Hm da. Naso si stivo, vala bas.

Trebaju ljudi jos ponesta procitati od kasnijeg nobelovca, ovo na primjer, braca srpski nacionalisti su ponosti i dicni, vidjaj.

http://forum.srpskinacionalisti.com/vie ... =6&t=24758

Imas file i mozes procitati sve velikosrpske Andriceve nebuloze i zelje tog vremena.

Utjesicu te, od tog rada, koji je pisan kod jednog velikonjemackog profesora u Gracu, je ionako okvalificiran kao nesto sto vise nije skladno sa danasnjim vremenom i saznanjima. Pa tako ni ovi Andricevi vlazni snovi o prosirenju majke Srbije na okolne dijelove...svijeta.

Problem je u tome što neki u BiH Andrića čitaju, a drugi pljuju. Tu je sve kristalno jasno.
Islam je temelj tog njihovog i Bošnjaštva, i Bosanstva i Muslimanstva. To je jasno i pticama na grani. Protiv toga nemam ništa, ali imam protiv onih koji to žele predstaviti u drugačijem svjetlu. Kao naša perspektiva nije vjerodostojna, nego samo njihova. Što je zlatna nit novčanici, to je islam njihovoj naciji.

Andric je pisao romane, literarna djela, bio je pisac a ne povijesnicar..a kamoli orijentalista. I nije problem to sto jedni pljuju po Andricu a drugi ga velicaju vec je problem u razlozima pljuvanja i velicanja Andrica.

A o politickim stavovima Andrica, u predjugoslovensko doba (mislim na SFRJ), procitaj gore iznad jos ponesto.

I zaista bi cudno bilo da jedan visokorangirani cinovnik Kraljevine Jugoslavije, sto je Andric, jel, bio u vrijeme pisanja diplomskog rada, sa srpskim kraljem na celu ima objektivan pristup osmanskom periodu na Balkanu.

Pa, čini mi se da nije islam i Turke smatrao Andrić baš za sve krivim. Prije bih rekao da je mislio da ima nešto prokleto u tim ljudima. Nešto što im ne da naprijed.

Pa ni katoličanstvo, ni islam, ni komunizam, ni nacionalizam, ni ikojeg klinca koji je nailazio uokolo nisu primili da valja, i do kraja. Evo "moj" jedan citat koji to opisuje:


Riječ je o veziru iz Stambola koji se sjetom sjeća kraja iz kojeg je otišao...

Nekom, poput mene, samo što nisam baš vezir...

Ma ljudi moji pustite Andrica, covjek je pisao literarna djela i sad bi mi (ili bilo ko) trebali na osnovu figura u romanima i njihovih stavova da ocjenjujemo Andriceve politicke stavove i misljenje. Eto ima bosnjackih filozoficara (ne filozofa, filozofiraci kenjaju) koji misle da je Andric kao nesto mrzio muslimane, Bosnjake, pa i Bosnu. A covjek novce od nagrade poklonio BiH za izgradnju biblioteka i kupovinu knjiga.

Treba procitati pismo Andricu 1920, koje je on objavio, ali nije on pisao, vec njegov prijatelj Jevrejin koji je napustio BiH, Maks Levenfeld:

http://www.scribd.com/doc/33421482/Ivo- ... mo-iz-1920

Nije zlo pocelo 1992, iz ovoga se vidi gde su koreni...

Uvijek su nama drugi krivi. Pa kad to vec nije blizi komsija onda neki stranci..CIA, Vatikan, Rusija, OHR, Turska ma sta ja znam vise..

A ko spominje druge, ovde covek pise o zatrovanim medjusobnim odnosima pre skoro jednog stoleca... nista vreme nije zastarilo ovo pricu, cini se kao da je danas pisana...

Hm, evo ovdje iz "više" bošnjačkih kutova, i to na nemjestu:

http://www.radiosarajevo.ba/novost/5117 ... alja-fahda

Ma znam, cito sam pismo - govori o mrznji. (Ovo sam ja samo onako dodao - tako razmislja kod nas vecina ljudi, nikad se krivica ne trazi u sebi, skoro nikad)

Ali i to o davno zatrovanim odnosima mi je pomalo suhveli kada posmatram s danasnje tacke gledista a ne iz 1920. godine kada je Andric pisao to pismo. Zasto? Pa zato sto su nasi narodi u vrijeme SFRJ itekako dokazali da mogu zivjeti bez mrznje, ili barem ne vise "mrznje" nego sto postoji danas izmedju Francuza i Nijemaca koji itekako dobro suradjuju u medjuvremenu. Ali problem je to sto se ono sto bi nazvali "duhovima proslosti" svako malo podgrijava pa se narodu daje da kusa, da se napali, da aktivira mrznju u sebi (svi ljudi to nose u sebi, to je ljudsko kao i ljubav), a aktivirati bi je mogli sirom Europe u slucaju da postoje interesi za tako nesto. Nista lakse. Eto i danas bi u roku po godine mogli izazvati rat u italijanskoj regiji Alto Adige, ili Juznom Tirolu kako to ljudi s njemackog govornog podrucja vole jos uvijek nazvati, iako ljudi tamo super zive. I ne samo tamo, u mnogim regijama gdje postoji "realno" breme proslosti.

Ali jasno mi je da je Andric pisao pismo 1920. godine i da mu je sve to sto je vidio, na sta je nailazio, izledalo kao direktan plod neke stare mrznje medju ljudima. Ja mislim da to nije tako. Ratovi su, vecinom, interes - kao i politika i politicke veze i vezice.


Mrznja je, rekao bih, vise kolektivna ljudska osobina, nesto sto je generalno psiholoske a ne historijske prirode. Pa ne kaze se jos i u bibliji za badava "voli svog bliznjeg" - nisu oni tada ta pravila stvarali tek onako, tih deset zavjeta i to..sve je to imalo svoju funkcionalnost a mrznja je i tada zasigurno smetala medjuljudskim odnosima i sveopcem razvoju drustava.

Aj majko.

Jedinog covjeka kojeg se na osnovu puke sposobnosti i profesionalnosti, ranga, mora uzeti za ozbiljno, a kriticar je Andricev, je Muhsin Rizvic, iako sam i kod njega naisao na mnogo teza i pseudo-dokaza o Andricevom preziru i mrznji prema Bosnjacima, pa i Bosni. Na zalost, kod nas se sve moze i hoce.

Rekoh vec da nije Andric pisao pismo, pa da izgleda kao neko njegovo srbovanje, razocaranost zbog toga sto drugi nisu prihvatili Jugu kao svoju zemlju, pa da moze da mu se spocita Mlada Bosna, i ideali koje je nosio... pisao je Jevrejin koji je napustio BiH, a Andric samo preneo.

Pismo je vredno jer pravi i vise nego vernu presliku onoga sto imamo danas, kao da je vreme stalo.

Taj period o kome pricas, tu i nije bilo demokratije, postojao je strah i nesloboda govora u pocetku, a i velika indoktrinacija mladih ljudi komunizmom, tako da je pravo stanje stvari samo na tren zaboravljeno, dok nije data mogucnost ljudima da kazu sta misle...na prvim izborima su dobili SDS, HDZ i SDA, to ti je presek stanja kad ljudima dozvolis da kazu sta misle, a ne seva na radnim akcijama, jebu se svi kad im je zabranjeno da pricaju

Ma daj molim te. Nigdje nisam rekao da nije istina da su nacionalne stranke dobile izbore, ili da nije bilo indoktrinacije u SFRJ, ali niko me nece ubijediti u to da su se ljudi "tajno mrzili" a kao komunisti im nisu dali. Naprotiv, mislim da su komunisti, uprkos mnogim, mnogim greskama i nepravdama, barem u ovom smislu stvorili atmosferu u kojoj se barem medjunacionalna mrznja nije mogla siriti, nije mogla cvjetati, nije imala plodno tlo, nije potpirivana. A to je ono o cemu govorim. Usporedi tadasnje "Dnevnike" sa sadasnjim, na bilo kojem kanalu, a pogotovo u BiH. Mrznji je, kao i ljubavi, potrebno plodno tlo, potrebna je odredjena atmosfera u kojoj mrznja moze da se siri a ima je svugdje - vec navedoh primjere u Europi. Trenutno europski narodi ne zive u takoj vrsti atmosfere, naprotiv, Europska Unija je jednim dijelom (izuzmemo li privredne i geopoliticke interese) i stvorena zahvaljujuci idealu o zajednickom suzivotu i odstranjivanju mrznje tamo gdje joj je i mjesto: Na zbilju povijesnih smetlista. ( )

Nisu se mrzeli zadnjih 20 godina Juge, a pre toga je represija i vera u komunisticke ideale uradila svoje. Cim je puko komunizam, vratilo se na stari poredak, bas tamo gde je zastalo 20-ih. Realna jugoslovenska ideologija ne bi furala bratsvo i jedinstvo kao mantru, nego bi u svemu pravila ekonomsku racunicu, mali smo da se delimo na nebitne drzavice, ajde da svi pravimo bogatu zemlju...

Posto je kumrovecki hohstapler znao da ne moze ponuditi stabilnu ekonomsku pricu, nego samo kratkotrajno muljanje sa kreditima, zato je ispirao mozak preko partije da su svi isti, forsirao partizanstinu, degenerisao citavu generaciju koja je kad je on odapeo pipke se probudila iz kokainskog sna, i onako sjebana i nije bila ni za sta nego da se pokrlja medjusobno.

Uvek cu podrzati strateski zajednicku ekonomsku politiku, ima toliko stvari u vezi kojih moze i mora da se saradjuje, cak i za vreme komunizma imali smo dobre firme, objedinjeno znanje i resursi su uvek pozeljniji, krenulo je sa zeleznicama, bice jos medjudrzavnih projekata... ne brinem uopste od jugoskeptika u vezi toga. Ali nikad vise budalastina o juznim slovenima, partizanima, bratskoj ljubavi, stafetama i ostalim prevarama koje su nas dovele dovde.

A sta bi bilo da pukne EU pa da dodje do rata izmedju Francuske i Njemacke - samo kao primjer - da li bi i onda govorili o tome da je EU jednostavno i samo "poklopila" vijekovnu mrznju koja bi po tome postojala cijelo vrijeme u podsvijesti tamosnjih drustava? Ne znam da li shvatas sta hocu da kazem.






O toj prici se da raspravljati ali ona nema mnogo veze s ovim gore tako da necu direktno odgovarati.

EU nece puci jer je odrzava zajednicki ekonomski interes vodecih clanica, nema tu zajednicke ideologije, niko ne tera Francuze i Nemce da se definisu kao evropljani, ali im odgovara slobodan protok ljudi, robe i kapitala, mada vec oko ljudi pocinje da skripi zbog imigranata.

Juga nije bila zasnovana na odrzivoj ekonomiji, mnogi zaboravljaju da je 80-ih vec bila ozbiljna ekonomska kriza koja je posle generisala i politicku krizu. Laz je da su svi ziveli super, a onda im je to dosadilo, pa su uzeli puske. Sigurno da je bolji put bio onaj koji su primenile zemlje istocne evrope, ali tu dolazimo do glavnog problema titovog komunizma koji nije imao stranog protivnika kao sto su ostali imali Ruse, vec unutrasnje tenzije nikad nisu resene na pravi nacin.

Srbi su postavili razumno pitanje - raspada se Juga, mi ostajemo bez Vojvodine, Kosova(status autonomije u mnogim stvarima u ravni Republika), Srba u BiH, CG i HR... tako je definisao titov ustav. 4 miliona Srba koja je zivela zajedno u Jugi ostaje u drugim zemljama gde su manjina... a onda uzimajuci u obzir kakve je kadrove gajila KPJ, nemoj nista da se cudis zasto se ovako zavrsilo. Komunizam je gajio korov, neefikasnost, poltronstvo, negativnu selekciju.

Nista to ne vide plitki balkanjerosi, mnogi bi i danas stali i horski zapevali - Uz Marsala Tita, junackoga sina, polupijani i zagrljeni, a noge im smrde

Kazes da EU nikada nece puci - sto je cisto prorocanstvo jer to ne mozes znati, kao ni ja - a ignoriras moje pitanje koje glasi:

A sta bi bilo da pukne EU pa da dodje do rata izmedju Francuske i Njemacke - samo kao primjer - da li bi i onda govorili o tome da je EU jednostavno i samo "poklopila" vijekovnu mrznju koja bi po tome postojala cijelo vrijeme u podsvijesti tamosnjih drustava?


Sve te stvari koje navodis ja ne sporim, o nekim stvarima se dakako da raspravljati, ali to nema veze s mrznjom o kojoj govorimo.

Sve ce jednom puci, nemoj da si bukvalista, ali za sad nema tome naznaka, barem u najznacajnijem delu, a to je savez najmocnijih kojima za sada ona odgovara, i ostali mucenici koji padaju na pricu o evroraju, a sluze im za izvoz radne snage koja im vise nije ni potrebna, i moderno ekonomsko porobljavanje tako sto ti kontrolisu glavne poluge nezavisne drzave, i crpe supstancu.

Ako se ikada popickaju veliki, to ce biti zbog neke velike krize, ili gladi za jos vise moci, nikako zbog nekih besmislenih pizdarija na koje padaju mali i siromasni. Nemci i Francuzi nikad nece ratovati jer imaju atomske bombe, a i dovoljno su pametni da uce na svojim greskama, uvek imaju sansu da bace kost maloumnicima, da tuku neke neraste iz afrike i azije...

Daleko smo mi od njih, zivimo u stracari, ajde prvo da ocistimo lokalno djubre.

Bilo bi glupo da u svetoj knjizi piše 'mrzi svoga bližnjeg'. No, upravo ova biblijska poruka govori da je mržnje među ljudima, a samim tim i među narodima, uvijek bilo i bit će, te da ona ima i tu povijesnu komponentu.

Život u ljubavi je, itekako, moguć i to ne treba posebno dokazivati. No, postavlja se pitanje da li je život u mržnji moguć?

Čini mi se da si savršeno točno definirao stanje u SFRJ. Da, ljudi su se ispod površine potajno mrzili, a što su komunisti krvavo branili. Da li su ti pričali o nacionalističkim skandiranjima na nogometnim stadionima. To se osobito odnosi na beogradske i zagrebačke stadione.

U bivšoj državi su postojala dva paralelna odgojna sistema, a to su društveni i porodični. Ja sam recimo u kući učen da su ustaše naši, četnici njihovi, a partizani zajednički. Ali prst na usta.
Ne mislim da je situacija znatno drugačija ni unutar drugih naroda, pa bogami ni unutar tvoga naroda. Zapitaj se otkud tolika ljubav i sklonost ka osmanskom faktoru nakon tolkog vremenskog perioda. Naravno, kućni odgajatelji nisu sjedili skrštenih ruku.

Bosanska mržnja se konstantno krčka u bosanskom loncu, da bi s vremena na vrijeme, svom eruptivnom snagom i silinom izbila iz tog vrelog lonca i sprljila sve oko njega.

Istraživanje: Hrvati neiskreni i hladni, Bošnjaci dvolični i zaostali, Srbi okrutni i nacionalisti

Sarajevo, 23.aprila/travnja (nina) - Predstavnici tri naroda u BiH ne vjeruju jedni drugima, o prošlosti i budućnosti u BiH ne postoji jedinstven stav, osim onog da zemlju vode pogrešni ljudi. Istraživanjem koje je provela Zaklada “Fridrih Ebert” u BiH u suradnji s prof. Božom Skokom s Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu i stručnjakom za nacionalni identitet i imidž, utvrđeno je da su najpozitivniji percipirani odnosi između Bošnjaka i Hrvata, a zatim između Hrvata i Srba, a najlošijima između Bošnjaka i Srba, piše Dnevni list.
"Uvjetno govoreći, najbolji imidž u BiH imaju Hrvati, a međusobno se najnegativnije vide Srbi i Bošnjaci. I jedni i drugi i treći, međutim, zabrinuti su za budućnost u ovakvoj državi kakva je BiH danas", smatra Skoko.

Nadalje, istraživanje je pokazalo kako, usprkos svim nastojanjima međunarodne zajednice u prevladavanju podjela i razlika među tri konstitutivna naroda u BiH, međunacionalne napetosti su i dalje prisutne, iskrena suradnja između Bošnjaka, Hrvata i Srba je relativno mala, a vrlo je malo stvari o kojima imaju zajednički stav. Istražujući što pojedini narodi najviše “zamjeraju” jedni drugima i što opterećuje njihove odnose, došlo se do rezultata kako Hrvati i Bošnjaci imaju negativno mišljenje o Srbima zbog rata i nasilja te ih smatraju okrutnima i nacionalistima. Srbi i Hrvati, pak, Bošnjake smatraju dvoličnima.
"Srbi im zamjeraju rat i nasilje, a Hrvati prevelik utjecaj religioznosti na javni život. I jedni i drugi, u značajnijoj mjeri, smatraju ih zaostalima. Srbi i Bošnjaci imaju negativno mišljenje o Hrvatima također zbog njihove uloge u ratu i nasilju. Uz to, Srbi ih smatraju nadmenima, a Bošnjaci dvoličnima. I jedni i drugi, u značajnijoj mjeri smatraju ih neiskrenima i hladnima", navodi se u istraživanju.
Prema tome, više je nego očito kako je rat bio najveći proizvođač međusobnog nepovjerenja i loših odnosa među narodima, budući da je većina navedenih kvalifikacija nastala tijekom sukoba ili zbog njih. Međutim, sudeći po istraživanju, ne postoji gotovo nikakav konsenzus među narodima oko uzroka rata u BiH, već svaki narod ima svoje poglede na sukobe tijekom devedesetih godina 20. stoljeća i, očito, svoju istinu, što je jedan od ključnih problema u zatvaranju stranica prošlosti i okretanja k budućnosti.

Tako Srbi najviše odgovornom smatraju međunarodnu zajednicu (56,5 posto ispitanika) i sve tadašnje političare u bivšoj Jugoslaviji (52,2 posto).
Nakon takve podjele odgovornosti, 43,7 posto srpskih ispitanika “optužuje” prvog bh. predsjednika i bošnjačkog lidera Aliju Izetbegovića, a njih 36,8 posto prvog hrvatskog predsjednika Franju Tuđmana.
Čak 18,9 posto srpskih ispitanika smatra kako su sva ratna događanja, stradanja i genocid u BiH posljedica spleta okolnosti. Slobodana Miloševića odgovornim smatra tek 16,1 posto ispitanika.

Za Bošnjake je za ratna zbivanja u BiH nedvojbeno najodgovorniji Slobodan Milošević (49,9 posto) te Srbi (43 posto). Tek su na trećem mjestu po odgovornosti svi političari podjednako (31,9 posto), a onda Franjo Tuđman (26,1 posto). U odgovornost međunarodne zajednice, za razliku od sugrađana srpske nacionalnosti, vjeruje tek 14,7 posto Bošnjaka, a u odgovornost
svog lidera, Alije Izetbegovića, tek 5,7 posto ispitanika.

Stajališta hrvatskih ispitanika nalaze se negdje “između” ova dva oprečna stava bošnjačkih i srpskih ispitanika. Bh. Hrvati u najvećem postotku (57,7 posto) vjeruju u odgovornost svih tadašnjih političara u Jugoslaviji. Zatim, najodgovornijim smatraju Srbe (29,8 posto), splet okolnosti (28,5 posto) i Slobodana Miloševića (22,5 posto).


Bošnjaci, u značajnijoj mjeri (55 posto) od Srba (38 posto), očekuju da Hrvati pokažu više odgovornosti prema BiH. Isto tako, Bošnjaci smatraju kako Hrvati trebaju prestati zlorabiti državne i entitetske institucije (44 posto), dok tek 21 posto srpskih ispitanika vjeruje da Hrvati to stvarno čine.
Zanimljivo je da čak 55 posto Bošnjaka očekuje od Hrvata (kao i od Srba, ali u puno manjoj mjeri – 42 posto) da im omoguće zaraditi. Naime, svi su ispitanici uvjereni kako su Hrvati u BiH ekonomski najneovisniji i stabilniji.
U vezi s time, tijekom istraživanjima ispitanici su odgovarali i na pitanja na činjenice zbog kojih se ispitanici jednog naroda dive drugim narodima. Prema tome, Hrvati se dive Bošnjacima zbog njihove gostoljubivosti i odanosti vjeri. Srbi im se dive zbog sloge, marljivosti i gostoljubivosti. Bošnjaci i Hrvati se dive Srbima
zbog njihove sloge i marljivosti. Bošnjaci im se dive i zbog ponosa i upornosti, a Hrvati zbog gostoljubivosti i ustrajnosti. I Bošnjaci i Srbi se dive Hrvatima zbog njihove kulture i radišnosti. Bošnjaci im se dive i zbog ponosa i ljubaznosti, a Srbi zbog snalažljivosti i složnosti.

Oko najvećeg broja pitanja među narodima u BiH nema konsenzusa. Tako Bošnjaci vide bolju budućnost u ukidanju entiteta i jačanju države. To smatra čak 49 posto bošnjačkih ispitanika. S druge strane, s time se Hrvati i Srbi uopće ne slažu. Naime, tek 7 posto Hrvata i 3 posto Srba vjeruje da bi to poboljšalo međusobne odnose. Zapravo, Hrvati (39 posto) i Srbi (28 posto) bolju budućnost vide u ustroju države kroz tri entiteta (srpskog, bošnjačkog i hrvatskog). S druge strane, s tim se ne slaže
gotovo nijedan bošnjački ispitanik. I upravo se na ovom pitanju vidi najveće neslaganje oko budućeg uređenja države – s jedne strane, može se iščitati bošnjački unitarizam, a s druge hrvatsko-srpski “savez” u borbi za tri entiteta, odnosno srpski interes da se očuva Republika Srpska, a hrvatski da se izbori za svoj entitet.

Autor: Dragan Bradvica

zašto joj ne bi odgovaralo, ako su tuđman i milošević sve dogovorili.