Patriotizam je davno okačen o klin


Smješno, ma šta smješno – urnebesno mi je zazvučalo kad je u petak na ovim protestima jedan od ovih što “jasno izražavaju nezadovoljstvo hapšenjem Ganića” izjavio kako bi volio da je na ulice izašlo stotinu hiljada stanovnika umjesto rečene tri hiljade. Valjda kako bi pomenuto nezadovoljstvo još jasnije bilo izraženo

piše: Nermin Čengić

Čitam, gledam, slušam ovih nekoliko dana uzburkanu bljuzgu društ(a)va u Bosni i Hercegovini, koje dobi još jednu dimenziju za usplahirenje duh(ov)a. Dosadašnji fašizmi i ostali izmi su već počeli biti dosadni i zanemarivani pa je novonastala kontra onih dvije-tri hiljade u petak na sarajevskim ulicama taman lijepo dobrodošlo da se dokazuje novi patriotizam od Une do Drine, od Save do mora. Naravno, taj patriotizam preskače polovicu Bosne i Hercegovine, te značajan dio druge polovice iste te Bosne i Hercegovine. Hoće reć’, bosanskohercegovački entitet Republika Srpska zvanično ne osjeća patriotizam spram svoje “matice” (nisu džaba navodnici) Bosne i Hercegovine, a dijelovi ove zemlje naseljene stanovništvom koje se izjašnjava Hrvatima živo zaboli neka stvar za patriotizmom spram postojbine jer ih se uvjerava (ili ih se već uvjerilo) da im je majka Hrvatska, a Bosna i Hercegovina mu tu dođe k’o tranzicioni faktor il’ šta već. Eventualno se Hercegovina zagovara, ali Bosna, iako je u bosanskoj Posavini živio ogroman broj (prodatih) Hrvata, nije ni u noktu. Bosne i Hercegovine nema.

Ni u trećem dijelu, vječno na najmanje tri dijela raskomadane Bosne i Hercegovine, nisu baš čista posla. Dok se jedan dio busa u prsa neupitnim patriotizmom, drugi dio je pregorio u nastojanju da pokaže i dokaže stvarne potrebe aktuelnog društva. Potrebe za jedinstvom i normalnim životom su u tolikoj mjeri prevaziđene na ovim prostorima da se pojavljuju jedino u vicevima ili nostalgičnim pričama o “onom nekad”. I šta da se očekuje u ovakvoj postavci stvari i događaja nego totalna zbunjenost neobavještenog.

Eto, uhapsilo Ganića, jednog od onih na vlasti u Bosni i Hercegovini, pred rat, za vrijeme rata i kratko poslije rata. Nadiglo se čitavih tri hiljade studenata, građana i pripadnika boračkih organizacija da brani nekakvu čast i “jasno izrazi nezadovoljstvo”. Kivni su pomenuti na Srbiju jer Srbija je svakako kriva svemu, jelte. Srbija je kriva i što su u ovoj državi studenti zadnja rupa na svirali, i što nema plata i što se borcima uzimaju mrvice sa stola. Sve je to Srbija nama servirala, nametnula, uzela. Ma nemojte molim vas.

Padne čovjeku na pamet gdje je bio i šta je radio zadnjih 18 godina i ako ima i trunke obraza priznaće otvoreno i bez odlaganja da je višestruko namagarčen. Prvo ga je granatiralo i ubijalo sve oko njega, a on je eto preživio. Istina, tu Srbija ima presudnu ulogu. Zatim, kad je vidio kako se vodi rat na bosanski, hercegovački ili balkanski način, ako se nije ispario ili na drugi način sklonio išao je u “bogu-iza-nogu” da se nešto pentra, puca i ukopava, dok su drugi krali, i zarađivali milione na brašnu i šećeru po 100 maraka za kilu. Nakon toga, kad se došlo do kakvog-takvog, a nikakvog mira preporučeno mu je da šuti i trpi što je isti i prihvatio. Istovremeno, oni koji su se u ratu nahapali i iz rata izašli višestruko bogatiji (ako su išta i imali prije rata) su uspostavili NOVE VRIJEDNOSTI. A oko tih NOVIH VRIJEDNOSTI se danas ovdašnja plemena svakodnevno kolju na svim društvenim nivoima i ljestvicama.

A obećavane su zlatne kašike (koje niko normalan nije ni tražio). Sad imamo zlatna govna i pozlaćene fašiste koji su ta NOVA VRIJEDNOST, neupitna, glomazna i teško oboriva. Svak’ se rasporedio u svoju ogradu i sprema se na izvršenje konačnog rješenja odnosno rasparčavanja od strane ovdašnjih oligarhija.

Smješno, ma šta smješno – urnebesno mi je zazvučalo kad je u petak na ovim protestima jedan od ovih što “jasno izražavaju nezadovoljstvo hapšenjem Ganića” izjavio kako bi volio da je na ulice izašlo stotinu hiljada stanovnika umjesto rečene tri hiljade. Valjda kako bi pomenuto nezadovoljstvo još jasnije bilo izraženo.

Sve se svodi na to da današnji prosječan, prevareni, zašto ne reći dobro izjebani stanovnik Bosne i Hercegovine ne osjeća više ni samog sebe, a kamoli nekakvu potrebu za nečim poput demonstracije mišljenja na bilo kakav način. Meni nije jasno šta se to očekuje od sitne buranije kad ni ova krupna stoka nije načisto šta voli, a šta ne voli… Jedni načelno vole jedne, drugi druge, treći treće, a svi skupa obožavaju onih cca pet hiljada svaki mjesec koji primaju na ime ličnog dohotka za (ne)rad na funkcijama koje obavljaju. Njima to paše, pa što bi mijenjali. Administraciju su nabili, ni Amerika je nema veću, a standard nam je, optimistično, skoro pa albanski.

Sve ove debelguze “gromade” koje prođoše raznim kancelarijama državnog aparata u posljednjih osamnaest godina su imale više nego dovoljno vremena pa eto da im se oduzmu one četiri ratne kao olakšavajuća okolnost, opet je to 14 godina, ponavljam 14 godina (14 godina, pobogu) da urede stanje u zemljici Bosnici. Imali su i vremena, imali su i milijarde, ponavljam milijarde, koje su dobili guzovače na račun stradanja i iste proćerdali, odnosno pokrali i sad su na rubovima bankrota. Ne oni nego državne institucije na svim nivoima. Sve su imali i nisu ništa napravili. Naprotiv, još dublje su svoje roblje potisnuli osim materijalnog oduzimajući i duhovni mir različitim demonstracijama RAZLIČITOSTI i naprasnom promocijom NOVOG SUŽIVOTA i TOLERANCIJE. Baš k’o da smo juče iz bunara izašli.

Sad pozivaju na patriotizam. Sad traže da se opet branimo od nečega. A ko mi? Prvi, drugi ili treći konstitutivni, ili smo za ovu priliku svi u istoj vreći? Zatim nas poistovjećuju i pozivaju da stanemo u odbranu nekog ko također ima aferima po pitanju pomenutih milijardi i koječega ostalog (op. aut. Slobodan Kovačević kojem je oteo kuću još uvijek ga gleda s nebesa). Sad hoće da krenemo ispočetka kao da se ništa nije desilo u posljednjih, eto 14 godina. Ponovo u boj za narod svoj? E, malo sutra.

Razbili su i posljednju trunku volje, želje, ljubavi prema državi (zemlja je nešto drugo, na to smo osuđeni srcem), što svojim djelovanjem to i aktivnostima na uspostavi totalne korupcije, izrugivanja i vrijeđanja smisla i pameti svojih podanika. Posvađali su sve što se posvađati da. Uvukli crv sumnje i u najoptimističnijeg. Izgradili sebi kule i gradove i sad prduckajući sa pendžera gledaju hoće li se ko odazvati njihovom pokliču.

Patriotizam je davno okačen o klin. Kod mene lično, ako ikog zanima, ultimativno onog trenutka kad sam vidio kako su zvanični konstitutivni zaštitnici nogirali Iliju Jurišića u Beograd na odsluženje 12 godina teške robije.

“I really don’t give a fuck anymore”, da se tako izrazim, da me svi razumijete jer ćete me prije razumjeti na engleskom nego na bilo kojem od tri konsitutivna jezika ove skoro pa države na kojima vam vaši dragi, mili, nadripatriotski guzovani poručuju da vas vole.

Svima je ovdje dosta tih prepucavanja, netolerancije i mogu vam reći da je danas veća mržnja nego što je bila odmah poslije rata. Republika Srbija sada koristi svoje jače političke i pravne adute, ima pravosuđe koje je iskusnije i povezanije sa međunarodnim pravnim sistemom tako da su oni to iskoristili da još više zaoštre odnose. Slučaj hapšenja Ejupa Ganića u Velikoj Britaniji na osnovu poternice zvaničnog Beograda, podigao je tenzije između BiH i Srbije na nivo koji je blizak onom iz devedesetih godina. Srbija, čija je zvanična politika prema zemljama susedima dovela do novog zatezanja odnosa ravnih onome kada je na vlasti bio Slobodan Milošević, zahteva izručenje Ejupa Ganića zbog zločina u Dobrovoljačkoj ulici koji se desio 3. maja 1992. godine kada je u napadu ubijen jedan broj vojnika JNA. Na poternici Srbije, uz Ganića, nalazi se još 18 ljudi, od kojih neki nisu više među živima. Zahtev za izručenje poklapa se sa početkom suđenja Radovanu Karadžiću pred sudom u Hagu, istim onim sudom koji je pre nekoliko godina slučaj Dobrovoljačka predao Tužilaštvu BiH u nadležnost. Na spisku se nalazi i brigadirni general Armije BiH u penziji, Jovan Divjak koji za e-novine komentariše potez srbijanskih vlasti, govori o njegovim posledicama i o ponovnoj upotrebi propagande koja je koincidirala sa početkom suđenja Radovanu Karadžiću pred sudom u Hagu.

Bili ste na licu mesta tog 3. maja 1992. godine. Šta se zapravo desilo u Dobrovoljačkoj i kakva je odgovornost oficira obeju strana za pogibiju vojnika?

Zaboravlja se od strane Beograda i RS, ili je to namerno, da je sve počelo 2. maja. Naime, tog dana zbog odsutnosti Alije Izetbegovića verovatno je procenjeno da je grad u manjem haosu, a Armija BiH koja je tada još uvijek bila TO BiH, bila je nenaoružana, nije imala teško naoružanje. Mala digresija: ovih dana je u Hagu Karadžić tvrdio da smo imali helikopter u gradu, što je smešno. Da se vratimo na 2. maj. U ranim časovima je počeo napad na grad, bombardovanje je u ta dva dana bilo jako, preko 50 građana je ubijeno. Vojska je tada sa dva pincgauera došla na 200 metara od Predsedništva BiH.

Čitava ta akcija je bila da se izvrši vojni udar na Predsedništvo, i na taj način u odsustvu Alije Izetbegovića, da se uspostavi vlast u Sarajevu. Iza ta dva pincgauera išla su dva transportera a iza njih tenkovi, međutim, s obzirom na činjenicu da su naše protivoklopne grupe zaustavile pincgauere, da su ta dva vozila bukvalno spaljena, ostala motorizovana vozila su se vratila u Lukavicu i u Nedžariće. Taj dan je završen time što je Alija Izetbegović uhvaćen i odveden u Lukavicu. On je tvrdio da je zarobljen a komandant četvrtog korpusa je rekao da je samo zadržan. Šta se dešavalo u tom vremenu dok je Alija Izetbegović bio u Lukavici, ko je vodio pregovore i s kim, ja to ne znam. Neću da govorim ono što sam pročitao iz štampe jer to tog 3. maja, kada se desila Dobrovoljačka, nisam znao.

Tog dana je došlo do razmene između Alije Izetbegovića i Milana Kukanjca, opet prema nekoj informaciji koju smo imali u štabu trebalo je da sa tri vozila iz Lukavice Alija Izetbegović dođe do Druge vojne oblasti i da dođe do razmene. Međutim, došlo je oko 30 vozila. U dva sata popodne na vozila su natovarena materijalna sredstva, dokumentacija iz Druge vojne oblasti, formirala se kolona i krenula prema Skenderiji. Kod Čobanije je kolona zaustavljena. Tog momenta sam naišao, popeo se na trotoar da pitam Aliju Izetbegovića o čemu se radi, a on me pita zašto je zaustavljena kolona na šta ja nisam imao odgovor. Nisam znao. Nakon pola sata toj koloni je dozvoljeno da krene dalje. Dok sam ja komunicirao sa Izetbegovićem, desila se pucnjava duž kolone, na koju sam komandovao „Ne pucajte!”.

Taj snimak je prikazan više puta na televiziji. Posle toga kolona je krenula prema Lukavici a transporter sa Izetbegovićem ka Predsedništvu BiH, dok je Kukanjac nastavio ka Lukavici. Pola vozila je bez problema otišlo za Lukavicu, a pripadnici TO, rezervnog sastava policije, Patriotske lige, Zelenih beretki, su zaplenili ostalih 15. Naravno, pitate se ko je to pucao. Zna se ko je. Tada nije bio organizovan napad, jer nije bilo jedinstvene jedinice. Tu su bile grupice po pet, šest ljudi Patriotske lige, Zelenih beretki, TO, policije, sveukupno negde oko 200, 300 ljudi, ne više, od kojih su, nažalost, pojedinci pucali ali to nije bio organizovan napad. Bio je to izvestan haos u kojem niko nije mogao da komanduje.

Iz Srbije najavljuju da imaju jake dokaze, čak snimke da je Ganić naredio pucanje po koloni.

Ganić jeste u to vrijeme zamjenjivao Aliju Izetbegovića u odsutnosti. Svako ko zna malo oko vojske zna da je Predsjedništvo u toku rata bilo vrhovna komanda. Ne volim nagađanja. Tužilaštvo treba da utvrdi šta je ko i kako komandovao. U pravu ste da ima dosta snimaka koji se vrte po televizijama u kojima se može utvrditi da je neko iz predsedništva, odnosno iz TO, izdavao nekakve komande. Međutim, zaista bih želio da sve to utvrdi Tužilaštvo, nikako novine, niti propaganda, jer se time stvara još veća nesigurnost kod građana. Evo i danas, dolazeći s posla zaustavlja me svaki drugi, građanin i pita „Šta je ovo, šta nam ovo rade, pa valjda smo se mi branili.” Jeste, branili smo se, ali je bilo postupaka, to je činjenica, koji nisu u skladu sa Ženevskom konvencijom.

Tužilaštvo u BiH je 2005. godine pokrenulo istragu u ovom slučaju kojom je obuhvaćeno 15 ljudi, među njima ste i vi.

Ukoliko se slučajem „Dobrovoljačka” bude bavilo Tužilaštvo BiH veća je verovatnoća da se proces pre okonča, jer su skoro svi osumnjičeni na njenoj teritoriji. Prema sporazumu Srbije i BiH, zločincima se sudi u matičnoj zemlji. Srbija na ovaj način rizikuje da odugovlači proces decenijama jer do osumnjičenih ne može da dođe sem na način kao i u slučaju Ejupa Ganića.

Činjenicu da se Tužilaštvo BiH bavi tim slučajem niko sa desne strane Drine neće da prihvati. U slučaju „Dobrovoljačka” svi mi koji se nalazimo na spisku, na listi, s nama je obavljen razgovor. Ja sam osumnjičeni, dva puta sam išao i davao izjave, kad dođe do suđenja one će biti meritorne u tome šta sam, koliko i u čemu odgovoran. Mislim da je to povezano sa slučajem Karadžić. Dobro se zna da je taj „slučaj” Hag prepustio državnom tužilaštvu jer oni u njihovim procenama, odnosno utvrđivanju krivice, nisu došli do podataka da bi se mogla dići optužnica za nekoga u Hagu. Pretpostavljam da mnogi znaju da oni koji su bili akteri svega toga u to vreme više nisu u BiH, ima nekih koji su umrli, uostalom, znate da su se na prvobitnom spisku našla trojica mrtvih ljudi. Očito da se nešto uradilo na brzinu da bi se držala tenzija, nepoverenje, nedostatak želje da se situacija na Balkanu stabilizuje i da sve zemlje Balkana uđu u EU i Nato.

Da li se ovaj potez srpskih vlasti tumači u BiH kao politički?

Da. Ovog trenutka vlastima u Srbiji je najveći problem suđenje generalu Perišiću u Hagu. Pokušavaju da to malo stave pod kontrolu, da produže jer je on bio načelnik štaba JNA i o mnogim stvarima zna, učestvovao je u donošenju odluke u BiH. Naravno, znao je ono što se desilo u Srebrenici. To je jedna priča. Ja mislim da će ovo negativno uticati i na Srbiju i na njihovo dalje uključivanje u Evropsku uniju i NATO iz prostog razloga jer oni ne predaju svoje ratne zločince, Mladić je još uvek na slobodi, a u isto vreme vode računa šta se dešava u našem dvorištu. Time oni pokazuju, svesno ili nesvesno, da su ipak akteri ratova na prostoru bivše SFRJ. Sad je u toku proces protiv Karadžića i Perišića u kojem će se potvrditi ono što se već zna. Karla del Ponte je u dogovoru sa Goranom Svilanovićem određen deo dokumenata „sačuvala” da ne dođu pred sud. U tim dokumentima se govori o sastancima Ratnog saveta Predsedništva Jugoslavije u kojima se tačno govori koliko je Srbija uključena u ratove.

Kakvu poruku Srbija ovakvim postupkom šalje BiH? Da li se na ovaj način mobiliše građanstvo BiH ka nacionalističkim strankama?

Ovo će još više razdvojiti, dovesti do jačanja animoziteta između Federacije BiH, najviše Bošnjaka i Republike Srpske. Nije to vezano samo za Srbiju, nego i za RS jer poruke iz RS idu ka tome da je hapšenje Ganića pravda, da je na taj način izvršena pravda. Oni daju sebi za pravo da ocene da je Ganić odgovoran za zločin koji se desio u Dobrovoljačkoj ulici. Tu se stvorila jedna napetost, među ljudima je dosta straha, nema velikih reakcija. U petak je manja grupa protestvovala pred ambasadom Republike Srbije. Svima je ovdje dosta tih prepucavanja, netolerancije i mogu vam reći da je danas veća mržnja nego što je bila odmah poslije rata. Republika Srbija sada koristi svoje jače političke i pravne adute, ima pravosuđe koje je iskusnije i povezanije sa međunarodnim pravnim sistemom tako da su oni to iskoristili da još više zaoštre odnose. Iskreno, mislim da će to narednih dana biti još gore, jer Ganić neće u narednih mjesec dana biti izručen niti jednoj strani niti će ga pustiti.

Suđenje Radovanu Karadžiću se poklopilo sa hapšenjem Ejupa Ganića. Javnost u BiH, koliko se da isčitati iz medija, ne veruje da je to slučajno.

Moglo bi se to vezati u sledećem kontekstu. Tužilaštvo JNA je izvršilo analizu i procjenu i došlo do spoznaje odgovornosti određenih lica u predmetu Dobrovoljačka ulica. Po ukidanju vojnog tužilaštva , predmet je prešao u nadležnost Tužilaštva Srbije. Srbija je čekala do 28. februara, 27. je potpisan sporazum između pravosuđa BiH i Srbije o tome da se procesuiranje organizuje tamo gde se zločin desio. Suprotno od toga oni angažuju čitavo pravosuđe prema državi koja je i tokom rata bila naklonjena Beogradu i nije objektivno pratila celu situaciju stradanja građana BiH. Podsjetiću, postoji zvanični podatak da je u BiH tokom rata oko 100.000 ljudi poginulih; od toga 64.000 Bošnjaka, 33.000 Srba i 7 – 8.000 Hrvata. Ovim potezom vlasti u Srbiji hoće da odvuku pažnju sa procesa koji se vodi protiv Radovana Karadžića jer taj proces nije vezan samo za njega. Ima puno detalja koje će Karadžić vezati za to da je sva logistička, materijalna i moralna podrška bosanskim Srbima ipak dolazila iz Beograda i da oni nikada ne bi mogli samostalno voditi rat u BiH. Naravno, bez pomoći tehničkim sredstvima oni ne bi mogli dobiti teritoriju koju danas imaju, ovih 49 odsto. Sigurno je da se ovo što se danas dešava sa Ejupom Ganićem jedan politički akt koji je, nažalost, prihvaćen uslovno od engleskog pravosuđa. Onog momenta kada je Ganić zadržan iz Sarajeva su slane poruke da se cijeni britansko pravosuđe kao najpravednije i da se Ganiću ne može desiti ono što mu se, eto, sad dešava. Naše uverenje da se do pravde mnogo bolje dolazi u Engleskoj nego recimo kod nas, očigledno je bilo obmana.

Upravo od Karadžića se može ovih dana čuti najgora propaganda koju je Srbija koristila za vreme rata na prostoru bivše SFRJ.
Jedan od simbola opsade Sarajeva bila je i ostala priča o masakru na pijaci Markale. U srbijanskoj propagandi taj je događaj predstavljen kao bošnjačka ujdurma, žrtvovanje svojih građana zbog propagandnog efekta. Danas se u Srbiji taj događaj predstavlja kao istina, kad neko od političara i javnih ličnosti brani ratne zločince, obično kaže „To je kao i u slučaju Markale“, budući da se u javnosti to podrazumeva kao prevara. Šta je istina i kakve ste interpretacije u koju svrhu videli?

Sredstva javnog informisanja su pripremila, vodila i zaključila rat, znači propaganda je ta koja je dovela do rata. Pre Markala, govorimo o prvom napadu 5. februara 1994. godine, bila je tržnica Ferhadija 27. maja 1992. kada je ubijeno 17 ljudi koji su čekali u redu za hljeb, a vidite o tome se ništa ne govori. Kao ni o stradanju dece na Dobrinji i na nekoliko mesta u Sarajevu. Naravno, svelo se na Markale iz prostog razloga jer je tu bilo najviše žrtava. Međutim, sud u Hagu je za Markale tačno procenio i učinio odgovornim komandanta romanijsko sarajevskog korpusa koji je i dobio 40 godina za sve ono što se dešavalo u Sarajevu.

Za drugi zločin na Markalama, 28. avgusta 1995. godine, takođe je utvrđeno da je granata došla sa položaja Vojske RS. Propaganda ide dotle da se javno i danas govori da smo sami sebe ubijali. S jedne strane to je logično, iz prostog razloga što niko neće da prizna svoje zločine, pa ni pripadnici Armije BiH za određene zločine u Sarajevu, u dolini Neretve o čemu je i Haški sud dao svoju ocenu.

Šta danas, 15 godina nakon završetka rata, vidite kao najizraženiji vid propagande na obe strane?

Kroz nastupe Karadžića u Hagu vidi se da je ta propaganda još gora. Tokom rata informacije nisu bile dostupne ni jednoj ni drugoj ni trećoj strani, za vreme rata sredstva javnog informisanja u Evropi različito su bila naklonjena zaraćenim stranama, neko je bio naklonjen Vladi BiH a neko Vladi Srbije i RS. Međutim, danas posle 15 godina jasno se zna šta se dešavalo. Naravno, i danas sve tri strane odbijaju da priznaju da su baš oni činili bilo koje zločine.

Činjenice govore sasvim suprotno. Propaganda je ogromna a upravo primer Karadžićevih izjava na suđenju govori tome u prilog. Graniči se sa nemoralom kad Karadžić kaže da su Muslimani sami sebe ubijali, da su na prvim Markalama donesene lutke, da su tijela sa drugih mijesta donesena, da tog jutra nije bilo nikakve pijace pa samim tim ni gužve u gradu, itd. Čini mi se da je propaganda danas gora i koliko je meni poznato, nedovoljno naravno, to se prihvata u medijima u Srbiji kao činjenično stanje. Karadžić nije žrtvovan nego trijumfalno brani svoj narod. Jedna od njegovih izjava je bila prizemno smešna, da je JNA napadnuta u Sarajevu koje pripada Srbima. Za opštinu Stari grad na kojoj se nalazi Dobrovoljačka ulica, on govori da je teritorija srpskog Sarajeva. Eto jedne od propagandnih akcija koje Karadžić koristi za Haški sud.

Da li imate uopšte osećaj da su se odnosi BiH i Srbije promenili u odnosu na devedesete, nakon ovakvih poteza vlasti?

I sa jedne i sa druge strane političari imaju stalnu želju da postoji tenzija, jer u suprotnom, ne mogu ostvarivati svoje planove i ideje. Moje mišljenje je da se nije puno toga promenilo. Jeste da je došlo do promene jedne, druge vlasti. Međutim, nedavno je Vojsilav Koštunica na televiziji bez ikakvog stida veoma nekorektno govorio da su za sve što se desilo u BiH, krivi Alija Izetbegović i muslimani. Ponavljao je priču da su muslimani hteli svoju državu a da su Srbija i Hrvatska bile dve poluge koje to nisu dozvoljavale. Dakle, ništa se posebno nije promenilo. Međutim, izuzetno je pozitivno bilo što je predsednik Srbije došao i poklonio se žrtvama Srebrenice, ali to na primer Dodik nije nikada uradio. Nema puno novina u odnosima između BiH i Srbije u poslednjih 15 godina. Uostalom, znate da tri godine BiH nije imala ambasadora u Srbiji. Svi ponuđeni kandidati zvaničnom Beogradu nisu odgovarali, za svakog je bilo okačeno zvono da su baš oni učestvovali u zločinima u BiH.

razgovarali: Žarka Radoja i Bojan Tončić / e-Novine

Kao što rekoh čini mi se da sazrijeva i u Sarajevu nešto drugo, kao i kod nas, manjina još uvijek i to velika jer je većina našpanana i ovaj tekst opet mora imat riječ: fašizam; u sebi, ali sazrijeva svijest da smo svi kenjci te da je vrijeme da se nacionalna pitanja riješe na koliko toliko zadovoljavajući način i da se okrene bitnijim stvarima, da, bitnijim.

http://www.hercegbosna.org/kolumne/poli ... o-664.html

Mirko Zelenika
"Ganić odgovoran i za zločine nad Hrvatima"
Predsjednik Hrvatskog udruženja logoraša Mirko Zelenika izjavio je da je ratni član Predsjedništva BiH Ejup Ganić odgovoran i za zločine počinjene nad Hrvatima u dolini Neretve i Srednjoj Bosni.

''Budući da pitanje odgovornosti članova ratnog Predsjedništva BiH nije procesuirano u Hagu, zadovoljan sam ako se bude procesuiralo u Srbiji, jer Tužilaštvo BiH nikad to neće uraditi zbog odnosa u BiH", istakao je Zelenika u izjavi Srni.

On je dodao da ga raduje činjenica da Tužilaštvo Srbije priprema optužnicu protiv Ganića za zločine počinjene u Dobrovoljačkoj ulici.

''Ejup Ganić kao član ratnog Predsjedništva je odgovoran za planiranje, organizovanje i naređivanje ratnih zločina nad Hrvatima u BiH, što se u ovom slučaju uopšte ne spominje'', istakao je Zelenika.

On je ocijenio da Ganićeve izjave od 3. januara 1994. godine, koje je dao agenciji Reuters, a koje se odnose na napade Armije BiH u Srednjoj Bosni i Lašvanskoj dolini, potvrđuju njegovu odgovornost.

''Ganić je tada izjavio: 'Mi smo ponudili HVO-u opciju da se izvuku, a ako neće mi ćemo to učiniti milom ili silom'. Ta njegova prijetnja nije ostvarena 100 odsto, ali jeste 90 odsto, jer je Armija BiH 90 odsto etnički očistila prostor Srednje Bosne'', naglasio je Zelenika.

Predsjednik hrvatskih logoraša Ganića optužuje i za akciju ''Neretva 93'' i dodaje da je vrijeme da se ispita povezanost Ganića i ostalih bivših članova Predsjedništva BiH sa aktivnostima specijalne jedinice "Zulfikar" u toj akciji, prilikom koje su počinjeni stravični zločini nad Hrvatima.

''Akcija 'Neretva 93.' je sa muslimanske strane planirana od vojno-političkog vrha, a cilj je bilo zauzimanje doline Neretve, i u okviru te akcije napravljeno je na desetine logora i protjerano na hiljade Hrvata'', naveo je Zelenika.

On je dodao da je komandant jedinice Zulfikar, koja nosi puni naziv Specijalni odred za posebne namjene pri štabu Vrhovne komande, imao dnevnu vezu sa Predsjedništvom BiH, pa tako i sa Ganićem, te ih izvještavao o akcijama u dolini Neretve.

"Ja sam jedan od hiljade žrtava ove akcije u kojoj je od Bugojna do Mostara stvoreno na desetine logora u kojoj je 4 500 Hrvata bilo zarobljeno'', rekao je Zelenika i dodao da je jedinica Zulfikar velikim dijelom odgovorna za zločine u selima poput Trusine i Grabovice.

Komandanta jedinice "Zulfikar" - Zulfikara Ališpagu zvanog Zuka, Agencija za istrage i zaštitu /SIPA/ nedavno je uhapsila po nalogu Tužilaštva BiH zbog osumnjičenosti da je počino ratni zločin protiv civilnog stanovništva i ratnih zarobljenika u hrvatskom selu Trusina kod Konjica.

Tereti se da kao nadređena osoba sa stvarnom i efektivnom kontrolom nad pripadnicima jedinice Zulfikar, iako je znao da su njemu podređeni pripadnici ove jedinice počinili zločin, nije poduzeo nužne i razumne mjere da počinioci budu kažnjeni.

Zelenika je dodao da je i sadašnji član Predsjedništva BiH Haris Silajdžić imao vezu sa logorima u kojima su se nalazili Hrvati.

''Edhem Edo Žilić, komandant logora u Konjicu, sam je rekao da se bez Silajdžićevog znanja nije moglo ući u logore'', rekao je Zelenika i dodao da hrvatske žrtve u BiH ne mogu očekivati da će pravosuđe profunkcionisati, zbog čega je u ime hrvatskih logoraša apelovao na reakciju hrvatskih predstavnika u vlasti.

(sarajevo-x.com)

Tko je dao pola Bosne?

Paranoia (παράνοια ) je duboko prisutna među šeherteheranskim minderpolitićarima.

Ono sto meni pada u oci kod "pravovjernih" je intezitet njihove vjere u ispravnost i neupitnost njihove zvanicne istine o nekim dogadjajima od prije 15-20 godina.Ja bi se mozda usudio mozda to povezati i sa njihovom religijom koja ne trpi nista drugo sem onoga sto efendija na hutbi izgovori...ustvari nekakva mjesavina komunisticko-islamske demagogije i svjetonazora.

Potreba za stvaranjem mitova nacije u nastajanju je rezultirala stvaranjem mitova o junackim i epskim bitkama na sarajevskom asfaltu..hrabri branitelji sa heklerom i u tenama porazise cetvrtu dunjalucku vojnu masineriju cije su boje branili povampirene kornjace iz Nisa i ostatka juzne pruge...to je prica za cas istorije u G.Maoci ili prikladno za govor efendije sa stepenista jedne od 4327 dzamije from Saraj'vo...ni habera o ubijenoj bolnicarki muslimanci koja eto krenu da zajedno sa niskim padobrancima i vojnim orkestrom iz Doma JNA stavi sirote male hrcke pod dominaciju guslara sa Durmitora i u tom naumu zivot polozi na Skenderiji.Ja predlazem da ako neko od nadleznih ovo procita po hitnom postupku digne spomenik herojima sa Skenderije u vidu zlatne patike marke "startas"..moze i novo odlikovanje da se uvede.."zlatna patika Skenderije"

ufff to je ona priča o vojničini Mladiću..

Ima i druga priča..kaže Kukanjac.." ja sam Mladiću ostavio granice Rs, on ih je izgubio".

Inače Kukanjac je polagao generalski na duvanjskom polju..

Bio sam klinjo..masa vojske..još stoje kameni rovovi..nisu kopali nego su naslagali kamenja..prave male utvrde..

Mi smo tjednima poslije tumarali oko rovova..kupili neispaljene manevarske metke..i onda za Božić..malo korde uguraš, stisneš kliještima vrh košuljice metka i eto ti džaba petarde..

Ma Mladic je egocentricna budala koja je kolaterala u ovoj prici..kakav god da je ovo kao sa nesretnim Kukanjcem mu se ne bi nikad desilo.U ovoj prici mogao je biti bilo ko drugi umjesto Mladica...Kukanjcu je cast nalagala da ispali Aliji okvir metaka u glavusu i da poslednji za sebe sacuva.Na to ga je obavezivala oficirska zakletva i 30 godina lagodnog zivota oficira JNA.Sto bi se reklo vrati koko sto si pozobala...zivo me interesuje da li se ikada pokajao zbog toga.

Pa bilo je i takvih primjera..stariji vodnik Milan Tepic koji se digao u vazduh u Bjelovaru je jedan..general-major Rajko Balać je doslovno uletio u liniju sa svojim pitomcima na Bihacu '94.To su ovi koji mi padaju na pamet a radi se o Srbima.malo karikiram sa ispaljivanjem metaka sebi u glavu al' je bit ta da je ispao pica na kvadrat..egzaltirani cin dostojan cvjecara iz komsiluka a ne generala armije.Jedan stariji vodnik je to uradio u svojoj 34 godini a on kao general u pedesetim je u bitnim trenucima mislio samo kako da spasi svoju debelu prdaru ne hajuci za ljude koji su bili iza njega u koloni