Auu kako zaboravih tog Sinđelića ovovjekog koji je digao barutanu u zrak. To ti je idol. Zatitra srdašce...a.

A čije je on to oružje digo u zrak. Srpsko?

Kakvo je ovo ovdje cetnicko sjelo

Ganic neganic, ovaj slucaj ne brise jasne cinjenice o agresivnoj osvajackoj politici Slobodana Milosevica i njegovih pajtosa JNa generala. Taj 3. maj je dan poslije 2. maja kada su JNA postrojbe pokusale zauzeti Predsjednistvo, istog tog 3. maja JNA postrojbe su bile locirane po okolnim cukama, sa velikim artiljerijskim snagama, bukvalno u ratu sa muslimanima. I sad kao, otkud napad na JNA kolonu. Pa ratujes sa njima vec mjesec dana.

Meni Ganica nije zao samo zbog Srednje Bosne, mozda mi je zao i pobijenih vojnika ako su bili neki klinci i slicno, ali ovi su imali sasvim legitimno pravo da se brane od JNA postrojbi.

Srbi cijelo vrijeme iskrivljuju sliku potpuno, JNA se branila u Hrvatskoj, JNA je oslobadjala Vukovar, JNA se branila u Mostaru, JNa se branila u Tuzli, u Sarajevu, jebote opet oni zrtve

Zato sada cami cekajuci u londonskoj buvari.

Ćetresćetri ćavćadi ćuće na đamiji

Neka je on samo dohako. Neka se malo sudi i multietnićarima. Dosta već kjafira leži u zatvoru. Vrijeme je i za mumine, jah vala

Rat oko Ganića
Datum: 09.03.2010 20:42
Autor: Dragan Jerinić

Otkako je prošle sedmice, 1. marta, član ratnog Predsjedništva Bosne i Hercegovine Ejup Ganić pritvoren u istražni zatvor londonskog Osnovnog suda, kao da je život stao u dijelu Federacije.
Ništa drugo evo već deset dana se ne dešava. Niko ne želi da vjeruje da se neko uopšte usudio uhapsiti Ganića zbog ratnog zločina koji su počinili pripadnici Teritorijalne odbrane Sarajeva u Dobrovoljačkoj ulici maja 1992. godine.

Šok i nevjericu dijela javnosti u slučaju "Ganić" zasad je uveliko politički kapitalizirao Haris Silajdžić, koji se ovim ratnim temama veseli kao školarci poledici, brutalno zloupotrebljavajući zajedničke institucije i sredstva za svoju promociju. Zanimljivo, ali o slučaju "Ganić" najmanje se oglašavo Zlatko Lagumdžija, sadašnji lider SDP-a, a tada jedan od bliskih saradnika Alije Izetbegovića, koji je zajedno sa njim bio bitan dio te uvodne ratne priče u Sarajevu. No, dobro.

Ono što frustrira Srbe u BiH nije bezrezervna podrška koju Ganić ima od bošnjačkih političkih lidera do javnosti, već činjenica da gotovo niko nije spreman da prihvati da su događaji početkom maja u Sarajevu, kada su pogubljivani pripadnici JNA odredili tok krvave bosanske drame, i da se tu desio ratni zločin koji nikada nije procesuiran od strane bh. pravosudnih institucija.

Dobrovoljačka ulica i napad na kolonu JNA u Tuzli doboko su se urezali te devedest druge u kolektivnu svijest Srba o potrebi zaštite gole egzistencije i vlastitog identiteta. Tim napadima kod velike većine Srba razbijena je iluzija o mogućnosti mirnog rješenja tadašnje političke i institucionalne krize u državi. Zato i danas javnost Republike Srpske uporno insistira, zbog toga im je toliko važno, da budu rasvijetljeni ti događaji, da budu pronađeni i kažnjeni krivci.

Tačno je da Haški tribunal slučaj "Dobrovoljačka" nije procesuirao, tvrdeći da nema dovoljno dokaza, ali je takođe tačno da on može biti otvoren prikupljanjem novih saznanja o tom događaju.

Konkretno, kada je riječ o odgovornosti Ejupa Ganića, poznato je da je upravo on jedan od glavnih aktera događaja 2. i 3. maja u Sarajevu. Čak je na radiju i televiziji bio javni prenos tih dešavanja. Sjećam se, kao da je juče bilo, Ganićevog televizijskog vapaja "Predsjedniče, jesi živ?"

I kanadski general Luis Mekenzi, prvi komandant međunarodnih snaga, uvijek je ponavljao da je Ganić bio svjestan svega i znao za akciju u Dobrovoljačkoj. U knjizi "Mirovnjak", koju je objavio, svjedoči o hladnokrvnom masakriranju vojnika u transporterima, zarobljavanju njih oko 170 iz te kolone.

"Treći maj, najstrašniji dan mog života", napisao je general, navodeći da ga je Alija Izetbegović uvjeravao da će garantovati bezbjednost konvoja kroz teritoriju koju su već kontrolisale njegove snage, a pošto ga je Mekenzi obavijestio da vojnom konvoju može da pruži samo pratnju, ali ne i zaštitu.

"Rekao mi je doslovno: 'Generale Mekenzi, imate moju riječ i riječ našeg vojnog komandanta'. Bošnjačka strana, napadajući kolonu koja je mirno napuštala grad, pogazila je obećanje da će vojnicima garantovati siguran prolaz", naveo je general Mekenzi u knjizi.

Ako laže general Mekenzi, ko je ubijao vojnike i oficire JNA u sanitetskim vozilima? Ako Ganić nije odgovoran, kako to tvrde u Sarajevu, ko jeste?

Na ovo pitanje još nema odgovora. Na njega ne želi ni da odgovori Tužilaštvo BiH, čiji glavni tužilac ovih dana ostalim osumnjičenima za taj ratni zločin javno poručuje da je na njihovom mjestu ne bi putovao nikud iz BiH, jer nisu sigurni od hapšenja. Zastrašujuća poruka.

Umjesto da konačno procesuira ovaj slučaj i stavi tačku na njega, pronađe odgovorne pa bili to i samo izvršioci likvidacija, Tužilaštvo se upustilo u opasnu igru oko ratnih dešavanja. Takav selektivan i pristrasan pristup predmetima za ratne zločine neće nikome ništa dobro donijeti, već samo produbiti ionako već duboke podjele u ovoj državi.

Potpuno ljudski se može razumjeti Milorad Barašin, glavni tužilac, kada kaže da je izložen strahovitom pritisku iz Republike Srpske, od udruženja proisteklih iz rata do političara i medija. Nije lako ni raditi niti živjeti pod takvom vrstom presinga.

Ali, problem je u tome što on uporno odbija da stvari pomjeri sa mrtve tačke, da pogura procesuiranje onih koji su u logoru godinama zlostavljali na primjer i Branislava Dukića, kojeg uporno etiketira kao nekog ko ga medijski zlostavlja. Barašin i njegovi tužioci uporno negiraju činjenicu da je Dukić žrtva rata koja traži pravdu. Oni ga kao takvog potpuno ignorišu i sve prebacuju u sferu politike. Opasna je politički i pogubna za pomirenje takva igra državnih tužilaca.

Baš kao što je opasna tvrdnja pojedinih bošnjačkih lidera da je BiH ponovo navodno u raljama velikosrpske agresije, što se odmah prelilo i na transparente tipa "Srbija je genocidna".

Iz Sarajeva se proteklih dana ispaljuju salve uvreda, prijetnji prema zvaničnicima vlasti Srbije, Republike Srpske i njenim predstavnicima u zajedničkim institucijama.

"Organi BiH su blokirani državnom politikom Srbije preko premijera Milorada Dodika i predsjedavajućeg Savjeta ministara Nikole Špirića", papagajski se ponavlja u političkim analizama.

"Agresija se nastavlja" vrište političari i internet forumi. Poziva se na odbranu časti, dostojanstva i bića bosanske državnosti. Uporno se negira činjenica da u toj istoj državi danas živi, radi, osjeća je kao svoju domovinu, trećina građana koji svesrdno podržavaju, pozdravljaju hapšenje Ejupa Ganića, uvjereni da je to samo mala kompenzacija za ratne zločine koje je inicirao i Ganić i politika kojoj je tada pripadao.

Normalan i hrabar stav iz Sarajeva, mora se priznati, stigao je od Sulejmana Tihića, koji je prilično tačno detektovao uzrok ne samo Ganićeve drame već i ostalih ovdašnjih ratnih priča.

"Sve ovo domaće pravosuđe trebalo je riješiti na vrijeme i ne bismo imali probleme kakve danas imamo. Da je bh. pravosuđe na vrijeme procesuiralo Dobrovoljačku i da su ljudi koji su tamo ubili te vojnike odgovarali, danas ne bismo imali Ganića u zatvoru", uvjeren je Tihić.

Možda, stvarno možda, Ganić i nije odgovoran za Dobrovoljačku, ali će za nju najvjerovatnije odgovarati pred sudom u Beogradu, jer niko u Sarajevu nije želio, smio, htio, nije ni važno, nije to pokušao ni uraditi.

Sve je dobro osim onoga: da nije bilo Dobrovoljačke ne bi bilo rata...

Ta bajkica je malo pokvarila tekst...

I dodao bih pola građana a ne trećina.

Ajde malo da razmislimo o raspletima ovog pitanja,

Dve su opcije, ili da ga transferisu u Sarajevo ili u Beograd. U obe situacije jedna strana ce se osecati kao pobednik a druga kao gubitnik. Bosnjaci ce pustanjem Ganica dobiti dokaz da su vodili pravedni rat bez ikakvih mrlja, da i sve sumnjivo moze da se podvede pod naziv "odbrana od agresije", ismevace se pokusaji Beograda, Banja Luka koja ovih dana stavlja ovaj dogadjaj u fokus ce izgubiti lokalni derbi i jos vise ce se homogenizovati u svojoj opciji distance od bilo cega sto ima veze sa BIH.

U obrnutoj situaciji samo se menjaju uloge, Beograd dobija svoj deo kolaca, dokaz da mu daju za pravo da sudi ratnim zlocincima i obavezu vise da se uhvati Mladic, Banja Luka dobija satisfakciju sto bar jednom nisu na stubu srama, sto neko priznaje i srpske zrtve. Sarajevo postaje neuroticno, neshvaceno dete koga babice polako napustaju, dobijamo jos zescu retoriku, plimu ekstremista, nedostatak bilo koga sa kim bi se razgovaralo.

Ne treba se radovati ni jednoj opciji, nece doneti mnogo toga dobrog, jedino sto je dobro sto ce u Beogradu sigurno biti osudjen za svoja nedela, a u suprotnom nece...

p.s govorimo o coveku koji je bio u stanju u sred rata reci:

O Srbima: "Trebalo je da se udružimo sa Srbima, ali kada je izbio rat, bilo je kasno", izjavio je 21. jula 1993. listu "Sarajevo" koji je izlazio u Ljubljani. "Muslimani u BiH su porijeklom Srbi s obzirom na daleke pretke i na vjerskom planu – na bliskost sa ortodoksnom religijom prije objave islama."

http://www.vreme.com/cms/view.php?id=917202

Apsolutno se ne slažem.. Ako to gledaš sa ljudske strane, gde je nestala ona čuvena rečenica da svako treba da odgovara za konkretne zločine?

Nisu mi te kalkulacije o pobedniku i gubitniku ni bliske, niti ih vidim kao ti, jer mi zadnjih 15 godina u BiH imamo prilike koje amnestiraju jednu stranu, pod krovom i ekskluzivitetom jedine žrtve. A to je sem što je neistinito, i nemoralno.

Da li Ganić treba da odgovara i zbog Hrvata i Srednje Bosne?
Naravno da treba.
Ali oni nažalost nisu u poziciji da postave to pitanje.

A ovi Ganićevi citati su mi za povraćanje, kao i Karadžićevi. Opsednutost lažima koje idu na štetu uvek jedne strane ("cvećari" ovi-ili oni, meni je isto; i jedni i drugi bi se udruživali na štetu onih trećih u BiH), umesto da se prizna realnost, da je BiH višenacionalna država koja može mirno koegzistirati jedino u nekom federalnom obliku, gde će tek nakon dužeg vremena hladjenja glava koje samo smišljaju kako bi se svetile ovima ili onima, biti moguć suživot koji neće u prvi plan na dnevnoj bazi izbacivati nacionalnu retoriku.

Dve su opcije, ili da ga transferisu u Sarajevo ili u Beograd.

Ja sam za opciju b.

Znači, b kao Beograd.
Ili b kao Banjaluka.

Znači, oderati ga i neka trune.

Dobrovoljacka razbila iluziju Srba o suzivotu?

Sta sve ovdje necu procitati.... nevjerovatno kako ovi Srbi bez imalo obraza znaju cijelu povijest falsificirat.

Ja zapravo govorim o cinjenici da su Srbi (ogromna vecina njih) itekako znali sta se sprema, mnogi (clanovi SDS-a i Pokreta za Jugoslaviju najcesce) su imali skriveno oruzje (muslimani su se uglavnom i naoruzali oruzjem zaplijenjenim iz srpskih stanova) tako da je malo glupo govoriti o tome kako su Srbi bili za jedinstvo i bratstvo, kao naivni su, a mundjosi su spremali Kristalnu noc.

To je tipicna propaganda iz beogradske kuhinje. Ono muslimana sto su se za rat spremali, to je jako mali broj, i to su bili oni koji su shvatali sta se desava u Hrvatskoj. Vecina njih je bilo uljuljkano u bratstvojedinstvo politiku, zato i jesu popusili onako na Drini, srpska vojska ih je klala ko janjce.

Smijesno mi je sto prodajete te jeftine teze ovdje, kad ih niko nece popusiti. Kao, Srbi naivno vjerovali u Jugoslaviju, slogu, a onda sjene proslosti se nadvise nad nenaoruzani srpski narod. Koja smijurija.