Poštovani gospodine McShane,

Neizmjerno smo Vam zahvalni za brigu koju pokazujete prema Hrvatskoj i sugestijama koje nam upućujete jer time i Hrvatska dobiva putokaz za daljnji smjer kojim treba krenuti. Blokada pregovora Europske Unije sa Hrvatskom, čiji ste inicijator kao eksponent britanske vanjske politike u razdoblju od 2001.-2004., nam je pomogla da shvatimo nužnost suočavanja sa našom teškom, ali pobjedničkom bliskom prošlošću te različitim geopolitikama koje se vode na ovom prostoru. Vaš senzibilni osvrt na presudu generalu Gotovini koji je objavljen u hrvatskom tisku 19. travnja 2011. bila je u znaku podrške tom nužnom suočavanju sa smrću oko 600 ljudi u akciji oslobađanja naše zemlje, koja je trajala oko četiri dana i u kojoj je sudjelovalo oko 180.000 hrvatskih vojnika na prostoru od oko 15.000 km2. Kao prijatelju Hrvatske odlučili smo Vam se obratiti sa našim zebnjama u vezi ulaska u Europsku uniju i tretmanom ratnih zločina njenih članica.

Vi možda niste ni svjesni da je 1992. podignut u strogom centru Londona spomenik Sir Arthuru Harrisu, zrakoplovnom maršalu britanske vojske, koji je organizirao i zapovijedao zračnim napadom na Dresden. Taj njemački grad je početkom 1945. bio protuzračno potpuno nebranjen, bez vojne infrastrukture, industrije ili vojnih snaga, a napunjen desetinama tisuća izbjeglica koje su bježale pred Crvenom armijom.

Iako u potpunosti svjesni da je grad Dresden vojnički gledano potpuno beznačajan, visoki časnik britanske vojske, Sir Arthur Harris, uz znanje i odobrenje samog vojnog i političkog vrha Velike Britanije planira i izvodi u veljači 1945. cjelodnevni zračni napad klasičnim i napalm bombama na grad pun izbjeglica i potpuno ga uništava. Rezultat je užasavajući. Procjene se kreću o oko 60.000 pobijenih nedužnih žena, djece i staraca u jednom danu. Povjesničari tek nagađaju o razlozima tog zločinačkog britanskog vojnog pothvata jer razumni razlog ne postoji. Nemilosrdna zločinačka odmazda prema nevinim civilima i eventualno poruka Crvenoj Armiji o snazi i moći vojnog zrakoplovstva Velike Britanije.

Štovani gospodine McShane, vjerujem da ćete shvatiti zebnju i nelagodu koju osjeća hrvatski građanin, istraumatiziran nedavnim ratom u vlastitoj Domovini, kada odlučuje o ulasku u zajednicu zemalja u kojoj se diže spomenik takvom masovnom ratnom zločinu. To je spomenik britanskom visokom časniku, koji je direktno odgovoran za bešćutno i bezrazložno ubijanje desetina tisuća civila izvan okvira ikakve razumne vojne akcije. Civilna žrtva ne nosi oznaku nacije. Nosi samo obvezu da se krivac progoni i kazni a ne veliča spomenikom u glavnom gradu Velike Britanije. Pomislite li ekselencijo na 60.000 raskomadanih i spaljenih nevin ljudi u Dresdenu dok prolazite kraj spomenika njihovom egzekutoru ?

Da li osjetite grižnju savjesti kada vidite fotografije očajnih ljudi i raskomadanih tijela u Iraku, a sve zbog nešto barela nafte za vaše nacionalne kompanije ? Udružimo snage i zajednički ostvarimo sretnu i pravičnu europsku zajednicu u kojoj će se spomenici ratnim zločincima rušiti a ne podizati. U iskrenom strahu da se i ubojicama žena i djece iz Irake ne počnu dizati spomenici poduzmite nešto i progonite naredbodavce zločinačkih vojnih kampanja a ne veličajte ih kao nacionalne heroje.

Hrvatska želi vjerovati u Europsku zajednicu kao savez iskrenih, časnih ljudi i politika koji će se izdići iznad golih ekonomskih i geopolitičkih interesa i imati spremnost se suočiti sa mračnim stranama bliže i dalje povijesti.

Ovu poruku vam upućujemo u nadi da ćete Vi i britanska politika umjesto novih političkih blokada, Hrvatskoj iskreno svojim primjerom dati razlog da zajedno gradimo novo društvo pravde, a ne političkog licemjerja i bešćutnosti.

Preko 700 mladih Posušja uputilo pismo potpore generalima u Hagu !
Četvrtak, 21 Travanj 2011

U srijedu, 20. travnja, mladi iz Posušja su potpisivali pismo potpore i suosjećanja s hrvatskim generalima i optuženicima u Hagu. U roku od samo dva sata potpis na pismo potpore stavilo je 703 mladih. Inače, inicijator ove akcije je posuška Frama. Pismo potpore sa svim potpisima bit će uručeno genaralima Anti Gotovini i Mladenu Markaču, te šestorici optuženih Hrvata iz BiH: Jadranku Prliću, Valentinu Ćoriću, Milivoju Petkoviću, Slobodanu Praljku, Berislavu Pušiću i Bruni Stojiću. Sadržaj pisma prenosimo u cijelosti.

Uvaženi, i nadasve cijenjeni hrvatski domoljubi!

Mi mladi iz Posušja, grada i općine s najmlađom strukturom stanovništava u Hrvata, s osjećajima dubokoga bola i nepravde dočekali smo prvostupanjsku presudu suda u Hagu. Većina od nas rođena je u ono vrijeme kad se s puškom u ruci i krunicom oko vrata branila opstojnost Hrvata i Katolika u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Mnogi od nas rođeni su dok su nam očevi stajali na braniku Domovine i dok su u naša groblja polagana tijela najboljih sinova našega naroda, koji su ginuli za sve nas i tako oživotvorili Isusove riječi kako nema veće ljubavi od one dati svoj život za druge.

Nama mladima se često želi, u najmanju ruku, zamagliti ta slavna prošlost kad su se heroji rađali u najtežim izazovima rata. No, nitko ne može prešutjeti žrtvu i veličinu onih koji su predvođeni vama stvarali stoljetni hrvatski san – vlastitu Državu.

Suđenjem koje se provodi po principu „Kao janje na klanje odvedoše ga“ (Usp. Dj 8,32) svijet, koji je šutke promatrao i kamerama bilježio stravična stradanja u Škabrnji, Srebrenici, Vukovaru, Doljanima i na drugim mjestima ovom sudskom predstavom želi umiriti svoju ukaljanu savjest. Stoga, u tom kontekstu, presuda i suđenje uopće ne čudi. Povijesni usud hrvatskoga čovjeka vezan je uz zatočeništvo već od prvih stoljeća našega dolaska na ove prostore, pa sve do danas. Prisjetimo se samo kako je sadašnji blaženik Alojzije Stepinac primio osudu upravo od onih koji su tako, ponajprije, sebi osudu potpisali. No, premda su, biblijski rečeno, „sinovi ovoga svijeta snalažljiviji prema svojima od sinova svjetlosti“ (Lk 16, 8), Istina će biti rasvijetljena i ona se ničim ne može utamničiti. Moć jačega past će na koljenima pred Onim kojem će svatko od nas podnijeti račun!

Ovim pismom jasno vam želimo poručiti da smo uz vas, i to je najmanje što možemo učiniti, jer vi zaslužujete puno više – vi zaslužujete onu žrtvu koju ste za nas podnijeli i danas podnosite. Vi za nas ne možete biti krivci niti zločinci. Vi možete biti optuženi i osuđeni, ali najvažnije je da vas naše mladenačko hrvatsko srce i savjest ne osuđuju. Puno je važnije znati da ste pravednici za svoj narod, nego da ste pravednici po principima Nizozemske, Velike Britanije i drugih slila kojima i danas na srcu leži rana što smo uopće stvorili vlastitu slobodu! Ili ste možda krivi što ste priječili pokolj u Bihaću, isti onakav kakav nisu htjele spriječiti međunarodne sile u Srebrenici!?

Mi mladi, kao što nas neki domaći izdajnici na to upućuju, ne dijelimo vas na optuženike iz Hrvatske i na one iz Bosne i Hercegovine. Vi ste naš rod, i gdje ljubav i pravda caruju, tu granica nema. Vi ste nam nadahnuće kako treba biti uspravan onda kad mnogi ulažu trud da pokleknemo.

Dragi naši u Hagu, za vas smo postili i postit ćemo; za vas molimo i molit ćemo; s vama suosjećamo i suosjećat ćemo; s vama kad treba puštamo suzu i puštat ćemo je, ali zajedno s vama ostajemo uspravni i ponosni i takvi ćemo ostati dokle god se do kraja ne izborimo za „krst časni i slobodu zlatnu“. Mi mladi iz Posušja, pod vodstvom Franjevačke mladeži – Frame, koja okuplja više od 400 članova, izričemo vam svoje poštovanje, zahvalnost i ponos što vas imamo. I u konačnici, ako, ne daj Bože bude trebalo, tu smo da nastavimo borbu dokle god svi ne osjetimo da smo svoji na svome!

U našim potpisima iščitajte ljubav prema vama!

Posušje, 20. travnja 2011.


Frama

Slijede novi haški udari protiv Hrvatske

Jedna od najvećih zabluda koju je Haška mreža nametnula u Hrvatskoj jest javno uvjerenja kako je haški sudski proces protiv 'šestorice' nevažan ili manje važan za Hrvatsku. A istina je tome suprotna, tj. taj sudski proces je najvažniji za hrvatsku budućnost u svakom pogledu, piše Josip Jurčević.

Autor: Josip Jurčević | 2.05.2011. 23:24

Stvari se polako vraćaju u normalu. Čini se da je prošao prvi javni udar prvostupanjske presude Haškog tribunala. Čini se da su svi pripadnici Haške mreže u Hrvatskoj ostali su na svojim mjestima, te mogu mirno nastaviti svoju razaralačku djelatnost.

Najodgovorniji u Hrvatskoj reagirali su predvidljivo, tj. krajnje neodgovorno. Vladajuća i oporbena upravljačka struktura najprije nas je obasipala lažnim izjavama da su šokirani, iznenađeni i razočarani, iako su godinama sustavno radili da presuda bude baš ovakva. Potom su neistinito tvrdili da se radi o presudi za pojedinačne zločine, a da su i Oluja i Hrvatski domovinski rat ostali blistavo čisti, iako je haška presuda prvenstveno presuda hrvatskoj državi, a to znači i Oluju i Hrvatskom domovinskom ratu.

Iza toga su opet pobjegli na svoje uobičajeno mjesto, tj. daleko od stvarnosti, izražavajući bezgraničnu vjeru da će konačna drugostupanjska presuda sigurno biti pravična. Neki su čak iznova lažno obećali kako će se sada stvoriti moćna udružena skupina briljantne obrane, koja će napokon u žalbenom postupku odraditi ono što nisu ni pokušali odraditi tijekom trajanja višegodišnjeg sudskog procesa. Iako je općepoznato koliko su i formalnopravno skučene mogućnosti u žalbenom postupku.

U sve se savršeno – kao i do sada – uklopio čelnik daleko najplaćenije obrane, koji je godinama – uz pomoć medija, širio lažne javne vijesti kako proces teče sjajno za njegova branjenika. On je sam zapanjujuće jednostavno izrekao da je obrana bila naivna, tj. potpuno nesposobna. Nesposobnost se zaista, ali samo na prvi pogled, mogla očitovati u činjenici da se obrana godinama bavila svime i svačime samo ne jedinom ključnom točkom optužnice – „udruženim zločinačkim pothvatom“.

Međutim, ne smijemo biti naivni te naivno prihvatiti samopriznanje naivnosti, jer se ta „naivnost“ obrane godinama savršeno uklapala u ciljeve tužiteljstva i ciljeve cijele Haške mreže. Isto tako, u ciljeve tužiteljstva i cijele Haške mreže savršeno su se godinama uklapale „šokirane“ institucije Republike Hrvatske.

U svakom slučaju, sačuvaj nas Bože žalbe koju će sastaviti ta „naivna“ obrana, uz pomoć „šokiranih“ institucija Republike Hrvatske.

Skladnost Haške mreže

Vlastodržačka struktura u Hrvatskoj je vjerojatno opet radosna i bezbrižna, jer misli da su haški udari odgođeni za narednih godinu ili dvije, koliko će vjerojatno trajati žalbeni postupak i izricanje konačne presude u slučaju „trojice“. Ta radost vlastodržaca se očituje u tome što su se proteklih dana već vratili svojoj staroj i sigurnoj pjesmi-uspavanci, kako se moramo baviti uobičajenim bitnim pitanjima oporavka gospodarstva i dovršetkom slavnih pristupnih pregovora s EU. Na tome valu radosti vjerojatno misle rutinski obaviti i naredne parlamentarne izbore.

No, toj očekivanoj idili objektivno prijete novi i još daleko veći haški udari. Radi se prvenstveno o prvostupanjskoj presudi šestorici Hrvata iz Bosne i Hercegovine, koja presuda se može očekivati nakon ljetnog odmora, tj. uoči parlamentarnih izbora u Hrvatskoj. O datumu izricanja ove, kao i drugih haških presuda, može se samo približno zaključivati na temelju dosadašnjih haških iskustava, jer nema propisanog roka u kojem se – nakon dovršetka rasprave - izriče presuda.

Zanimljivo je što se, prema nekim ranijim predviđanjima, izricanje prvostupanjske presude „šestorici“ očekivalo prije izricanja prvostupanjske presude „trojici“. No, dogodilo se obrnuto. Jedan od razloga tome je svakako i u činjenici što je tijek raspravnog postupka u procesu protiv „trojice“ bio pod potpunim nadzorom Haške mreže, a idilična skladnost tužiteljstva i članova sudskog vijeća bila je potpuno očigledna za sve koji su i površno pratili internetske prijenose raspravnog postupka. Stoga je presudu „trojici“ bilo zaista jednostavno sastaviti.

U ovaj haški sklad su se savršeno i sustavno uklopile i državne institucije RH, koje su pristale biti pokorne sluge haškog tužiteljstva, koje je i prema haškim pravilima tek jedna od dvije suprotstavljene stranke u sudskom postupku. Na taj način su državne institucije RH teško diskriminirale drugu stranku u sudskom postupku – optužene Hrvate iz RH i iz BiH.

„Usput“, a to je daleko najvažnije, državne institucije RH su tako – služenjem tužiteljstvu te mnogobrojnim opstrukcijama i krivotvorinama prema optuženima – bile jedan od glavnih čimbenika izgradnje optužnica i presuda u kojima se stvarno presuđuje hrvatskoj državi.

Taj haški okvir su vjerno slijedile i obrane „trojice“, koje su se utapale u sekundarnim i tercijarnim detaljima, pa je i s ove strane neokrznuta ostajala jedina ključna točka optužnice – „udruženi zločinački pothvat“.

General Praljak radi namjesto hrvatske države

Za razliku od potpuno kontroliranog tijeka sudskog procesa protiv „trojice“, haška idila u procesu protiv šestorice Hrvata iz BiH je najozbiljnije procesno, medijski i politički narušena zahvaljujući jednome od optuženih – generalu Slobodanu Praljku. On je očigledno bio i jedini od optuženih Hrvata - iz RH i iz BiH - koji je i prije odlaska u Haag shvatio cijelu hašku igru. General Praljak je shvatio da je Haški tribunal politički sud, te da za tužiteljstvo rade i korumpirano-izdajničke državne institucije RH. Isto tako, on je očigledno shvatio i da je velika većina obrana sinkronizirani dio haške predstave.

I ono najvažnije, general Praljak je shvatio da je „udruženi zločinački pothvat“ jedina bitna točka optužnice.

Zbog svega toga, general Praljak je – namjesto hrvatske države - uložio golemi napor i sredstva kako bi se temeljito propitala ta ključna točka optužnice u odnosu prema BiH. Najprije je organizirao prikupljanje te tematsku i pojmovnu katalogizaciju iznimno velike količine povijesnih izvora: pisanih i grafičkih dokumenata, literature i iskaza svjedoka, te izvornih video i audio zapisa.

Tu golemu povijesnu građu je digitalizirao i učinio je svima dostupnom putem internetskog portala, a najvažnije zbirke dokumenata su tiskane u velikoj nakladi i odaslane na nizove važnih adresa u svijetu. Tijekom trajanja sudskog procesa genaral Praljak je osobno koristio većinu kvote vremena koju je sud dodijelio njegovoj obrani, te je u izlaganjima iznio veliki broj činjenica, a goleme nizove dokumenata je službeno uveo u sudski proces.

Posebno je važno što je general Praljak sudskom vijeću predložio, a vijeće je prihvatilo da se napravi znanstvena ekspertiza o odnosu državnih institucija RH prema BiH u razdoblju 1990 – 1995. godine. Ekspertiza ne samo što je pokazala potpunu neutemeljenost „udruženog zločinačkog pothvata“ države RH prema državi BiH, nego je pokazala da je RH u iznimno velikoj mjeri – politički, vojno, humanitarno i na druge načine – kontinuirano pomagala uspostavu i obranu cjelovite države BiH.

Na taj način, nitko od zainteresiranih u svjetskoj politici, struci i javnosti neće moći reći da nije znao ili da nije bio pravodobno obaviješten o svemu što je relevantno u sudskom procesu protiv „šestorice“. To nikako neće moći reći ni nitko u sudskom vijeću, na kojem je odgovornost donošenja sudske presude te moralna odgovornost pred sudom pravne struke, javnosti i povijesti.

Stoga će biti višestruko i iznimno zanimljivo pratiti izricanje ove presude, jer se sudsko vijeće nalazi pod dva nepomirljiva pritiska. S jedne strane nalaze se brojne čvrste činjenice, a s druge strane su nelogične tužiteljske spekulacije o navodnom „udruženom zločinačkom pothvatu“ koje zastupaju krugove određenih moćnih međunarodnih interesa.

Jedini koji se uporno prave gluhi i slijepi su upravljačke strukture i mediji u Hrvatskoj. To je na neki način i razumljivo, jer je za njih čak i haško tužiteljstvo reklo da su u korist tužiteljstva dostavili i odradili više nego je i zatraženo. U tome „višku“ posebno mjesto pripada krivotvorinama na štetu optuženih, a koje krivotvorine su za svoje interne potrebe proizvele državne institucije RH.

Za razumijevanje koliko čvrsto haški interesi nadziru situaciju u RH, te koliki strah od istine imaju pripadnici Haške mreže u Hrvatskoj, znakovit je i odnos vlasti RH i medija u Hrvatskoj prema suđenju „šestorici“. Najprije je to suđenje bilo drastično iskrivljeno prikazivano i marginalizirano, a u najvažnijem – završnom – raspravnom razdoblju i gotovo potpuno prešućivano. Isto tako je u Hrvatskoj bila potpuno prešućena i iznimno važna ekspertiza.

Presuda „šestorici“ je najvažnija za Hrvatsku

Jedna od najvećih zabluda koju je Haška mreža nametnula u Hrvatskoj jest javno uvjerenja kako je haški sudski proces protiv „šestorice“ nevažan ili manje važan za Hrvatsku. A istina je tome suprotna, tj. taj sudski proces je najvažniji za hrvatsku budućnost u svakom pogledu.

Jedina ključna, i prva, točka optužnice svakom od šestorice Hrvata iz BiH glasi da su pripadnici „udruženog zločinačkog pothvata“, kojem su na čelu bile sve ključna državne, političke, vojne, policijske, sigurnosne i druge institucije RH. Optužnica kaže da je cilj toga navodnog „udruženog zločinačkog pothvata“ bio u etničkom čišćenju dijelova teritorija BiH, te njegovom pripajanju teritoriju RH. Pritom se u optužnici navodi da je „udruženi zločinački pothvat“ (država RH i optuženi pojedinci), radi postizanja navedenih ciljeva, počinio niz najtežih međunarodnih ratnih i humanitarnih zločina.

Iako je glavna točka optužnice protiv „trojice“ gotovo ista kao i u slučaju „šestorice“ (tj. „udruženi zločinački pothvat“), ipak se u slučaju „šestorice“ optužuje država RH da je najteže ratne i humanitarne zločine navodno počinila protiv državljana i države BiH, a u slučaju „trojice“ protiv dijela svojih državljana i dijela svojeg teritorija.

Stoga bi bile i daleko veće i dugoročnije sve štete – političke, percepcijske, identitetske, pravne i materijalne – koje bi imala hrvatska država, hrvatsko društvo i svi hrvatski državljani, u slučaju da bilo tko od „šestorice“ bude osuđen na temelju teze o „udruženom zločinačkom pothvatu“. Pritom, sama visina kazne - koja je i u slučaju „trojice“ i „šestorice“ veoma bitna za optužene i njihove najbliže – ne bi nimalo utjecala na ovu tragičnu sudbinu Hrvatske.

Dakle, drugi najteži haški udar na Hrvatsku moguć je u narednih nekoliko mjeseci. U takvim okolnostima, za sada treba samo tek podsjetiti da se u Haškoj mreži polako i sigurno priprema i treći haški udar na Hrvatsku, a to je povlačenje hrvatske tužbe koja je - pred stalnim Međunarodnim sudom u Haagu - podignuta protiv Srbije.

No, sve naznačeno zapravo i nisu neki veliki problemi, niti treba biti imalo malodušan, jer ipak nam je sretna najvažnija okolnost. Naime, i u svim hrvatskim haškim problemima odlučujući čimbenik su bile - i ostale su - državne institucije Republike Hrvatske. A o (ne)redu i osobama u njima ipak svojom izbornom voljom izravno odlučuju samo hrvatski građani.

Jesmo li – uoči presudnih parlamentarnih izbora- svjesni ove jednostavne i sjajne činjenice?
Zadnja Promjena: Ponedjeljak | 2.05.2011

http://www.dnevno.hr/kolumne/josip_jurcevic/slijede_novi_haski_udari_protiv_hrvatske/295925.html
Teško mi je ovo čitati, ali sve je tako logično i točno!
Jedino riješenje je osloboditi se ovih "naših" ljigavih izdajnika, a pomoći "šestorki", na svako mogući način!
Ipak, mogu uspjeti samo onda, ako im mi Hrvati, dozvolimo!
Ni prvi put nije išlo prema njihovim planovima i zeljama, pa ne mora ni ovaj put!
A ako bude trebala i Oluja 2, ne bježimo ni od toga, jer sloboda nema cijene!!!
Izdajnici, veleizdajnici, ljigavci i beskičmenjaci, FUJ!

Svaka čast generalu Praljku!
Ovo je još jedan od mnogih primjera, kako Hrvati BiH brane Republiku Hrvatsku!

Haški sud: Milošević bio na čelu udruženog zločinačkog podhvata
Objavljeno: 05.05.2011 - 16:02

Raspravno vijeće Haaškoga suda u predmetu "Stanišić i Simatović" zaključilo je u četvrtak da je postojao udruženi zločinački pothvat predvođen bivšim jugoslavenskim predsjednikom Slobodanom Miloševićem, a cilj kojega je bio etnički očistiti dijelove Hrvatske i BiH od Hrvata i muslimana radi pripajanja tih teritorija Srbiji i stvaranja tzv. Velike Srbije.

"U ovoj fazi postupka svi dokazi u dovoljnoj mjeri podupiru tvrdnju da je postojao udruženi zločinački pothvat s ciljem trajnog uklanjanja nesrpskog stanovništva iz dijelova Hrvatske i BiH ubojstvima, deportacijama, prisilnim premještanjem i progonom", kazao je predsjedavajući sudskog vijeća Alphons Orie na ročištu na kojem je objavljena odluka o odbijanju zahtjeva bivšeg zapovjednika jedinice za specijalne operacije srbijanske službe državne sigurnosti (SDB) Franka Simatovića, optuženog za ratne zločine u Hrvatskoj i BiH, za donošenjem oslobađajuće presude.

Pravila ICTY-ja omogućuju da optuženi, nakon što tužitelji izvedu svoje dokaze, podnesu zahtjev za odbacivanjem optužnice i objasne sudskom vijeću zbog čega misle da tužitelji nisu dokazali njihovu odgovornost. To je pravo iskoristio Simatović dok je obrana prvooptuženog bivšeg šefa srbijanske službe državne sigurnosti Jovice Stanišića kazala kako neće iznositi nikakve argumente iako misli da mu odgovornost nije dokazana.

Sudsko vijeće nije se suglasilo s tom tvrdnjom te je Orie kazao kako raspravno vijeće smatra da su tužitelji iznijeli dovoljno dokaza i o ulozi Stanišića u udruženom zločinačkom pothvatu te o njegovoj vezi sa zločinima počinjenim u ime ciljeva toga pothvata i njihovim izvršiteljima.

Suđenje će biti nastavljeno 14. lipnja kada bi obrane dvojice optuženih trebale izvoditi svoje dokaze. Tužiteljstvo tereti Stanišića i Simatovića da su sudjelovali u udruženom zločinačkom poduhvatu kojemu je cilj bio uklanjanje većine nesrba iz velikih dijelova Hrvatske te BiH od 1991. do 1995. U tom pothvatu bili su uz dvojicu optuženih, bivši jugoslavenski predsjednik Slobodan Milošević te vođe bosanskih i hrvatskih Srba Ratko Mladić, Radovan Karadžić, Biljana Plavšić, Milan Martić, Goran Hadžić i Milan Babić, vođa srpskih radikala Vojislav Šešelj i zapovjednik paravojnih postrojbi Željko Ražnatović Arkan.

Orie je u četvrtak kazao kako dokazi poput transkripta sastanka vodstava bosanskih i hrvatskih Srba sa srbijanskim državnim i vojnim vrhom na kojem su uz Miloševića sudjelovali i Karadžić, Momčilo Perišić, Momčilo Krajišnik, Martić i Stanišić, zatim snimke njihovih telefonskih razgovora i uhvaćene pisane poruke potvrđuju postojanje zločinačkog plana u čijem je stvaranju izravno sudjelovao prvooptuženi Stanišić. A o rezultatima progona vijeće je čulo od svjedoka tužiteljstva poput ravnateljice Uprave za državnu skrb hrvatske vlade Ane Marije Radić koja je iznijela dokaze o progonu ukupno 220 tisuća Hrvata s okupiranih područja Hrvatske te demografske stručnjakinje tužiteljstva Ewe Tabeau koja je iznosila podatke o progonu nesrpskog stanovništva iz BiH, kazao je Orie.

Vijeće je ocijenilo i da je u ovoj fazi postupka dokazano da su na području tri tzv. SAO krajine, istočne Slavonije i zapadne Slavonije počinjeni zločini kao i da su ih počinile srpske snage. Vijeće je utvrdilo i izravne veze Stanišića i Simatovića s drugim akterima rata, pa je tako zaključilo da postoje dostatni dokazi da je Martić bio izravno odgovoran Stanišiću, kao i Simatović za kojeg smatraju dokazanim da je zapovijedao jedinicama SDB-a.

Vijeće je utvrdilo i da dokazi u ovoj fazi dostatno podupiru tezu da je SDB "imala ključnu ulogu" u tzv. SAO krajini, a da je Stanišićev utjecaj postojao i na okupiranim područjima Slavonije. Vijeće je zaključilo i da dokazi podupiru tvrdnje da su, uz jedinice SDB-a, i paravojne formacije bile ili izravno odgovorne Stanišiću ili je s njima tijesno koordinirao, a dokazano je i da je Simatović s njima koordinirao.

Zločine su, po optužnici, u Hrvatskoj i BiH počinile jedinice SDB-a, odnosno postrojbe i paravojne formacije koje je stvorila SDB ili je pomogla njihovu stvaranju. Među tim jedinicama su i "Crvene beretke", "Škorpioni", Arkanovi "Tigrovi", "Knindže", pripadnici Martićeve policije, kao i milicija tzv. SAO Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema. S tim tezama suglasilo se i vijeće.

Optužnica u pet točaka tereti Stanišića i Simatovića za zločine protiv čovječnosti i povrede ratnog prava i običaja počinjene na području Hrvatske i BiH progonom, ubojstvima, deportacijama i drugim nečovječnim djelima.

Dvojica optuženih su, kako se navodi u optužnici, pomogla da se otvori centar za obuku paravojnih jedinica u Golubiću kod Knina, a kasnije i drugi centri za obuku po Hrvatskoj i BiH. Prema optužnici oni su "rukovodili finaciranjem, obukom, logističkom podrškom i drugim vrstama velike pomoći i podrške specijalnim jedinicama državne sigurnosti Republike Srbije i drugim srpskim snagama koje su sudjelovale u zločinima u Hrvatskoj i BiH".

Među zločinima koji su počinjeni na području Hrvatske nad civilima i zarobljenicima optužnica navodi niz ubojstava počinjenih tijekom 1991. na području Dubice, Cerovljana, Baćina, Saborskog, Škabrnje, Bruške, Dalja i Erduta te od 1992. do 1995. godine u Bijeljini, Zvorniku, Bosanskom Šamcu, Doboju i Sanskom Mostu. Naknadnim proširenjem optužnice u ožujku 2006. njih se dvojicu dodatno tereti za likvidaciju šestorice Bošnjaka iz Srebrenice koje su 1995. počinili "Škorpioni" koji su svoje zlodjelo zabilježila video-kamerom.

Osvrćući se na Simatovićev zahtjev za oslobađanjem Orie je kazao kako je Vijeće utvrdilo da postoje dovoljni dokazi o sudjelovanju Simatovića u udruženom zločinačkom pothvatu kroz njegove aktivnosti u organizaciji logističke potpore jednicmama SDB-a i drugim paravojnim jedinicama, njegovoj namjeri da se zločini počine te stoga "postoji osnova da izvodi dokaze obrane po svim točkama optužnice".

"Zahtjev za oslobađanjem je odbijen", zaključio je Orie.( Fena) dnevnik.ba