaju svoje zadane obrasce.
Srbi bi rekli "kaži dragička" - tko je kriv što je na Vukovar bačeno milijun granata, što su ljudi odvođeni na Ovčaru na strijeljanje, što su ubijani na Veleprometu, što suz žene silovane, što su Hrvati ubijani, prognani, i što su ima imanja, kuće, stanovi itd razrušeni, opljačkani i popaljeni? Pa naravno - Tuđman!?
Tko je kriv što su Hrvati u Varešu ubijani, prognani, a njihova imanja spaljena, razrušena i opljačkana? Pa naravno - Tuđman!?
A tko je kriv za zločin u Ahmićima? Ili za pojedinačne incidente nakon Oluje? Pa naravno, pogodili ste - Tuđman!!??

Ovdje u ovoj i ovakvoj informacijskoj strategiji Tuđman nije Franjo Tuđman, čovjek rodom iz VelikogTrgovišća, povjesničar, partizan, biši član partije, muž Ankice, otac Nevenke, Stjepana i Miroslava itd.
Ovdje je Tuđman kao predsjednik Republike Hrvatke, kao Hrvatska sama, ali i kao onaj koji je utemeljitelj države, onaj koji se borio još kao član partije protiv velikosrpskog mita i Jasenovcu itd.
Takvo što tvrdi i primjerice Brian Galagher, britanski novinar, prije izricanja pravomoćne presude Gotovini i Markaču u slučaju da je taj pravorijek bio drugačiji nego što je na koncu bio:

http://www.youtube.com/watch?v=uMxfYdBUhQA

A ovdje je također riječ o UZP-u, kojim se optužuje zapravo Republika Hrvatska kao država, a to je ono što neprijatelji Hrvatske svakako žele.

Dakle, tu su stvari poprilično jasne...

Tamo na forum.yu bio sam iznio dvije teze zbog kojih me napao, indirektno (vjerovatno nije htio direktno, jer se, ne znam zbog čega, ljudi boje sučeliti argumente sa mnom) nekakav ******.
Jedna od tih teza jest da su generali Gotovina i Praljak isto, i to zbog nekoliko razloga. Prvi i osnovni razlog jest ovaj:

http://hrsvijet.net/index.php?option=co ... Itemid=100

Drugi, za suđenje bitniji, jest taj da i Praljak i Gotovina spadaju u onu vrstu ljudi i časnika kojima je život vojnika i ciivla na terenu puno bitniji od nabijanja čvaraka na svojim epoletama. Odnosno, da je u Oluji u sektoru jug bilo tko drugi bio zapovjednik umjesto Gotovine, bilo bi više ubijenih Srba, ali i više ubijenih hrvatskih vojnika, dakle, više žrtava, kao što je to bio slučaj u sektoru sjever, u kojem je ubijeno više srpskih civila i hrvatskih vojnika nego u sektoru jug kojim je zapovjedao Gotovina. Ista stvar je s Praljkom. To je čovjek koji je uvijek nastojao smiriti a ne rasplamsavati sukobe, i čovjek koji je bio skloniji rješavanju problema dogovorom a ne ubijanjem. Zajedničko im je i to što i jedan i drugi mogu, i imaju tu moć, preobraziti se iz takvih ljudi koje bi netko zbog takva stava mogao nazvati mekušcima, u ratnike koje se skupa sa svojom vojskom bore na prvim crtama bojišnice. Ukratko, riječ je o ljudima koji u svakom smislu mogu služiti kao uzor, o ulltimativnim primjercima vojničke časti, hrabrosti, poštenja i svih ostalih vrlina.
Kaže meni ******, kao da je jugo-komunist hrvatske etničke pripadnosti, kako je "Gotovina častan bla bla bla... dok je Praljak bandit bla bla bla bla", i naravno da Gotovina nije "učestvovao" (sve govore srpski, a pišu po Karadžiću, tipa "Čarls Šreder" ili "Majkl Rouz"), dok da je Praljak "učestvovao" u nekakvom zločinačkom pothvatu u BiH itd.
Iako nisam danas mislio obrađivati optužnicu, morat ću je linkati, jer se na neke stvari jednostavno moram referirati:

http://www.icty.org/x/cases/prlic/ind/bcs/080611bcs.pdf

Pa kaže na stranici 5. ove optužnice, u paragrafu 15. slijedeće:



Dakle, jasno je da optužnica, jer tako u njoj piše, pokriva vrijeme od " 18. novembra 1991. godine ili prije tog datuma pa do približno aprila 1994."

Odmah iza tog paragrafa 15. ide naravno paragraf 16, a koji kaže:





Dakle, u ovoj optužnici, koja se odnosi na razdoblje od najkasnije 18. studenog 1991 ili ranije, pa do približno travnja 1992. kao članovi UZP-a navode se i razni časnici i pripadnici oružanih snaga Herceg-Bosne/HVO-a.
Dakle, ja to nisam izmislio, to stoji u optužnici.
Činjenica je, i to neoboriva činjenica, da je general (tada još pukovnik) Ante Gotovina od približno travnja 1992. pa do približno kolovoza 1992. bio pripadnik i časnik HVO-a.
Prema tome, u ovoj i ovakvoj optužnici i general Gotovina je implicitno naveden kao član, a ako ne kao član onda bar kao pomagač u UZP-u.

Time smo tu prvu tezu rješili.



Druga teza, bila je teza koju sam preuzeo iz knjige "Muslimansko-hrvatski građanaksi rat u Srednjoj Bosni", autora Charlesa Reginalda Shradera, američkog vojnog analitičara čije bi se sve reference trebalo nabrajati jedno pola sata da se nabroji koji sve vojne titule i počasti taj čovjek ima, te koliko je napravio znanstvenih radova na polju Vojne znanosti, ša ćemo to preskočiti i krenuti odmah ne tezu, a teza je da je rat između Muslimana i Hrvata počeo približno 13. siječnja, probnim napadom Armije BiH, poglavito 305. brigade Armije BiH znane kao "brigada Jajce",i 317. brigade Armije BiH, brigade Gornji Vakuf na čelu s Fahrudinom Agićem ma šire područje Uskoplja ili Gornjeg Vakufa.
Ovdje bi mi netko tko o tome bolje zna mogao objasniti razliku između Uskoplja i Gornjeg Vakufa, jer koliko se meni čini službeno se grad zove Gornji Vakuf, a mikro-regija kojoj pripada taj grad zove se Uskoplje. Međutim, čuo sam i da je Uskoplje hrvatski naziv saamog Gornjeg Vakufa, dakle samog grada.
Dok mi netko tko to bolje zna ne objasni točno i precizno o čemu je riječ, a radi lakšeg praćenja, držat ćemo se onoga kako stoji na karti, pa je valjda službeno, a to je da se grad zove Gornji Vakuf, a mikroregija da je Uskoplje. A tako će biti lakše i pratiti temu. Ali kad sam već kod toga, nikako mi nije jasno, kad gledam kartu, vidim da je Gornji Vakuf dolje., odnosno južnije a Donji Vakuf je gore, odnosno sjevernije, pa mi nikako nije jasno kako one što je ispod može biti gornje, a ono što je iznad može biti donje. Meni se čini da je čitava BiH takva, naopaka u samom startu, pa nije čudno što zagovornici unitarne BiH imaju iste takve, naglavačke izokrenute stavove.
I kaže meni taj ****** da borbi nije bilo do 15, kad je HVO stavio ultimatum, i da je napad počeo 16-og, i da je HVO bio taj koji je napao, i pozvao se na svjedočenje britanskog časnika, obavještajca BRITBATA(britanski bataljun UNPROFOR-a) Andrewa Williamsa, koji je stvarno u svom svjedočenju, prilikom ispitivanja od strane tužitelja rekao da je HVO napao prvi. Također, i Fahrudin Agić u svom svjedočenju tvrdi isto, naravno, ali ne samo to, on tvrdi da Armija BiH u Gornjem Vakufu uopće nije napadala HVO nego da se samo branila.
I sad, koje ja imam kontra-argumente? Prvo onovremeni dokument, odnosno video-zapis iz tog vremena sa samog mjesta događaja:

http://www.youtube.com/watch?v=ccx7Bo0DLHI

Dakle nije da se ja pravim Englez, nego je ovo izjava koju daje jedan Englez koji je tamo, na terenu u tom trenutku i koji priča što se događa, a događa se upravo ovo što on govori, da "Muslimani žele što dalje na jug, a Hrvati ih žele zaustaviti". Također, ova izjava je još jača kad se klikne na video koji se sugerira na samom zaslonu unutar ovog videa, od desete sekunde, dakle ovaj video:

http://www.youtube.com/watch?v=m8BFomdivpk

Pa onda stanem i logički se zamislim: Ako oni koji doturaju oružje Muslimanima tvrde da su Muslimani ti koji napadaju, i koji žele "što dalje na jug, dok ih Hrvati samo žele zaustaviti", onda ja nemam razloga da im ne vjerujem.
Ovakvo svjedočenje je onovremeno, i sigurno puno autentičnije od svjedoka tužiteljstva Andrewa Williamsa, koji je vrlo lako i vrlo možebitno prije svog svjedočenja izbrifiran, nabiflan, i pripremljen na iznošenje laži.
Postoji još argumenata kojima doduše ne mogu dokazati da su Muslimani bili ti koji su napali prvi, ali koji svakako dovode u razmnu sumnju autentičnost i istinitost svjedoka tužiteljstva, bivšeg britanskog obavještajca Andrewa Wiliamsa.
Na primjer, Williams je bio pripadnik jedne satnije Britbata, takozvane B satnije onog što oni zovu Cheshire Regiment, a na čelu te satnije bio je bojnik, odnosno major Alistair Rule. Taj isti Rule je dakle bio Williamsov zapovjednik, ali i svjedok tužiteljstva protiv Darija Kordića u svezi sukoba u Gornjem Vakufu. On je također za taj sukob okrivio Hrvate, i to stoji u presudi Kordiću:

http://www.icty.org/x/cases/kordic_cerk ... 010226.pdf

To je paragraf 561. u kojem kaže:

Jedna četa Britbata (četa B češirskog puka) bila je u to vrijeme stacionirana u Gornjem Vakufu i njen komandujući oficir, major Alistair Rule, svjedočio je o sukobu kojim su započele borbe u Srednjoj
Bosni. On je rekao da su u Gornjem Vakufu 11. januara 1993. započele borbe izazvane bombom
koja je podmetnuta u jednom hotelu u vlasništvu Muslimana koji je korišten kao štab. Nakon toga je
uslijedio opšti sukob i te noći je grad teško granatiran. Tokom pregovora o prekidu vatre u komandi
Britbata, pukovnik Andrić koji je predstavljao HVO, zatražio je da muslimanske snage polože
oružje i prihvate kontrolu HVO-a nad gradom. Ti zahtjevi bili su neprihvatljivi Muslimanima i
pukovnik Andrić je zaprijetio da će sravniti Gornji Vakuf sa zemljom ako se zahtjevi ne prihvate.

Međutim, u istom tom paragrafu presude Kordiću stoji i ovo:


Napomena: Ovi brojevi koje vidite, dakle 987. i 988. su oznake fusnota koje upućuju na dokazne predmete koji se vode onako kako stoji na dnu stranice, dakle 987 = T. 5465-66. i 988 = T. 12364. a riječ je o knjizi pukovnika Roberta Boba Stewarta, a koji je bio zapovjednik i Williamsu, i Ruleu, i svim Britanskim pripadnicima UNPROFOR-a koji su tamo bili jer je on bio zapovjednik BRITBATA, dakle broj 1., i koja knjiga se zove "Broken Lives", a to je ova:

http://books.google.hr/books/about/Brok ... edir_esc=y

Pa veli Bob Stewart, na stranici 205, ove knjige slijedeće, citiram:

"To se dogodilo spontano, i mi nikad nismo otkrili uzrok tome"

Dakle, u knjizi, na stranici 205. koja je u ovom predmetu dokazni materijal koji se vodi pod oznakom 3D00462, zapovjednik čitavog britanskog bataljuna, Bob Stewart tvrdi da "oni nikad nisu otkrili uzrok tome", odnosno da nikad nisu otkrili uzrok početka sukoba u Gornjem Vakufu. Ta deskrapancija u izjavama Williamsa ili Rulea i samog Stewarta je valjda ona koja ćini razliku između profesionalnog vojnika, i obavještajca kojem u opisu posla piše da se bavi ne samo informacijama, nego i dezinformacijama, odnosno lažima.

Dakle, to je to što se toga tiče.

Što se tiče vjerodostojnosti samog svjedoka Andrewa Williamsa, (o "vjerodostojnosti" ili još bolje "nepristranosti" Fahrudina Agića valjda ne moram detaljno secirati), nju je doslvno razvalio sam general Praljak.
Naime, Williams je, odgovarajući na pitanja tužitelja o HVO-u i postrojbama HVO-a u Gornjem Vakufu znao sve, da karikiram, znao je kakvo donje rublje nosi koji pripadnik HVO-a, dakle imena, i kodne oznaka postrojbi HVO-a, brojno stanje, stanje naoružanja i tvarno-tehničkih sredstava te sve ono što čini jednu postrojbu, ili više njih, ili pak cijelu vojsku, postrojbom ili vojskom.
Ali, Williamas nije znao koja je kodna oznaka Armije BiH iz Jajca, a kao što sam naveo, riječ je o 305. brdsko-planinskoj brigadi Armije BiH. Na direktno pitanje postavljeno od strane generala Praljka ovom svjedoku:
Znate li koji kodnu oznaku je nosila brigada A BiH iz Jajca?
Svjedok je odgovorio:
"Ne sječam se više, mislim da je bila 304. ili 317."

Za one koji ne znaju: 317. je brigada iz Gornjeg Vakufa, a odakle Williamsu 304. brigada, koja je iz Breze, i koja pripada 1, korpusu Armije BiH, OG istok, a koja je pridodana 3, korpusu Armije BiH, jednakao kao i primjerice 310. brigada Armije BiH iz Fojnice, to valjda samo Williams zna, ili bolje rečeno, ne zna.
Također, Williams nije sa sigurnošću mogao odgovoriti ni koju kodnu oznaku je nosila brigada Armije BiH iz, pazite sad ovo - Gornjeg Vakufa!!??
Praljak: Gospodine Williams, koju kodnu oznaku je nosila brigada Armije BiH iz Gornjeg Vakufa?
Williams: Paaaa, mislim isto ili 304. ili 317. ne znam više
Praljak: Dobro.

Ili, taj svjedok je primjerice rekao da je vidio pripadnike 4. gardijske brigade HV-a iz Splita u Gornjem Vakufu.
Kad ga je Praljak pitao na temelju čega je to zaključio, i može li reći kakvu su oznaku ti vojnici nosili na rukavama, i kakve su kape nosili i koje boje, ovaj opet nije imao blagog pojma, i onda je počeo lagati da je vidio na jednoj ruci oznaku HV, a nije vidio oznaku na druoj ruci, niti je vidio beretku, niti koje je boje bila beretka.
Na kraju je ispalo da su to bili pripadnici jedne postrojbe HVO-a iz Ljubuškog.
I tako bliže i tako dalje, sami lažovi, bolesnici, nigdje činjenice, nigdje dokaza, nigdje istine, samo obavještajni i paraobvaještajne dezinformacije, i prijekcije raznoraznih političkih interesa na razno-razne svjedoke, a preko tih i takvih svjedoka projekcija vlastitih interesa na ovom prostoru, dok pravda opet ima ćoravitis, ilitiga sljepilo.
Nadam se da sudac Antonetti neće nasjesti tome, i da će shvatiti o čemu se radi, i da će uspjeti uvjeriti Treschella da odbace taj smješni UZP, dok se od onog šupka Prandlera ne trebamo ničem nadati, taj mi se sa svojom jugonostalgijom, kao da je Denis hebeni Latin, na ovom suđenju popeo na vrh glave. Nazočnost jednog takvog suca na jednom ovakvom važnom sudu, u jednom ovako važnom procesu samo je nešto zbog čega taj sud jest na lošem i glasi, i razlog zbog kojeg ga prati loša reputacija...

Znam da dugujem jedan zaostatak koji sam obećao gore i to će biti rješeno ovih dana.
Sad, ne mogu prestati pregledavati predmet Kordić, i meni je stvarno zanimljivo što tu sve čovjek može naći.
Na primjer, jedan dokaz koji bi po svojoj stvarnoj težini trebao imati veću važnost nego svjedočenja svih tih raznoraznih Mesića, Manolića, Čičaka, Paraga, Ashdowna, Donia i ostalih tipova koji se bave teorijom urote, a za koju nikad ne mogu pružiti niti jedan jedini dokaz. A pazite sad samo oavj dokaz:

http://icr.icty.org/LegalRef/CMSDocStor ... 065773.jpg

Jas ne znam koliko tko od vas zna čitati vojne karte, ali pošto sam ja ne samo u ratu, nego prije rata godinu dana u JNA, i nakon rata još 10 godina u HV-u bio dakle nekih 15 godina vojnik, i na kraju dočasnik, ali dočasnik koji je imao apsolutno jednaku izobrazbu kao časnici, i ovo je bila jedna od obvezatnih stvari, jer što ako ti se dogodi da u boju zarobiš ovakvu kartu, i ako ne znaš njenu važnost možda se može dogoditi da doneseš krivu procjenu, i daš tu kartu nekome tko je ne bi smio dobiti. Zato smo mi to morali znati.
Ovo je dakle dokazni predmet broj D189/1, iz predmeta Kordić-Čerkez, karta Armije BiH koju su pripadnici HVO-a zarobili u sječanjskim borbama u srednjoj Bosni i prikazuje, kako na samoj karti piše, "Obostrani raspored snaga u zoni 3 korpusa, kraj decembra 1992.-januar 1993.". Za one koji ne znaju srpski i ne pišu i ne čitaju po Karadžiću, to znači da je to prikaz stanja s kraja prosinca 1992. i siječnja 1993.
Dakle, riječ je o stanju na terenu prije izbijanja sukoba, a ono što je bila zona odgovornosti 3. korpusa Armije BiH uglavnom se odnosi na područke srednje Bosne i preklapa se s onim što je bila OZSB HVO-a, odnosno Operativna zona Srednja Bosna.
I sad, uzmite recimo 307. brigadu Armije BiH, to je ona Bugojanska brigada Armije BiH, i pogledajte kako je okrenuta, i vidjet ćete da je okrenuta prema Srbima, odnosno srpskim položajima koji su iz pravca Donjeg Vakufa okrenuti prema Travniku i Bugojnu. Ista je stvar sa 306. 312. ili 314. brigadom itd.
Dakle, kad ste shvatili legendu, prema kojoj oznaka "HVO" označava položaje HVO-a,a oznaka "S" označava položaje vojske bosanskih Srba, onda morate pogledati slijedeće, i odgovoriti na slijedeće pitanje:
Prema kome su okrenute 309. 325. i 333. brigada Armije BiH, te djelovi 7. Muslimanske brigade Armije BiH.
Vidjet ćete da su one okrenute prema HVO-u, a ne prema snagama bosanskih Srba, dok su snage HVO-a okrenute isključivo protiv snaga vojske bosanskih Srba.
I sad, kad bi se ovakva stvar našla recimo na američkom vojnom sudu, a koji je puno kompetentniji suditi u svezi vojnih događaja od ovih punoglavaca iz Haaga, nakon ovog predočenog dokumenta, svaka priča o tome tko je prvi počeo postala bi suvišna. Iz ovog je sve potpuno jasno svakom profesionalnom vojniku, dočasniku ili časniku koji zna čitati vojne karte. Tu nema više nikakve priče u vojnim krugovima oko toga tko je prvi prema kome okrenuo svoje postrojbe, a to nisu neke desetine ili vodovi, eventualno satnije, pa da imamo nekog svojeglavog zapovjednika na terenu koji je odlučio okrenuti svoju satniju baš prema HVO-a ne prema VBS-u (ovaj akronim ću koristiti dalje za vojsku bosanskih Srba). Ovdje su okrenute čitave brigade, a to znači da se radilo po planu i zapovjedi koja je stigla odozgo, s najvišeg mjesta, iz Glavnog štaba Armije BiH, ako ne i od samog Izetbegovića.
I sad mi imamo problem što ti suvi u Haagu nemaju vojnog obrazovanja, pa onda donose onakve presudekakve su donijeli Kordiću, a garantiram da oni nemaju pojma na temelju čega su donijeli takvu presudu.
Jedino što su oni njemu od tih strašnih "krimena" uspjeli naći jest to da je čovjek mobilizirajući HVO u Busovači i bruzseći ih za borbu jednom rekao da je to hrvatska zemlja, što bi kao trebao biti "dokaz" da je Republika Hrvatska htjela oteti i anktirati dio BiH, a ne moram vam valjda govoriti koja je to glupost, pa mu onda nalaze da je to isto ili sličn o izjavio na osnutku brigade HVO-a iz Zenice, a kao osnovni krimen stavljaju mu to što je sudjelovao u radu stožera OZSB 15. travnja 1993. kad je planiran napad na Ahmiće, a koji su bili legitiman vojni cilj.
Sama nazočnost nekoga ne nekom sastanku nije i ne može biti krimen. Oni su zato rekli da se kao "vide posljedice", jer su se tamo Sijan Antolović i Cicko Bralo malo zaigrali i pobili i koga su trebali i koga nisu trebali, ali poveznice između toga i nazočnosti Darija Kordića i onog što je on rekao na tom sastanku i tih zločina koji su se na žalost dogodili,. nema ama baš nigdje.
Usporedbe radi, navedimo primjer notornog Save Štrbca, koji je sudjelovao na sastanku "ratnog štaba srpske opštine Benkovac" u studenom 1991. godine prilikom pripreme i planiranja napada na Škabrnju i Nadin. Recimo, kao i haški sud u slučlaju Kordić, da se "posljedice vide", jer znamo kakav se krvavi četnički pokolj dogodio 18. studenog 1991. u Škabrnji, te 19. studenog 1991. u Nadinu. Možemo li onda pitati Bajića zašto ne podiže optužnicu protiv Save Štrbca pozivajući se na hašku praksu u slučaju Kordić, da je dovoljno sjediti na nekom sastanku na kojem se planira vojna akcija, a koja rezultira ratnim zločinom. Ne možemo, jer da to pitate bajića on bi vam se samo cinički nasmijao u facu. Očito, za Savu Štrbca vrijede neka druga pravila nego za Darija Kordića.
Pošto sam na ranijim stranicama uočio da tu ima ljudi koji ne razumiju stvari baš dobro, pa je jedan od takvih napao Zvonimira Hodaka da je rekao da je "HZ HB bila fašistička tvorevina", pa onda mogu doći i nepriliku da meni nabija na nos da trpam potpuno nevinog čovjeka i hrvatskog viteza Darija Kordića u isti koš s notornim četničkim zločincem Savom Štrbcem, mogu mu odmah reći da ide dudati dudu a kad odraste neka dođe na spiku.
Ja ovdje samo uspoređujem sudsku praksu, s tim da ni ove dvije stvari nisu potpuno iste, jer je zločin u Škabrnji, iako obimom manji od zločina u Ahmićima, puno teži što se tiče pravne kvalifikacije, a to je stoga jer je zločin u Škabrnji smišljen i proveden s namjerom, dok se zločin u Ahmićima dogodilo zato što su se pojedinci oteli kontroli, i zahvaćeni infekcijom ratnog ludila počinili zločin. Ovo nije neka moja izmišljotina, nego kod ovakvih zločina u praksi međunarodnog prava postoji razlika, i to su opće poznati slučajevi poznato kao Min-Lai i Lidice.
Lidice su zločin koji je ekvivalent Škabrnji, a Min-Lai je zločin koji je ekvivalent Ahmićima.
Lidice su u Češkoj, i u vrijeme drugog svjetskog rata njemački nacisti iz SS-a su tamo počinili zločin hladnokrvno, polako, smišljeno i planirano, baš kao što su to učinili četnici i jugoslaveni Ratka Mladića u Škabrnji.
Min-Lai je u Vijetnamu, i tamo su zločin počinili američki marinci u nastupu ratnog ludila, i to je zločin koji se događa u hipu, nije planiran, i ne možese zbog takvog zločina teretiti više zapovjednike, nego samo one ljude na terenu koji su ga počinili, i može se propitati samo odgovornost zapovjednika na terenu, a to je koliko ja znam bio Paško Ljubičić zbog toga što su mu se pojedini pripadnici oteli kontroli.

Dakle, karta gore pokazuje da su još u prosincu 1992. snage Armije BiH počele raspoređivati svoje brigade za napad na HVO, a kao što ste iz prijašnjih postova vidjeli, najkasnije u kolovozu 1992. godine počeli su s prikupljanjem obavještnih podataka o HVO-u, odnosno s obavještajnim radnjama usmjerenim protiv HVO-a. S druge strane, HVO je tek u siječnju 1993. počeo s obavještajnim radnjama protiv Armije BiH, a do siječnja 1993. te radnje su bile usmjerene isključivo protiv VBS-a.
Ja sam dosta gledao i pratio ovo suđenje šestorki, i meni nikako nije jasno na čemu počiva ova optužnica, koji su njihovi dokazi, osim iskaza svjedoka koji ili nisu iz prve ruke, ili nisu pouzdani, ili imaju vrlo velikih razloga biti pristrani, a materijanih dokaza oni nemaju nigdje, Svi dokazi si na našoj strani. I upravo zato, haško tužiteljstvo je bilo to koje je angažiralo Charlesa Reginalda Shradera da sa svim svojim kvalifikacijama i vojnim znanjem za njih izradi studiju o tome tko je koga prvi napao u Srednjoj Bosni, uvjereni kako je HVO napao prvi. Kad im je Shrader, nakon što je pregledao sve moguće dokumente s obje strane, obišao i razgledao teren, uzeo u obzir apsolutno sve čimbenike koji tvore jednu takvu profesionalnu vojnu studiju, od broja ljudi i postrojbi, do vrsta i količina naoružanja i streljiva, pa sve do klime, vegetacije, geografskih osobitosti itd, donio svoju ekspertizu iz koje je bilo vidjlivo i nesumnjivo da je Armija BiH napala prva, oni su odustali od te ekspertize. To je jedna stvar koja bjelodanim čini činjencu da je tužiteljstvo haškog suda potpuno svjesnoi radilo na štetu Hrvata u BiH, HVO-a i Herceg-Bosne.
Da to nije slučajno pokazuje i slučaj istražitelja tužiteljstva haškog suda, Francuza Regisa Abribata, u slučaju koji je dobro opisala sjajna novinarka i publicistkinja Višnja Starešina u ovom članku:

http://www.hic.hr/tuziteljstvo-krivotvorilo.php

Izvojimo ovaj dio koji se odnosi na ovog haškog istražitelja:


ja mislim da bi nakon ovakvih stvari, svako razumno vijeće optužnicu protiv Praljka, Prlića, Petkoviča, Čorića, Pušića i Stojića bacilo u smeće, i dalo uhititi onog idiota koji je takovu optužnicu napisao, i time uništio ljude, njihove obitelji itd.

Svaka čast za sticky!

Do rata službeni naziv i grada i općine bio je Gornji Vakuf.

Od rata Hrvati ("Usred ratnih zbivanja, i to 29. 12. 1993., ime općine i grada Gornji Vakuf hrvatska strana mijenja u višestoljetni i tradicionalni povijesni naziv Uskoplje." http://zupauskoplje.org/povijest-upe?start=1) zovu i grad i općinu Uskoplje, po starom nazivu za taj kraj (mikro-regiju).

Na karti je brojem 3 označen dio grada naseljen Hrvatima ("Uskoplje") i brojem 2 dio grada naseljen Muslimanima ("Gornji Vakuf").
Forumaš Dr.Vito Dugonoga je u postu opisao i lokaciju Releja, strateški važne kote iznad grada. Na stranicama ispred i iza citiranog posta ima shematskih karata crte bojišta oko Uskoplja.
http://hercegbosna.org/forum/post64799.html#p64799

Službeni naziv i grada i općine je od 15. rujna 2001. Gornji Vakuf-Uskoplje.
http://www.ohr.int/decisions/mo-hncantdec/default.asp?content_id=5888

Gornji Vakuf je na gornjem toku rijeke Vrbas, a Donji Vakuf je nizvodno na Vrbasu od Gornjeg, dakle dolje.

***

U Bosni je stari pogled bio da je sjever -> dolje, a jug -> gore.

Npr. fra Filip Lastrić (o. Filip iz Oćevije), koji je objavio Pregled starina Bosanske provincije (Epitome vetustatum provinciae Bosnensis) u Anconi 1776.g. razlikuje:
Donju Bosnu = danas Bosnu i
Gornju Bosnu = danas Hercegovinu.

Inače, za cjelokupni opus na svim forumima te analize:

Pogledajte ovaj post.
http://hercegbosna.org/forum/post361254.html#p361254

Mislim da Vas intuicija nije prevarila.

Majstore

evo toliko da kažem, da sam se registrirao iz razloga, da pozdravim i dam podršku marasovcu , kojeg sam vrlo rado čitao na onom drugom forumu.

svaka cast marasovac

Gospodine Marasovac, ovo što ste napisali....